{"id":60587,"date":"2023-01-13T14:51:23","date_gmt":"2023-01-13T13:51:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=60587"},"modified":"2023-01-13T14:51:23","modified_gmt":"2023-01-13T13:51:23","slug":"razgovor-o-europi-1-zadarski-nadbiskup-zelimir-puljic-volio-bih-da-svijest-da-smo-stekli-slobodu-bude-cijenjena-i-da-budemo-zahvalni-za-to-sto-smo-postigli","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/?p=60587","title":{"rendered":"Razgovor o Europi (1) – Zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107: \u201cVolio bih da svijest da smo stekli slobodu bude cijenjena i da budemo zahvalni za to \u0161to smo postigli\u201d"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Europa kao kontinent, njen\npovijesni razvoj i vrijednosti me\u0111u sredi\u0161njim je temama stru\u010dnog istra\u017eivanja\nzadarskog nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a u njegovom znanstvenom djelovanju.\nDionikom europskih procesa koji doti\u010du Hrvatsku u duhovnom i crkvenom kontekstu\nbio je i kao hrvaski (nad)biskup.<\/p>\n\n\n\n

Povodom ulaska\nHrvatske u Schengenski prostor, nadbiskup Pulji\u0107 izdao je knji\u017eicu ‘Europa \u2013\nosobito ozemlje na kartama svijeta’ u kojoj donosi niz \u010dinjenica i zanimljivih\nzapa\u017eanja o razvoju Europe od njenog postanka do na\u0161e suvremenosti, na na\u010din\nkako ih \u0161iroj javnosti dosad jo\u0161 nije tako povijesno kontekstualno i uzro\u010dno \u2013\nposljedi\u010dno poja\u0161njavao.  <\/p>\n\n\n\n

Povodom ulaska u\nSchengen, a uz 31. obljetnicu me\u0111unarodnog priznanja RH, Informatvina katoli\u010dka\nagencija \u0107e u tri nastavka objaviti razgovor kojega je s nadbiskupom Pulji\u0107em u\nZadru vodila novinarka Ines Grbi\u0107.  <\/p>\n\n\n\n

U kr\u0161\u0107anskom duhu\nkoji je Europu oblikovao i na tragu poruka Pap\u00e2 koje su upu\u0107ivali Europe, mons.\nPulji\u0107 govori i o aktualnim dru\u0161tvenim i politi\u010dkim procesima u Europi te\nsferama utjecaja dr\u017eavnih velesila sve do na\u0161ih dana. <\/p>\n\n\n\n

Tre\u0107i, zadnji dio\nrazgovora \u0107e biti objavljen u nedjelju, 15. sije\u010dnja, na 31. godi\u0161njicu\nme\u0111unarodnog priznanja Hrvatske. Tada je i svetkovina za\u0161titnice Zadarske\nnadbiskupije, sv. Sto\u0161ije, koja na osobiti na\u010din povezuje Istok i Zapad. Naime,\nSto\u0161ijine mo\u0107i u Zadar je u 9. st. donio zadarski biskup Donat, a dobio ih je\nna dar jer je uspje\u0161no posredovao u postizanju mira izme\u0111u Frana\u010dkog i\nBizantskg carstva. <\/p>\n\n\n\n

Sv. Sto\u0161ija jako se\n\u010dasti i na Istoku i na Zapadu, te i na taj na\u010din utjelovljuje u sebi ljepotu\nujedinjenosti europskog kontinenta i o\u017eivotvoruje misao sv. Ivana Pavla II.\nkoji je govorio o Europi i \u017eelio je kao kontinent koji \u201edi\u0161e na dva plu\u0107na\nkrila\u201c, misle\u0107i na njen isto\u010dni i zapadni dio. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

O\u010de nadbiskupe, hvala \u0161to \u0107ete s\nnama podijeliti zanimljive i nadasve povijesno utemeljene \u010dinjenice o Europi, o\nnjenom postanku, razvoju i vrijednostima; o njenoj pro\u0161losti, ali i\nsuvremenosti koja, smatraju mnogi, ipak uvelike odudara od korijena na kojima\nse Europa podizala, a to je kr\u0161\u0107anstvo.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Moja pitanja, O\u010de\nnadbiskupe, bit \u0107e pro\u017eeta i citatima iz Va\u0161eg vrijednog, povijesnim podacima\nbogatog djela, knji\u017eice \u2018Europa – osobito ozemlje na kartama svijeta\u2019 u kojoj\nna interdisciplinaran na\u010din promi\u0161ljanja tuma\u010dite razvoj Europe. Pa tako\npi\u0161ete:<\/strong> \u201cEuropa se po kulturalnim, politi\u010dkim i\nmoralnim osobinama stolje\u0107ima razlikovala od svih drugih kontinenata i dr\u017eavnih\ncjelina\u201d. \u0160to je to Europa imala, a drugi nisu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pa, to je zapravo bio i razlog \u0161to sam se posvetio\nstudiji \u2018Europa – osobito ozemlje na kartama svijeta\u2019. Jer, uistinu, kad\npogledamo sve kontinente, onda vidimo da je Europa prakti\u010dno malo ve\u0107i poluotok\nAzije. <\/p>\n\n\n\n

Ali \u010dinjenica je da Europa nije azijski poluotok, nego\nje Europa. \u010cinjenica je da ona nije samo dio azijskog kontinenta, nego je\nzaseban kontinent.<\/p>\n\n\n\n

I tu je uistinu mnogo elemenata koje kad malo\npro\u010ditate, kad prostudirate povijest toga jako zanimljivog ozemlja, uistinu\nzaslu\u017euje posebno ime. <\/p>\n\n\n\n

Ona ima svoje ime od po\u010detka, prije samog kr\u0161\u0107anstva je\ndobila svoje ime, ali je pro\u017eeta upravo kr\u0161\u0107anstvom i kr\u0161\u0107anstvo je dalo njoj\nto osobito kulturalno i povijesno zna\u010denje. Europa nije samo geografsko\nzna\u010denje, nego kulturalno i povijesno. I ona to zna\u010denje ima i danas.<\/p>\n\n\n\n

Kad govorite o\nimenu Europe, zanimljiv je etimolo\u0161ki i gr\u010dki korijen te rije\u010di koji zna\u010di da\nje to zapravo \u0161iroki pogled. Predmnijeva nekoga otvorenog uma i \u0161irokih\npogleda. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Jest. Njeno ime na gr\u010dkom sastavljeno je od dvije\nrije\u010di, euro<\/em> i pa<\/em>, \u0161to zna\u010di ba\u0161 to: \u0161irina pogleda, \u0161irina shva\u0107anja. <\/p>\n\n\n\n

Ali, jo\u0161 je zanimljivije da je to ime prvo upotrijebljeno\nu vrijeme Fenicije koja je bila nasuprot Gr\u010dkoj. Neki ka\u017eu kako su povijesno\nFeni\u010dani bili prvi koji su upotrebljavali ime Europa. Oni su iz dana\u0161njeg\nLibanona, gdje su obitavali, podru\u010dja Gr\u010dke nazivali \u2018zemljom zapada\u2019 i\n\u2018krajevima tame\u2019, a to je u njihovom izri\u010daju glasilo \u2018Europa\u2019. To je isto\njedna simbolika i slika. Oni su dijelove na Zapadu zvali zemljom tame. Jer tamo\nzalazi sunce i nastaje tama, dolazi no\u0107. Ne bismo rekli da je da Europa zemlja\ntame. Ali eto, oni su tako zvali i to ime su upotrijebili, Europa. Europa na\ntom feni\u010dkom zna\u010di zemlja tame<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Ali, koju je\no\u010dito prosvijetlilo kr\u0161\u0107anstvo.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ba\u0161 tako, prosvijetlilo kr\u0161\u0107anstvo. Htio bih ovdje\ndovesti u vezu i izvje\u0161\u0107e iz Djela apostolskih kada Pavao, sav ponesen Kristom\nuskrslim, kre\u0107e i na sjever i na jug i na istok. Rekli bismo, osvajati i ljude\ni zemlje za Isusa Krista. <\/p>\n\n\n\n

I vjerujem da je on u tom svom planu, zajedno sa\nsvojim suradnicima, imao svakako i\u0107i prema Istoku: Antiohija, dalje prema Indiji,\nmo\u017eda i prema sjeveru.<\/p>\n\n\n\n

Ali jedne no\u0107i vidio je pred sobom nekog mladi\u0107a,\npredstavio se, \u2018Ja sam iz Makedonije\u2019<\/em>.\nI rekao je, \u2018Do\u0111ite k nama, pomozite nam<\/em>!\u2019.\n<\/p>\n\n\n\n

I Pavao je to shvatio kao Bo\u017eji glas. I tada je prvi put\nkro\u010dio na europsko tlo – u Solun. Tamo je osnovao zajednicu i tada su po\u010dela\nnjegova tri misijska putovanja u kojima je obilazio zajednice koje je osnivao.<\/p>\n\n\n\n

A me\u0111u tim prvima na europskom tlu bio je upravo Solun,\ngdje je Pavao osnovao kr\u0161\u0107ansku zajednicu. I odatle je, dakle, krenulo kr\u0161\u0107anstvo\nu Europi.<\/p>\n\n\n\n

Jasno, ono \u0107e do\u0107i kasnije i u Rim, gdje \u0107e Pavao zavr\u0161iti\nmu\u010deni\u010dkom smr\u0107u. Ali evo, taj san ili taj poziv mladoga Makedonca bio je\nrazlog Pavlovom apostolskom djelovanju na tlu Europe.<\/p>\n\n\n\n

Kada spominjete\nPavla i Solun, to je dobar povod za podsjetiti na \u010dinjenicu da je po\u010detak\neuropskog etosa vezan uz po\u010detke otpora Grka tu\u0111inskom osvajanju, jo\u0161 u 5. st.  prije Krista. Najve\u0107i protivnik bila im je\nmo\u0107na Perzija. I  vrlo znakovita Va\u0161a\ntvrdnja: \u201cU Gr\u010dkoj je vladao duh slobode na osobnoj i dru\u0161tvenoj ravni, a u\nPerziji duh despotizma i neslobodnih ljudi\u201d.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

To su ta dva povijesna mentaliteta koja sam poku\u0161ao izvu\u0107i\nupravo iz toga povijesnog konteksta. <\/p>\n\n\n\n

Povijesna je \u010dinjenica da je Gr\u010dka bila mala dr\u017eavica\nili vi\u0161e dr\u017eavica zajedno. Darije, koji je tada osvajao svijet, na istok i na zapad\ni na sve strane, ve\u0107 je imao 20 takozvanih satrapija ili nekih kolonija koje je\nve\u0107 osvojio, i Gr\u010dka mu je trebala biti 21. kolonija. <\/p>\n\n\n\n

Prije samog osvajanja, Darije je po\u010deo pregovore: \u2018Ho\u0107ete\nli se mirno predati pa da budete 21. satrapija ili \u0107emo morati oku\u0161ati se\nborbom, pa \u2018ko pobijedi?\u2019.  Povijest ka\u017ee\nda su se tada odgovorni gr\u010dke dr\u017eave sastali i rekli su: \u201cNe, ne predajemo se!\nIdemo se boriti za slobodu!\u201d.<\/p>\n\n\n\n

I u dva navrata su pobijedili, i kod Salamine i kod Maratona\n490. godine. Ta bitka i pobjeda Grka u obrani \u010dovjeka i njegove slobode\nomogu\u0107ila je Grcima razviti vlastiti stil \u017eivota, razmi\u0161ljanja i otkriti sjeme\nrazuma koji \u0107e ga osloboditi straha i mita te u\u010diniti sposobnim za sve avanture\nduha u postojanju. <\/p>\n\n\n\n

Grci su pobijedili. I najzanimljivije je da kroni\u010dar bilje\u017ei,\nta je sloboda pla\u0107ena, ali to je bila pobjeda Davida protiv Golijata. Perzija\nje imala 25 000 vojnika i 220 brodova, a Grci su imali 10 000 ljudi koji su se\noduprli, nisu se dali pokoriti. <\/p>\n\n\n\n

I kroni\u010dar bilje\u017ei: \u201cNakon te pobjede i nakon tog\notpora, nakon te obranjene slobode, Jonsko more druga\u010dije je mirisalo. Mirisalo\nje slobodom, nezavisno\u0161\u0107u\u201d. Tu je za\u010detak europskog etosa gdje se razvila\nfilozofija, kultura i umjetnost. Sve to je spa\u0161eno, ali tada je procvjetalo.\nProcvjetalo je jer je sloboda obranjena! I tu su po\u010deci stvaranja europskog\netosa koji \u0107e se iz Gr\u010dke prenijeti na cijelu Europu.<\/p>\n\n\n\n

To \u0161to ka\u017eete\nuvelike nas podsje\u0107a na Hrvatsku i na\u0161e iskustvo Domovinskog rata, na na\u0161 otpor\nsrbijanskoj agresiji, \u0161to je tako\u0111er, u odnosima mo\u0107i, predstavljalo pobjedu\nDavida nad Golijatom. O\u010dito je taj europski duh slobode u Hrvatima prisutan.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Vrlo je bio nazo\u010dan, moram re\u0107i. Taj duh je vrlo bio\nnazo\u010dan. Ja sam pro\u017eivio u Dubrovniku sve dane agresije i opasnosti za slobodu.\nI kad sada gledamo unazad to, ima pravo na\u0161 pokojni kardinal Franjo Kuhari\u0107\nkoji je rekao u nekoliko navrata: \u2018U\nHrvatskoj su se \u010duda dogodila<\/em>!\u2019.<\/p>\n\n\n\n

Kardinal Kuhari\u0107 bio je svjestan stanja u kojem se\nnalazimo, ali isto tako, bio je svjestan hrabrosti i otpora agresiji. Rekao je:\n\u201cOvdje su se \u010duda dogodila. Ovu slobodu\nnismo mogli ishoditi samo vlastitim snagama i svojim otporom, nego je tu je\nbila i Bo\u017eja prisutnost!<\/em>\u201d. <\/p>\n\n\n\n

On je vidio zaista Bo\u017eju prisutnost. Ali kada gledamo\nto i u slikama na\u0161ih branitelja koji su nosili krunicu oko vrata, to je zaista\nbilo predanje: Gospodine, pomozi nam,\nsloboda nam je ugro\u017eena<\/em>. <\/p>\n\n\n\n

I zato ona slika iz Gr\u010dke, dobro ste to primjetili, pomalo\nse preslikava i ovdje, na Hrvatsku. I volio bih da ljudi budu svjesni te\nslobode koju se osvojilo. Te neovisnosti koju se obranilo! Osobito bih volio da\nbudu svjesni zahvalnosti i Bo\u017eje intervencije koja je u tom vremenu bila na pomo\u0107\nljudima koji su branili svoja ognji\u0161ta i svoja sveti\u0161ta – da to nikad ne\nzaborave! <\/p>\n\n\n\n

Idemo ususret godi\u0161njici me\u0111unarodnog priznanja\nRepublike Hrvatske. Za njega se trebalo itekako izboriti! Ne samo na borbenom polju,\nnego i na diplomatskom. I nije jedanput re\u010deno u politi\u010dkim i crkvenim\nkrugovima kako u to vrijeme nismo imali veliku podr\u0161ku onda\u0161njeg europskog summita<\/em>. <\/p>\n\n\n\n

Nego dapa\u010de. \u010cini se da su imali u planu spa\u0161avati tu tvorevinu\nJugoslaviju koja je fakti\u010dki ekonomski i u svakom drugom planu bila osu\u0111ena na\npropast.<\/p>\n\n\n\n

Mi pomalo, ako smijem tako re\u0107i, sada \u2018zavidimo\u2019 Ukrajincima.\nOni su isto tako u vrlo gr\u010devitoj borbi da spase svoju neovisnost, svoj\nteritorijalni integritet, svoju slobodu. I hvala Bogu da se Zapadni svijet\nanga\u017eirao pa im je pru\u017eio ruku, pru\u017eio im je pomo\u0107. I oni se ne smiju osje\u0107ati\nsamima.<\/p>\n\n\n\n

Mi u to vrijeme, osim Ivana Pavla II. i Svete Stolice\ni nekoliko va\u017enih, uva\u017eenih politi\u010dara u to vrijeme, nismo imali puno svojih\nsaveznika. Ali evo, Bogu hvala. <\/p>\n\n\n\n

Samo bih volio da ta svijest da smo stekli slobodu\nbude cijenjena i da budemo zahvalni za to \u0161to smo postigli.<\/p>\n\n\n\n

Nakon te teritorijalno,\n\u017ertvom ljudskih \u017eivota ostvarene slobode, trebalo je i formalizirati \u010dlanstvo u\nEuropskoj uniji. To Vas je, izme\u0111u ostaloga, i potaknulo na nastajanje Va\u0161e\nknji\u017eice. Proces ulaska Hrvatske u Schengenski prostor trajao je \u010dak 19 godina.\n<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ka\u017eete, \u2018za to\nvrijeme vagali su nas, mjerili\u2019, govorili ispunjavamo li kriterije. \u0160tovi\u0161e, ka\u017eete:\n\u201cNeki su nas \u017eeljeli, zagovarali, a neki ko\u010dili i zaustavljali\u201d. Tko su jedni,\na tko drugi? U tom kontekstu, i to je, izgleda, \u010dudo, uspjeti formalizirati\n\u010dlanstvo Hrvatske u EU, kona\u010dno i ulazak u Schengenski prostor, kao i\nme\u0111unarodno priznanje Hrvaske.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Svaki put kad bi se otvarala pojedina poglavlja komentiralo\nse u medijima, pa sam odatle crpio informacije. Nisam ja diplomat niti ikoga\nispitivao tko je za nas.<\/p>\n\n\n\n

Ali \u010dinjenica jest da je bilo jako puno onih koji nisu\nbili za to da Hrvatska u\u0111e. Mo\u017eda radi toga \u0161to smo bili pru\u017eili otpor u\nagresiji i nismo spa\u0161avali tu, ajde, smijem re\u0107i, masonsku Jugoslaviju. <\/p>\n\n\n\n

Jasno, oni koji su stvarali Jugoslaviju sad su\nodjedanput osjetili se mo\u017eda i \u2018izgubljenima\u2019. Nisu bili za to da se Hrvatska\nprizna. Ali evo, priznali su je.<\/p>\n\n\n\n

Svjedok sam ne\u010dega \u0161to isto mogu spomenuti ovom\nprigodom. Sudjelovao sam na Prvoj sinodi biskupa u Europi 1992. godine. Onda je\nnas biskupa iz Hrvatske na toj Sinodi bilo pet Hrvata i to je bio lijep broj. <\/p>\n\n\n\n

U dvorani gdje je bilo oko 230 biskupa iz cijele\nEurope, pet puta \u010duo se jauk, \u010duo se pla\u010d, \u010dulo se tu\u017ealjku nas koji smo bili u\nHrvatskoj. Ja sam iz Dubrovnika tada jedva iza\u0161ao, bila je blokada. Nekako smo\nipak uspjeli s nekim brodom Krila\nDubrovnika<\/em>, sklonili su djecu u Bari, ali prije toga i\u0161li smo u Crnu Goru\nna pregled i jedva od tamo krenuli. Uglavnom, stigao sam na Sinodu na kojoj je\nbilo nas pet hrvatskih biskupa. <\/p>\n\n\n\n

Kad se raspravljalo prvi put o Europi, Prva sinoda o\nEuropi; bilo je simpati\u010dno, nakon svih tih intervenata dolazi blagopokojni\nkardinal Eduardo Martinez Somalo, ina\u010de \u0160panjolac, a bio je predsjednik toga Odbora.\n<\/p>\n\n\n\n

Poslijepodne kad je po\u010deo rad, Somalo je rekao: \u201cMi smo ovih dana \u010duli na\u0161u bra\u0107u iz Hrvatske.\nOsjetili smo njihove probleme i njihove muke.<\/em> I u\u010dinilo nam se, ne samo potrebnim, nego nu\u017enim, poslati vladarima\nEurope koji ovih dana imaju zasjedanje u Maastrichtu\u2026\u201d<\/em>. Ba\u0161 tih dana, na blagdan\nBezgre\u0161nog za\u010de\u0107a 8. prosinca 1992. imali su slu\u017ebeni susret gdje su odre\u0111ivali\njedinstvenu monetu. <\/p>\n\n\n\n

Dakle, tada je euro bio na tapetu<\/em>, jedinstvenu vanjsku politiku. I ka\u017ee Somalo, \u201cIdemo im poslati, da mi kao biskupi Europe\nsuosje\u0107amo s na\u0161om bra\u0107om iz Hrvatske, jer Hrvatska je u smrtnoj borbi. Neka\nu\u010dine sve da se zaustavi ratovanje i agresija\u201d. <\/em><\/p>\n\n\n\n

Eto, i to je bio mali doprinos s crkvene strane. Pa evo,\nhvala Bogu, nakon toga\u2026 To je bilo, dakle, u prosincu. Tada je donesena odluka da\n\u0107e zajedni\u010dki priznati Hrvatsku i Sloveniju. I druge republike koje budu\ntra\u017eile.<\/p>\n\n\n\n

I to je bio povijesni \u010din. Tada se, rekli bismo,\npoliti\u010dki okrenulo u korist Hrvatske, a rat jo\u0161 nije stao. <\/p>\n\n\n\n

Ali evo, barem je po\u010delo priznanje. Dakle, 13. sije\u010dnja\n1992. Sveta Stolica je priznala Hrvatsku, a 15. sije\u010dnja 1992. druge zemlje\npriznale su Hrvatsku. <\/p>\n\n\n\n

Dakle, Sveta Stolica je, rekao bih, vrlo diplomatski\nto u\u010dinila. Mi jesmo s Vama, ali idemo\nodvojeno. Idemo prije vas. <\/em>I to je znakovito. To je Ivan Pavao II., koji je\nzajedno sa svojim suradnicima zajedno to u\u010dinio.<\/p>\n\n\n\n

Ali to je bilo i\nhrabro! <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Ali hrabro. Zaista hrabro. I to je, dakle, po\u010detak\nkraja rata. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

O\u010de nadbiskupe,\nu svojoj knji\u017eici o Europi pi\u0161ete vrlo jasno: \u201cKreatori svjetske politike pod svaku\ncijenu htjeli su spasiti Jugoslaviju, to poratno masonsko \u010dedo u Europi – jer\nsu nas velika bra\u0107a prepustila u ruke srbijanskog agresora\u201d. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Moram vam re\u0107i,\nvjerujem da govorim u ime mnogih koji bi vam na to aplaudirali, zato \u0161to ste\nbarem u fusnoti svoje knji\u017enice spomenuli formulaciju masonsko \u010dedo.<\/em> <\/strong><\/p>\n\n\n\n

O\u010de nadbiskupe,\nmi smo zadnji put u narodu nau\u010dili \u010duti rije\u010d masoni, masonerija koja sama sebe\nve\u0107 javno o\u010dituje, iz usta bla\u017eenog Alojzija Stepinca. On je kao pastir Crkve\nnjih javno i hrabro prozivao. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

U na\u0161em\nvremenu, hrvatski biskupi ne stavljaju ba\u0161 rije\u010di masoni <\/em>u usta. Ali Vi ste barem u fusnoti knji\u017eice vrlo jasno\nartikulirali da je Jugoslavija bilo masonsko \u010dedo. Pa Vam uistinu \u017eelim\n\u010destitati na toj smjelosti.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u010cujte, nekad su fusnote ja\u010de od teksta. Ali nije to prvi\nput i nije to moja izmi\u0161ljotina. To je \u010dinjenica da je, pogotovo nakon Prvog\nsvjetskog rata i nakon Drugog svjetskog rata, masonerija bila vrlo na djelu. I\nnije ni prestala djelovati, samo nekim druga\u010dijim na\u010dinom djelovanja.<\/p>\n\n\n\n

Ali, \u010dinjenica jest da se da se nakon raspada Austro –\nugarske monarhije  zapravo ne\u0161to dogodilo\nu Europi, \u0161to je mo\u017eda ozna\u010dilo pomalo reteriranje onoga europskoga duha. <\/p>\n\n\n\n

Nisam nikakav zagovara\u010d Austro – ugarske monarhije,\nali to je bilo ne\u0161to \u0161to ne smijemo zaboraviti – da je tada sredi\u0161nja Europa\nbila nositelj nekih integrativnih ideja. Kao \u0161to je u vrijeme Frana\u010dke dr\u017eave isto\ntako Sjeverna Europa bila nositelj te neke integrativne ideje. <\/p>\n\n\n\n

Europa je prolazila razli\u010dite faze ujedinjavanja i\nraspadanja. Ali ovu knji\u017eicu napisao sam jer mi se \u010dini da je u 20. stolje\u0107u,\nnakon dva velika svjetska rata koji su u Europu osiroma\u0161ili, razorili,\nuni\u0161tili; gdje su se zaista narodi zakrvili, nastradali, ipak se na\u0161lo nekoliko\numova, nekoliko razboritih ljudi koji su po\u010deli razmi\u0161ljati ne o podijeljenoj,\nnego o ujedinjenoj Europi. Ne o posva\u0111anoj, nego o pomirenoj Europi. <\/p>\n\n\n\n

Jer, ako bi se ovako nastavilo, sada ve\u0107 ima razloga da\nse po\u010dne Tre\u0107i svjetski (rat, nap.). I papa Franjo govorio je, \u2018u komadima Tre\u0107i svjetski rat\u2019<\/em>. Jer\nDrugi svjetski rat je posljedica Prvog svjetskog rata. A Prvi svjetski rat je posljedica\nnekih ratova prije toga. Dakle, uvijek se i\u0161lo iz neke osvete, \u2018mi smo izgubili\u2019<\/em>\u2026 <\/p>\n\n\n\n

Ovi su po\u010deli razmi\u0161ljati ba\u0161 u ovom kontekstu da je\nEuropa osobiti kontinent i da je Europa pro\u017eeta u svojim korijenima kr\u0161\u0107anskom,\nrekli bismo, logikom i  kr\u0161\u0107anstvom. <\/p>\n\n\n\n

I sva trojica ljudi koje nazivaju danas ocima Europe<\/em>, jedan je Francuz, Robert\nSchumann, jedan Talijan, Alcide De Gaspari i jedan Nijemac, Konrad Adenauer. <\/p>\n\n\n\n

Rekli bismo, tri predstavnika triju naroda, ali isto\nmisle. Misle upravo to \u2013 o ujedinjenoj, neraspadnutoj, nerazdijeljenoj Europi,\no pomirenoj, neposva\u0111anoj Europi. I po\u010deli su iz ne\u010dega. Najprije, ajmo\nplanirati zajedni\u010dki proizvoditi \u010delik, jer \u010delik uni\u0161tava ljude, ajmo ga mi\npo\u010deti proizvoditi za mirnodopske stvari. \n<\/p>\n\n\n\n

Mislim da su ta trojica bili vrlo va\u017eni za ovaj proces\nkoji mi danas do\u017eivljavamo kao ujedinjenu Europu. Istina, i tu moramo napraviti\nrazliku. Oni su ba\u0161 kao uvjereni katolici razmi\u0161ljali o kr\u0161\u0107anstvu kao\nsastavnoj, bitnoj komponenti razvoja Europe. <\/p>\n\n\n\n

Mi bismo mogli re\u0107i da su neki pomalo odlutali od tog\nnjihovog idealizma, ali se stvara ne\u0161to pozitivno \u0161to treba priznati i\npozdraviti. <\/p>\n\n\n\n

Pogotovo, Ivan Pavao II. bio je zanesenjak ujedinjene\nEurope. On je govorio o Europi od Portugala da Urala. Mi vidimo da ovaj isto\u010dni\ndio sada zaista pro\u017eivljava dramu i moramo moliti sve svece i za\u0161titnike Europe\nda to \u010dim prije zavr\u0161i i da ovaj kontinent postane ono \u0161to je, rekao bih, u Bo\u017ejoj\nprovidnosti da bude. Jer on uistinu ima neku posebnu, imao je kroz stolje\u0107a\nposebnu misiju; jer iz Europe je isto i\u0161lo kr\u0161\u0107anstvo u druge kontinente. Prema\ntome, dakle, kontinent Europe zaslu\u017euje mir, slobodu i dostojanstvo ljudi.<\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Foto: M. F. Madonia \/ Screenshot Laudato TV<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Europa kao kontinent, njen povijesni razvoj i vrijednosti me\u0111u sredi\u0161njim je temama stru\u010dnog istra\u017eivanja zadarskog nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a u njegovom znanstvenom djelovanju. Dionikom europskih procesa koji doti\u010du Hrvatsku u duhovnom i crkvenom kontekstu bio je i kao hrvaski (nad)biskup. Povodom ulaska Hrvatske u Schengenski prostor, nadbiskup Pulji\u0107 izdao je knji\u017eicu ‘Europa \u2013 osobito ozemlje na kartama<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":60588,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-60587","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktualnosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/60587","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=60587"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/60587\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=60587"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=60587"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=60587"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}