{"id":54064,"date":"2022-02-12T01:06:34","date_gmt":"2022-02-12T00:06:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=54064"},"modified":"2022-02-12T01:06:34","modified_gmt":"2022-02-12T00:06:34","slug":"varazdin-katedrala-uznesenja-bdm-susret-svecenika-varazdinske-biskupije-izlaganje-svecenicko-zajednistvo-zivota-rada-i-poslanja-mons-z-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2022\/02\/varazdin-katedrala-uznesenja-bdm-susret-svecenika-varazdinske-biskupije-izlaganje-svecenicko-zajednistvo-zivota-rada-i-poslanja-mons-z-puljica\/","title":{"rendered":"VARA\u017dDIN, KATEDRALA UZNESENJA BDM: SUSRET SVE\u0106ENIKA Vara\u017edinske biskupije &#8211; IZLAGANJE \u201eSve\u0107eni\u010dko zajedni\u0161tvo \u017eivota, rada i poslanja\u201c mons. \u017d. Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n<p><strong>1. Uvod: Crkveni dokumenti o<\/strong> <strong>ljepoti bratstva&nbsp;<\/strong><strong>i sve\u0107eni\u010dkog zajedni\u0161tva<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Dokumenti Drugog Vatikanskog sabora, kao pojedine enciklike i\npobudnice koje su upu\u0107ivali Vrhovni sve\u0107enici uglavnom isti\u010du kako\n\u201eu\u010denici Gospodnji<strong> ne mogu biti zabrinuti ni tu\u017eni, ve\u0107 radosni <\/strong>navjestitelji Radosne vijesti\u201c. U svom radu ne smiju se \u201e<strong>zatvoriti u pastoralni individualizam<\/strong>\u201c kako je govorio papa Franjo kleru u Cassanu (21. lipnja 2014.). U toj prigodi on je naglasio \u201e<strong>ljepotu bratstva i sve\u0107eni\u010dkog zajedni\u0161tva<\/strong>\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>Sakramentalno bratstvo i zajedni\u0161tvo <strong>nije kasta ili klub<\/strong>,\n ve\u0107 odnos duhovne obitelji koji se u evan\u0111elju opisuje kao\nnasljedovanje Krista (Lk 8, 21). A smisao toga obiteljskog ozra\u010dja\no\u010dituje se u pripadnosti i suradnji na poslu i poslanju. Ono se povrh\nsvega o\u010dituje u srcu, du\u0161i i osje\u0107ajima; posebice u te\u0161kim trenutcima\nmuke, umora i samo\u0107e, fizi\u010dke i duhovne boli.<\/p>\n\n\n\n<p>Sakramentalno bratstvo ne ra\u0111a se zbog potrebe ili pomanjkanja\nsve\u0107enika, ve\u0107 zbog \u010dinjenice da se kao bra\u0107a nalazimo na istoj njivi\nGospodnjoj, nakon \u0161to smo bili ro\u0111eni \u201eu istoj Crkvi Kristovoj\u201c i\nformirani u istom sjemeni\u0161tu. A sada poslani nesebi\u010dno nositi radost i\nsnagu Gospodnju kr\u0161\u0107anskim zajednicama iste biskupije.<\/p>\n\n\n\n<p>Dru\u0161tvo u kojem \u017eivimo, naprotiv, ne uva\u017eava i ne priznaje kategorije\n nesebi\u010dnosti. Njega pro\u017eima duh sebi\u010dnosti i individualizma. A\nme\u0111usobni odnosi temelje se uglavnom na \u201eprivremenim interesima i\nsklonostima\u201c, na \u201euspjehu i prolaznim&nbsp; osje\u0107ajima\u201c. Sve\u0107eni\u010dki odnosi,\nnaprotiv, izgra\u0111uju se na \u010dinjenici \u201ezajedni\u010dkog poslanja\u201c u\nnavije\u0161tanju Rije\u010di Bo\u017eje, dijeljenju svetih otajstava (sakramenata), te\n u odgoju povjerenih du\u0161a. Takvo \u201ezajedni\u010dko poslanje\u201c s duhovnim\novlastima primili smo na dan svetoga re\u0111enja kad je biskup polo\u017eio ruke\nna na\u0161u glavu i dekretom odredio podru\u010dje, mjesto i vid na\u0161ega poslanja.<\/p>\n\n\n\n<p>No, ne smijemo smetnuti s uma kako okoli\u0161 i dru\u0161tvo u kojem \u017eivimo\nostavlja tragove i na na\u0161em karakteru i osobnosti. Usprkos na\u0161e borbe i\nnastojanja podlo\u017eni smo brojnim lo\u0161im sklonostima, gripoznom stanju i\nbolestima koje haraju svijetom. Na neke od tih bole\u0161\u0107urina podsjetio je i\n papa Franjo prije osam godina u audijenciji za \u010dlanove Rimske kurije\n(22. prosinca 2014.).<\/p>\n\n\n\n<p><strong>2. Podsjetnik na mogu\u0107u <\/strong>\u201e<strong>duhovnu patologiju<\/strong>\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>(Misli Pape Franje o bolestima koje ranjavaju zajedni\u0161tvo)<\/p>\n\n\n\n<p>U toj audijenciji Papa je po\u017eelio da njegovi suradnici budu \u201ezdrava i\n skladna zajednica\u201c, koja sastavljena od vije\u0107a, ureda, povjerenstava i\nsudova nastoji u\u010dinkovito i uzorno funkcionirati unato\u010d razlikama svojih\n \u010dlanova. Papa je uz to naglasio kako je nu\u017eno hraniti se Bo\u017ejom Rije\u010dju\n i euharistijom kako se ne bi pretvorili u birokrate koji funkcioniraju\nkao puki slu\u017ebenici. Ili pak podlegli bolestima od kojih nisu imuni ni\n\u010dlanovi duhovnog stale\u017ea. Od <strong>petnaest<\/strong> mogu\u0107ih oboljenja koje Papa navodi izdvojit \u0107u samo neke koje na osobit na\u010din prije\u010de i ranjavaju \u201esve\u0107eni\u010dko zajedni\u0161tvo\u201c.<\/p>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\"><li>\u201eOsje\u0107ati se besmrtnima i nezamjenjivima\u201c prva je bolest () koja se\nra\u0111a iz \u201epatologije mo\u0107i i kompleksa narcizma\u201c. Takvi \u201eumi\u0161ljeni i\nzaljubljeni u vlastitu sliku\u201c ne vide Boga na licima slabih i\npotrebitih. Njima bi posjet groblju mogao mo\u017eda pomo\u0107i otkriti imena\ntolikih ljudi koji su tako\u0111er mislili da su \u201ebesmrtni i nezamjenjivi\u201c.\nLukine rije\u010di iz evan\u0111elja \u201eo slugama beskorisnim\u201c (Lk 17, 10), mogle bi\n biti lijek u procesu ozdravljenja rana koje naru\u0161avaju sve\u0107eni\u010dko\nzajedni\u0161tvo \u017eivota, rada i poslanja<\/li><li>Druga rana koja naru\u0161ava zajedni\u0161tvo (V.<strong>)<\/strong> ti\u010de se\n\u201eslabe koordinacije\u201c u kojoj se gubi zajedni\u0161tvo, a pojedinci \u201eproizvode\n paralelnu buku zbog izostanka suradnje i timskog rada\u201c. Takvo stanje\npogoduje <strong>klimi \u201esamo\u017eivosti i individualizma<\/strong>\u201c. I doga\u0111a\n se da noga rekne ruci \u201ene trebam te\u201c, a ruka glavi \u201eovdje ja\nzapovijedam\u201c. Takva klima razbija zajedni\u0161tvo i uzrokuje sablazan.<\/li><li>Uz \u201esuparni\u0161tvo i umi\u0161ljenost\u201c Papa posebice spominje <strong>\u201ebolest naklapanja i ogovaranja\u201c<\/strong>\n (IX.). I veli da je to \u201eozbiljna bolest u kojoj osoba postaje sija\u010dem\nkukolja\u201c, a u brojnim slu\u010dajevima i \u201ehladnokrvnim ubojicom dobroga glasa\n svojih kolega i subra\u0107e\u201c. \u010cuvajmo se \u201eterorizma ogovaranja\u201c, veli Papa.<\/li><li>Papa spominje \u201ebolest zatvorenih krugova\u201c (XIV.) gdje pripadnost\nodre\u0111enoj skupini postaje ja\u010dom od pripadnosti samome Kristu. Ona\npo\u010dinje dobrim namjerama, ali s vremenom pretvara se \u201eu bolest raka koji\n prijeti skladu Tijela\u201c, u duhu one Kristove: \u201eSvako kraljevstvo u sebi\nrazdijeljeno opustjet \u0107e i ku\u0107a \u0107e na ku\u0107u pasti\u201c (Lk 11,17).<\/li><li>Me\u0111u posljednjim bolestima (XV.) s \u201ePapinoga popisa\u201c nalazimo\n\u201esvjetovnu dobit\u201c u kojoj \u201eapostol pretvara slu\u017ebu u vlast, a vlast u\nrobu za stjecanje svjetovne dobiti ili vi\u0161e mo\u0107i\u201c. U svrhu ostvarenja\ntih ciljeva \u201ene pre\u017ee se ni od klevetanja i diskreditiranja drugih, kako\n bi se pokazali sposobnijima; ponekada i putem tiskovnih naslovnica, bez\n obzira \u0161to se time nanosi velika \u0161teta drugima i Crkvi. Papa je takve\n\u201e\u010dastohlepce\u201c nazvao \u201ejadnicima\u201c.<\/li><\/ul>\n\n\n\n<p><strong>3. Sve\u0107eni\u010dko zajedni\u0161tvo izvire iz \u201esakramenta Reda i poslanja\u201c<\/strong> (LG, 28)<\/p>\n\n\n\n<p>O temi bratstva i zajedni\u0161tva govorili su koncilski otci kad su u\ndekretu \u201eO slu\u017ebi i \u017eivotu prezbitera\u201c napisali kako su \u201esvi prezbiteri\nre\u0111enjem me\u0111usobno povezani najtje\u0161njim sakramentalnim bratstvom\u2026 i\nvezama apostolske ljubavi i slu\u017ebe\u201c (PO 8). No, valja odmah re\u0107i kako\ntakvo zajedni\u0161tvo nije svrha samome sebi. Ono je usmjereno na&nbsp;\nsve\u0107eni\u010dko poslanje u duhu Pavlove re\u010denice Korin\u0107anima: \u201eSvima bijah\nsve, da po\u0161to-poto neke spasim\u201c (1 Kor 9, 22). A \u017eivljeno sve\u0107eni\u010dko\nbratstvo o\u010dituje na vidljiv na\u010din Kristovu nakanu da njegovi u\u010denici\n\u201ebudu jedno kako bi svijet upoznao da ga je Otac poslao\u201c. Zbog toga je\npovezanost klera bitni \u010dimbenik u \u017eivotu i poslanju sve\u0107enika u jednoj\ndijecezi. To je, naime, zahtjev koji izvire iz \u201esakramenta svetoga reda i\n zajedni\u010dkog poslanja\u201c (LG, 28) koji se onda iz pojedine partikularne\nprelijeva na univerzalnu Crkvu.<\/p>\n\n\n\n<p>a) Euharistija je izvor i vrhunac \u017eivota i poslanja Crkve<\/p>\n\n\n\n<p>Euharistija je izvor i vrhunac \u017eivota i poslanja Crkve. Ona nije\n\u201etema poput drugih\u201c, ve\u0107 sr\u017e kr\u0161\u0107anske vjere i \u017eivota; kako sve\u0107enika,\nredovnika i vjernika tako i cijele zajednice \u017eupe, biskupije i sveop\u0107e\nCrkve. Ona je u isto vrijeme i \u201eotajstvo svjetla\u201c koje osvjetljava put\nvjere, poput opisa dvojice u\u010denika na putu u Emaus. Zbog toga je taj\nbiblijski prizor iz Eamausa bio uzet kao \u201eikona za euharistijsku godinu\u201c\n u vidu navje\u0161taja i kateheze. Tada smo dobivali poticaje neka se svete\nTajne slavi dostojanstveno i opu\u0161teno, a ne u \u017eurbi i jurnjavi da \u010dim\nprije zavr\u0161e. Prou\u010davanje i odr\u017eavanje onoga \u0161to \u201eUredba Rimskoga\nmisala\u201c zahtjeva da sve\u0107enici paze na prikladnost ambijenta gdje se\nslavlje obavlja (posve\u0107eni prostor, kri\u017e, oltar i ambon, misnica i\nkale\u017e). Euharistijska godina u tom vidu bila je dobra prigoda vidjeti\n\u0161to nam je popravljati i pobolj\u0161ati gledom na na\u010din slavlja (s\npo\u0161tovanjem i dostojanstveno), kao i na popratne stvari poput trenutaka\n\u0161utnje, uresa svetih prostora, te glazbe i pjevanja koji se njeguje i\nupotrebljava. Euharistijska duhovnost pru\u017ea mogu\u0107nost o\u010ditovati plodove\nna\u0161e vjere i usidrena je u svetim znakovima obreda. Ne smijemo, stoga,\nzadovoljiti se osredno\u0161\u0107u na\u0161e duhovnosti.<\/p>\n\n\n\n<p>b) Nekoliko savjeta apostola Pavla i pape Franje<\/p>\n\n\n\n<p>Kako bismo se izdigli iz te \u201eosrednjosti\u201c poslu\u0161ajmo \u0161to apostol\nPavao savjetuje svom \u201evrlom sinu, bratu i suradniku Titu\u201c. Kad mu je\nodredio neka po gradovima postavi starje\u0161ine, opisao je kako oni imaju\nbiti \u201ebezprigovorni, ne samo\u017eivi, jedljivi ili vinu skloni; a pogotovu\nne nasilni ili skloni prljavu dobitku, nego gostoljubivi, ljubitelji\ndobra, razumni, pravedni, sveti i uzdr\u017eljivi\u201c (Tit 1, 5.7-8). I mi smo,\nbra\u0107o sve\u0107enici, dekretom i poslanjem na\u0161ih poglavara postali starje\u0161ine\n koji bi imali po Pavlovu receptu biti \u201ebezprigovorni\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>Mo\u017eda je ovo prigoda upitati se \u201ekako je s mojom samo\u017eivo\u0161\u0107u i\nrazdra\u017eljivo\u0161\u0107u\u201c? Pri\u010da li se kako mi je \u201ekupica opojne teku\u0107ine draga\u201c?\n \u0160to je \u201es trgovinom nabo\u017enih stvari: svije\u0107a, sli\u010dica, bro\u0161ura, misnih\nnakana, crkvenih priloga i kolekta\u201c? Kako je s mojim podmirivanjem\ndugova? Istina, ovo nije priprava za sakrament ispovijedi, ve\u0107 poticaj\nna\u0161oj savjesti da se popravljamo i budemo dostojni djelitelji svetih\notajstava. I svakim danom svjesno i uporno usvajamo onih \u201epet pozitivnih\n odlika\u201c koje bi svaki upravitelj morao pokazati u svome \u017eivotu i\ndjelovanju, te biti \u201egostoljubivi, ljubitelji dobra, razumni, pravedni,\nsveti i uzdr\u017eljivi\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad je 2015. proglasio \u201eGodinu posve\u0107enog \u017eivota\u201c, papa Franjo je\nodredio neka svi doga\u0111aji i programi budu pro\u017eeti s tri cilja: \u201eSa <strong>zahvalno\u0161\u0107u se spominjati pro\u0161losti<\/strong>, s <strong>nadom prigrliti budu\u0107nost<\/strong> i s <strong>odu\u0161evljenjem <\/strong><strong>\u017eivjeti sada\u0161njost<\/strong>\u201c. Uz ovaj trostruki cilj Papa je izrazio o\u010dekivanje da redovnici (\u010ditaj i sve\u0107enici) \u201e<strong>u\u010dine Crkvu domom i \u0161kolom zajedni\u0161tva<\/strong>\u201c,\n a ogovaranje, zavist, ljubomora i drugi antagonizmi neka se izmjeste iz\n na\u0161ih crkvenih prostora\u201c. I pozvao je sve, vjernike i kler, neka \u201epo\u0111u\nna egzistencijalne periferije gdje ih \u010dekaju oni koji su izgubili nadu,\nobitelji u te\u0161ko\u0107ama, mladi bez budu\u0107nosti, napu\u0161teni starci i\nbolesnici, te brojni pojedinci koji \u017ee\u0111aju za Bogom\u201c. A posve\u0107ene osobe\npotakao neka \u201ene budu <strong>orijentirani samo na sebe<\/strong>\u201c; neka ne dopuste da ih \u201e<strong>ugu\u0161e male zadjevice u ku\u0107i<\/strong>, te ostanu zatvorenicima svojih problema\u201c.<\/p>\n\n\n\n<p>c) Duhovnost dijecezanskoga klera<\/p>\n\n\n\n<p>Na upit jednoga sve\u0107enika \u0161to je temelj dijecezanske duhovnosti, Papa\n odgovorio u Caserti, 26. srpnja 2014. slijede\u0107e: \u201eSve\u0107enik dijecezanac\nnije kontemplativac u kartezijanskom smislu rije\u010di. Njegova je\nduhovnosti u sposobnosti otvoriti se dijecezanstvu. \u0160to to zna\u010di?\nDijecezanstvo zna\u010di odnos prema biskupu i prema drugim sve\u0107enicima.\nOdnos prema biskupu je neminovan i bitan za dijecezansku duhovnost.\nSve\u0107enik, naime, ne mo\u017ee postojati bez biskupa, niti djelovati\nodcjepljen od njega. Re\u0111enik u obredu \u201eobe\u0107ava po\u0161tovanje i poslu\u0161nost\nbiskupu i njegovim nasljednicima\u201c. Dijecezanstvo se sastoji u pozitivnom\n odnosu sve\u0107enika i biskupa koje mora biti trajno i normalno. Ono\nuklju\u010duje dobre odnose s drugim sve\u0107enicima i \u010ditavim prezbiterijem.\nZapravo, nema dijecezanstva ako je jedan ili drugi vid odnosa s biskupom\n ili prezbiterijem poreme\u0107en. Oboje su bitno nu\u017eni za razvitak i rast\ndijecezanske duhovnosti. Mo\u017ee netko re\u0107i kako s biskupom nekako ide,\nali, \u201ena sve\u0107eni\u010dke skupove ne idem, jer tamo se o glupostima\nraspravlja\u201c. Ako tako pojedinac rezonira i pona\u0161a se, njemu nedostaje\nosje\u0107aj prave dijecezanske duhovnosti, tj. pozitivan odnos s biskupom i s\n kolegama sve\u0107enicima.<\/p>\n\n\n\n<p>Iako to \u201edijecezanstvo\u201c izgleda jednostavno, ono nije lako. Nije lako\n sve uskladiti. Potrebno je razgovarati i ne prekidati odnose. Koliko\nputa samo u obitelji otac i sin \u017eustro raspravljaju, ali ostaju u svojim\n ulogama oca i sina; zauvijek.<\/p>\n\n\n\n<p>Potrebna je hrabrost prihvatiti to, ali i duh poniznosti, pa\nispravljati ono u \u010demu se zakazalo. Najve\u0107i neprijatelj tih odnosa jesu\ntra\u010devi. Oni su znak duhovne praznine i oboljenja kako je to Papa\nopisao. I veliki neprijatelj dijecezanske duhovnosti. Jer, truju zrak\nkoji udi\u0161emo i prepreka su duhovnom i plodnom ozra\u010dju biskupa i klera.\nZbog toga ne budimo tra\u010dari koji zaga\u0111uju atmosferu. Neprijatelju\nljudskoga roda od po\u010detka najdra\u017ee je na\u0107i se na banketu gdje se\npretresaju tu\u0111i grijesi, tu\u0111e mane i propusti. On se tada veseli i\nlikuje jer to je udar na bit dijecezanske duhovnosti.<\/p>\n\n\n\n<p>Koji su to znakovi po kojima mo\u017eemo prepoznati da su odnosi sve\u0107enika\n s biskupom i me\u0111u klerom dobri? To je ona istinska radost, nasuprot\ngor\u010dine koja upu\u0107uje na nedostatak duhovnosti. Pri\u010da Papa kako mu je na\njednom susretu klera u Rimu neki sve\u0107enik \u201eispovjedio\u201c da mu se \u010dini\nkako njegovi kolege sve\u0107enici ostavljaju dojam \u201eskupine ogor\u010denih i\nljutih pojedinaca\u201c koji imaju uvijek neki \u201ecasus belli\u201c, pa se trajno\nljute jedni na druge. A to onda stvara okru\u017eje tuge i gor\u010dine; nema\nistinske&nbsp; radosti.<\/p>\n\n\n\n<p>Kad me\u0111u nama postoji netko, veli Papa, tko je \u201euvijek nabru\u0161en, ljut\n i u trajno napetim odnosima s drugima, pomislimo kako taj \u201esvako jutro\nza doru\u010dak ocat i sir\u0107e pije, za ru\u010dak salatu pomije\u0161anu s octom, a\nnave\u010der potro\u0161i dobru spremutu od limuna\u201c. Nije dobro, nastavlja Papa,\ntako se pona\u0161ati i vladati jer to ostavlja sliku \u201ebijesne i nalju\u0107ene\nCrkve\u201c. Mo\u017ee se \u010dovjek naljutiti. I to nije lo\u0161e. Ali, \u017eivjeti u stanju\ntrajne ljutnje i bijesa ne dolazi od Gospodina. To, naime, ostavlja tugu\n i gor\u010dinu, te potkapa jedinstvo i nagriza dijecezansku duhovnost.<\/p>\n\n\n\n<p>Zahvalni smo papi Franji \u0161to je jednostavnim i razumljivim rije\u010dima\nprotuma\u010dio gdje su temelji, ali i zapreke&nbsp; dijecezanske duhovnosti. Neka\n nam ovi poticaji pomognu rasti u toj duhovnosti kako bismo njegovali i\no\u010duvali vjernost Kristu i Evan\u0111elju, Crkvi i njezinom misijskom\nposlanju, kao i vjernost \u010dovjeku na\u0161eg vremena.<\/p>\n\n\n\n<p><strong>4. Rasti u ozra\u010dju Stepin\u010devih ideala!<\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>Ovaj susret klera Vara\u017edinske biskupije odvija se na blagdan bl.\nAlojzija Stepinca koji je suza\u0161tinik ove biskupije. On je, kao \u0161to \u0107u\nspomenuti doskora na misi, u svom \u017eivotnom hodu pro\u0161ao tri razli\u010dite\nfaze: Bio je vojnik, ratnik i zarobljenik. A onda jedno vrijeme bio je\nratar koji je obra\u0111ivao svoju plemenitu zagorsku i plodnu zemlju\nhrvatsku. Kona\u010dno bio je sve\u0107enik, biskup i pastir, propovjednik i\nodgojitelj Bo\u017ejeg puka do kraja \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n<p>Ove tri razli\u010dite \u017eivotne faze, od vojnika i ratara do sve\u0107enika,\nu\u010dinile su ga divnim povijesnim likom u kojem se savr\u0161eno isprepli\u0107u tri\n njegove velike ljubavi: Ljubav prema bratu \u010dovjeku, prema rodnoj grudi i\n Domovini, prema Bogu i njegovom velebnom djelu Crkvi Katoli\u010dkoj.\nMolimo, stoga, ve\u010deras bla\u017eenoga Alojzija usrdno i \u017earko neka i nama\npomogne rasti u tom tropletu svete ljubavi:<\/p>\n\n\n\n<ul class=\"wp-block-list\"><li>u ljubavi prema povjerenim du\u0161ama i subra\u0107i sve\u0107enicima na istom zadatku i poslanju;<\/li><li>u ljubavi prema ovoj biskupiji i domovini Hrvatskoj;<\/li><li>te posebice u ljubavi prema Bogu i njegovom velebnom djelu Crkvi\nKatoli\u010dkoj u koju nas je Krist pozvao \u201ejo\u0161 od utrobe majke na\u0161e\u201c.<\/li><\/ul>\n\n\n\n<p>Zahvalni Bogu na tomu nezaslu\u017eenom daru, recimo ve\u010deras punim srcem\nradosno i zahvalno: \u201eVelika nam djela u\u010dini Svesilni, sveto je ime\nNjegovo!\u201c<\/p>\n\n\n\n<p>Susret sve\u0107enika, Vara\u017edin, 10. velja\u010de 2022.<\/p>\n\n\n\n<p class=\"has-text-align-right\">\u2720 \u017delimir Pulji\u0107,<br \/>\nzadarski nadbiskup<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>1. Uvod: Crkveni dokumenti o ljepoti bratstva&nbsp;i sve\u0107eni\u010dkog zajedni\u0161tva Dokumenti Drugog Vatikanskog sabora, kao pojedine enciklike i pobudnice koje su upu\u0107ivali Vrhovni sve\u0107enici uglavnom isti\u010du kako \u201eu\u010denici Gospodnji ne mogu biti zabrinuti ni tu\u017eni, ve\u0107 radosni navjestitelji Radosne vijesti\u201c. U svom radu ne smiju se \u201ezatvoriti u pastoralni individualizam\u201c kako je govorio papa Franjo kleru<a class=\"article-read-more\" href=\"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2022\/02\/varazdin-katedrala-uznesenja-bdm-susret-svecenika-varazdinske-biskupije-izlaganje-svecenicko-zajednistvo-zivota-rada-i-poslanja-mons-z-puljica\/\"><i class=\"flownewsicon fa-angle-double-right\"><\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":54065,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-54064","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54064","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=54064"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/54064\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=54064"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=54064"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=54064"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}