{"id":51847,"date":"2021-11-18T19:18:22","date_gmt":"2021-11-18T18:18:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=51847"},"modified":"2021-11-18T19:18:22","modified_gmt":"2021-11-18T18:18:22","slug":"skabrnja-30-obljetnica-stradanja-skabrnje-u-domovinskom-ratu-misa-za-domovinu-propovijed-nadbiskupa-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2021\/11\/skabrnja-30-obljetnica-stradanja-skabrnje-u-domovinskom-ratu-misa-za-domovinu-propovijed-nadbiskupa-zelimira-puljica\/","title":{"rendered":"\u0160KABRNJA: 30. obljetnica stradanja \u0160kabrnje u Domovinskom ratu – Misa za domovinu: PROPOVIJED nadbiskupa \u017delimira Pulji\u0107a"},"content":{"rendered":"\n

Prinesimo Gospodinu patnje i\nstradanja kao dar na\u0161e zahvalnosti<\/strong><\/p>\n\n\n\n

(1Mak 1, 10-15.41-43.54-57; Ps 119, 53.61.134.150;  Lk 18, 35-43)<\/p>\n\n\n\n

1.<\/strong> \u010culi smo kratki odlomak iz Prve knjige o Makabejcima koja je pisana oko 100. prije Krista. Makabejci su \u017eidovska juna\u010dka obitelj u vrijeme kada je Izraelom vladao Aleksandar Makedonski (do smrti 323.). Onda je vlast preuzeo Antioh IV. Epifan Seleukovi\u0107i iz Egipta koji je ograni\u010davao \u017eidovsku vjeru, kulturu i tradiciju. Zabranjivao je obrezivanje, svetkovanje subote i bogoslu\u017eje. <\/p>\n\n\n\n

Kada je Seleukidsko\ncarstvo bilo pred raspadom, Makabejci su uspjeli (162. pr. Kr.) uspostaviti\nnezavisnu \u017eidovsku dr\u017eavu. Tada su Jeruzalem, Hram i\nhramska liturgija te vjernost Zakonu sa Siona ponovno postali sredi\u0161tem\nnjihovoga dru\u0161tvenog i vjerni\u010dkog \u017eivota. A Makabejci su u povijesti spasenja\npostajali borci za slobodu u o\u010dekivanju doba ispunjenja koje \u0107e nastupiti\nro\u0111enjem Isusa Krista. On \u0107e do kraja ispuniti Bo\u017eja obe\u0107anja i oplemeniti\npovijest spasenja.<\/p>\n\n\n\n

Na stranicama knjige o\nMakabejcima otkrivamo odre\u0111ene sli\u010dnosti i na\u0161ega narodnog hoda i prolaza kroz\nbrojne povijesne Scile i Haribde. Nakon sporazuma koji su 1102. god. sklopili hrvatski \u017eupani i ma\u0111arski kralj\nKoloman Hrvatska i Ugarska dobile su istoga vladara, a hrvatska vladarska prava\npre\u0161la na ma\u0111arskog kralja i njegove nasljednike. Ugarski kralj imenovao je bana u Hrvatskoj, izdavao potvrde\no izglasanim zakonima na saboru, imao vrhovno zapovjedni\u0161tvo nad hrvatskom\nvojskom i odre\u0111ivao vanjsku politiku. <\/p>\n\n\n\n

Nakon sporazuma 1102., \u201ePacta Coventa\u201c, zapo\u010delo je na\u0161e dugo i te\u0161ko\ndoba \u201ehrvanja s raznim Seleukovi\u0107ima\u201c koji su stolovali u Pe\u0161ti, Be\u010du,\nCarigradu, Mletcima i Beogradu. Trebalo je kroz devet stolje\u0107a \u201epodnositi\nbrojne zabrane\u201c narodnog, kulturnog i vjerni\u010dkog identiteta. <\/p>\n\n\n\n

No, Bogu hvala za na\u0161e o\u010deve koji su poput \u017eidovske obitelji Makabejaca\nbili svjesni svojih narodnih i vjerskih korijena. Bogu hvala i za crkvene\npastire koji su navje\u0161tajem Radosne vijesti na narodnom jeziku i u liturgiji\npodr\u017eavali taj plami\u010dak ponosa i narodne svijesti. <\/p>\n\n\n\n

Sa zahvalno\u0161\u0107u se sje\u0107amo i svih onih odva\u017enih \u201emakabejskih sinova\u201c koji\nsu poput \u201euskoka\u201c, \u201egusara\u201c i \u201ehrabrih branitelja\u201c davali do znanja svim\nokupatorima kako se narod ne miri s gubitkom samostalnosti, ve\u0107 stremi za\nslobodom koju je Gunduli\u0107 preto\u010dio u himan: \u201eO lijepa, o draga, o slatka\nslobodo!\u201c I \u017eeli biti \u201esvoj na svome\u201c.   \n<\/p>\n\n\n\n

2. <\/strong>\u0160to\nto danas ovdje u \u0160kabrnji spominjemo i na \u0161to nas svake godine podsje\u0107a 18.\nstudenoga? \u0160to se tako va\u017eno zbilo toga dana prije trideset godina pa to, evo,\ntrajno obilje\u017eavamo? <\/p>\n\n\n\n

Bio je to tu\u017ean\ndan stradanja kada je vojska JNA s postrojbama pobunjenih hrvatskih Srba\nokupirala jedan grad i jedno selo, Vukovar i \u0160kabrnju. A ta dva mjesta, na dva\nrazli\u010dita kraja Lijepe Na\u0161e, utjelovljuju u sebi zvukove njezine himne: \u201eTeci\nsavo, Dravo teci, Nit’ ti Dunav silu gubi, sinje more, svijetu reci, da svoj narod\nHrvat ljubi\u201c. <\/p>\n\n\n\n

Uni\u0161tavaju\u0107i\nkulturu i tisu\u0107e \u017eivota lijepoga baroknoga grada na plavom Dunavu te pale\u0107i\nku\u0107e i ubijaju\u0107i 86 nevinih \u017eivota ovoga ponosnoga hrvatskoga mjesta \u0160kabrnje, okupator\nje mislio stravi\u010dnim zlo\u010dinima nad nedu\u017enim civilima i razaranjima hrvatskih\nognji\u0161ta i sveti\u0161ta zauvijek ugasiti njihovu neuta\u017eivu \u010de\u017enju za\nslobodom. A ta \u010de\u017enja nakon pada Berlinskoga zida – toga vidljivoga\nsramotnoga znaka mo\u0107i ateisti\u010dke i komunisti\u010dke ideologije – jo\u0161 vi\u0161e je rasla\ni bujala u srcima ovoga puka. <\/p>\n\n\n\n

Bila je no\u0161ena\nonim Gunduli\u0107evim snom o slobodi koju nam \u201evi\u0161nji Bog je d\u00f4\u201c. I \u0161irila se\nvelikom brzinom od juga do sjevera, i od istoka do zapada, pa je ni\u0161ta nije\nmoglo obustaviti. \u010cak ni stra\u0161na stradanja grada Vukovara, \u0160kabrnje i susjednog\nNadina. <\/p>\n\n\n\n

No, ovaj dan\nsimboli\u010dno ozna\u010dava i namjeru zlo\u010dina\u010dke vojske koja je \u201etaktikom spaljene\nzemlje\u201c krenula u osvajanje hrvatskih sela i gradova koje danas predstavljaju Vukovar\ni \u0160kabrnja. Istina, oni  nisu mogli odoljeti\nsilini oru\u017eanog napada, pa nisu izdr\u017eali. Ali, izdr\u017eala je Hrvatska\nzahvaljuju\u0107i nadljudskim naporima njezinih branitelja i molitvenoj potpori\nnjezinih gra\u0111ana. <\/p>\n\n\n\n

U ovoj prigodi\nspominjemo i tada\u0161nje \u010delni\u0161tvo RH s predsjednikom Tu\u0111manom koji je u tim\nte\u0161kim danima znao pregovarati, zapovijedati i vojsku stvarati. \u0160kabrnja mu je\niz po\u0161tovanja i zahvalnosti s pravom postavila spomenik jer je kao vrhovni zapovjednik\nvojnim akcijama \u201eBljesak i Oluja\u201c u kolovozu 1995., kojom su rukovodili na\u0161i\ngenerali, oslobodio najve\u0107i dio okupirane Domovine. A onda pregovorima\nreintegrirao isto\u010dnu Slavoniju s gradom Vukovarom. <\/p>\n\n\n\n

3.<\/strong>  Pro\u017eivio sam kao\ndubrova\u010dki biskup te\u0161ke trenutke stradanja i razaranja na jugu Lijepe Na\u0161e.\nJako mi je \u017eao \u0161to \u201elicemjerna Europa i Amerika\u201c nisu zaustavile okrutnu\nagresiju, a mogli su. Dapa\u010de, uvo\u0111enjem embarga na uvoz oru\u017eja predalo se Hrvatsku,\nkoja je odabrala samostalnost, u ruke nemilosrdnom agresoru jugoslavenske\nvojske i srpskih paravojnih postrojbi. <\/p>\n\n\n\n

Grad Vukovar se juna\u010dki i\no\u010dajni\u010dki branio mjesecima. Glas pokojnog novinara Sini\u0161e Glava\u0161evi\u0107a bio je\nsvjetla iskra nade u tami ratnih izvje\u0161\u0107a. Koliko su ljudi diljem Domovine strepili\nnad sudbinom toga grada, najbolje svjedo\u010di izvadak iz Dnevnika jedne redovnice\nu porobljenom Cavtatu, koja pi\u0161e: \u201eDanas smo \u010dule preko tranzistora da je pao\nVukovar. To nas je stra\u0161no potreslo. \u010culi smo tako\u0111er da je okupirana i\n\u0160kabrnja a puno ljudi i branitelja poubijano. Strava i u\u017eas\u201c, pi\u0161e \u010dasna sestra\nGonzaga u svom dnevniku iz Cavtata. <\/p>\n\n\n\n

Toga se danas sje\u0107amo i ne\nzaboravljamo dane te\u0161kih stradanja. Skloni\u0161ta\nsu nam u to vrijeme bila male kapele gdje smo u molitvi i trpljenju bili\npovezani s Marijom, majkom Isusovom i na\u0161im zadarskim za\u0161titnicima koji su nam ulijevali\nvjeru i nadu. Ustrajnom molitvom i glasnim vapajima, poput slijepca iz Jerihona\nkoji je iz sveg grla vikao, Isuse, Sine\nDavidov, smiluj mi se<\/em>, i mi smo pre\u017eivjeli brojne strahote i osvojili\nslobodu. <\/p>\n\n\n\n

Toga se, eto, s pijetetom i zahvalno\u0161\u0107u danas sje\u0107amo, pa sva stradanja i\n\u017ertve donosimo na oltar da ih prika\u017eemo s euharistijskom \u017ertvom koja je\npredokus vje\u010dnoga \u017eivota. <\/p>\n\n\n\n

Upu\u0107ujemo svoje \u017earke molitve Ocu nebeskom neka se sjeti svih koji su ovdje\nprije 30 godina nevino stradali. Mi ih spominjemo po imenu koje su na kr\u0161tenju\ndobili, a ona su urezana i u dlanove Bo\u017eje ruke. No, nije dovoljno\npolo\u017eiti cvije\u0107e i zapaliti svije\u0107e. Branitelji su, naime, za slobodu Domovine\npali kako bismo je mi pravedno i po\u0161teno izgra\u0111ivati znali. <\/p>\n\n\n\n

Ne prepu\u0161tajmo, stoga, svoju sada\u0161njost i budu\u0107nost stihiji i bezna\u0111u!\nPreporu\u010dimo Bogu sebe i sve svoje i molimo svetoga Josipa, za\u0161titnika\nna\u0161ih obitelji neka \u0161titi o\u010deve i majke kako bi bili vjerni u ljubavi,\npostojani u molitvi, gorljivi u apostolatu i djelima dobrotvornosti. <\/p>\n\n\n\n

A hrvatski narod neka raste i\nnapreduje u miru, slozi, me\u0111usobnoj toleranciji i ljubavi. Neka se ognji\u0161ta ne\ngase i kolijevke neka ne budu prazne. Za svakoga u na\u0161oj Domovini neka bude\ndovoljno rada i kruha, pravde, mira i sre\u0107e.  <\/p>\n\n\n\n

Svim na\u0161im pokojnima, posebice\nnedavno stradalim braniteljima i civilima, neka Uskrsnuli otvori rajska vrata. Neka ih oslobodi svih spona smrti i\npribroji zboru svojih izabranih i svetih. Po Kristu Gospodinu na\u0161em. Amen.  <\/p>\n\n\n\n

\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup\nzadarski<\/p>\n\n\n\n

\u0160kabrnja, 18. studenog 2021.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Prinesimo Gospodinu patnje i stradanja kao dar na\u0161e zahvalnosti (1Mak 1, 10-15.41-43.54-57; Ps 119, 53.61.134.150;  Lk 18, 35-43) 1. \u010culi smo kratki odlomak iz Prve knjige o Makabejcima koja je pisana oko 100. prije Krista. Makabejci su \u017eidovska juna\u010dka obitelj u vrijeme kada je Izraelom vladao Aleksandar Makedonski (do smrti 323.). Onda je vlast preuzeo<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":51848,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-51847","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51847","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=51847"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/51847\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=51847"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=51847"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=51847"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}