{"id":52241,"date":"2021-11-28T22:01:08","date_gmt":"2021-11-28T21:01:08","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=52241"},"modified":"2021-11-28T22:01:08","modified_gmt":"2021-11-28T21:01:08","slug":"nadbiskup-puljic-u-vrijeme-druge-vrsta-progona-pritisaka-i-omalovazavanja-danas-nije-lako-svjedociti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2021\/11\/nadbiskup-puljic-u-vrijeme-druge-vrsta-progona-pritisaka-i-omalovazavanja-danas-nije-lako-svjedociti\/","title":{"rendered":"Nadbiskup Pulji\u0107: \u201eU vrijeme druge vrsta progona, pritisaka i omalova\u017eavanja, danas nije lako svjedo\u010diti\u201c"},"content":{"rendered":"\n<p>Povodom spomena dviju mu\u010deni\u010dkih pogibija svjedoka vjere u\n\u017eivotu Zadarske Crkve u studenom, don Eugena \u0160utrina ubijenog 26. studenog\n1945. g. u Privlaci, u 31. godini \u017eivota i Ive Ma\u0161ine, ubijenog u kaznionici\nStara Gradi\u0161ka 20. studenog 1961., u 34. godini \u017eivota, zadarski nadbiskup\n\u017delimir Pulji\u0107 u razgovoru za IKA-u govori o inicijativi za pokretanjem procesa\nnjihove beatifikacije kao dio Dvanaestorice skupine sve\u0107enika Zadarske\nnadbiskupije mu\u010deni\u010dki ubijenih u Drugom svjetskom ratu i komunisti\u010dkom\nsustavu.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; <\/p>\n\n\n\n<p>\u201eZa Ivu Ma\u0161inu sam \u010duo kad sam do\u0161ao u Zadar, u Dubrovniku\nnikad nisam \u010duo za njega, premda je on bio u Dubrovniku. Ma\u0161ina je bio u\nDubrovniku, tamo je kod svoje tete po\u010deo poha\u0111ati osmogodi\u0161nju \u0161kolu. Tada su\nse obitelji pomagale, kako je Ivo bio iz brojne obitelji, oti\u0161ao je kod nje,\nzapo\u010deti \u0161kolovanje. Uz Ivinu obitelj koja je bila kr\u0161\u0107anska, vjerni\u010dka, hrvatska\nobitelj, Ma\u0161ina je u Dubrovniku otkrio i ne\u0161to \u0161to je povezano s djelovanjem\nkatoli\u010dkih dru\u0161tava. Ma\u0161ina se u Dubrovniku u\u010dlanio u <em>Hrvatsko katoli\u010dko \u0111a\u010dko dru\u0161tvo Domagoj<\/em>. <em>Domagoj<\/em> je bio narodno dru\u0161tvo koje su vodili franjevci.\nPretpostavljam da je i na tim susretima <em>domagojevaca<\/em>\nIvo otkrivao ne\u0161to za \u010dim je njegovo srce \u010deznulo. Obi\u010dno ti sastanci budu\npovezani s \u010ditanjem Svetog Pisma, s molitvom, raspravom, s planovima \u0161to treba\n\u010diniti. U tom kontekstu, dru\u0161tva su blagoslov i poku\u0161avam to poticati. Nikad\nnisam bio \u010dlan nekog dru\u0161tva, ali vidim da je to jako potrebno i velika korist\ns crkvene, dru\u0161tvene i ljudske strane. \u017dene koje se udru\u017euju, poma\u017eu\nsve\u0107enicima u bolnicama. Sastaju se tjedno na molitvu, ali misle i na\nbolesnike. Blago \u017eupi u kojoj postoji dru\u0161tvo \u017eena koje poma\u017eu sve\u0107eniku,\npreporu\u010de mu ljude koji \u017eele sve\u0107enika. Ta dru\u0161tva imaju socijalnu, dru\u0161tvenu i\nvjerni\u010dku ulogu. Mislim da je Ma\u0161ina u Dubrovniku otkrio blagodat toga na\u0107i se\nzajedno s kolegama; on je bio dijete tada, ali, na\u0107i se zajedno na nekom\nzajedni\u010dkom cilju. Djelovanje Bo\u017eje milosti, utjecaj obitelji i toga dru\u0161tva\ndjelovalo je na Ivu Ma\u0161inu u njegovim razmi\u0161ljanjima. Kad \u010ditamo dnevnik koji\nje Ivo pisao, on kao da je zavr\u0161io visoku teologiju. U naponu mladena\u010dke snage,\non razmi\u0161lja o ne\u010demu \u0161to ga nadilazi i \u0161to mu daje smisao. On prima pri\u010dest\nkako bi ustrajao uz Isusov barjak. Ne mogu se dovoljno nadiviti tome mladi\u0107u,\nIvi Ma\u0161ini\u201c rekao je nadbiskup Pulji\u0107.&nbsp; <\/p>\n\n\n\n<p>\u017delja je nadbiskupa Pulji\u0107a da sve\u0107enici rodom iz Zadarske nadbiskupije,\nkoji su dali \u017ertvu za narod i Crkvu u komunizmu, mu\u010deni\u010dki su posvjedo\u010dili\nvjeru u Krista i vjernost Crkvi, budu uzdignuti na \u010dast oltara. \u201eDa bi mogao\nzapo\u010deti takav proces, mora se najprije dobiti pristanak Biskupske\nkonferencije. Onda se taj pristanak \u0161alje Kongregaciji, \u0161alju se i \u017eivotopisi\nkandidata. Onda Kongregacija daje dopu\u0161tenje da proces mo\u017ee po\u010deti. Mi smo sve\nte predradnje obavili. Sad treba na terenu istra\u017eivati, do\u0107i do svjedoka. Rije\u010d\nje o 12 \u017ertava komunisti\u010dkog re\u017eima, 11 sve\u0107enika i laika Ive Ma\u0161ine. \u010citaju\u0107i\no njima, bio sam u isku\u0161enju koga staviti na \u010delo svih njih. Ipak sam stavio\ndon Eugena \u0160utrina, koji je tako\u0111er mu\u010denik, sve\u0107enik, mlad, ubijen je u\nPrivlaci. \u0160utrina sam stavio na \u010delo te dvanaestorice mu\u010denika iz Zadarske\nnadbiskupije. Ali, dvoumio sam izme\u0111u \u0160utrina i Ive Ma\u0161ine. To su dva bisera.\n\u0160utrin nije bio toliko dru\u0161tveno anga\u017eiran. On je bio skromni, jednostavni\nsve\u0107enik, pobo\u017ean, odan Bogu i Crkvi. A Ma\u0161ina je i napismeno ostavio dosta\ntoga. On je napisao nekoliko dnevnika gdje se preko toga \u0161to je napisao,\nprepoznaje njegova du\u0161a. Njegova du\u0161a bistra, jasna, na\u010delna. Ne zna\u0161 je li\nljep\u0161i kao \u010dovjek koji te\u017ei prema savr\u0161enstvu ili kao vjernik koji zna da je\nslab, pa moli u pri\u010desti Isusa da mu pomogne da ostane vjeran. Ma\u0161ina je zaista\nsvjedok par excellence. Volio bih da \u010dim prije zapo\u010dne proces njihovog\nprogla\u0161enja bla\u017eenima, iako je na neki na\u010din taj proces ve\u0107 po\u010deo. Mislim da bi\nto mogao biti zanimljiv proces\u201c rekao je mons. Pulji\u0107.&nbsp;&nbsp; <\/p>\n\n\n\n<p>Zadarski nadbiskup isti\u010de da su Ivo Ma\u0161ina, Ivan Merz i Miroslav\nBule\u0161i\u0107 velikani vjere i svjedoci iz hrvatskog naroda s po\u010detka 20. st. Mladi su\numrli, Bule\u0161i\u0107 i Ma\u0161ina kao mu\u010denici. Ma\u0161ina je imao osam godina kad se rodio Bule\u0161i\u0107.\n\u201eSva trojica su prvenstveno vjernici Euharistije. Dvojica laika, poput Merza i\nMa\u0161ine, smatraju euharistiju sredi\u0161tem njihovog \u017eivota. Oni su spojili troplet\nkoji sve nas spaja, to su obitelj, Crkva i narod. Tu je sva njihova snaga, mudrost\ni poruka i dana\u0161njim ljudima, da otkrivaju otajstvo Crkve &#8211; Bo\u017eji dar kojeg nam\nje Bog darovao kad je poslao svoga Sina. Poticaj su i da obitelj potakne da\nbude ognji\u0161te \u017eivota, mala Crkva. Zahvaljuju\u0107i takvom ambijentu, ozra\u010dju\nobitelji, rasli su narod i ta trojica na\u0161ih divnih velikana\u201c rekao je mons.\nPulji\u0107. <\/p>\n\n\n\n<p>Koliko je Ma\u0161ina pro\u017eivljavao patnju svoga naroda, pokazuje i\nnjegov dnevni\u010dki zapis u kojem pi\u0161e da Hrvatska \u017eivi svoj Veliki petak. \u201eKoliko\nje \u017eelio da otajstvo Kristovog kri\u017ea bude na kraju i uskrsnu\u0107e!? Ma\u0161ina nije\ndo\u017eivio uskrsnu\u0107e na\u0161e domovine, ali je doprinio da mi danas mo\u017eemo \u017eivjeti u\nslobodnoj Hrvatskoj, da kao narod mo\u017eemo razvijati svoju kulturu i biti\nslobodni. Ivo preko obitelji i preko naroda vidi da smo na putu, kao narod,\nraspeti Krist. Ne mo\u017eemo se osloboditi Velikog petka. Veliki petak je sastavni\ndio na\u0161eg \u017eivota. Ako ga otklanjamo, ne\u0107emo nikad na\u0107i smisao. Ali, ako ga\nprihvatimo, u\u017eivimo se u to otajstvo i otkrijemo bogatstvo Isusove patnje koja\ni nas spa\u0161ava, kao Ma\u0161ina \u0107emo re\u0107i da je Veliki petak na\u0161 spas\u201c poru\u010dio je mons.\nPulji\u0107. <\/p>\n\n\n\n<p><strong>Uz tu trojicu mu\u0161karaca svetoga duha, ponos Crkve u Hrvatskoj je i djelovanje tri \u017eene svetoga duha. To su tri heroine: Marija Kozuli\u0107, Marija Petkovi\u0107 i Marica Stankovi\u0107. <\/strong><\/p>\n\n\n\n<p>\u201eSlu\u017ebenica Bo\u017eja Marija Krucifiksa Kozuli\u0107 iz Rijeke obilje\u017eila\nje svoje vrijeme karizmom, ljubavlju i zauzeto\u0161\u0107u za siromahe i prognane. To je\ndivan lik i s pravom je zovu Rije\u010dkom majkom. \u017divjela je na po\u010detku 20. st.,\nkad su \u017eivjeli i trolist Merz, Bule\u0161i\u0107, Ma\u0161ina. Bl. Marija Propetog Isusa\nPetkovi\u0107 rodila se u Blatu. Bla\u017eenom ju je proglasio sv. Ivan Pavao II. kad je\ndolazio 2003. g. u Hrvatsku, prvog dana boravio je u Dubrovniku. Taj Veliki\nPapa je \u017eivio sa svecima. On je proglasio svetaca i bla\u017eenika kao svi Pape\ndosad zajedno, sveukupno pribli\u017eno 2000. Od toga su 3 \/ 4 mu\u010denici, preko 80 %.\nDakle, on je bio poklonik svetosti i poklonik promicanja svetih, novih svetaca.\nKad je Papa odlu\u010dio i\u0107i u Hrvatsku, ja vjerujem da je on onda pitao, \u0161to \u0107u\ndonijeti Hrvatima? Ima li koji svetac, bla\u017eenik? To ja tako zami\u0161ljam. Netko mu\nje rekao: Ima neka, ali treba jo\u0161 \u010dekati, 20, 30 godina, dok do\u0111e na red. &#8216;Vucite\nnaprijed. Odmah izvucite ovamo, koja ima \u010dudo&#8217;. Imala je \u010dudo. I to je bilo,\nodmah dajte, ne\u0107emo \u010dekati red. I sv. Ivan Pavao II. donio je Hrvatskoj za svoj\njubilarni 100. pohod na dar novu bla\u017eenicu, Mariju Propetog Petkovi\u0107. To je\nisto divna du\u0161a. A kako se divim njoj, tako se divim i dubrova\u010dkom biskupu\nJosipu Mar\u010deli\u0107u, rodom iz Preka. On je tada bio ve\u0107 70-godi\u0161njak, Marija je\nimala 10, 12 godina. Kako su oni izmjenjivali pisma!? Kako su to bila duhovna\npisma!? Divim se Mariji koja je tako mlada ve\u0107 razmi\u0161ljala o velikim stvarima.\nNju su jako mu\u010dili jad i sirotinja svijeta. Njeni roditelji bili su jako\nbogati. Imali su puno radnika koji su radili na njihovom imanju. Ona je uzimala\nod svojih, nosila, pomagala drugima i brinula o njima. Nju je nosila ta \u010de\u017enja,\n\u010diniti dobro potrebnima i sirotinji. Gledam nju, ponesenu ve\u0107 od mladih dana\ntim idealima i gledam starca koji s njom razgovara, kao da su zajedno u \u0161kolu\ni\u0161li. Ona u njemu gleda oca koji je tje\u0161i, poti\u010de je, a on u njoj gleda ve\u0107\nne\u0161to veliko. I to je urodilo karizmom. Marija je bila toliko iznena\u0111ena da ne\nmo\u017ee ni\u0161ta u\u010diniti, zato biskupu Mar\u010deli\u0107u pi\u0161e u pismu: \u201eJa bih se najradije\npovukla u Split me\u0111u klarise, pa tamo plakati zajedno sa sestrama nad jadom\novoga svijeta\u201c. A biskup Marceli\u0107, mudro stara\u010dki, ali vrlo zahtjevno, ka\u017ee: \u201eK\u0107eri\nmoja, dok ku\u0107a gori, ne isplati se bje\u017eati. Treba gasiti, spasiti \u0161to se\nspasiti da\u201c. Tada Marija odustaje i ne ide u Split. U to vrijeme An\u010dele,\nSlu\u017ebenice milosr\u0111a koje su bile Talijanke, u Blatu, povla\u010de se, odlaze natrag\njer je rat zavr\u0161io. Treba pomo\u0107i. Ka\u017ee joj biskup: \u201eVrati se, anga\u017eiraj se\u201c. I Marija\nse tada anga\u017eirala u \u0161koli, vrti\u0107u i tome \u0161to su imale. Malo pomalo, nakon odre\u0111enog\nbroja godina, Marija odlu\u010duje osnovati dru\u017ebu. Biskup joj \u0161alje uzorak kako se pravio\nStatut, ona njemu \u0161alje odobrenje i po\u010dinje rad K\u0107eri milosr\u0111a &#8211; zahvaljuju\u0107i\ndalekovidnosti biskupa Mar\u010deli\u0107a i njegovoj sposobnosti s jednom malom\ndjevoj\u010dicom razgovarati o ozbiljnim stvarima. Ja se ne mogu nadiviti tome! A\nisto tako, ne mogu se nadiviti i Mariji, koja je u biskupa Mar\u010deli\u0107a imala\napsolutno povjerenje. I kad je osnovala Dru\u017ebu, rekla je: \u201eTo nije moja Dru\u017eba,\nto je on osnovao\u201c.&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; <\/p>\n\n\n\n<p>Tre\u0107a velika \u017eena s po\u010detka 20. st. je Marica Stankovi\u0107. Laikinja,\nSlu\u017ebenica Bo\u017eja, ona je suradnica Ivana Merza. To je divna \u017eena koju jako malo\npoznajemo. Bila je zauzeta na duhovnom planu odgoja djevojaka, karitativnom, osobito\nna intelektualnom planu bu\u0111enja narodne svijesti, osnivala je dru\u0161tva. Imala je\nsestrinstvo, sudjelovala je u kri\u017earskom bratstvu. Ba\u0161 \u017eena koja se posvetila\nop\u0107em dobru. Osnovala je djevoja\u010dko dru\u0161tvo, \u017eensku udrugu, Suradnice Krista\nKralja. Jo\u0161 i danas \u017eive u Hrvatskoj, imaju zajedni\u010dku ku\u0107u u Zagrebu. Nema ih\npuno. To su laikinje koje \u017eive u svijetu, rade u poduze\u0107u, ali \u017eive karizmu\nbe\u017eenstva, molitve, okupljaju se i na taj na\u010din slu\u017ee Crkvi i dobru\u201c rekao je\nmons. Pulji\u0107. <\/p>\n\n\n\n<p>Svih tih \u0161est svjedoka vjere nasljedovali su primjer hrabrih i nepokolebljivih kr\u0161\u0107anskih mu\u010denika iz prvih stolje\u0107a Crkve, me\u0111u kojima je i sv. Kr\u0161evan \u010diji blagdan Zadrani slave 24. studenoga. Ove godine nadbiskup Pulji\u0107 osnovao je <strong>vjerni\u010dko Dru\u0161tvo sv. Kr\u0161evana<\/strong> koje okuplja jezgru vjerou\u010ditelja Zadarske nadbiskupije.\u00a0 <\/p>\n\n\n\n<p>\u201eGovore\u0107i o sv. Kr\u0161evanu, \u010desto istaknem da je on bio prvi\nkateheta sv. Sto\u0161ije, za\u0161titnice Zadarske nadbiskupije. On ju je upoznao s\nevan\u0111eljem, kr\u0161\u0107anstvom i bio razlog da je Sto\u0161ija prihvatila kr\u0161\u0107anstvo i\npostala kr\u0161\u0107anka. I sv. Sto\u0161ija je mu\u010deni\u010dki zavr\u0161ila kao sv. Kr\u0161evan. S te\nstrane, Kr\u0161evan predstavlja tipi\u010dan uzor kr\u0161\u0107anina, mladi\u0107a, vojnika,\nodu\u0161evljenog \u010dovjeka za Bo\u017eje stvari. Ono \u0161to je i Diognet rekao kad je\nopisivao kr\u0161\u0107ane, da se kr\u0161\u0107ani u ovom svijetu ne razlikuju puno od ostalih.\nNije to sekta, da se odvajaju. Kr\u0161\u0107ani su u svijetu. Kad je govorio o Crkvi, i Drugi\nvatikanski koncil jedan dokument je naslovio &#8216;Crkva u suvremenom svijetu&#8217;.\nDakle, Crkva je u svijetu. Ona je utjelovljena, poput Isusa koji je do\u0161ao da se\nutjelovi. Tako je Kr\u0161evan zaista utjelovljenje pravoga svjedoka. On je bio\nvojnik, podanik Dioklecijana. Bio je izvrstan vojnik, poslu\u0161an, odan, vjerujem\nda mu je i Dioklecijan mogao dati najljep\u0161e komplimente, zahvaliti i imati\npovjerenja u njega. Me\u0111utim, kad je Dioklecijan otkrio da je Kr\u0161evan kr\u0161\u0107anin,\nkad je odbio bacati tamjan pred poganske bogove, Kr\u0161evan je rekao: \u201eNe, to nije\nmoje bo\u017eanstvo. Ja imam drugog Boga\u201c. Tada je nastupilo njegovo hrabro\nsvjedo\u010denje. \u017divotopisci ka\u017eu da mu je Dioklecijan nudio ne samo da dobije ve\u0107i\npolo\u017eaj u vojsci, nego da mu \u010dak da i jednu pokrajinu. Da bude podlo\u017enik koji\n\u0107e tom saveznom dr\u017eavom upravljati. Sve to je Kr\u0161evan odbio, otklonio. &#8216;Moj Krist\nje na prvom mjestu, ja njemu slu\u017eim. Ja sam Njegov vitez. Ja sam va\u0161 vojnik,\nali sam Kristov vitez&#8217;. Zato \u010desto upotrebljavam rije\u010d vitez, jer mi se \u010dini da\nje to lijepa odlika. Danas nije popularna ta rije\u010d, to je srednjovjekovni\nizraz, ali vitez ima odlike vjernosti, povjerenja, hrabrosti, borbe za,\npogotovo kad se radi o crkvenim vitezovima, oni vole Crkvu. Oni su spremni za\nCrkvu umrijeti. <\/p>\n\n\n\n<p>U kontekstu osnivanja Dru\u0161tva sv. Kr\u0161evana, imao sam u vidu\npovijesni podatak da je on bio kateheta. A \u0161to je ljep\u0161e nego katehetama\nponuditi jednog uzora. Predlo\u017eio sam to katehetama koji djeluju u \u0161kolama mojim\nmandatom, oni su vjerou\u010ditelji, predstavnici institucije Crkve u \u0161kolama.\nVjerou\u010ditelji se okupljaju redovito na svojim seminarima, ali da djeluje i skupina\nkoja ho\u0107e biti poput sv. Kr\u0161evana, u \u0161koli, obitelji, \u017eupi. Drago mi je da su\nse anga\u017eirali, napisan je Statut Dru\u0161tva\u201c rekao je mons. Pulji\u0107, podsjetiv\u0161i da\nje prije Drugog svjetskog rata i komunisti\u010dke zabrane bilo puno takvih dru\u0161tava\npo \u017eupama i biskupijama u Hrvatskoj. Postojala su dru\u0161tva i na nacionalnoj\nrazini, kao \u0161to je bila Katoli\u010dka akcija. <\/p>\n\n\n\n<p>\u201ePuno se mo\u017ee u\u010diniti ako ljudi budu svjesni i ako smo mi koji vodimo Crkvu svjesni, da \u00a0poti\u010demo ljude, da se udru\u017euju, povezuju. Dru\u0161tvo sv. Kr\u0161evana je strukovno dru\u0161tvo. Struka, katehete, sv. Kr\u0161evan je bio kateheta, on im je za\u0161titnik. Neka ih nadahnjuje, poti\u010de, poma\u017ee u ovom svijetu i vremenu koje nije nimalo lak\u0161e, nego dapa\u010de, mo\u017eda \u010dak i te\u017ee, ima drugih vrsta progona, pritisaka, omalova\u017eavanja, tako da nije lako danas svjedo\u010diti. Kr\u0161evan je aktualan i izazovan. Zadarska nadbiskupija ima i sv. Zoila koji je jako slabo poznat, a divan je sve\u0107enik koji je sav bio u ljubavi za bli\u017enjega, u pomaganju, caritasu. On je bio pastoralac, ali je \u017eivio za siroma\u0161ne, za otpisane, kako papa Franjo govori, da se Crkva mora okrenuti prema njima. Drago mi je da sam i sv. Zoila &#8216;reklamirao&#8217;. Posvetio sam mu kapelu u crkvi bl. Alojzija Stepinca na Bilom Brigu u Zadru i proglasio ga za\u0161titnikom Caritasa. Ti sveci su \u017eivjeli u dalekom razdoblju, u 3., 4. st., ali oni su aktualni. Mo\u017ee se \u010dovjek nadahnjivati na njima. Kao vjernici, ako im se molimo, ako ih zazivamo, mi \u0107emo osjetiti njihovu blizinu i pomo\u0107. Toga ima sve manje, na\u017ealost. Mi sve pola\u017eemo u na\u0161e zemaljske snage, \u0161to ja mogu vlastitim snagama posti\u0107i, to je kraj. Ma ne. Mo\u017ee se puno vi\u0161e ako sklopi\u0161 ruke, ako se obra\u0107a\u0161 nekome tko je bio kao i mi, pro\u0161ao sve muke kao i mi, on \u0107e rado prisko\u010diti u pomo\u0107. Isus ka\u017ee: Tko kuca, otvorit \u0107e mu se. Tko tra\u017ei, primit \u0107e\u201c potaknuo je nadbiskup Pulji\u0107.<\/p>\n\n\n\n<p>Ines Grbi\u0107&nbsp; &nbsp;&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Povodom spomena dviju mu\u010deni\u010dkih pogibija svjedoka vjere u \u017eivotu Zadarske Crkve u studenom, don Eugena \u0160utrina ubijenog 26. studenog 1945. g. u Privlaci, u 31. godini \u017eivota i Ive Ma\u0161ine, ubijenog u kaznionici Stara Gradi\u0161ka 20. studenog 1961., u 34. godini \u017eivota, zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107 u razgovoru za IKA-u govori o inicijativi za pokretanjem<a class=\"article-read-more\" href=\"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2021\/11\/nadbiskup-puljic-u-vrijeme-druge-vrsta-progona-pritisaka-i-omalovazavanja-danas-nije-lako-svjedociti\/\"><i class=\"flownewsicon fa-angle-double-right\"><\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":52242,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-52241","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktualnosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/52241","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=52241"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/52241\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=52241"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=52241"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=52241"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}