{"id":60976,"date":"2023-01-18T12:34:19","date_gmt":"2023-01-18T11:34:19","guid":{"rendered":"https:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=60976"},"modified":"2023-01-18T12:34:19","modified_gmt":"2023-01-18T11:34:19","slug":"poruka-svetoga-oca-franje-za-xxxi-svjetski-dan-bolesnika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2023\/01\/poruka-svetoga-oca-franje-za-xxxi-svjetski-dan-bolesnika\/","title":{"rendered":"Poruka Svetog Oca Franje za XXXI. Svjetski dan bolesnika"},"content":{"rendered":"\n

\u00bbPobrini se za njega\u00ab.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Suosje\u0107anje kao sinodalna briga za zdravlje<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Draga bra\u0107o i sestre!<\/p>\n\n\n\n

Bolest je dio na\u0161eg ljudskog stanja. No, ako se bolest \u017eivi u izolaciji i napu\u0161tenosti, ako nije pra\u0107ena brigom i suosje\u0107anjem, mo\u017ee postati nehumana. Kad se putuje zajedno normalno je da se netko osje\u0107a lo\u0161e, da mora stati zbog umora ili zbog neke nezgode na putu. Upravo se u tim trenucima vidi kakvi smo dok kora\u010damo zajedno: je li to doista zajedni\u010dki hod<\/em> ili smo na istom putu, ali svatko gleda svoje interese i pu\u0161ta da se drugi snalaze kako znaju. Zato na 31. Svjetski dan bolesnika, u jeku sinodalnog puta, pozivam sve nas da razmi\u0161ljamo o \u010dinjenici da upravo zahvaljuju\u0107i iskustvu ranjivosti i bolesti mo\u017eemo nau\u010diti hodati zajedno prema Bo\u017ejem stilu, a to je blizina, suosje\u0107anje i nje\u017enost.<\/p>\n\n\n\n

U knjizi proroka Ezekiela, u velikom govoru koji \u010dini jednu od sredi\u0161njih to\u010daka cjelokupne Objave, Gospodin ka\u017ee sljede\u0107e: \u00bbSam \u0107u pasti ovce svoje i sam \u0107u im dati po\u010dinka \u2013 rije\u010d je Jahve Gospoda. Potra\u017eit \u0107u izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit \u0107u ranjenu i okrijepiti nemo\u0107nu [\u2026] past \u0107u ih pravedno\u00ab (34, 15-16). Iskustvo izgubljenosti, bolesti i slabosti sastavni je dio \u010dovjekova putovanja ovom zemljom: ono nas ne isklju\u010duje iz Bo\u017ejeg naroda, nego nas, naprotiv, stavlja u sredi\u0161te Gospodinove pozornosti, koji je Otac i ne \u017eeli na tom putu izgubiti nijedno od svoje djece. Zato trebamo u\u010diti od njega, kako bismo doista bili zajednica koja hoda zajedno, kadra othrvati se tome da je zarazi kultura odbacivanja.<\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to znate, enciklika Fratelli tutti<\/em> poti\u010de nas da prispodobu o dobrom Samarijancu \u010ditamo u kontekstu dana\u0161njeg vremena. Odabrao sam je kao polazi\u0161te, kao prekretnicu, kako bismo mogli izi\u0107i iz sjene \u201ctamnih oblaka zatvorenog svijeta\u201d i \u201crazmi\u0161ljati i stvarati otvoreni svijet\u201d (usp. br. 56). Postoji, naime, duboka veza izme\u0111u ove Isusove prispodobe i mnogih na\u010dina na koje se bratstvo negira u dana\u0161njem svijetu. Napose \u010dinjenica da je \u010dovjek, pretu\u010den i oplja\u010dkan, ostavljen<\/em> pokraj ceste ilustrira stanje u kojem je previ\u0161e na\u0161e bra\u0107e i sestara ostavljeno u trenutku kad im je pomo\u0107 najpotrebnija. Nije lako razlikovati napade na ljudski \u017eivot i dostojanstvo koji imaju prirodne uzroke od onih uzrokovanih nepravdom i nasiljem. Zapravo, sve ve\u0107e razine nejednakosti i prevlast interes\u00e2 nekolicine ve\u0107 sad utje\u010du na svaku dru\u0161tvenu sredinu u tolikoj mjeri da je te\u0161ko ikoje iskustvo smatrati \u201cprirodnim\u201d. Sva se patnja zbiva u \u201ckulturi\u201d i usred njezinih razli\u010ditih proturje\u010dja.<\/p>\n\n\n\n

Ovdje je, me\u0111utim, va\u017eno prepoznati stanje usamljenosti i napu\u0161tenosti. To je okrutnost koju se mo\u017ee prevladati prije nego ikoju drugu nepravdu, zato \u0161to \u2013 kao \u0161to nam govori prispodoba \u2013 potreban je samo trenutak na\u0161e pa\u017enje, osje\u0107aj samilosti, da bi je se uklonilo. Dvojica prolaznika, koji za sebe misle da su pobo\u017eni i religiozni, vide ranjenog, ali se ne zaustavljaju. Tre\u0107i pak prolaznik, Samarijanac, prezreni stranac, sa\u017ealio se i pobrinuo za tog stranca kraj puta, ponijev\u0161i se prema njemu kao prema bratu. Time, a da to nije ni mislio, mijenja stvari, \u010dini svijet vi\u0161e bratskim.<\/p>\n\n\n\n

Bra\u0107o, sestre, nikad nismo spremni za bolest, a \u010desto i priznati da smo poodmakle dobi. Pla\u0161imo se ranjivosti, a sveprisutna tr\u017ei\u0161na kultura tjera nas da je pori\u010demo. Krhkosti nema mjesta. I tako zlo, kad provali i okomi se na nas, ostavi nas le\u017eati na tlu obamrle. Mo\u017ee se dogoditi da nas drugi napuste ili da osje\u0107amo da mi njih moramo napustiti kako im ne bismo bili na teret. Tako po\u010dinje samo\u0107a i truje nas gorak osje\u0107aj nepravde zbog kojeg se \u010dini da je \u010dak i nebo zatvoreno. Te\u0161ko nam je, naime, biti u miru s Bogom kad su na\u0161i odnosi s drugima i sa samim sobom prekinuti. Zato je tako va\u017eno, i kad je rije\u010d o bolesti, da se cijela Crkva ugleda u primjer milosrdnog Samarijanca iz Evan\u0111elja, kako bi postala vrijedna \u201cpoljska bolnica\u201d: njezino poslanje, naime, osobito u povijesnim okolnostima kroz koje prolazimo, izra\u017eava se u ostvarivanju skrbi. Svi smo ranjivi i krhki; svi trebamo tu suosje\u0107ajnu pa\u017enju koja se zna zaustaviti, pristupiti, iscijeliti i podi\u0107i. Stanje u kojem su bolesnici zato je apel koji slama ravnodu\u0161nost i usporava korake onima koji grabe kroz \u017eivot kao da nemaju sestara i bra\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Svjetski dan bolesnika, naime, ne poziva samo na molitvu i blizinu s onima koji pate, nego tako\u0111er ima za cilj senzibilizirati Bo\u017eji narod, zdravstvene ustanove i civilno dru\u0161tvo za novi zajedni\u010dki hod naprijed. Ezekielovo proro\u0161tvo, citirano na po\u010detku, sadr\u017ei vrlo o\u0161tar sud o prioritetima onih koji imaju ekonomsku, kulturnu i izvr\u0161nu vlast nad narodom: \u00bbMlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. Nemo\u0107nih ne krijepite, bolesnih ne lije\u010dite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tra\u017eite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite\u00ab (34, 3-4). Rije\u010d Bo\u017eja je uvijek prosvjetljuju\u0107a i suvremena. Ne samo u prokazivanju, nego i u predlaganju. Zaklju\u010dak prispodobe o milosrdnom Samarijancu, naime, sugerira nam kako se odjelotvorenje bratstva, koje zapo\u010dinje osobnim susretom, mo\u017ee pro\u0161iriti na organiziranu skrb. Gostionica, gostioni\u010dar, novac, obe\u0107anje da \u0107emo jedni druge obavje\u0161tavati (usp. Lk<\/em> 10, 34-35): sve nas to upu\u0107uje na slu\u017ebu sve\u0107enik\u00e2, rad zdravstvenih i socijalnih radnika, zalaganje \u010dlanova obitelji i volontera zahvaljuju\u0107i kojima se svaki dan, u svim dijelovima svijeta, dobro suprotstavlja zlu.<\/p>\n\n\n\n

U godinama pandemije porastao je na\u0161 osje\u0107aj zahvalnosti prema onima koji svakodnevno rade na podru\u010dju zdravlja i istra\u017eivanja. Ali da bi se prevladala tako velika kolektivna tragedija nije dovoljno samo odavati po\u010dast herojima. COVID-19 je stavio na te\u0161ku ku\u0161nju tu veliku mre\u017eu sposobnosti i solidarnosti i razotkrio strukturna ograni\u010denja postoje\u0107ih sustava socijalne skrbi. Ta zahvalnost, dakle, mora i\u0107i ruku pod ruku s aktivnim tra\u017eenjem, u svakoj zemlji, strategij\u00e2 i resurs\u00e2 kako bi se svima zajam\u010dio pristup lijekovima i temeljnom pravu na zdravlje.<\/p>\n\n\n\n

\u00bbPobrini se za njega\u00ab (Lk<\/em> 10, 35) preporu\u010duje Samarijanac gostioni\u010daru. Isus to ponavlja i svakome od nas, te nas na kraju poti\u010de: \u00bbIdi pa i ti \u010dini tako!\u00ab. Kao \u0161to sam naglasio u Fratelli tutti<\/em>, \u00bbova nam prispodoba pokazuje kojim je na\u010dinima mogu\u0107e obnoviti zajednicu po\u010dev\u0161i od mu\u0161karaca i \u017eena koji se poistovje\u0107uju s krhko\u0161\u0107u drugih, koji ne dopu\u0161taju izgradnju dru\u0161tva u kojem vlada isklju\u010divost, nego postaju bli\u017enji, podi\u017eu pale i vra\u0107aju\u0107i ih u dru\u0161tvo, tako da dobro bude svima zajedni\u010dko\u00ab (br. 67). Naime, \u00bbstvoreni smo za puninu koja se mo\u017ee posti\u0107i samo u ljubavi. \u017divjeti tako da budemo ravnodu\u0161ni na patnju nije nam mogu\u0107nost za izabrati\u00ab (br. 68).<\/p>\n\n\n\n

I ove godine 11. velja\u010de uprimo svoj pogled u Sveti\u0161te u Lurdu kao proro\u0161tvo, pouku povjerenu Crkvi u srcu suvremenosti. Ne vrijedi samo ono \u0161to ima neku svrhu i nisu va\u017eni samo oni koji proizvode. Bolesnici su, naime, u sredi\u0161tu Bo\u017ejeg naroda, koji ide naprijed zajedno s njima kao znak \u010dovje\u010danstva u kojem je svatko dragocjen i nikoga se ne smije odbacivati.<\/p>\n\n\n\n

Zagovoru Marije, Zdravlju bolesnih, povjeravam sve vas koji ste bolesni, vas koji skrbite o njima u svojim obiteljima, na svom radnom mjestu, kroz istra\u017eivanje i volonterstvo, kao i vas koji se zala\u017eete za uspostavljanje osobnih, crkvenih i gra\u0111anskih veza bratstva. Svima od srca upu\u0107ujem svoj blagoslov.<\/p>\n\n\n\n

Rim, Sveti Ivan Lateranski, 10. sije\u010dnja 2023.<\/em><\/p>\n\n\n\n

FRANJO<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u00bbPobrini se za njega\u00ab. Suosje\u0107anje kao sinodalna briga za zdravlje Draga bra\u0107o i sestre! Bolest je dio na\u0161eg ljudskog stanja. No, ako se bolest \u017eivi u izolaciji i napu\u0161tenosti, ako nije pra\u0107ena brigom i suosje\u0107anjem, mo\u017ee postati nehumana. Kad se putuje zajedno normalno je da se netko osje\u0107a lo\u0161e, da mora stati zbog umora ili<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":60977,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-60976","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktualnosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60976","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=60976"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60976\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=60976"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=60976"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=60976"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}