<\/p>\n\n\n\n

\u201eGospodin nam je darovao \u017eivot kojega smrt i grijeh ne mogu uni\u0161titi. Ako je na\u0161 \u017eivot spojen s Isusovim \u017eivotom, Isusovo uzdignu\u0107e na nebo je i na\u0161e uzdignu\u0107e. I mi smijemo gledati sebe da smo uzdignuti u najve\u0107u \u010dast i dostojanstvo Bo\u017eje prisutnosti. Krist je svojim uskrsnu\u0107em i proslavljenim, uskrsnim tijelom, u\u0161ao u novi \u017eivot i novo postojanje. To novo postojanje smo i mi primili. Vidimo gdje je na\u0161e mjesto, vidimo kona\u010dno odredi\u0161te na\u0161eg \u017eivota. Nismo izgubljeni na putu \u017eivota, nismo u besmislu\u201c utje\u0161io je zadarski nadbiskup.<\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to su i u\u010denici bili gledali u Nebo kad je Isus uza\u0161ao, \u201ei na\u0161e gledanje u Nebo nije isprazno gledanje u Isusa koji je nestao i nije rastanak s Isusom. Evan\u0111elje ka\u017ee da su se apostoli, kad su se rastali s Isusom, radosni vratili u Jeruzalem. Kad se susretnemo s Isusom, rastanak nije odlazak, nije nestanak ni gubitak, nego ulazak u novo postojanje koje nas ispunja rado\u0161\u0107u i smislom \u017eivota, novom i vje\u010dnom snagom koja nam je potrebna za na\u0161 \u017eivot\u201c ohrabrio je mons. Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\u010cetrdeset dana od Uskrsa, \u010dinjenice da je Bog u\u010dinio ne\u0161to veliko, novo u svijetu, \u201eu tom novom \u017eivotu Bog je svoga Sina uzdigao na drugi, novi, druga\u010diji, proslavljeni, vje\u010dni \u017eivot. Svi mi u tome sudjelujemo. Ne spominjemo se Isusovog uskrsnu\u0107a kao da je doga\u0111aj iz pro\u0161losti, nego to je proslava i na\u0161eg uskrsnu\u0107a, na\u0161eg spasenja kojeg je Gospodin nama darovao\u201c poru\u010dio je propovjednik.<\/p>\n\n\n\n

Zna\u010denje stvarnosti da je Isus uzdignut nadbiskup je pojasnio i u kontekstu \u0161to uzdignu\u0107e <\/em>zna\u010di u Svetom Pismu i gdje se u njemu koristi izraz uzdignu\u0107e<\/em>. \u201eIzraz uzdignu\u0107e<\/em> osobito je sna\u017ean u Starom zavjetu gdje se koristio za nekoga u Izabranom narodu, kad je bio uzdignut na \u010dast i dostojanstvo kralja; kad je osoba postala kralj, kad je primila ovlasti.<\/p>\n\n\n\n

Isusovo uzdignu\u0107e zna\u010di da je Bog Isusa uzdigao na najve\u0107u mogu\u0107u \u010dast, najve\u0107e mogu\u0107e dostojanstvo i da je u njegovoj blizini, u zajedni\u0161tvu s njime. Kristovo uzdignu\u0107e zna\u010di sjesti s desna Ocu, biti u ravni s Bogom. Krist je zavr\u0161io svoju ulogu i poslanje na ovom svijetu i vra\u0107en je k Ocu. Ali, Isus u svom odlasku nije nikamo oti\u0161ao, nego to uzdignu\u0107e je Isusov novi polo\u017eaj, novi status\u201c pojasnio je mons. Zgrabli\u0107, podsjetiv\u0161i na Isusovu rije\u010d \u201eKraljevstvo Bo\u017eje je me\u0111u nama\u201c.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Nadbiskup je pojasnio i zna\u010denje imena Teofil kojega sv. Luka spominje u Djelima apostolskim kad se obra\u0107a svome prijatelju Teofilu.<\/p>\n\n\n\n

\u201eI mi sebe mo\u017eemo prepoznati u rije\u010di teofil<\/em>, da smo mi taj Teofil. Rije\u010d teofil <\/em>dolazi od dvije gr\u010dke rije\u010di \u2013 theos<\/em> zna\u010di Bog a philia<\/em> zna\u010di ljubav. Dakle, onaj koji Boga ljubi. Na\u0161a vjera je odgovor da i mi Boga ljubimo. Kao \u0161to je sv. Ivan evan\u0111elist svoj identitet prepoznao na na\u010din da, kada govori o sebi, ne izri\u010de svoje ime, nego uvijek ka\u017ee, ‘onaj u\u010denik koga je Gospodin ljubio’. On se u tome prepoznaje. I to je najva\u017enije \u2013 da je on u\u010denik kojega Gospodin ljubi. Mi smo Teofili, Gospodin nas ljubi, tu je, s nama\u201c ohrabrio je mons. Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Istaknuo je va\u017enim da u svoju nutrinu primamo duha kojeg je Gospodin obe\u0107ao dati u\u010denicima. Va\u017eno je da se to ne doga\u0111a iz navike, kao da to rutinski isto \u010dinimo godinama, nego to se iznova, nutarnjim sadr\u017eajem, svaki put doga\u0111a na druga\u010diji na\u010din.<\/p>\n\n\n\n

Iako \u010dinimo istu gestu primanja Gospodinovog duha, to nikad nije isto, kao \u0161to to nikad nije isto u na\u0161im me\u0111uljudskim odnosima.<\/p>\n\n\n\n

U odnosu pojedinca s nekim, iz srca \u010dovjeka svaki put izlazi ne\u0161to novo prema drugoj osobi. Npr., dijete se uvijek zagrli na isti na\u010din. Naizgled, to je uvijek ista gesta. Ali, to nikad nije ista gesta, jer iz tvoga srca izlazi uvijek ne\u0161to novo, rekao je mons. Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Blago Bo\u017ejeg zagrljaja na osobit na\u010din doga\u0111a se u euharistiji. Ti zagrljaji su nam dragocjeni, va\u017eni i imaju mo\u0107, snagu i ljepotu da na\u0161 \u017eivot u\u010dine bo\u017eanskim \u017eivotom, poru\u010dio je nadbiskup.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Isus je svojim u\u010denicima rekao da \u0107e primiti snagu Duha Svetoga koji \u0107e si\u0107i na njih i da \u0107e mu biti svjedoci sve do nakraj zemlje. Kad je to rekao, Isus je bio uzdignut njima nao\u010digled, oblak ga je oteo njihovim o\u010dima.<\/p>\n\n\n\n

Na\u0161e srce je u Nebu kad smo s Gospodinom povezani u molitvi. \u201eKad god smo s Bogom, na\u0161e srce je u Nebu. Mi intenzivno participiramo na doga\u0111aju Isusovog uskrsnu\u0107a i uza\u0161a\u0161\u0107a na nebo gdje je i na\u0161a narav i na\u0161a osobnost.<\/p>\n\n\n\n

\u0160to god nam se dogodilo u \u017eivotu, ne bojmo se! Krist je pobijedio svijet! Krist nije udaljio nevolje, pote\u0161ko\u0107e, bolesti i smrt iz na\u0161eg \u017eivota, ali je u\u0161ao u sve to. Sve to je preuzeo na sebe, da to sve preobrazi, da nas i kroz to uvede k Bogu. Da se ne izgubimo na putu \u017eivota, nego da milina koju je Gospodin izlio na nas bude snaga na\u0161eg \u017eivota\u201c poru\u010dio je nadbiskup, potaknuv\u0161i da sve vi\u0161e postajemo Kristovi.<\/p>\n\n\n\n

\u201eKada sebe identificiramo s Kristom u svom na\u010dinu \u017eivota, u postupanju kao \u0161to je Krist \u017eivio; kada sve vi\u0161e imitiramo Krista i nasljedujemo ga, tada se u svojoj naravi jo\u0161 vi\u0161e uzdi\u017eemo Bogu i Nebo postaje na\u0161a domovina, ve\u0107 sada, na ovom svijetu, a jedanput \u0107emo biti uronjeni u puninu vje\u010dnosti. Bog nam daje takvu ljepotu, dostojanstvo i uzdignu\u0107e da valja sve zalo\u017eiti da se to postigne, da dobijemo puninu \u017eivota za koju je Krist do\u0161ao da je \u017eivimo i da se radujemo Kristu sada i cijelu vje\u010dnost\u201c poru\u010dio je nadbiskup Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107           <\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

                                    <\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n