{"id":59567,"date":"2022-11-26T22:12:12","date_gmt":"2022-11-26T21:12:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=59567"},"modified":"2022-11-26T22:12:12","modified_gmt":"2022-11-26T21:12:12","slug":"zadar-akademik-mario-slaus-javnosti-prvi-put-predstavljen-sacuvani-cijeli-kostur-tijela-sv-krsevana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2022\/11\/zadar-akademik-mario-slaus-javnosti-prvi-put-predstavljen-sacuvani-cijeli-kostur-tijela-sv-krsevana\/","title":{"rendered":"ZADAR: Akademik Mario \u0160laus: Javnosti prvi put predstavljen sa\u010duvani cijeli kostur tijela sv. Kr\u0161evana"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eRekognicija relikvijara iz Katedrale sv. Sto\u0161ije u Zadru \u2013\nprona\u0111eni zemni ostaci sv. Kr\u0161evana\u201c tema je stru\u010dnog izlaganja koje su u\nsve\u010danoj dvorani na Sveu\u010dili\u0161tu u Zadru u utorak, 22. studenoga odr\u017eali\nakademik prof. dr. Mario \u0160laus, ravnatelj Antropolo\u0161kog odjela HAZU-a i prof.\ndr. Ante Ugle\u0161i\u0107 s Odjela za arheologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru.<\/p>\n\n\n\n

Taj jedinstveni crkveno \u2013 kulturni doga\u0111aj od povijesnoga\nzna\u010denja organizirala je Stalna izlo\u017eba crkvene umjetnosti Zadar (SICU) u\nsklopu manifestacije Kr\u0161evanovi dani kr\u0161\u0107anske kulture Zadarske nadbiskupije.   <\/p>\n\n\n\n

Na tom je doga\u0111aju prvi put javnosti predstavljen kostur sv.\nKr\u0161evana kojeg je antropolog akademik \u0160laus i forenzi\u010dki potvrdio s iznimnom\nvjerojatno\u0161\u0107u da su to u cijelosti sa\u010duvani zemni ostaci kostura sv. Kr\u0161evana,\n\u0161to je jako rijetko.      <\/p>\n\n\n\n

Javnosti je prvi put na tom doga\u0111aju pokazana fotografija\ncijeloga kostura sv. Kr\u0161evana, ranokr\u0161\u0107anskog mu\u010denika iz 3. st., za\u0161titnika\nGrada Zadra. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Materijalni dokaz postojanja toga sveca osobiti je do\u017eivljaj\nkoji i na ovozemni na\u010din potkrjepljuje vi\u0161estoljetno \u010da\u0161\u0107enje sv. Kr\u0161evana \u010dije\nje tijelo stiglo u Zadar u 7. st.   <\/p>\n\n\n\n

Rekognicija relikvija rijedak je \u010din u \u017eivotu mjesne Crkve\nkoji se doga\u0111a svakih nekoliko stolje\u0107a ili nakon dugo vremena po nalogu\nmjesnoga biskupa. Zadnji put rekognicija nekih zadarskih relikvija bila je u\n19. st. <\/p>\n\n\n\n

Klju\u010dna informacija za javnost i glavna poruka dr. \u0160lausa na tom predavanju glasi: Analizom je utvr\u0111eno da kostur – relikvija koja se nalazi u \u0160krinjici sv. Donata nisu kosti sv. Donata, nego to su kosti sv. Kr\u0161evana. Dakle, relikvija sv. Kr\u0161evana nalazi se u \u0160krinjici sv. Donata.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Rekogniciju relikvija organizirala je SICU u suradnji s\nHAZU-om i Sveu\u010dili\u0161tem u Zadru, Odjelom za arheologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru, uz\nodobrenje Zadarske nadbiskupije te na poticaj i odlukom zadarskog nadbiskupa\n\u017delimira Pulji\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Zbog iznimnih i obimnih antropolo\u0161ko \u2013 forenzi\u010dnih potvrda do\nkojih se do\u0161lo tijekom rekognicije vi\u0161estoljetnih zadarskih relikvija, saznanja\nprikupljena tijekom toga rijetkoga povijesnog procesa objavljujemo u dvije\ntematske cjeline. <\/p>\n\n\n\n

U ovom tekstu donosimo uvide koje je javnosti prvi put\npredstavio akademik dr. \u0160laus, antropolog i forenzi\u010dar koji je antropolo\u0161ki izvr\u0161io\nrekogniciju 31 zadarske relikvijae. <\/p>\n\n\n\n

U izlaganju na zadarskom sveu\u010dili\u0161tu predstavo je proces\nrekognicije koji se odnose na relikvije zadarskih svetih za\u0161titnika Sto\u0161ije,\nZoila, Donata i Kr\u0161evana. <\/p>\n\n\n\n

U drugom tekstu izvje\u0161\u0107a o tom doga\u0111aju, predstavit \u0107emo\nzaklju\u010dke iz izlaganja prof. dr. Ante Ugle\u0161i\u0107a koje je predstavio na zadarskom\nsveu\u010dili\u0161tu.   <\/p>\n\n\n\n

Po nalogu zadarskog nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a, prof. dr.\nMario \u0160laus i prof. dr. Ante Ugle\u0161i\u0107, od 25. do 27. svibnja 2021. izvr\u0161ili su\nrekogniciju 31 relikvije Zadarske nadbiskupije. Sa suradnicima su, prema\npravilima struke, pregledali, odnosno otvorili 31 relikvijar Zadarske\nnadbiskupije koji su ina\u010de dio stalnog postava SICU-a. Rekognicija se izvr\u0161ila\nu dva navrata, u dvorani Zadarske nadbiskupije i u prostoru SICU-a.<\/p>\n\n\n\n

Sve relikvije pripadaju instituciji Zadarske nadbiskupije,\nsamo relikvijar sv. Zoila pripada \u017eenskom benediktinskom samostanu sv. Marije u\nZadru.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Za vrijeme izlaganja, \u0160laus i Ugle\u0161i\u0107 potkrijepili su proces\nrekognicije relikvija fotografijama slikanima tijekom toga procesa, slikama kostiju\n\u2013 relikvija mu\u010denika kao materijalnih dokaza u prilog tezama koje su provedene\npo stru\u010dnim kriterijima.<\/p>\n\n\n\n

Dr. \u0160laus predstavio je antropolo\u0161ki dio rekognicije. Antropologija\npru\u017ea potrebne analize i puno podataka, poput vremenske datacije zemnih\nostataka ljudi, \u0161to se precizno mo\u017ee utvrditi metodom 14C<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Dr. \u0160laus zahvalio je u ime HAZU-a na mogu\u0107nosti da analizira\ntu gra\u0111u. \u201eBez dopu\u0161tenja i potpore Zadarske nadbiskupije to ne bi bilo mogu\u0107e\ni ne bi se mogli predstaviti rezultati istra\u017eivanja, a oni su vrlo zanimljivi i\njavnost ih zaslu\u017euje znati\u201c poru\u010dio je dr. \u0160laus odr\u017eavaju\u0107i izlaganje ‘Rezultati\nantropolo\u0161ke analize rekognicija sveta\u010dkih mo\u0107i’. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Rekognicije sveta\u010dkih mo\u0107i<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201eRekognicije sveta\u010dkih mo\u0107i izvode se vrlo rijetko. Vrlo je\nte\u0161ko napraviti jednu rekogniciju i drugo, radi se o vrlo vrijednim i va\u017enim\nspomenicima kulture i vjere. To se radi rijetko i u tom kontekstu, radi se o\npozitivnoj identifikaciji tih ostataka\u201c rekao je dr. \u0160laus. <\/p>\n\n\n\n

Pokazao je na nekoliko primjera kako na temelju morfolo\u0161kih\nkarakteristika kostura eksperti mogu odrediti spol, starost i druge faktore\nindividualizacije osobe. Nedavno je, na temelju puno podataka koje se znalo o\ntoj povijesnoj osobi, identificiran kostur engleskog kralja Rikarda III. o\nkojemu je pisao Shakespeare. <\/p>\n\n\n\n

\u201eKod rekognicije sveta\u010dkih mo\u0107i ponekad se mo\u017ee odrediti\nuzrok smrti, npr. ako strelica viri iz kosti ili se radi o vidljivoj masivnoj\nposjekotini. Ali, \u0161to se ti\u010de identifikacije tih ostataka, puno je te\u017ee. Sveci\nsu \u017eivjeli jako davno, o njima imamo relativno malo podataka. Podaci koje imamo\nti\u010du se njihovih \u010duda, njihovog sveta\u010dkog i apostolskog djelovanja, a ne\ntjelesnog izgleda \u0161to bi pomoglo u identifikaciji\u201c rekao je dr. \u0160laus,\nistaknuv\u0161i stoga da je \u201erekognicija u smislu pozitivne identifikacije nemogu\u0107a.\nNe mo\u017eemo sa sigurno\u0161\u0107u re\u0107i, apsolutno, ‘To je to’. No, mo\u017eemo pogledati\nkoliko je vjerojatno da su ostaci koje imamo doista pripadali toj osobi\u201c\nporu\u010dio je akademik \u0160laus. <\/p>\n\n\n\n

Istaknuo je kako su pojedinci tijekom povijesti o\u010dito bili duboko\nuvjereni da relikvije jesu ostaci koji su imali svoju pripadnost odre\u0111enom svecu,\njer ti ostaci su sa\u010duvani, za njih su izra\u0111eni prekrasni relikvijari koji su\nvrhunska umjetni\u010dka djela i ljudi su ih \u010duvali tisu\u0107ama godinama. <\/p>\n\n\n\n

 \u201eU startu, netko je\nbio uvjeren da se radi o relikviji\u201c poru\u010dio je dr. \u0160laus.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Neke relikvije ne mogu se otvoriti. Jedini na\u010din da ih se otvori\nje da ih se uni\u0161ti, a to nitko ne \u017eeli u\u010diniti.<\/p>\n\n\n\n

Neke relikvije mogu se otvoriti i ve\u0107ina relikvija Zadarske\nnadbiskupije dala se otvoriti, npr. relikvijar u obliku ruke sv. Kr\u0161evana. <\/p>\n\n\n\n

Sv. Kr\u0161evan pokazuje se kao ratnik na konju, u ratnoj opremi,\nkako ja\u0161e. Kada se pomaknuo pe\u010dat i otvorio taj relikvijar, u ve\u0107oj koli\u010dini\npauka bila je zamotana jedna kost. To je bila lisna kost, ne kost ruke. <\/p>\n\n\n\n

\u201eAnalizirali smo 31 relikviju i broj anatomskih gre\u0161aka u\npotvrdi da relikvije pripadaju svecu za koje se smatralo da pripadaju je\nzapanjuju\u0107e mali. Bilo je svega dvije gre\u0161ke i jedna navodna gre\u0161ka, za koju ja\nsmatram da nije gre\u0161ka\u201c istaknuo je akademik \u0160laus.<\/p>\n\n\n\n

\u201eRelikvijar Stopalo sv. Kr\u0161evana odnosi se na lijevo stopalo\nsveca. To je prekrasna goti\u010dka cipela iz 17. st. koja se dala otvoriti. U njoj\nse nalazi zape\u010da\u0107en smotuljak, a u njemu kosti koje zaista pripadaju lijevom\nstopalu \u2013 to je talus ili sko\u010dna kost i prva metatarzalna kost, odnosno prva\nkost koja vodi do palca i onda prvi \u010dlanak palca. To nije anatomska gre\u0161ka. Tu\nsmo na\u0161li nov\u010di\u0107 iz kraja 13. i po\u010detkom 14. st.\u201c rekao je dr. \u0160laus.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Rekognicija relikvije iz biste sv. Sto\u0161ije, mu\u010denice iz 4.\nst.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201eRelikvijar Biste sv. Sto\u0161ije jedan je od najljep\u0161ih\nrelikvijara koji imamo i koji se da otvoriti. Nadbiskup Luka Stella dao je\nnapraviti taj relikvijar u 17. st. On je izdvojio neke kosti sv. Sto\u0161ije i\nstavio ih u taj relikvijar. Prema prvotnim provedenim rekognicijama, radilo se\no donjoj \u010deljusti svetice. <\/p>\n\n\n\n

Kad smo mi to otvorili, tu su bila dva paketa s pe\u010datima, u\nkojemu je u sedef bilo zamotana donja \u010deljust. Sa sigurno\u0161\u0107u mogu re\u0107i da to\nnije donja \u010deljust sv. Sto\u0161ije jer to nije ljudska donja \u010deljust. To je donja\n\u010deljust ovce ili koze\u201c upozorio je dr. \u0160laus i pokazao anatomski slike kako se razlikuje\nizgled donje \u010deljusti \u010dovjeka i \u010deljusti ovce ili koze.<\/p>\n\n\n\n

\u201eU jednom trenutku tijekom povijesti to je tako\u0111er nekome\nbilo sumnjivo, pa su dali izvaditi jedan zub kojeg su poslali u Rim na\nekspertizu. Don Mario Solja\u010di\u0107, ravnatelj SICU-a, pogledao je jastu\u010di\u0107 koji je\nslu\u017eio kao postolje za tu \u010deljust, izvezen plavom i \u017eutom bojom s natpisom sv.\nAnastazija mu\u010denica. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Don Mario Solja\u010di\u0107 svojom precizno\u0161\u0107u primijetio je da unutar\ntoga jastu\u010di\u0107a ima ne\u0161to tvrdo. \u010c. m. Anastazija \u010cizmin, opatica zadarskog \u017eenskog\nsamostana sv. Marije to je oprezno ra\u0161ila. <\/p>\n\n\n\n

Tada se vidjelo da se unutra nalazi jo\u0161 jedan zamotuljak i u\nnjemu se zaista nalazila ljudska kost. To je definitivno ljudska kost, o tome\nnema nikakve sumnje. Anatomski re\u010deno, ta kost je terminalna ili zavr\u0161na\nfalanga srednjeg prsta na stopalu. To je jedan jako mali fragment nesumnjivo\nljudske kosti koji je bio jako sakriven u jastu\u010di\u0107u, dok je spomenuta\n\u017eivotinjska kost bila svima prikazana\u201c istaknuo je dr. \u0160laus, poja\u0161njavaju\u0107i\n\u0161to se krije iza toga. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Naime, sv. Sto\u0161ija je spaljena na Bo\u017ei\u0107 304. godine. A ta\nljudska kost skrivena u tom jastu\u010di\u0107u nije gorjela. Kada kost gori, ona mijenja\nboju, od crne do bijele boje i pokazuje promjene vizure koje na toj kosti skrivenoj\nu jastu\u010di\u0107u nisu vidljive. <\/p>\n\n\n\n

\u201eAko je netko spaljen, \u010dovjek bi pomislio da \u0107e stopalo najprije\nbiti uni\u0161teno. Me\u0111utim, nije bilo tako. Ali, va\u017eno je znati na\u010din na koji je\nsv. Sto\u0161ija ubijena. Sv. Sto\u0161ija je odvedena na otok, polo\u017eili su je na zemlju,\nstavili su \u010detiri kolca za koje su zavezali njene ruke i noge u obliku\nra\u0161irenog kri\u017ea a vatru su joj zapalili na trbuhu. Uslijed toga Sto\u0161ija je umrla.\nNjeno poluspaljeno tijelo sakrila je kr\u0161\u0107anka Aplonija, uspjela ga je sa\u010duvati\ni kasnije je vra\u0107eno u Sirmijum. <\/p>\n\n\n\n

U takvom kontekstu, terminalna falanga na prstu je zadnji dio\nkostura koji \u0107e biti izlo\u017een vatri. U tom smislu, to je vrlo sukladno onome \u0161to\nmi znamo o sv. Sto\u0161iji i o na\u010dinu na koji je ona ubijena.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Veli\u010dina te kosti, gracilnost i gusto\u0107a te kosti sugerira da\nse radi o relativno mla\u0111oj \u017eenskoj kosti. Tako da bih ja bio vrlo siguran da se\ntu radi zaista o ostacima sv. Sto\u0161ije\u201c poru\u010dio je akademik \u0160laus.<\/p>\n\n\n\n

Na pitanje za\u0161to je netko podmetnuo \u017eivotinjsku kost i pomno\nsakrio ljudsku kost, akademik pretpostavlja da je to u\u010dinjeno namjerno, da se\nsprije\u010di mogu\u0107a otmica ili kra\u0111a.<\/p>\n\n\n\n

\u201eRelikvije i relikvijari imaju neprocjenjivu vrijednost a Zadar\nje imao jako te\u0161ku pro\u0161lost. Bio je izlo\u017een napadima Mle\u010dana i Osmanlija i\npostojala je opasnost da je relikvije netko htio otu\u0111iti. To je bio na\u010din da se\nto na neki na\u010din sprije\u010di\u201c rekao je dr. \u0160laus.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Rekognicija relikvije sv. Zoila, \u0111akona iz 3. st.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zadnje dvije analizirane relikvije su relikvija sv. Zoila i\nrelikvija sv. Donata. <\/p>\n\n\n\n

 \u201eNjihovi relikvijari\nsu prekrasni kov\u010dezi \u010dija je jedna strana staklena, pa se mogu pogledati unutra\ni mogu se otklju\u010dati. Unutra je velika koli\u010dina vate u kojoj se nalazi cijeli\nkostur. To je jako, jako rijetko.<\/p>\n\n\n\n

Ja sam radio jako puno analiza, pregledavao puno relikvija, ali\nnikad nisam bio u situaciji da sam radio s cijelim kosturom. Obi\u010dno se radi o\njednoj kosti, ponekad imate dvije ili tri kosti, ali cijeli kostur nemate skoro\nnikada. <\/p>\n\n\n\n

Ovdje imamo cijeli kostur. Kada ga izlo\u017eimo anatomski da\nle\u017ei, mo\u017ee se puno nau\u010diti o osobi kojoj taj kostur pripada\u201c istaknuo je dr.\n\u0160laus. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Taj cjeloviti kostur pokazuje da je to bio mu\u0161karac koji je\ndo\u017eivio duboku starost. \u0160lausova procjena je da je taj \u010dovjek \u017eivio izme\u0111u 70 i\n80 godina, mogu\u0107e i vi\u0161e. Danas ve\u0107ina ljudi do\u017eivi tu dob. Prosje\u010dna starosna\ndob mu\u0161karca je 74 godine, a \u017eena oko 80 godina. Ali, tako nije bilo u vrijeme\nsv. Zoila, kad je on \u017eivio, istaknuo je predava\u010d. <\/p>\n\n\n\n

\u201eNiz promjena na tom kosturu sugerira da se radi o jako\nstaroj osobi. Vidi se o\u0161te\u0107ena hrskavica na \u0161titnoj \u017elijezdi, drugi vratni\nkralje\u017eak, te\u0161ke degenerativne promjene na ramenu, laktu, kralje\u0161cima, koljenu.\n<\/p>\n\n\n\n

U 2. i 3. st. ve\u0107ina ljudi, i to samo oni koji su pre\u017eivjeli\ndjetinjstvo, \u017eivjeli su izme\u0111u 30 i 40 godina. Pre\u017eivljavali su rijetki, 1 ili\n2 osobe od 10 ljudi. Dakle, od desetero djece, osam ih je umiralo. <\/p>\n\n\n\n

Od tih koji su pre\u017eivjeli u arheolo\u0161kim populacijama, 5 %\nljudi je do\u017eivjelo 60 godina. U arheolo\u0161kim populacijama, ljudi koji su \u017eivjeli\ndulje od 70 godina  doslovno su na razni\npromila. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Sve to ka\u017eem jer podatak s kojim raspola\u017eemo o sv. Zoilu je\nda je sv. Zoilo umro stara\u010dkom smr\u0107u. Svetom Zoilu sv. Kr\u0161evan obra\u0107a se u snu;\nka\u017ee mu da \u0107e biti pogubljen i moli ga da spasi njegovo tijelo, da ga izvu\u010de iz\nmora i obra\u0107a mu se s pridjevom Star\u010de<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Zato kasnije, kad se opisuje smrt sv. Zoila, u niz navrata to\nse isti\u010de kao stara\u010dka smrt. Jer to je o\u010digledno bilo jako rijetko. To je kao\nda danas netko do\u017eivi 120 godina. Taj podatak je sna\u017ean argument u prilog tome\nda se u tom relikvijaru zaista radi o ostacima sv. Zoila\u201c poru\u010dio je dr. \u0160laus.<\/p>\n\n\n\n

\u201eZahvaljuju\u0107i razumijevanju nadbiskupa Pulji\u0107a i njegovoj\ndobroti, dozvoljeno nam je da uzmemo vrlo mali fragment toga rebra. Taj fragment\ndali smo na dodatne analize, na 14C analizu, da se odredi vrijeme kada je taj\n\u010dovjek \u017eivio. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

To odgovara povijesnoj \u010dinjenici, datirano je da je ta osoba \u017eivjela\nu 2. do 3. st. Zatim, u Max Planck Institutu u Njema\u010dkoj u\u010dinjena je molekularno\ngeneti\u010dka analiza koja je potvrdila da je spol tih kostiju mu\u0161karac. Stru\u010dnjaci\ns Instituta  rekli su da je taj kostur\npripadao nekome tko je \u017eivio na podru\u010dju dana\u0161nje Sirije ili Libanona. <\/p>\n\n\n\n

To je vrlo logi\u010dno. Jer rani kr\u0161\u0107anski mu\u010denici, sveci i apostoli\ndo\u0161li su iz toga dijela svijeta. \u010cini mi se vrlo logi\u010dnim da je sv. Zoilo\nporijeklom od tamo i da se onda preselio u blizinu Akvileje. Dakle, imamo niz\nparametara koji sugeriraju da se tu radi o ostacima sv. Zoila\u201c poru\u010dio je\nakademik \u0160laus.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Rekognicija relikvije sv. Donata, zadarskog biskupa u 9. st.<\/em><\/strong><\/p>\n\n\n\n

Relikvijar sv. Donata je prekrasan kov\u010deg s prikazom biskupa\nkoji se mo\u017ee otvoriti i u kojem je bila ve\u0107a koli\u010dina pamuka. <\/p>\n\n\n\n

U njemu je bio jako sa\u010duvani kostur. U toj rekogniciji dr.\n\u0160laus susreo se s nekim nejasno\u0107ama. Taj kostur je bio mu\u0161karac koji je umro\nizme\u0111u svojih 40 i 50 godina. <\/p>\n\n\n\n

Na kosturu je primjetno niz promjena koje akademik povezuje s\nvrlo intenzivnim fizi\u010dkim vje\u017ebanjem. Taj kostur je bio izrazito jaki mu\u0161karac\nkoji je imao promjene na gotovo svim kostima. Pokazao je promjene na nadlakti\u010dnoj\nkosti, imao je degenerativne promjene na kralje\u0161cima te bi \u010dovjek pomislio da\nse taj kostur odnosi na nekoga tko radi te\u017eak fizi\u010dki rad.        <\/p>\n\n\n\n

No, sv. Donat je bio vrhunski diplomat, pregovara\u010d, toliko\ndobar da ga je bizantski car zamolio da posreduje u sklapanju mira izme\u0111u\nFrana\u010dkog i  Bizantskog carstva. To se\nne\u0107e prepustiti bilo kome, nego nekome tko je jako sposoban, vje\u0161t i\ninteligentan, istaknuo je dr. \u0160laus. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eAnaliza 14C pokazala je da to sasvim sigurno nisu kosti sv. Donata\njer je ta osoba \u017eivjela u 2. i 3. st., dakle, barem 500 godina prije nego se\nsv. Donat  rodio. Sasvim sigurno je da u\ntom kov\u010degu nisu bili ostaci sv. Donata. <\/p>\n\n\n\n

Prof. Ugle\u0161i\u0107 i ja odmah smo pomislili na istu osobu na koju\nse taj kostur odnosi – a to je sv. Kr\u0161evan! <\/p>\n\n\n\n

Sv. Kr\u0161evan je jako va\u017ean Zadranima. Bio je rimski vojnik,\nvitez. Pokazuje se na konju, s kopljem, u ratnoj opremi, on je jak i sna\u017ean\nmu\u0161karac. Ako bismo to htjeli dokazati, bilo bi dobro znati kako su rimski legionari\nvje\u017ebali, kako su postizali kondiciju i snagu koju su imali. Zatim, da se vidi\nkako re\u017eim vje\u017ebanja ostavlja tragove na kostima legionara\u201c rekao je dr. \u0160laus.\nTe podatke su saznali iz knjige u kojoj je opisano kako su rimski legionari\nvje\u017ebali i stjecali snagu. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eImamo i kostur rimskog legionara iz 2.\/3. st., dakle, upravo\niz razdoblja kada je \u017eivio i sv. Kr\u0161evan. Kostur rimskog legionara prona\u0111en je u\nResniku pokraj Splita, oko 100 km udaljeno od Zadra.<\/p>\n\n\n\n

Rimski legionari svakodnevno su vje\u017ebali s te\u0161kim\nnaoru\u017eanjem. Trebalo ih je nau\u010diti vojni\u010dkom koraku, a to je zna\u010dilo mar\u0161irati\nbrzinom od 7 km na sat pod punom ratnom spremnom. Puna ratna sprema koju je legionar\nnosio na le\u0111ima te\u017eila je oko 20 kg, a osobno naoru\u017eanje koje je nosio iznosilo\nje dodatnih 20 kg. Tako da su ti vojnici mar\u0161irali 35 km za 5 sati, nose\u0107i\nteret od 40 do 50 kg na le\u0111ima. To bi objasnilo le\u0111a i tolike pokazatelje\nprenaprezanja\u201c rekao je dr. \u0160laus. <\/p>\n\n\n\n

Usporedio je slike kralje\u017enice kostura koji se nalazi u\n\u0160krinjici sv. Donata i kralje\u017enice legionara iz Resnika. Te promjene na kosturu\ngotovo su identi\u010dne.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eKlju\u010dni argument koji nama govori da se u \u0160krinji sv. Donata\ndoista nalazi kostur sv. Kr\u0161evana je sljede\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

U relikvijaru Stopalo sv. Kr\u0161evana iz 17. st. stopalo je jako\ndobro anatomski odre\u0111eno. Tu je bila sko\u010dna kost, kosti koje \u010dine palac na\nnozi. <\/p>\n\n\n\n

Kostur koji smo imali iz \u0160krinje sv. Donata ima desno\nstopalo, ali uglavnom nema lijevo stopalo. Ima petnu kost, ali nema talus. A\ntalus ili sko\u010dna kost sjeda na petnu kost doslovno kao lego kockica i to je\nnapravljeno na na\u010din da je individualna. <\/p>\n\n\n\n

Dakle, ne mo\u017ee se uzeti talus jedne osobe i staviti ga nekome\ndrugome, nego mora savr\u0161eno odgovarati.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ono \u0161to smo mi u\u010dinili, uz dopu\u0161tenje nadbiskupa Pulji\u0107a \u2013\nuzeli smo taj talus, donji dio sko\u010dnog zgloba, stavili smo ga na kostur iz \u0160krinje\nsv. Donata i taj talus savr\u0161eno odgovara stopalu sv. Kr\u0161evana s goljeni\u010dnom,\nlisnom i petnom kosti iz \u0160krinje sv. Donata.<\/p>\n\n\n\n

To zna\u010di da su u 13. st. kosti koje mi imamo, a koje se vode\nkao kosti sv. Donata, pripadale zapravo sv. Kr\u0161evanu. Mislim da je sasvim\nsigurno da ono \u0161to mi imamo, da su to zemni ostaci sv. Kr\u0161evana. <\/p>\n\n\n\n

Nije nemogu\u0107e da je do\u0161lo do zabune, zamjene relikvija, u brojnim\nneda\u0107ama koje je Zadar imao u svojoj dugoj povijesti. <\/p>\n\n\n\n

Prili\u010dno sam siguran da su u \u0161krinji koja se zove sv. Donat\nzemni ostaci – kosti sv. Kr\u0161evana. To je dobar zaklju\u010dak. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ali, najva\u017eniji zaklju\u010dak je da shvatite koliko su te\nrelikvije koje su \u010duvane dugi niz godina, to je 1500 godina, bile va\u017ene  ljudima! Koliko su ljudi ulo\u017eili energije,\nhrabrosti i koliko su se \u017ertvovali da ti ostaci svetaca mu\u010denika ostanu\nsa\u010duvani, da ih mi danas imamo\u201c poru\u010dio je akademik Mario \u0160laus.  <\/p>\n\n\n\n

Proces rekognicije relikvijara zadarske katedrale sv. Sto\u0161ije\nkoji se ina\u010de nalaze u stalnom izlo\u017ebenom postavu SICU-a vodilo je Povjerenstvo\nza rekogniciju \u010dija je predsjednica prof. dr. Ana Jordan Kne\u017eevi\u0107, kustosica\nSICU-a Zadar. <\/p>\n\n\n\n

\u010clanovi Povjerenstva bili su jo\u0161 prof. dr. Ante Ugle\u0161i\u0107, opatica\nM. Anastazija \u010cizmin, OSB i don Josip Radojica Pin\u010di\u0107, \u017eupnik katedrale sv.\nSto\u0161ije. \u010clanovi stru\u010dnog tima bili su Anita Bartulovi\u0107, Renata \u0160o\u0161tari\u0107 i\nprof. dr. Josip Fari\u010di\u0107, prorektor Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru. <\/p>\n\n\n\n

U procesu rekognicije sudjelovanjem su pomogli i mons. Josip\nLenki\u0107, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, zadarske benediktinke, dr. don Zdenko\nDundovi\u0107, ravnatelj Teolo\u0161ko \u2013 katehetskog odjela Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru i Branimir\nButuri\u0107, \u017eupnik suradnik zadarske katedrale sv. Sto\u0161ije.<\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u201eRekognicija relikvijara iz Katedrale sv. Sto\u0161ije u Zadru \u2013 prona\u0111eni zemni ostaci sv. Kr\u0161evana\u201c tema je stru\u010dnog izlaganja koje su u sve\u010danoj dvorani na Sveu\u010dili\u0161tu u Zadru u utorak, 22. studenoga odr\u017eali akademik prof. dr. Mario \u0160laus, ravnatelj Antropolo\u0161kog odjela HAZU-a i prof. dr. Ante Ugle\u0161i\u0107 s Odjela za arheologiju Sveu\u010dili\u0161ta u Zadru. Taj jedinstveni<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":59568,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4],"tags":[],"class_list":["post-59567","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kulturna-i-povijesna-bastina-zadarske-nadbiskupije"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/59567","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=59567"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/59567\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=59567"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=59567"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=59567"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}