{"id":7189,"date":"2012-03-07T07:50:55","date_gmt":"2012-03-07T06:50:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=7189"},"modified":"2012-03-07T07:50:55","modified_gmt":"2012-03-07T06:50:55","slug":"vecer-u-knjizari-dr-dijana-vican","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2012\/03\/vecer-u-knjizari-dr-dijana-vican\/","title":{"rendered":"VE\u010cER U KNJI\u017dARI – DR. DIJANA VICAN"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Dr. Dijana Vican, istaknuta hrvatska pedagoginja, prorektorica Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru za razvoj, znanost i tehnologije, u srijedu 29. velja\u010de gostovala je na susretu ‘Ve\u010der u knji\u017eari’ u knji\u017eari Verbum u Zadru. Do 2011. g. \u010detiri godine je bila dr\u017eavna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Bila je i predsjednica Vije\u0107a za nacionalni kurikulum pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta i \u010dlanica pregovara\u010dke skupine za poglavlje Obrazovanje \u2013 kultura i Pravosu\u0111e i temeljna prava. To je bila prva pregovara\u010dka skupina koja je svoje zada\u0107e ostvarila u jako kratkom vremenu. Isti\u010de da Europa ni\u010dim ne uvjetuje kakvo obrazovanje kao zemlja \u017eelimo ili ho\u0107emo imati. Hrvatska je prihvatila da \u0107e se uskladiti s nekim zanimanjima, npr. medicinskim. Na susretu koji je moderirala Ines Grbi\u0107, Vican je rekla da na obrazovanje gleda na dva na\u010dina: jedno je stvarno tr\u017ei\u0161te rada, u smislu da svatko \u017eeli da dijete dobije kruh u ruke. Va\u017eno je da se upi\u0161e, neka ne nai\u0111e na prepreku. No, kad zavr\u0161i, po\u010dinju te\u0161ko\u0107e jer ga tr\u017ei\u0161te rada ne treba. \u201eProblem zapo\u0161ljavanja je uvijek problem lo\u0161ih vlada i lo\u0161ih dr\u017eava. Dugo smo \u017eivjeli u sustavu u kojem je dru\u0161tveni pla\u0161t davao da je ve\u0107a nagrada \u0161to si dobio dr\u017eavniji posao. Stvorio je anomalije kod ljudi koji su imali smjelosti. Ostala je anomalija da se ka\u017ee ‘ja sam zavr\u0161io posao i mora me \u010dekati posao u javnoj slu\u017ebi’. Ljudima se nije napravio prostor niti im se daju mogu\u0107nosti da osmi\u0161ljavaju svoje djelatnosti. Na\u0161 narod nije bez ideja. Ali treba im se napraviti prostor da mogu imati svoje tvrtke, poduze\u0107a. Mnogi bi ne\u0161to u\u010dinili jer imaju ideja, ali im ti prostori u dru\u0161tvu nisu otvoreni\u201c rekla je Vican. Zato je zahtijevala da pored vrijednosti znanja, identieta, solidarnosti, u nacionalni kurikulum obavezno u\u0111e i poduzetni\u0161tvo kao vrijednost. \u201eMi smo oduvijek bili poduzetni\u010dka nacija. Poduzetni\u0161tvo zna\u010di biti inicijativan, inovativan, konkurentan i uva\u017eavati najve\u0107e zahtjeve, kao zdravlje. Na\u0161i stari ljudi su bili izvrsno ekolo\u0161ki educirani. Poduzetni\u0161tvo je vrijednost u smislu cilja, da svatko stane na svoje noge. Cilj nam je da djeca budu samostalna, da svoj \u017eivot nose, da zagrle svoje probleme, da budu financijski samostalni. Ako djecu nau\u010dimo da nau\u010de vrednovati i samovrednovati sebe, a to kurikulum pretpostavlja, onda se mogu nau\u010diti da ne budu svadljivi, da rade solidarno. Da proizvode novu vrijednost od ne\u010dega\u201c rekla je Vican. Smatra da je vizija danas postala pomalo potro\u0161ena rije\u010d. Neke njene vizije su mo\u017eda trebale imati odjeka a nisu, jer je pitanje tko ih slu\u0161a. Svoje je vizije poslo\u017eila i dijelom ih kao dr\u017eavna tajnica uspjela ostvariti u dokumentu Nacionalni okvirni kurikulum. Otkad postoji, \u0161kola nikad nije bila li\u0161ena svog dru\u0161tvenog i kulturnog okru\u017eenja. Svaku javnu \u0161kolu su osnivale odre\u0111ene politike. Zato su bile pokrivene dru\u0161tvenim pla\u0161tom. Na\u0161a je dr\u017eava dugo desetlje\u0107a \u017eivjela pod odre\u0111enim dru\u0161tvenim pla\u0161tem. Kultura je bila stije\u0161njena, skrivena, dobivala je neki drugi izri\u010daj. Kad dr\u017eava postaje samostalna, i kultura dobiva svoj prostor u dru\u0161tvu, dobiva odraz u odgoju i obrazovanju, politikama i onome \u0161to se zove hrvatska \u0161kola.<\/p>\n

O AMBICIJI I FUNKCIJI<\/p>\n

\u201eKad je netko obrazovan i odgojen u \u0161koli, to ne zna\u010di da je sve \u0161to je primio u \u0161koli njegova slika i prilika kakvu \u0107e on \u017eivjeti u odraslosti. Ne\u0161to se dobije iz ku\u0107e, vr\u0161njaka, knjiga, uzora, autoriteta. Kako \u0107e se netko pona\u0161ati je slo\u017eeno oblikovanje. Ljutimo se kad je ne\u010dija smjelost u odre\u0111enom trenutku nadi\u0161la sposobnost. To je vrsta krize koja nastaje bez obzira o kojim je strukturama rije\u010d – kad je smjelost kao karakterna osobina nadrasla sposobnost koja se tra\u017ei\u201c rekla je Vican, govore\u0107i i o odnosu ambicije i pokri\u0107a. Nijedan reformski dokument ne spominje rije\u010d ambicija. \u201eZa\u0161to djeca ne bi bila bez ambicija? Ne gledamo sve kroz funkcije. Ambicija je \u017eelja da napravim ne\u0161to vi\u0161e od sebe. Mo\u017ee se biti ambiciozan u slobodnom vremenu: filatelija, cvje\u0107ari, znaju mo\u017eda vi\u0161e od profesora koji su ulo\u017eili u \u010ditanje knjiga, studije, istra\u017eivanje, metodologiju\u201c rekla je Vican. Na funkcije koje je obavljala, Vican je uvijek bila pozvana. \u201eStvari se poslaguju po nekim klju\u010devima. Neki se stalno nude na funkcije. Neki umno\u017eavaju svoje \u017eivotopise, imaju u svakom \u0111epi\u0107u varijantu svog \u017eivotopsia koju okolo dijele da ih se pozove. Zna\u010di, pitanje je onoga koji ima neku mo\u0107 ili utjecaj da s nekim \u017eeli podijeliti neki zajedni\u010dki cilj\u201c rekla je Vican. Znanstveno i stru\u010dno se usavr\u0161avala u zemlji i inozemstvu; na Sveu\u010dili\u0161tu Berkeley u SAD-u, Finskoj, \u0160kotskoj, Danskoj, Njema\u010dkoj i dr. Nakon \u0161to je napisala projekt da se \u017eeli baviti nacionalnim manjinama, \u010dime se 1990-ih godina nitko nije bavio, usavr\u0161avanje u Americi joj je ponudio jedan profesor. Zanimali su je odgojno obrazovni ciljevi vezani uz\u00a0 kulturu. Sve \u0161to je u knjigama u\u010dila o individualnoj slobodi, tamo je prepoznavala u praksi. Uvijek se zanimala i za razloge primata skandinavskih zemalja, s obzirom i na njihov specifi\u010dan ote\u017eavaju\u0107i zemljopisni polo\u017eaj, a uspje\u0161ni su; za\u0161to su njihove \u0161kole i obrti bolje kvalitete. Najve\u0107i je bio utjecaj jednog ministra, autoriteta koji je u odre\u0111enom trenutku napravio red. \u201eMi smo izgubili autoritete. Autoritet nije lo\u0161a rije\u010d. \u010covjek voli vidjeti bolju knjigu, bolji autoritet, bolji lik koji vas oplemeni, volite ga \u010duti. Daje vam novi izvor. U skandinaviji sam nau\u010dila da nije va\u017eno gdje si, nego od svega mo\u017ee\u0161 napraviti pove\u0107anu vrijednost, dati vrijednost na ne\u0161to \u0161to je dobro\u201c rekla je Vican. Pad autoriteta je op\u0107i. Kultura \u0161kole bi trebala re\u0107i pravila pona\u0161anja. \u201eZa struku vrijedi profesionalni ili eti\u010dki kodeks, a za u\u010denike pravila pona\u0161anja. Pitanje je tolerancije nasilja. Koliki prostor ste dali, do tu \u0107e ga koristiti. Ako je 26 puta opravdano dozvoljen izostanak iz \u0161kole, djeca \u0107e i\u0107i dotle. Ve\u0107 unaprijed zna, kao da ste mu dali bonus na nedozvoljeno pona\u0161anje. Ali za\u0161to uop\u0107e mora izostajati iz \u0161kole? Neka nema ka\u0161njenja. Va\u017ene su granice. Ako smo lo\u0161i primjeri, u\u010denici ka\u017eu da je to tolerantno pona\u0161anje\u201c upozorila je Vican.<\/p>\n

Podsjetila je da je u njeno vrijeme djeci bilo veselje i\u0107i u \u0161kolu, znali su da je to inicijacija u ne\u0161to, odjednom su se osje\u0107ali druga\u010diji. Kako je obrazovni standard rastao, znanje je po\u010delo buktiti. U obrazovnim politikama se po\u010delo govoriti da je sve prenatrpano, torbe te\u017ee. \u201eTo je na\u010din izra\u017eavanja zato \u0161to je nama tijesno ne\u0161to u nama. Svijet je rekao: ako \u0107emo sve te sadr\u017eaje poslagivati tako da su va\u017eni, mo\u017eemo li re\u0107i druga\u010dije \u2013 mo\u017eemo li poslo\u017eiti da su ciljevi odgoja i obrazovanja vezani prvenstveno za ne\u0161to \u0161to mi o\u010dekujemo, da je dijete razvijeno. Stalno se prepiremo oko toga. Ka\u017ee se nepismeni su, uvedimo jo\u0161 jedan sat hrvatskog jezika. Ne znaju gramatiku, pravopis, jo\u0161 im uvedimo. Pravimo se da smo dobri prema djeci, ali smo licemjerni, da uop\u0107e ne\u0107emo re\u0107i \u0161to ho\u0107emo od djece. Ako \u017eelimo da znaju razgovarati, \u010duti drugoga, da razvijaju socijalnu kompetenciju u \u0161irem smislu razumijevanja za nekoga odakle je i za\u0161to takav. Ako \u017eelimo da su solidarni, da pomognu drugome. Onda se to ne mo\u017ee mjeriti s time koliki sadr\u017eaji negdje trebaju biti\u201c istaknula je Vican. Sustav bi se trebao po tome reformirati. Djeca trebaju biti suradnici za kreiranje novih lekcija. U \u0161kolskoj godini koja traje 35 tjedana, svaki tjedan su novi testovi. U brzoj izmjeni testova dogodi se da u\u010denik ba\u0161 tada ne\u0161to ne zna. \u201eIzgra\u0111ujemo li dijete koje \u0107e imati samopouzdanja. Vodimo djecu, ali ne uvijek dobro. Moramo preispitivati sebe\u201c potaknula je Vican, upozoriv\u0161i da veliko nagla\u0161avanje stalnih promjena uvijek iznova poti\u010de pitanje \u0161to \u0107e se dogoditi. Pitanjima \u0161to \u0107e se dogoditi dogodine, ho\u0107e li ne\u0161to biti uvedeno, remeti se ravnote\u017ea. \u201eLjudski organizam funkcionira na temelju nervnog sustava koji je kao lastik. Ne mo\u017eete nervni sustav rastezati vi\u0161e nego se mo\u017ee rastezati. Zna\u010di, nemam pravo na svoj nervni sutav. \u0160to se vi\u0161e nagomilavam, rastu i\u0161\u010dekivanja, netko mi stavlja strepnje, to se lo\u0161ije i tjeskobnije osje\u0107am\u201c upozorila je Vican, istaknuv\u0161i da najprije treba odrediti koji je odre\u0111eni cilj i koja je odgovornost prema tom cilju. \u201eMoramo imati zajedni\u010dke ciljeve, moramo imati vrijednosti, dogovorimo se, pa \u0107emo ih svi oplemenjivati\u201c rekla je Vican, upozoriv\u0161i i da u dana\u0161njem dru\u0161tvu vrijedi pokemonska metoda zbunjivanja, dobivanje na vremenu; igrate se s time kako \u0107ete nekog zbuniti. Na\u010dini prikazivanja doga\u0111aja su ‘surferi na dru\u0161tvene nevolje’.<\/p>\n

A \u0161kole se mogu prezentirati s tisu\u0107u izvrsnih lica; mnoge rade u skromnim uvjetima a imaju fanstasti\u010dna rje\u0161enja, rekla je Vican. \u201eMislimo da se sve rje\u0161ava uvo\u0111enjem predmeta. Nitko nije sustav u\u010dinio boljim ili je naciju napravio boljom time \u0161to je uvodio puno predmeta\u201c istaknula je dodav\u0161i: \u201eSve u \u0161kolstvu \u010dini dobar nastavnik, dobar u\u010ditelj. Ne \u010dine toliko standard, smjene, te\u0161ka ili laka torba. Kao \u0161to i \u010dovjeku grad ne \u010dine lijepim gra\u0111evine. Kad du\u017ee \u017eivi u gradu, ne \u017eivi od gra\u0111evine, nego od ljudi. Svako dijete pamti u\u010ditelja koji je bio jako posve\u0107en. Tada zaborave ud\u017ebenik, mijenjaju ukus; da svaki dan mo\u017ee osjetiti da je zbog ne\u010deg oti\u0161ao u \u0161kolu, da sa znati\u017eeljom do\u0111e ku\u0107i, radi doma\u0107i rad i sutradan opet \u017eeli do\u0107i u \u0161kolu, to je fantasti\u010dan uspjeh\u201c rekla je Vican. Lo\u0161a je pedago\u0161ka floskula kad po\u010dne etiketiranje kako neko dijete nije za prirodne znanosti, da je za dru\u0161tvene znanosti. Ve\u0107 ga se s 13 godina klasificira. A promijeni se nastavnik, i dijete odjednom zna taj predmet.<\/p>\n

O BOLONJSKOM PROCESU<\/p>\n

Vican podr\u017eava Bolonju jer je uvela vrednovanje, odobrava da student ka\u017ee \u0161to ne valja, da pomogne profesoru da ne bude u\u010dmao i kopira sebe iz godine u godinu. Bolonju ne vidi kao dokument spu\u0161ten na sveu\u010dili\u0161te koji mu zapovijeda da se pretvori u ne\u0161to drugo od doju\u010dera\u0161njeg, i to zato \u0161to su to poslali neki politi\u010dki autoriteti. Opisala je kako je do\u0161lo do stvaranja Bolonjskog procesa. Skupina europskih ministara sastala se prije 15 godina, puno prije nego je nastala ta rije\u010d. Vrhunski eksperti u vrednovanju sustava iz europskih dr\u017eava su po\u010deli vrednovati visoko obrazovanje u zemljama Europe. Svugdje je obrazovanje financirala dr\u017eava. U prolaznosti studenata, pokazalo se da na prvoj godini od 1000 studenata 300 njih ode. Na tre\u0107oj godini do\u0111u do 50 %, a na \u010detvrtoj se ponovno izgube. No dr\u017eave koje takve studente financiraju i upisuju i dalje su tvrdile da su upisali najbolje. Svake godine ‘nestaje’ studenata, pitalo ih se jel’ brinu gdje tro\u0161e novac. Drugo najva\u017enije pitanje je bilo: ako su tri godine nekog dr\u017eali na studiju, za\u0161to ga poslije ‘bacaju’. Ako je tri godine proveo u sustavu, mogu li mu dati neku kvalifikaciju. Vican se zala\u017ee za Bolonjski proces i isti\u010de da nije nastao jer je to netko naredio. Treba ispo\u0161tovati Bolonju i re\u0107i da taj s tri godine studija mo\u017ee ne\u0161to raditi. \u201eBolonja je rekla, radite sa skupinama studenata jer mu nakon jednog polugodi\u0161ta mo\u017eete re\u0107i da nije za to. Ili nek mu se ka\u017ee da izabere neko drugo zanimanje, da bude drugi put motiviraniji kad do\u0111e. Bolonja je omogu\u0107ila da sami napravimo svoju kulturu\u201c rekla je Vican. Upozorila je da se rije\u010d kvalifikacija izgubila, a jako je zna\u010dila. Slo\u017eenost odgoja i obrazovanja je bila ve\u0107a, rasli su i zahtjevi, tako je rasla i ve\u0107a kvalifikacija. \u201eSvaka dr\u017eava mora imati kvalifikacijski okvir. Srednja i visoka stru\u010dna sprema nije obujam kvalifikacije. Na pitanje koji je stupanj stekao, ka\u017ee se tre\u0107i, \u010detvrti. A stekao je sedmi, jer je zavr\u0161io fakultet. To vi\u0161e nikom nije bilo va\u017eno. Kvalifikacija je nacionalna legitimacija obrazovanja koja mo\u017ee biti usporediva s europskim kvalifikacijskim zemljama ili zemljom u koju \u0107e ljudi i\u0107i. Za\u0161to se svi pitaju ho\u0107e li mu biti priznato njegovo obrazovanje. To akademski ljudi trebaju znati\u201c rekla je Vican, \u010dlanica Povjerenstva Vlade RH za izradu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira.<\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dr. Dijana Vican, istaknuta hrvatska pedagoginja, prorektorica Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru za razvoj, znanost i tehnologije, u srijedu 29. velja\u010de gostovala je na susretu ‘Ve\u010der u knji\u017eari’ u knji\u017eari Verbum u Zadru. Do 2011. g. \u010detiri godine je bila dr\u017eavna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta. Bila je i predsjednica Vije\u0107a za nacionalni kurikulum pri<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[7],"tags":[],"class_list":["post-7189","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-novosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7189","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=7189"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/7189\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=7189"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=7189"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=7189"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}