{"id":6683,"date":"2011-12-07T10:15:40","date_gmt":"2011-12-07T09:15:40","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?page_id=6683"},"modified":"2025-01-02T18:29:03","modified_gmt":"2025-01-02T18:29:03","slug":"nadbiskupova-propovijed-na-proslavi-920-obljete-posvete-crkve-sv-marije-28-listopada-2011","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2011\/12\/nadbiskupova-propovijed-na-proslavi-920-obljete-posvete-crkve-sv-marije-28-listopada-2011\/","title":{"rendered":"Nadbiskupova propovijed na proslavi 920. obljete posvete crkve sv. Marije, 28. listopada 2011."},"content":{"rendered":"

NADBISKUPOVA PROPOVIJED NA PROSLAVI 920. OBLJETNICE\u00a0 POSVETE CRKVE BENEDIKTINKI SV. MARIJE, ZADAR, 28. listopada 2011.<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

1.<\/strong> Euharistijska gozba koju evo slavimo, najva\u017eniji je povijesni spomen Kristove \u017ertve Novoga saveza. To je \u010din zahvale kojega su pobo\u017eni \u017didovi iskazivali Bogu, a Krist je tome \u010dinu dao novi sadr\u017eaj; darovao je samoga sebe na trajan spomen, te tako postao poputbina na na\u0161em ovozemaljskom putovanju. Ovim zahvalnim slavljem koludrice benediktinke ovog povijesnog samostana \u017eele re\u0107i Bogu hvala za trolistno sje\u0107anje: 920 godina posvete ovog Bo\u017ejeg; 900 godina od preminu\u0107a opatice Vekenege, te 20-ta obljetnica smrti opatice Benedikte Braun, obnoviteljice ovoga u Drugom svjetskom ratu \u00a0poru\u0161enoga samostana. Ova tri povijesna spomena izgledaju poput ukrasa na dragocjenom pluvijalu, koji je tkan i slagan slo\u017eenim \u010dipkastim vezom burnih stolje\u0107a kojim su prolazile koludrice \u010cikinoga samostana.<\/p>\n

 <\/p>\n

Gledaju\u0107i kamenje ovoga zdanja mogli bismo ponoviti rije\u010di bla\u017eenoga Ivana Pavla II., koje je izrekao promatraju\u0107i u Splitu Dioklecijanovu pala\u010du i katedralu: ‘Ovdje povijest nije \u0161utjela. Tu, dakle, na Rimskom Forumu, stjeci\u0161tu kulta i kulture romaske Iadere, u tabernama Foruma nad kojima se danas di\u017ee na\u0161a prvostolnica svete Sto\u0161ije, tu na tom prostoru vele povjesni\u010dari zapo\u010dela je \u017eivjeti kr\u0161\u0107anska zajednica okupljena oko svoga biskupa. S isto\u010dne strane na tom istom Forumu u ranom srednjem vijeku zadarska patricijka \u010cika, polusestra kralja\u00a0 Kre\u0161imira IV. sagradi samostan i crkvu Sv. Marije. I tako, ‘dana 28. listopada 1091. pi\u0161e sada\u0161nja opatica Anastazija \u010cizmin u prigodnom liturgijskom vodi\u010du, pada ‘dan posvete prelijepe bazilike, \u010detvrte u gradu Zadru’. Budu\u0107i da \u0107e Benediktovo pravilo \u017eivjeti ovdje 9 stolje\u0107a po molitvi i radu njegovih duhovnih k\u0107eriju, \u017eelimo ve\u010deras \u00a0zahvalno spomenuti navedene doga\u0111aje. Istina, kad je prije 20 godina bila okrugla 900. obljetnica, bjesnio je domovinski rat. Zvona su \u0161utjela, svjetla potamnila, a relikvijari, \u0161krinje i svetinje bile su zazidane. Nije se moglo slaviti, jer rat -poguba ljudske naravi- kako je o ratu pisao dubrova\u010dki pisac Marin Dr\u017ei\u0107, vodio je ovdje i diljem Lijepe Na\u0161e svoje krvavo kolo.<\/p>\n

 <\/p>\n

2.<\/strong> Spomenute godi\u0161njice vode nas u daleku i bli\u017eu pro\u0161lost. A i liturgijska \u010ditanja koja smo slu\u0161ali dozivaju tako\u0111er neke davne doga\u0111aje o kojima bih htio re\u0107i nekoliko rije\u010di. Ponajprije divan je Isusov razgovor sa \u017eenom Smarijankom na Jakovljevu zdencu kojoj objavljuje otajstvo svoga poslanja. Teolo\u0161ki je va\u017eno i kratko Pavlovo razmi\u0161ljanje Korin\u0107anima gdje veli da su ‘oni Bo\u017eja gra\u0111evina’ i podsje\u0107a kako ‘Duh Bo\u017eji prebiva u njima’, pa su njegovom nazo\u010dno\u0161\u0107u sami postali ‘sveti Bo\u017eji hram’. Ve\u010deras smo \u010duli, ne samo razgovor na ‘Jakovljevu zdencu’, nego smo se susreli s njime kako na svom putu iz Beer Sebe prema Harana sti\u017ee u predve\u010derje u neko \u00a0bezimeno mjesto, gdje ‘uzima kamen stavlja ga pod glavu. I usnu vidi ljestve koje stoje na zemlji i vrhom dopiru do neba. A Bo\u017eji an\u0111eli penju se i silaze po njima (28, 12). Stube, ljestve i mostovi su slike ko\u00adjima se \u017eeli predo\u010diti blizina bo\u017eanstva, povezanost \u010dovjeka i Boga. U izvje\u0161\u0107u smo \u010duli kako Jahve govori: ‘Ja sam Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj le\u017ei\u0161 dat \u0107u tebi i tvome potomstvu. Tvojih \u0107e potomaka biti kao i praha na zemlji\u2026 Dobro znaj: ja sam s tobom; \u010duvat\u00a0 \u0107u te kamo god po\u0111e\u0161 i dovesti te natrag u ovu zemlju. I ne\u0107u te ostaviti dok ne izvr\u0161im \u0161to sam ti obe\u0107ao\u00ab (28, 13\u201415).<\/p>\n

 <\/p>\n

Jahve mu ponav\u00adlja obe\u0107anja, govori o njegovoj sud\u00adbini i o sudbini njegovih potomaka. Njemu, besku\u0107niku i bje\u00adguncu obe\u0107aje veliku budu\u0107nost: brojno potomstvo, zemlju obe\u0107anja i posebnu za\u0161titu u tu\u0111ini. \u00bbJa sam s tobom!\u00ab Bog dakle ostaje prisutan u njegovu dje\u00adlovanju, s njime je na putovanju pa se ne mora ni\u010dega pla\u0161iti. U\u00a0 tom slikovitom prikazu izre\u010dena je duboka religiozna misao: Bog je prisutan u svi\u00adjetu, skriveno i tajanstveno. Ako \u010dovjek ima vjeru ne\u0107e biti s\u00e2m i nesiguran. Bog \u0107e biti s njime. Sada razumijemo za\u0161to se ro\u0111enje Isusovo najavljuje imenom ‘Emanuel’, ‘Bog s nama’, ‘mironosac’ koji mir donosi.<\/p>\n

 <\/p>\n

3.<\/strong> Na pozivnici koju su nam koludrice uputile stoji utisnuta latinska rije\u010d ‘pax’, mir. Mir je dragocjeno blago benediktinske ba\u0161tine. On proizlazi iz milosti koja je pravi izvor mira i radosti. Sinovi i k\u0107eri sv. Benedikta upisuju tu rije\u010d na zidove svojih \u0107elija, hodnika i klaustara. Utiskuju tu rije\u010d u svoje du\u0161e kako bi im \u017eivot odsijevao duhovnom otmjeno\u0161\u0107u i ozbiljno\u0161\u0107u. I dok se danas prisje\u0107amo minulih stolje\u0107a, te uz bogato naslije\u0111e prebiremo sje\u0107anja i doga\u0111aje vezane uz ovu instituciju, slu\u0161amo tajanstveni glas povijesti koja nam pripovijeda o tragovima toga mira. Iako nam djeluje nevjerojatnim zaslijepljeni \u010din bombardiranja kojim je sa zemljom bio sravnjen ovaj spomenik vjere i kulture, mi ne \u017eelimo ve\u010deras biti suci onima koji su to divlja\u0161tvo po\u010dinili. Radije Bogu zahvaljujemo \u0161to nam se u slobodnoj domovini pru\u017ea prigoda biti svjedokom naravi mona\u0161kog \u017eivota ove zajednice u na\u0161em gradu. Crkva i danas osje\u0107a potrebu takvog oblika \u017eivota po kojem se oni koji opslu\u017euju pravilo sv. Benedikta izdvajaju iz crkvene i dru\u0161tvene zajednice, te se okru\u017euju ogradom samo\u0107e i \u0161utnje. I \u010dine da se odande \u010duju \u010darobni zvukovi smirene i sabrane molitve.<\/p>\n

 <\/p>\n

Znamo, naime, da su Benedikt i njegovi monasi bje\u017eali u prirodu gdje su stvarali oaze ti\u0161ine. U dru\u0161tvu je, naime, vladalo rasulo, moralna i kulturna klonulost koja im nije pru\u017eala mogu\u0107nost \u017eivjeti u miru i duhovno napredovati. A \u010dovjeku je potrebno zakloni\u0161te gdje \u0107e na\u0107i sigurnost, smirenost, molitvu, rad, prijateljsko povjerenje. \u010covjek na\u0161ega doba, naprotiv, ne do\u017eivljava pomanjkanje dru\u017eenja i zajedni\u010dkog \u017eivota. Njegova je duhovnost ugro\u017eena zbog ‘bujnosti \u017eivota’, uznemirenosti, buke i grozni\u010davosti. Nema prostora ni vremena za \u0161utnju i prisnu rije\u010d koja se \u010duje samo u ti\u0161ini. Nedostaje mu molitva, mir, red, samo\u0107a; da bude malo s\u00e2m sa sobom. Pravila, molitva i red, zidine, samo\u0107a i odvojenost benediktinskih klaustara bile tomu trajna pomo\u0107.<\/p>\n

 <\/p>\n

4. <\/strong>Vratimo se sada ve\u010dera\u0161njoj sve\u010danosti i posebice spomenu posvete ove crkve, te blagoslovu novoga oltara. \u0160to zna\u010di slaviti dan posvete crkve i blagosloviti oltar? Ono je zapravo slavlje samoga Isusa Krista koji je glava Crkve, a mi njegovi udovi. To je slavlje Kristove otajstvene nazo\u010dnosti na zemlji. Knjiga Postanka nam je opisala prizor Jakovljeva sna u kojem Bog dodiruje tlo zemlje. Pribli\u017eava se Jakovu i s njime u snu komunicira. Obra\u0107a mu se i predstavlja: ‘Ja sam Gospodin, Bog Abrahamov i Izakov’. I ne ostaje ‘gori’, daleko i visoko, nego se ‘upli\u0107e’ u ljudske sudbine. Postaje \u010dovjekom, suputnikom i s njime \u017eeli razgovarati. Zato \u0107e Jakov re\u0107i da su to vrata raja i Ku\u0107a Bo\u017eja. Ovdje, kao i u svakoj na\u0161oj posve\u0107enoj crkvi, Bog se o\u010dituje \u0161to tra\u017ei na\u0161e strahopo\u0161tovanje. Bog nam se toliko pribli\u017eio da nam je ostavio sama sebe. Zbog toga Pavao ve\u010deras kli\u010de: ‘Zar ne znate da ste hram Bo\u017eji i da Duh njegov u vama prebiva’. (usp. 1Kor. 3,16-19).<\/p>\n

 <\/p>\n

Slave\u0107i 920. spomen posvete ove crkve, spominjemo se 900. obljetnice preminu\u0107a Vekenege, kao i svih vrijednih koludrica koje su \u017eivjele u ovom samostanu i dijelile sudbinu ljudi, Grada i na\u0161e Nadbiskupije. Posebice pak sje\u0107amo se opatice Benedikte Braun koja je preminula prije 20 godina, a bila je na \u010delu ove ku\u0107e u najte\u017ee vrijeme. Kao ‘mulier fortis’ (hrabra \u017eena) nije se pla\u0161ila, ve\u0107 sa svojim susestrama \u010dvrsto dr\u017eala stijeg \u010cike i Vekenege. I u\u0161la u legendu svojom hrabro\u0161\u0107u jer je izlo\u017eila \u017eivot kako bi sa\u010duvala zadarske dragocjenosti i svetinje koje su trebale biti odvezene u Italiju. ‘Zar se mo\u017ee nositi sa sobom ono \u0161to ti ne pripada, a da to ne bude kra\u0111a?!’, rekla je i sprije\u010dila odvoz relikvija i drugih dragocjenosti. Zadar joj duguje zahvalnost! Preminula je u tu\u0111ini u vrijeme Domovinskog rata.<\/p>\n

 <\/p>\n

Sje\u0107aju\u0107i se nje mislimo ve\u010deras i na sve preminule sestre koje su se svrstale u tom dugom povijesnom ophodu molitve i rada po Reguli sv. Benedikta. Neka i ovo trolistno slavlje bude poticaj dana\u0161njim koludricama da ostvaruju evan\u0111eoske savjete i zavjete. ‘Iz unutarnje samo\u0107e i kontemplativne \u0161utnje, iz pobjede nad bukom vanjskoga svijeta ra\u0111a se dijalog sa samim sobom i s Bogom’, pi\u0161e sveti Benedikt. A taj kontemplativni dijalog vodi k vrhuncima askeze i mistike. Vodi Bogu izvoru na\u0161e radosti. ‘Odsutnost Boga’, rekao je prekju\u010der Benedikt XVI. u prigodi dolaska na susret s predstavnicima religija svijeta u Asizu, ‘dovodi do propadanja \u010dovjeka i \u010dovje\u010danstva<\/a>‘. A onaj tko vjeruje nije nikada osamljen i sam, jer gdje je Bog, tamo je i budu\u0107nost. I to je najva\u017enije. Amen! <\/em><\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

NADBISKUPOVA PROPOVIJED NA PROSLAVI 920. OBLJETNICE\u00a0 POSVETE CRKVE BENEDIKTINKI SV. MARIJE, ZADAR, 28. listopada 2011.   1. Euharistijska gozba koju evo slavimo, najva\u017eniji je povijesni spomen Kristove \u017ertve Novoga saveza. To je \u010din zahvale kojega su pobo\u017eni \u017didovi iskazivali Bogu, a Krist je tome \u010dinu dao novi sadr\u017eaj; darovao je samoga sebe na trajan spomen,<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5,1],"tags":[],"class_list":["post-6683","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi","category-uncategorized"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6683","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=6683"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6683\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":111234,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/6683\/revisions\/111234"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=6683"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=6683"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=6683"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}