{"id":5440,"date":"2011-04-27T09:04:34","date_gmt":"2011-04-27T09:04:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?page_id=5440"},"modified":"2025-01-02T18:29:05","modified_gmt":"2025-01-02T18:29:05","slug":"nadbiskupova-homilija-na-misi-dana-obnove-ciscenja-pamcenja-i-spomen-mucenika-jasenovac-15-4-2011","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2011\/04\/nadbiskupova-homilija-na-misi-dana-obnove-ciscenja-pamcenja-i-spomen-mucenika-jasenovac-15-4-2011\/","title":{"rendered":"Nadbiskupova homilija na Misi Dana obnove, \u010di\u0161\u0107enja pam\u0107enja i spomen mu\u010denika, Jasenovac, 15. 4. 2011."},"content":{"rendered":"

Nadbiskupova homilija na Danu obnove, \u010di\u0161\u0107enja pam\u0107enja i spomen mu\u010denika, Jasenovac, 15. travnja 2011.<\/strong><\/p>\n

1. Uz srda\u010dan pozdrav doma\u0107inu mons. Antunu \u0160kvor\u010devi\u0107u i zahvalu da ve\u010deras predvodim ovo slavlje, pozdravljam predsjednika HBK mons. Marina Sraki\u0107a, mons. \u0110uru Ga\u0161parovi\u0107a, pomo\u0107nog \u0111akova\u010dkog biskupa mons. \u0110uru Hrani\u0107a, dekana Novljanskog dekanata, nazo\u010dne i sve\u0107enike i redovnike, i sve vas bra\u0107o i sestre koji ste se na poziv svoga pastira odazvali i do\u0161li obilje\u017eiti \u017dalosni petak u ovoj \u017eupnoj crkvi u Jasenovcu, posve\u0107enoj BDM na nebo uznesenoj. Nekada se po starom kalendaru upravo na ovaj petak obilje\u017eavalo blagdan \u017dalosne Gospe ili Gospe od sedam \u017ealosti koji ima svoju biblijsku podlogu u proro\u0161tvu starca \u0160imuna \u010dije se neraspadnuto tijelo nalazi u crkvi sv. \u0160ime u Zadru. On je kod prikazanja Isusa u hramu prorekao Mariji kako \u0107e njoj ‘samoj ma\u010d boli probosti du\u0161u’ (Lk 2, 35). Pu\u010dka pobo\u017enost nabraja sedam doga\u0111aja koji su bili uzrokom Marijinih \u017ealosti. To su: \u0160imunovo proro\u0161tvo, bijeg u Egipat, susret s Isusom na kri\u017enome putu. Zatim boli koje je Marija osjetila dok su Isusa pribijali na kri\u017e. Posebice pak dok su ga skidali s kri\u017ea, \u0161to je ovjekovje\u010dio Michelangelo u svom remek djelu Piet\u00e0. I kona\u010dno bol koju je Marija osjetila dok su njezinoga Sina nosili polo\u017eiti u grob.<\/p>\n

Ovih sedam osobitih zgoda u kojima su u sredi\u0161tu Marijine boli, povezane su s Isusovim trpljenjem i upravljene istom cilju: otkupljenju \u010dovje\u010danstva. Zbog toga je veliki Marijin \u0161tovatelj i crkveni nau\u010ditelj sv. Bonaventure u svome djelu ‘Sedam darova Duha Svetoga’ o Marijinim \u017ealostima ovako pisao: ‘Kad je Krist, da bi nas o\u010distio, oprao i otkupio, trpio na kri\u017eu, bila je prisutna i Djevica Marija. Ona je svim svojim srcem prihvatila volju Bo\u017eju te pristala da za nas bude prikazana na kri\u017eu otkupnina \u0161to je proiza\u0161la iz njezina krila. Ona je, kao jaka \u017eena, puna ljubavi i po\u0161tovanja prema Bogu, platila tu otkupninu\u2026 Slavna je Djevica platila na\u0161u otkupninu kao \u017eena puna ljubavi i su\u0107uti prema Kristu, te puna samilosne ljubavi prema svijetu, a nadasve prema kr\u0161\u0107anskome puku… Kako samo ljubaznu Majku imamo! Oblikujmo se prema njoj i nasljedujmo je u nezinoj ljubavi! Ona je imala toliku su\u0107ut prema du\u0161ama da nije ni\u0161ta dr\u017eala do bilo kakva vremenitog gubitka ni do kakve tjelesne patnje. Otkupljeni smo, dakle, uz veliku cijenu’.<\/p>\n

2.<\/strong> U liturgiji \u010ditanja ve\u010deras smo \u010duli odlomak iz knjige proroka <\/strong>Jeremije na kojem su se zaustavile o\u010di Jahvine. Jeremija je imao tek 24 godine kad se Bog upleo u njegov \u017eivot i pozvao ga biti prorokom u svom narodu. Izbacio ga je iz uhodanih tra\u010dnica i usmjerio na ne\u0161to novo. On ostaje i dalje slab i krhak. Previja se u mukama i bolovima s dobrom nakanom ispuniti do kraja \u0161to je Gospodin planirao jo\u0161 od ‘utrobe majke njegove’. Poznato je kako je Jeremija imao puno neprijatelja, a \u017eivot mu je bio mu\u010deni\u010dki i svjedo\u010dki. Najte\u017ee mu je, veli on, bilo uvjeravati svoje ro\u0111ake, rodbinu, prijatelje i zemljake u ono \u0161to Jahve od njega tra\u017ei. \u010culi smo u ve\u010dera\u0161njem evan\u0111elju da je i Isus do\u017eivio ne\u0161to sli\u010dno: \u017didovi pograbi\u0161e kamenje da ga kamenuju. Ali, on im izmaknu iz ruku i ode s onu stranu Jordana’ (Iv 10, 39-40). Siguran sam kako bismo i mi mogli govoriti da smo imali ili imamo sli\u010dnih Jeremijinih problema i pote\u0161ko\u0107a. Kao pojedinci i kao narod Bo\u017eji. Ako netko misli da nema, neka se pripremi. Do\u0107i \u0107e. Jer, kr\u0161\u0107anski poziv je milost i dar. I mora do\u0107i pod udar. Sastavni dio Bo\u017ejeg poziva, naime, uz milosnu rosu blagoslova, radosti i osmi\u0161ljenja jesu i \u010dasovi tame, osamljenosti i tjeskobe. I Jeremija je pro\u017eivio \u010dasove napu\u0161tenosti poput vo\u0111e izabranog naroda Mojsija (Izl 32), trenutke obeshrabrenja i tjeskobe kao prorok Ilija (1 Kr 19), i trenutke razo\u010daranja poput proroka Jone (Jona 4). No, ostao je vjeran svom pozivu kroz \u010ditavi\u00a0 proro\u010dki vijek: punih \u010detrdeset godina velikih borbi i neuspjeha, poti\u0161tenosti i razo\u010daranja. Ali, svjestan je bio da je time gradio ne\u0161to veliko i vje\u010dno u svom vremenu. Govorio je i pjevao ono \u0161to je osje\u0107ao, \u0161to ga je duboko potresalo u du\u0161i, \u0161to ga je mu\u010dilo u njegovoj intimi. Stoga su mu i rije\u010di bile \u017eive, neposredne, sna\u017ene, djelotvorne, nadprostorne i nadvremenske.<\/p>\n

Uronjen u poslanje koje mu je Jahve dodijelio, on je \u017eivotom, celibatom, askezom, molitvom i pokorom bio \u017eiva propovijed svome narodu kojeg je iz du\u0161e volio. Stoga je na\u0161 zemljak sveti Jeronim o njemu rekao da je ‘Jeremija prava slika na\u0161eg Spasitelja Isusa Krista’. A Renan je zapisao kako bi ‘bez ovog izvanrednog \u010dovjeka religiozna povijest \u010dovje\u010danstva slijedila drugi tijek’. Bogu hvala za proroka Jeremiju. Bogu hvala za sve druge brojne svjedoke vjere kojih se na osobit na\u010din ve\u010deras sje\u0107amo na ovaj Dan \u010di\u0161\u0107enja, pam\u0107enja i spomen mu\u010denika. Oni su, naime, shvatili i prigrlili Isusove zahtjevne rije\u010di: ‘Ho\u0107e li tko za mnom neka se odre\u010de samog sebe, neka danomice uzme kri\u017e svoj i neka ide za mnom’. Nisu proklinjali dane patnje i isku\u0161enja, ve\u0107 su u\u010dinili da ona bude mali doprinos boljem svijetu, boljoj Hrvatskoj i boljoj na\u0161oj budu\u0107nosti. Znali su ‘svladavati sve protiv\u0161tine \u017eivota, sveto\u0161\u0107u biti Crkvi na radost, a djelom i ljubavlju promicati u svijetu njezin napredak’.<\/p>\n

3.<\/strong> Na ovaj \u017dalosni petak, negda\u0161nji blagdan sedam \u017ealosti BDM, okupljaju se vjernici Po\u017ee\u0161ke biskupije u ovoj Marijinoj crkvi u Jasenovcu, kako bi prema dalekovidnoj odluci njezinog pastira Antuna, od \u00a05. sije\u010dnja 2001. a u duhu pastoralnih zadataka iz Velikog Jubileja slavili svake godine ‘Dan obnove \u010di\u0161\u0107enja pam\u0107enja i spomena mu\u010denika’ kao ‘izraz obra\u0107enja i vjernosti Isusu Kristu, jedinom otkupitelju \u010dovjeka’. A \u0161to zna\u010di\u00a0 ‘\u010distiti memoriju’ pokazao nam je sluga Bo\u017eji Ivan Pavao II. kad je na prvu korizmenu nedjelju, 12. o\u017eujka jubilarne 2000. ‘postao glasom Crkve te, zagledan u raspetoga Krista u bazilici sv. Petra, zamolio opro\u0161tenje za svako njezino dijete. To pak ‘\u010di\u0161\u0107enje pam\u0107enja osna\u017eilo je, veli Papa, na\u0161e korake prema budu\u0107nosti i u\u010dinilo nas budnijima i poniznijima’ (NMI, 6). <\/strong>Podatak o milijunima \u017ertava samo u XX. stolje\u0107u bio je razlogom da je sluga Bo\u017eji Ivan Pavao II. pozvao neka se ‘u\u010dini sve da se ne pusti zaboravu spomen onih koji su trpjeli za vjeru i Crkvu’. Dobro je, dakle, sje\u0107ati se tih Bo\u017ejih ugodnika i ne zaboravljati ih. Spominjanjem nastradalih iskazuje se du\u017eno po\u0161tovanje prema nedu\u017enim \u017ertvama i njihovoj moralnoj veli\u010dini koja je postala ba\u0161tinom na\u0161e sada\u0161njosti.<\/p>\n

Upravo u tom duhu ova biskupija ve\u0107 deset godina slavi ‘\u017dalosni petak’ kao biskupijski dan obnove \u010di\u0161\u0107enja pam\u0107enja i spomen \u017ertava ideolo\u0161ke, nacionalne i svake druge mr\u017enje koja se o\u010ditovala na ovom prostoru. Okupljaju\u0107i se ovdje ve\u0107 deset godina vjernici katolici mole Bo\u017eje milosr\u0111e te hodo\u010da\u0161\u0107em pokore i molitve daju duhovnu zadovolj\u0161tinu za zlo\u010dine po\u010dinjene tijekom dvadesetog stolje\u0107a na na\u0161im prostorima. Pedagogijom ‘oprostiti i moliti opro\u0161tenje’, oni \u017eele otkloniti iz pam\u0107enja osje\u0107aje mr\u017enje, mrak i duhovnu zarobljenost kako bi bili slobodni. Zbog toga su hrvatski biskupi na zadnjem zasjedanju HBK pohvalili ovaj model i podr\u017eali odluku po\u017ee\u0161kog biskupa neka nastavi kao i dosada slaviti ‘\u017dalosni petak’ postom, molitvom, \u017ertvom i kajanjem kako bi ljubav i milosr\u0111e pobijedilo zlo kojega\u00a0 posljedice i tragove jo\u0161 uvijek osje\u0107amo i na prostoru i u du\u0161ama ljudi.<\/p>\n

4.<\/strong> Kad je 24. rujna 2009. kard. Bozani\u0107 posjetio ovo mjesto, rekao je kako uz\u00a0 duboku bol zbog \u017ertava ‘ovdje sve vapi za istinom i molitvom’. I dodao da su ‘\u017ertve jasenova\u010dkog logora iskori\u0161tavane u svrhu stigmatiziranja hrvatskoga naroda’, a \u00a0Bleiburg i ‘kri\u017ene putove tuma\u010dilo se kao posljedicu onoga \u0161to se \u010dinilo u Jasenovcu’. Crkva je ve\u0107 davno osudila jasenova\u010dke zlo\u010dine, nazivaju\u0107i ga ‘sramotnom ljagom Nezavisne dr\u017eave Hrvatske’ (bl. Stepinac). Na sebi svojstven na\u010din Crkva komemorira i po\u0161tuje nevine \u017ertve te moli i za njihove ubojice. No, ona je u isto vrijeme svjesna osjetljivosti i slo\u017eenosti toga pitanja. Ne \u017eeli biti upletena u bilo kakvu manipulaciju. I \u017eivo se nada da dolazi vrijeme kada \u0107e se bez i\u010dijih pritisaka mo\u0107i znanstveno istra\u017eiti ovaj logor, kako za vrijeme II. svjetskog rata, tako i nakon njega. Jasenova\u010dki logor bio je jednako zlo 1941., 1945. i 1948. Budu\u0107i da se jo\u0161 uvijek mogu \u010duti la\u017ei da je Katoli\u010dka Crkva bila upori\u0161te usta\u0161tva, kardinal Bozani\u0107 je s pravom ustvrdio kako ‘ovdje sve vapi za istinom i molitvom’. I dok ovdje, kao i na svim drugim mjestima ljudskoga stradanja, od Vukovara do \u0160kabrnje i Dubrovnika suosje\u0107amo s patnjama nedu\u017enih \u017ertava, spontano nam iz du\u0161e izvire molitveni vapaj: Oslobodi nas, Gospodine, od svih zala kako bismo uz pomo\u0107 tvoga milosr\u0111a bili sigurni od sviju nereda! Jer, Tvoje je kraljevstvo i slava i mo\u0107 u vijeke!<\/p>\n

Imaju\u0107i u vidu brojna stradanja na\u0161ih ljudi, hrvatski su biskupi odlu\u010dili u\u010diniti dvije stvari: Svim znanim i neznanim mu\u010denicima vjere od prvih po\u010detaka kr\u0161\u0107anstva u na\u0161em narodu postaviti spomen gradnjom crkve na Udbini. A izgradnjom crkve u starogradi\u0161kom zatvoru vratiti dug sve\u0107enicima koji su nevino osu\u0111eni bili prisiljeni tu crkvu svojim rukama ru\u0161iti. A tamo je samo 1955. bilo u uzni\u0161tvu 211 sve\u0107enika i redovnika. Stara Gradi\u0161ka je stoga postala nenadma\u0161eno mjesto sve\u0107eni\u010dkih progona, patnje i stradanja. Upravo tu su crkvu biskupi i sve\u0107enici odlu\u010dili graditi ‘osobnim darom kao trajan molitveni spomen njima u \u010dast, kako bi ‘op\u0107instvo svetih progovorilo glasnije od tvoraca podjele i zla’ (NTT, 37). Hvala Bogu, \u0161to je to\u010dno 60 godina nakon odredbe komunisti\u010dkih vlasti da se crkva ru\u0161i, Po\u017ee\u0161ka biskupija ponovno je izgradila. Tamo \u0107e se uskoro okupiti hrvatski kler na svoje godi\u0161nje zborovanje.\u00a0<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

5.<\/strong> Pred likom jasenova\u010dke Gospe i pred kri\u017eem, izra\u0111enim od krovnih dijelova crkve koja je izgorjela u Domovinskom ratu mi ve\u010deras molimo za \u017ertve totalitarnih sustava 20. stolje\u0107a. U Godini Gospe Vo\u0107inske posebice se sje\u0107amo brojnih nedu\u017eno ubijenih ljudi u Vo\u0107inu, me\u0111u kojima i vo\u0107inskog \u017eupnika Josipa Martinca, kao i njegova prethodnika Julija B\u00fcrgera koje su ubili komunisti. Ovogodi\u0161nji ‘Dan obnove \u010di\u0161\u0107enja pam\u0107enja i spomena mu\u010denika’ na osobit na\u010din je vezan s vo\u0107inskim \u017ertvama. A pedagogija odgoja u vjeri, koju nam je ostavio sluga Bo\u017eji Ivan Pavao II., postala je u ovoj biskupiji prepoznatljivim ‘znakom’ koji obe\u0107ava i ohrabruje. A ova crkva Marijinog Uznesenja u Jasenovcu, kao i nova crkva sv. Mihovila u Staroj Gradi\u0161ci mogle postati ‘sveti\u0161tem zahvalnosti’ i ‘u\u010dionicom povijesti’. Jer, dok je obrana Domovine bila presudna kao ‘biolo\u0161ka pretpostavka da nas velikosrpska hegemonija ne uni\u0161ti i zatre, \u010di\u0161\u0107enja pam\u0107enja i spomena mu\u010denika u vidu nacionalne pomirbe presudni su kao moralna i duhovna pretpostavka’ bez kojih nema istinske hrvatske budu\u0107nosti. \u00a0‘Prava sre\u0107a \u010dovjeka krije se u oprostu i pomirenju’ koje \u0107e se dogoditi samo ako se beskompormisno suo\u010dimo s negativnim balastom pro\u0161losti \u0161to su ga namrle la\u017ene ideologije (dr. Matuli\u0107). ‘Dan\u00a0 \u010di\u0161\u0107enja pam\u0107enja i spomena mu\u010denika’ poma\u017ee ljudima osloba\u0111ati se od tereta la\u017ei, ne\u010diste savjesti i neiskrenih odnosa prema drugima i druga\u010dijima.<\/p>\n

6.<\/strong> Jubilarna godina 2000. rodila je pastoralnu praksu ‘obnove \u010di\u0161\u0107enja pam\u0107enja i spomena mu\u010denika’ na \u017dalosni petak uo\u010di Cvjetnice. Jubilej zato nije samo drag i lijepa uspomena, nego ‘proro\u0161tvo budu\u0107nosti’ koje nam otkriva neke znakovite stvari. ‘Otkriva nam ponajprije Isusa kao ‘ugaoni kamen’, sredi\u0161te povijesti i ‘jedino ime pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti’. A da bismo dublje moglo uroniti u tu tajnu i promatrati je \u010distim o\u010dima i srcem, potrebno izmoliti opro\u0161tenja ne samo za grijehe sada\u0161njosti, nego i za one iz pro\u0161losti; za sve koji su svojom slabo\u0161\u0107u i nevjerom bacili ‘sjenu na lice Kristove zaru\u010dnice’, Crkve (sjetimo se onog znakovitog bogoslu\u017eja u bazilici sv. Petra kad je Papa, upiru\u0107i pogled u Raspetoga, bio glasnogovornikom Crkve te zatra\u017eio oprost grijeha za sve njezine sinove’).<\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

No, povijesni put Crkve nije bio obilje\u017een samo propustima i grijesima. Bo\u017eja milost je toliko izobilovala da je nadja\u010dala slabosti i mane. Silno mno\u0161tvo svetaca i mu\u010denika danas svijetli na njezinu licu. Njihova svetost najve\u0107i je dar \u010dovje\u010danstvu po kojem se iskupljuje silno zlo u ljudskoj povijesti. Na ovaj \u017dalosni petak spominjemo ih jer bijahu svjedoci ljubavi i vjernosti. A ve\u0107ina od njih bija\u0161e stigmatizirana, oklevetana kao neprijatelji \u010dovje\u010danstva, te kao takvi primorani ‘na \u0161utnju’. A potom i uklonjeni sa svjetske pozornice. Prisjetimo se na\u0161eg bla\u017eenoga Alojzija Stepinca, kao i drugih vjernih Bo\u017ejih svjedoka biskupa, sve\u0107enika, redovnica i redovnika, i silnog broja vjernika laika. Crkva stoga poziva svoju djecu neka idu njihovim putem i neka ih nasljeduju. U ovom vremenu ravnodu\u0161nosti i sekularizma potrebni kr\u0161\u0107ani koji se odlikuju ‘umije\u0107em molitve’. Potrebne su nam ‘\u0161kole molitve’ u kojima \u0107e se u\u010diti ne samo ‘tra\u017eiti’, nego i i ‘zahvaljivati, klanjati se, pra\u0161tati i moliti opro\u0161tenje, slu\u0161ati i razmatrati dok se srce ne zaljubi u Krista. Takva duhovnost pomo\u0107i \u0107e ljudima ‘otkrivati’ lice Bo\u017eje na licu brata koji je kraj mene, te osje\u0107ati bli\u017enjega kao nekoga tko je ‘dio mene’, s kojim mogu\u00a0 podijeliti patnje i radosti, tjeskobe i nade. Bli\u017enji tako postaje Bo\u017ejim darom kome treba na\u0107i mjesta u srcu svome’. I dok \u010destitamo ovoj svetoj Crkvi po\u017ee\u0161koj na desetgodi\u0161njem molitvenom hodu ‘\u010di\u0161\u0107enja memorije i spomena mu\u010denika’, ve\u010deras usrdno molimo neka im Vo\u0107inska Gospa pomogne da budu i ostanu vjerni Kristu i Evan\u0111elju, Crkvi i njezinom misijskom poslanju kako bi mogle ‘svladavati sve protiv\u0161tine \u017eivota, sveto\u0161\u0107u biti Crkvi na radost, a djelom i ljubavlju promicati u svijetu njezin napredak’. Amen.<\/p>\n

\u00a0Jasenovac, 15. travnja 2011.<\/p>\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Nadbiskupova homilija na Danu obnove, \u010di\u0161\u0107enja pam\u0107enja i spomen mu\u010denika, Jasenovac, 15. travnja 2011. 1. Uz srda\u010dan pozdrav doma\u0107inu mons. Antunu \u0160kvor\u010devi\u0107u i zahvalu da ve\u010deras predvodim ovo slavlje, pozdravljam predsjednika HBK mons. Marina Sraki\u0107a, mons. \u0110uru Ga\u0161parovi\u0107a, pomo\u0107nog \u0111akova\u010dkog biskupa mons. \u0110uru Hrani\u0107a, dekana Novljanskog dekanata, nazo\u010dne i sve\u0107enike i redovnike, i sve vas<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5,1],"tags":[],"class_list":["post-5440","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi","category-uncategorized"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5440","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=5440"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5440\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":111244,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/5440\/revisions\/111244"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=5440"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=5440"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=5440"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}