{"id":60266,"date":"2022-12-27T12:44:23","date_gmt":"2022-12-27T11:44:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=60266"},"modified":"2022-12-27T12:44:23","modified_gmt":"2022-12-27T11:44:23","slug":"nunic-mons-zgrablic-uz-81-godisnjicu-mucenicke-smrti-don-janeza-kranjca-u-kristu-mozemo-prepoznati-bozji-otisak","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2022\/12\/nunic-mons-zgrablic-uz-81-godisnjicu-mucenicke-smrti-don-janeza-kranjca-u-kristu-mozemo-prepoznati-bozji-otisak\/","title":{"rendered":"NUNI\u0106: Mons. Zgrabli\u0107 uz 81. godi\u0161njicu mu\u010deni\u010dke smrti don Janeza Kranjca: \u201eU Kristu mo\u017eemo prepoznati Bo\u017eji otisak!\u201c"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrabli\u0107 predvodio je\nmisno slavlje na svetkovinu Bo\u017ei\u0107a u nedjelju 25. prosinca u \u017eupnoj crkvi sv.\nAnte Padovanskog u Nuni\u0107u u Benkova\u010dkom dekanatu. <\/p>\n\n\n\n

Osobiti razlog pohoda koadjutora Zgrabli\u0107a malenoj \u017eupi Nuni\u0107\nu udaljenom dijelu sjeveroistoka Zadarske nadbiskupije je spomen na 81.\ngodi\u0161njicu mu\u010deni\u010dke smrti don Janeza (Ivana) Kranjca (1914. -1941.) koji je\nbio \u017eupni vikar u Nuni\u0107u i Erveniku tri godine, od 1939. do svoje mu\u010deni\u010dke\nsmrti 1941. godine.  <\/p>\n\n\n\n

Don Janez se nalazi me\u0111u 12 sve\u0107enika Zadarske nadbiskupije ubijenih\nu Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u, za koje je Zadarska nadbiskupija pokrenula\npripremne radnje u pokretanju procesa njihove beatifikacije. <\/p>\n\n\n\n

Don Janezova smrt je me\u0111u najstra\u0161nijima koja se dogodila,\njer su ga \u010detnici iz Kistanja i benkova\u010dkog kraja \u017eivoga stavili na ra\u017eanj i\nispekli njegovo tijelo na Badnjak, tako doslovno \u017ertveno zape\u010dativ\u0161i njegov \u017eivot\nkao nevino janje koji je kao Kristov sve\u0107enik vjerno slijedilo Krista Jaganjca.  <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Dok je hrvatski puk slavio Bo\u017ei\u0107 svetoga Badnjeg dana 1941.,\nnarod je svjedo\u010dio kako su \u010detnici don Janeza na Badnjak uhitili, vezali,\n\u017eivoga ga nabili na ra\u017eanj i ispekli. \u017dupljani su do\u0161li na polno\u0107ku, a \u010detnici\nsu im u crkvu donijeli njihovog kapelana ispe\u010denog na ra\u017enju. Pretpostavlja se\nda je ubijen u selu na putu do crkve u Erveniku, a njegovo ubijeno tijelo\n\u010detnici su donijeli u crkvu sv. Mihovila u Erveniku gdje je bio kapelan.     <\/p>\n\n\n\n

\u201e\u017delio sam do\u0107i u Nuni\u0107 da se sjetimo velikog \u010dovjeka kojega\nsmo i zaboravili. Sjetimo se stra\u0161nog doga\u0111aja, mu\u010deni\u0161tva mladog \u010dovjeka,\nsve\u0107enika koji je imao samo 27 godina. Ispekli su ga na ra\u017enju, a onda donijeli\n\u017eupniku na Badnjak kao ‘poklon’. To je ne\u0161to najgroznije \u0161to mo\u017ee biti. \u0110avao\nje bio u srcu toga tko je to u\u010dinio. To samo Zlo, \u0110avao mo\u017ee u\u010diniti\u201c rekao je\nmons. Zgrabli\u0107, potaknuv\u0161i da molimo za neprijatelje kako je Krist to \u010dinio te\nda u svoj \u017eivot stavimo Gospodina, opra\u0161tamo, da zlo ne bi djelovalo u na\u0161em\n\u017eivotu, da nas zlo ne bi uvelo u svoj mrak. <\/p>\n\n\n\n

Ne zna se gdje je pokopan don Janez, a na zidu sakristije u\n\u017eupnoj crkvi nalazi se uokvireni portret pokojnog don Janeza Kranjca. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eBio je mladi\u0107, sve\u0107enik Slovenac, koji je u \u017eelji da\nnavijesti Krista napustio svoju zemlju. Moglo mu je tamo biti lijepo, ali do\u0161ao\nje u na\u0161e primorje sa svojim kolegama i u \u0160ibeniku je studirao teologiju. <\/p>\n\n\n\n

Na Badnjak, \u017eivoga su ga stavili na ra\u017eanj i ispekli su ga na\nra\u017enju, iz mr\u017enje prema vjeri i onome \u0161to je on svjedo\u010dio, \u017eivio.<\/p>\n\n\n\n

Va\u017eno je sje\u0107ati se toga, bez osje\u0107aja mr\u017enje i osvete. Bo\u017ei\u0107\nnam govori da ne smijemo biti takvi. I u takvoj situaciji, ako nam i to\nprijeti, Bo\u017eja ljubav je ve\u0107a od toga. Bog je do\u0161ao na svijet da nas otkupi od\nzla, toliko nam je Bo\u017ei\u0107 va\u017ean\u201c poru\u010dio je mons. Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Koadjutor je podsjetio na misao sv. Augustina koji je, kada\nje govorio o zlu, rekao: \u201eOno \u0161to je zdravom oku ugoda, bolesnom oku je\nsmetnja, iritacija\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\u201eAko \u010dovjek ima zdravo oko, svjetlost, tada vidi. Bez svjetla\nne vidimo. Bolesnom oku svjetlo je iritacija.<\/p>\n\n\n\n

Ako imamo Boga u na\u0161em srcu, bit \u0107emo drugome svjetlo ali i\nnekome \u0107e\u0161 smetati. Tvoja ljubav \u0107e nekoga iziritirati. Zlo \u0107e reagirati na\ntvoju dobrotu. <\/p>\n\n\n\n

Moramo se staviti na Bo\u017eji put, moramo se dati Gospodinu da\non u\u0111e u na\u0161e srce da nas zlo ne sna\u0111e. <\/p>\n\n\n\n

Bog nam daje svoga duha da mo\u017eemo \u017eivjeti tako da ne\ndozvolimo da i\u0161ta od mraka i zla u\u0111e u na\u0161e srce\u201c rekao je mons. Zgrabli\u0107,\nistaknuv\u0161i da je Gospodin do\u0161ao da ozdravi slijepce, ne samo fizi\u010dki slijepe. <\/p>\n\n\n\n

\u201eMi mo\u017eemo imati bolesni pogled na ljubav, na Boga, na velikog\nStvoritelja i mo\u017eemo u\u010diniti zlo. Krist nas je do\u0161ao izlije\u010diti. Bo\u017ei\u0107 je tako\nveliki doga\u0111aj da nema nevolje i pote\u0161ko\u0107e u \u017eivotu koja bi nam smjela\nzasjeniti ljepotu i veli\u010dinu Bo\u017ei\u0107a. Sam Bog nam dolazi ususret. Sve drugo je\nmanje va\u017eno. <\/p>\n\n\n\n

Koliko god se mi brinuli za druge stvarnosti u \u017eivotu, kad je\nBog u na\u0161oj sredini, kad je Bog s nama, onda doista imamo razloga biti sretni\u201c\nrekao je mons. Zgrabli\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Potaknuo je da u\u0111emo u otajstvo Bo\u017eje prisutnosti i ro\u0111enja\nza nas u na\u0161 Betlehem, u na\u0161em \u017eivotu. <\/p>\n\n\n\n

\u201eNismo dostojni toga Bo\u017ejeg \u010dina prijateljstva koje nam \u017eeli\niskazati, Bo\u017eje miline i blizine. Na Bo\u017ei\u0107 slavimo veliku \u010dinjenicu koja se\ndogodila u povijesti.<\/p>\n\n\n\n

Bog je toliko blizak, u nama, toliko smo njemu bliski, u njemu\n\u017eivimo, mi\u010demo se i jesmo. Na Boga smo se toliko priviknuli da gotovo ne\nprimje\u0107ujemo da bez njega ne mo\u017eemo ni\u0161ta. Da smo doista bez Boga ni\u0161ta\u201c\nupozorio je mons. Zgrabli\u0107, istaknuv\u0161i kako nam Bo\u017eja rije\u010d pokazuje \u0161to Bog\nizvodi u na\u0161em \u017eivotu. <\/p>\n\n\n\n

Poslanica Hebrejima govori o Isusu koji je ba\u0161tinik svega,\nkomu je sve darovano. Bog otac po kome su sazdani svjetovi, po kome smo mi\nprimili \u017eivot, svu svoju ljubav, sve \u0161to ima, darovao je svome Sinu koji je odsjaj\nBo\u017eje slave i otisak njegovog bi\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

\u201eMo\u017eemo vidjeti Bo\u017eju slavu, kako je Isus Bog, jer u njemu\nsjaji Bog koji je otisak. U Kristu mo\u017eemo prepoznati Bo\u017eji otisak!\u201c poru\u010dio je\nnadbiskup Zgrabli\u0107, istaknuv\u0161i da Poslanica Hebrejima za na\u0161eg Boga ka\u017ee da je\ntoliko va\u017ean i sudbonosan za na\u0161 \u017eivot, da je Bog postao \u010dovjekom. <\/p>\n\n\n\n

\u201eBog po kome sve postoji i \u010disti od grijeha. Isus ima mo\u0107\nuni\u0161titi \u0161to je lo\u0161e, zlo. On je zdesna veli\u010danstvu Boga, jednak je Bogu. On je\nistinski i pravi Bog koji je mo\u0107niji od an\u0111ela, pred kojim an\u0111eli kle\u010de kao\npred Bo\u017ejim prijestoljem. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Jaslice su podsjetnik svima nama kad ih pogledamo da znamo da\nBog koji je toliko velik, koji je, kako opisuje Poslanica Hebrejima, postao\njedan od nas da nam se Bog pribli\u017eio. \u0160to vi\u0161e smo gre\u0161ni, \u0161to se mi vi\u0161e od\nBoga udaljujemo, Bog se jo\u0161 vi\u0161e i intenzivnije nama pribli\u017eava\u201c poru\u010dio je\nkoadjutor Zgrabli\u0107. <\/p>\n\n\n\n

Poja\u0161njavaju\u0107i Lukin navje\u0161taj Badnje no\u0107i, ‘Evo vam znaka’<\/em>, da se u Davidovom gradu\nrodilo Novoro\u0111en\u010de koje \u0107e na\u0107i povijeno u jaslama, nadbiskup je rekao: \u201eBo\u017ei\u0107\nje znak. Isusovo ro\u0111enje je znak! Bog nam je dao veliki, najve\u0107i mogu\u0107i znak.\nBog nam je dao znak djeteta! Bo\u017eji znak je dijete! Jedno malo dijete. Stavio se\nu znak djeteta. <\/p>\n\n\n\n

Bog je postao dijete. Bog je postao malen. Taj znak nam\ngovori kakav je Bog prema nama – maleno dijete, neza\u0161ti\u0107eno, koje je potrebno\nsvoje obitelji da bi se moglo rasti i razvijati. To je nama znak Bo\u017eji\u201c\nistaknuo je mons. Zgrabli\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eDa bismo mogli u\u0107i u odnos s tom veli\u010dinom i biti\nzajedni\u010dari Bo\u017eje obitelji, nema drugog znaka i druge mogu\u0107nosti nego da\nprihvatimo Boga kao dijete. <\/p>\n\n\n\n

Jer Bog se mogao objaviti u svojoj veli\u010dini, u svome veli\u010danstvu,\nu svojoj snazi, u svojoj mo\u0107i \u2013 ali tko bi onda to pre\u017eivio, tko bi  opstao? Tko bi mogao ostati \u017eiv? <\/p>\n\n\n\n

Jer Bog je toliko neizmjerno velik! Zato on postaje za nas\nmalen, ponizuje se, da bismo ga mogli ljubiti, zagrliti, da ga mo\u017eemo imati u\nna\u0161im rukama, da nam bude tako bliz. To je Bog u\u010dinio za nas \u2013 postao je tako\nmalen da je potreban \u010dovjeka, tebe. <\/p>\n\n\n\n

Bog se u\u010dinio potrebnim u svojoj veli\u010dini, u svojoj dobroti,\nu svojoj neizmjernosti! Bog se toliko poni\u017eava samo iz jednog razloga \u2013 da\nu\u0111emo u \u017eivi, istinski odnos s Njim. A odnos s Bogom je \u017eiv kao odnos s\ndjetetom. <\/p>\n\n\n\n

Nije dovoljno da dijete samo hranimo. Dijete se ne\u0107e dovoljno\nrazvijati ako nije ljubljeno. Kao biljka koja raste u tami, ne mo\u017ee se razviti.\nTako i osoba, ako nije ljubljena, ne mo\u017ee se razviti u osobu\u201c upozorio je mons.\nZgrabli\u0107, rekav\u0161i da nam time Bog pokazuje koliko nas ljubi. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eBog postaje malen da bismo mi postali veliki. Mi imamo\ntoliko toga \u0161to nam po na\u0161oj naravi ne pripada, \u0161to mi ne mo\u017eemo posti\u0107i,\npremda mo\u017eemo biti marljivi, pametni, talentirani, sva\u0161ta mo\u017eemo imati. Ali, u\nistinski odnos Bo\u017eje veli\u010dine ne mo\u017eemo u\u0107i bez Bo\u017eje milosti, bez Bo\u017ejeg dara\u201c\nporu\u010dio je propovjednik, ohrabriv\u0161i: \u201eGospodin nas poziva da u\u0111emo u taj odnos\nljubavi. To je tako va\u017eno. Bo\u017eja ljubav nema iznimke, ta ljubav nikoga ne\notpisuje, ne ogra\u0111uje. <\/p>\n\n\n\n

Slijedimo Gospodina, prihvatimo ga u na\u0161e srce. Kolikog zla\nnas je Gospodin oslobodio – da nas ljubav i vjera ne iritiraju, nego da nas\nprivla\u010de. Koja je to milost, dar, veli\u010dina, poziv, koja \u0161ansa na\u0161eg \u017eivota!? <\/p>\n\n\n\n

Krist koji se rodio do\u0161ao je biti trajno Bog s nama, trajno\nostati s nama, da vjera u\u0111e u na\u0161e srce i onda Bo\u017eji duh mo\u017ee u nama djelovati.\nA plodovi Bo\u017ejeg duha najpotrebniji su u na\u0161em \u017eivotu\u201c rekao je mons. Zgrabli\u0107,\nupozoriv\u0161i: \u201eKako je te\u0161ka re\u010denica u evan\u0111elju: ‘Svojima do\u0111e, a oni ga ne primi\u0161e’<\/em>. <\/p>\n\n\n\n

Bog nam \u017eeli dati toliko darova Duha Svetoga, a mi na to mo\u017eemo\nbiti ravnodu\u0161ni, da na to ne reagiramo, da nam je svejedno. <\/p>\n\n\n\n

\u201ePona\u0161amo se nekad kao da se Bog nije rodio, kao da Boga\nnema. Kao da ti Bog sve to ne nudi, kao da te ne poziva, kao da ti Bog nije\nblizu. Ne mo\u017ee\u0161 bez Boga ni dah udahnuti, ni koraka napraviti, a ti \u017eivi\u0161 kao\nda Boga nema\u201c upozorio je koadjutor Zgrabli\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Nadbiskup je rekao da Bo\u017ei\u0107 ne slavimo samo kao doga\u0111aj iz\npro\u0161losti, \u201enego slavimo Boga koji je u\u010dinio veliko djelo za svakoga od nas. Bog\nse rodio kao \u010dovjek da bismo se mi ra\u0111ali u poro\u0111ajnim mukama ovoga svijeta, da\nbismo se ra\u0111ali za vje\u010dnost, da bismo postali djeca Bo\u017eja. <\/p>\n\n\n\n

Bog ni\u0161ta drugo ne tra\u017ei, nego da njegovu ljubav primimo. Da\notvorimo na\u0161e srce, da nas njegova ljubav nosi. A ono \u0161to voli\u0161, to ti je snaga\n\u017eivota! Kad ti je ne\u0161to te\u0161ko, ako voli\u0161, to ti nije te\u0161ko, jer te ljubav nosi.\n<\/p>\n\n\n\n

Gospodin tra\u017ei samo na\u0161 interes. On nas beskrajno ljubi da\nbismo mi mogli njega ljubiti. Tom daru se odazivamo i zahvaljujemo Gospodinu za\ntu milost, \u0161to nam je o\u010distio o\u010di, \u0161to nam daje da ljubimo, da molimo za\nneprijatelje.<\/p>\n\n\n\n

To \u0107emo \u010diniti sa svojim mu\u017eem, \u017eenom, djetetom, s onim tko\nnam nije drag, tko nam ne \u017eeli dobro. Ja \u0107u \u017eivjeti vjeru, evan\u0111elje, Krista,\nja \u0107u u\u010diniti da Bo\u017ei\u0107 ne bude bajka, pri\u010da, nekoliko kipova u jaslicama, nego\nda Bog bude sadr\u017eaj moga \u017eivota, najve\u0107a milina, radost, najve\u0107i dobitak,\nnajve\u0107i uspjeh, najve\u0107e dobro u mom \u017eivotu. <\/p>\n\n\n\n

Da ljubav Bo\u017eja koja je njegov Sin koji se utjelovio i rodio \u017eivi\nu mojoj nutrini, da \u017eivi Bog bude u nama; da mi bude Spasitelj! Neka nam tako\nbudu otvorena srca! Neka nam utjelovljeni Krist donese mir, radost i ljubav da\nNjega \u017eivimo i proslavimo cijelim na\u0161im \u017eivotom\u201c potaknuo je koadjutor\nZgrabli\u0107.   <\/p>\n\n\n\n

Pokraj \u017eupne crkve u Nuni\u0107u nalazi se i ku\u0107a zajednice Mondo\nNuovo \u2013 Centar sv. Ante Padovanski gdje se ljudi duhovno i terapijski lije\u010de od\novisnosti i drugih problema, te su i \u010dlanovi te zajednice pozdravili koadjutora\nZgrabli\u0107a i darovali ga svojom rukotvorinom.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u00a0Iz \u017eivota don Janeza Kranjca (24. kolovoza 1914.- 24. prosinca 1941.) <\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Don Janez je ro\u0111en 24. kolovoza 1914. u selu Voglajna koje se nalazi sjeverno od mjesta Slivnica kod Celja gdje je Janez zavr\u0161io osnovnu \u0161kolu. Janez je ro\u0111en od oca Franca i majke Genovefe ro\u0111. Ocvirk kao \u010detvrto od \u0161estero djece, me\u0111u kojima su bila \u010detvorica sinova i dvije k\u0107eri.<\/p>\n\n\n\n

Prema istra\u017eivanju Polone Jurini\u0107, autorice knji\u017eice ‘Po\nputovima don Janeza (Ivana ) Kranjca’, u don Janezovoj staroj rodnoj ku\u0107i u\nVoglajni nalazi se slika,  mladomisni\u010dka\nuspomena s natpisom ‘Slivnica pri Celju, 9. srpnja 1939. – mladomisni\u010dki spomen\n– Ivan Kranjc – mladomisnik’ te dvije uokvirene slike mladomisnika Janeza i\nstrica Alojza.<\/p>\n\n\n\n

\u017dupna crkva u Voglajni posve\u0107ena je sv. Mariji Magdaleni gdje\nje don Janez slavio i mladu misu, a na don Janezovoj mladomisni\u010dkoj sli\u010dici je\nprizor Isusa i \u017eene u polju me\u0111u klasjem \u017eita, \u0161to je simboli\u010dno, jer su don\nJanezov \u017eivot \u010detnici pokosili poput klasa te je samljeven poput zrna ostav\u0161i\nvjeran Bogu.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

U \u0161ibensko Bogoslovno sjemeni\u0161te do\u0161ao je na \u0161kolovanje 1933.,\nkao 19-godi\u0161njak, s drugim slovenskim mladima. Upravo te 1933. to je sjemeni\u0161te\nosnovao \u0161ibenski biskup fra Jeronim Mileta. Prema istra\u017eiva\u010dkim podacima Polone\nJurini\u0107, u \u0161ibenskom sjemeni\u0161tu bogoslovne nauke zavr\u0161ilo je 18 mladi\u0107a iz\nSlovenije, me\u0111u njima i Kranjc. <\/p>\n\n\n\n

Nakon zavr\u0161enog bogoslovnog studija u \u0160ibeniku, biskup Mileta\nzaredio je Kranjca za sve\u0107enika 18. lipnja 1939. u benediktinskoj crkvi Gospe\nSnje\u017ene koja se nalazi u sklopu samostana sv. Luce u \u0160ibeniku.   <\/p>\n\n\n\n

Ti su Slovenci bili posve\u0107eni kao kandidati \u0160ibenske biskupije,\na neki od njih obavljali su sve\u0107eni\u010dku slu\u017ebu na podru\u010dju Zadarske nadbiskupije\ndo Drugog svjetskog rata i nakon njega. <\/p>\n\n\n\n

Nakon zare\u0111enja za sve\u0107enika, \u0161ibenski biskup ga \u0161alje na\nslu\u017ebu kod Kistanja gdje je tri godine bio \u017eupni vikar u Nuni\u0107u i Erveniku, do\nsvoje mu\u010deni\u010dke smrti, djeluju\u0107i uz \u017eupnika don Franu Ivankovi\u0107a. <\/p>\n\n\n\n

\u010cetnici i partizani su u studenom 1944. u Erveniku i na \u0161irem\npodru\u010dju Bukovice ubili i ve\u0107u skupinu hrvatskih domoljuba Miljev\u010dana. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Istra\u017eiva\u010dica Jurini\u0107 posjetila je 2016. Minu Vogu, susjedu\nobitelji Kranjc u Voglajni, koja se kao petogodi\u0161nja djevoj\u010dica sje\u0107a\nsusjedovog sina Janeza kojeg su zvali Anzek i bila je na njegovoj mladoj misi. <\/p>\n\n\n\n

Anzek joj je 1941. za Uskrs darovao naran\u010du i \u010dokoladu, \u0161to\nsu u to vrijeme bili veliki i zapravo jedina vrsta darova kojima se darivalo za\nblagdane. Mina Voga sje\u0107a se kako je Anzekov otac Franc do\u0161ao Mininoj majci\nTinki sa suznim o\u010dima da joj pro\u010dita pismo koje je dobio od Janezovog kolege\nkoji je Janezovim roditeljima napisao da je don Janez Kranjc ubijen i da je\numro mu\u010deni\u010dkom smr\u0107u od \u010detni\u010dke ruke.<\/p>\n\n\n\n

Pokojni don Rozario \u0160utrin u svojoj knji\u017eici ‘\u017drtve\nbogoljublja i \u010dovjekoljublja’ zapisao je: \u201eDon Ivan Kranjc najkrvavija je \u017ertva\n\u010detni\u010dke mr\u017enje na na\u0161im prostorima, nevina \u017ertva paklenskog bijesa na sve \u0161to\nje sveto, Bo\u017eje, katoli\u010dko. A bio je don Ivan tako bezazlen, blag i drag. Jednostavan,\nredovito nasmijan. <\/p>\n\n\n\n

An\u0111eoski nevin i jer je uga\u0111ao Bogu, on ga je zavolio. Svaka\nsmrt nas potrese. Posebno nasilna, smi\u0161ljeno ubojstvo mladog \u010dovjeka na pragu\n\u017eivota, koji je jo\u0161 desetlje\u0107ima mogao slu\u017eiti narodu i biti mu pravi\nblagoslov. Pred takvom smr\u0107u na\u0161a srca ostaju duboko potresena. Nijema. Svaka\ntakva smrt ‘udarac je u pravednost, udarac u \u017eivot, udarac u dostojanstvo\n\u010dovjeka’. To je zapisao kardinal Franjo Kuhari\u0107\u201c.   <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Don Janezovo djelovanje u Hrvatskoj prigoda je podsjetiti\nkako je 1941. iz Slovenije u Hrvatsku bilo prognano 286 dijecezanskih sve\u0107enika\ni 81 redovnik. Slovenske sve\u0107enike za vrijeme rata spa\u0161avao je zagreba\u010dki\nnadbiskup Alojzije Stepinac, nakon njema\u010dke okupacije Slovenije, jer su u\nHrvatskoj bili primjereniji uvjeti za njihovu sve\u0107eni\u010dku formaciju u hrvatskim\nsjemeni\u0161tima. Bla\u017eeni kardinal Stepinac dobio je dozvolu od hrvatske vlasti da\nslovenski sve\u0107enici mogu slobodno raditi po \u017eupama u pastoralu, me\u0111u kojima je\nbio i mu\u010denik don Janez (Ivan) Kranjc.    \n<\/p>\n\n\n\n

                            Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrabli\u0107 predvodio je misno slavlje na svetkovinu Bo\u017ei\u0107a u nedjelju 25. prosinca u \u017eupnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Nuni\u0107u u Benkova\u010dkom dekanatu. Osobiti razlog pohoda koadjutora Zgrabli\u0107a malenoj \u017eupi Nuni\u0107 u udaljenom dijelu sjeveroistoka Zadarske nadbiskupije je spomen na 81. godi\u0161njicu mu\u010deni\u010dke smrti don Janeza (Ivana) Kranjca (1914. -1941.) koji<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":60267,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-60266","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktualnosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60266","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=60266"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/60266\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=60266"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=60266"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=60266"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}