{"id":45539,"date":"2020-12-13T14:54:12","date_gmt":"2020-12-13T13:54:12","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=45539"},"modified":"2020-12-13T14:54:12","modified_gmt":"2020-12-13T13:54:12","slug":"dr-don-zdenko-dundovic-tko-je-bio-sv-zoilo-i-o-kultu-sv-zoila-kao-zastitnika-siromasnih-zadrana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2020\/12\/dr-don-zdenko-dundovic-tko-je-bio-sv-zoilo-i-o-kultu-sv-zoila-kao-zastitnika-siromasnih-zadrana\/","title":{"rendered":"Dr. don Zdenko Dundovi\u0107: Tko je bio sv. Zoilo i o kultu sv. Zoila kao za\u0161titnika siroma\u0161nih"},"content":{"rendered":"\n
\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Crkveni\npovjesni\u010dar dr. don Zdenko Dundovi\u0107, ravnatelj Teolo\u0161ko – katehetskog Odjela na\nSveu\u010dili\u0161tu u Zadru, poja\u0161njava povijesne okolnosti razvoja kulta \u010da\u0161\u0107enja sv.\nZoila u Zadru i tko je bio taj jedan od najmanje poznatih zadarskih za\u0161titnika.\n<\/p>\n\n\n\n

Obnovu\njavnog \u010da\u0161\u0107enja sv. Zoila u Zadarskoj nadbiskupiji \u017eeli obnoviti zadarski\nnadbiskup \u017delimir Pulji\u0107 koji \u0107e na Nedjelju Caritasa 13. prosinca, za vrijeme\nmisnog slavlja od 18 sati, u \u017eupnoj crkvi bl. Alojzija Stepinca na Bilom brigu\nu Zadru proglasiti sv. Zoila za\u0161titnikom Caritasa Zadarske nadbiskupije – jer\nje sv. Zoilo kroz stolje\u0107a bio za\u0161titnik zadarskih siromaha, kao i naslovnik hospitala\ni ubo\u017enica najugro\u017eenijih Zadrana. Zagovoru sv. Zoila utjecali su se brojni\npu\u010dani u socijalnoj potrebi, u stale\u0161kom smislu ni\u017ei slojevi zadarskog\ngra\u0111anstva.<\/p>\n\n\n\n

Sv. Zoilo bio je sve\u0107enik koji je pokorni\u010dki \u017eivio u 3. st. u Akvileji. Na starom prijepisu jednog martirologija iz 1596. g. pi\u0161e: \u2018Zoilo je bio sve\u0107enik iz Akvileje koji je pokopao tijelo mu\u010denika Kr\u0161evana i mnogih drugih koji su trpjeli zbog svoje vjere i Krista\u2018. Po tom \u010dinu, u te\u0161kom vremenu progona prvih kr\u0161\u0107ana u doba Dioklecijana, izlo\u017eio se u\u010diniti djelo milosr\u0111a, mrtvog pokopati.<\/p>\n\n\n\n

Zoilo\nje \u017eivio kao ponizni pokornik u kolibi u mo\u010dvarnom kraju kod Akvileje. Umro je\nna glasu svetosti i pokopan je u crkvi u Akvileji gdje se brzo pro\u0161irio njegov\nkult. Nakon provale Huna i razaranja tog grada 452. g., Zoilove mo\u0107i prenesene\nsu u biskupiju Udine gdje je bio \u010da\u0161\u0107en 6. velja\u010de, odakle se \u0161tovanje bilo\npro\u0161irilo u Istru, i danas se \u0161tuje u sjevernoj Italiji. <\/p>\n\n\n\n

Od 1307. g. do po\u010deta 18. st. u Zadru nije bilo\ncrkve koja nije imala sliku, palu, oltar ili neki umjetni\u010dki prikaz sv. Zoila,\n\u0161to potvr\u0111uje koliko je bio \u010da\u0161\u0107en i voljen u zadarskom puku.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eZoilo je bio za\u0161titnik siroma\u0161nog stanovni\u0161tva Zadra, zvali su se varo\u0161ani, \u017eivjeli su u sredi\u0161tu grada unutar bedema. Bio je za\u0161titnik <\/strong>malenih i obespravljenih, u vremenu epidemija i te\u0161ko\u0107a za obi\u010dnog \u010dovjeka. Kult svetaca gradskih za\u0161titnika u srednjovjekovlju jedan je od najupe\u010datljivijih oblika religioznosti gradskih komuna. Sv. Zoilo zauzima vrlo va\u017eno mjesto u zadarskoj hagiografiji jer je bio jedan od najomiljenijih svetaca zadarskog puka, najugro\u017eenijeg dijela zadarskog dru\u0161tva. Kult sv. Zoila bio je iznimno bitan za puk. U Arhivu Zadarske nadbiskupije, u Dr\u017eavnom arhivu u Zadru i u Znanstvenoj knji\u017enici u Zadru nalazimo pregr\u0161t informacija da je gotovo svaka crkva, svaka kapela u Zadru imala sliku ili neki kip u \u010dast sv. Zoila. To najzornije govori koliko su Zadrani \u0161tovali sv. Zoila\u201c isti\u010de dr. Dundovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

U\n17. st., kada se razmatra premje\u0161taj tijela sv. \u0160imuna zbog ru\u0161enja crkve\nMarije Velike u kojoj se nalazio, zadarski nadbiskup Luca Stella odre\u0111uje da se\nsarkofag s posmrtnim ostacima sv. Zoila, koji se tako\u0111er nalazio u Marije\nVelike, 16. prosinca 1622. g. prenese u zadarsku katedralu sv. Sto\u0161ije. <\/p>\n\n\n\n

\u201eZbog\ntoga se sv. Zoilo \u010dasti i 23. prosinca, datum koji se uzima kao datum njegove\nmu\u010deni\u010dke smrti i 16. prosinca kada se obavio prijenos posmrtnih ostataka sv.\nZoila u zadarsku katedralu. \u010ca\u0161\u0107enje sv. Zoila u zadarskoj katedrali uvijek je bilo\nslavljeno uz najve\u0107e po\u010dasti. O tome postoje izvornici, npr. Kompendij o\nslu\u017ebama i ceremonijama u zadarskoj katedrali kroz godinu. Napisao ga je zadarski\nkanonik Ivan Maria Ferrari, \u010duva se u Znanstvenoj knji\u017enici u Zadru, on o tome\nnajbolje i najzornije govori. Dakle, jedan Zadranima vrlo dragi svetac. Uo\u010di blagdana sv. Zoila katedrala je zvonila, pozivala\nljude na molitveno okupljanje. Mnogi Zadrani su dolazili, otvarao se relikvijar\nsv. Zoila. Sve je pr\u0161tilo od sve\u010danosti i ceremonije, kako je to u baroknom\nrazdoblju bilo. Svakako, vrlo va\u017ena povijesna i hagiografska osoba za Zadar\u201c\nisti\u010de dr. Dundovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Prijenos tijela sv. Zoila u katedralu sv.\nSto\u0161ije bio je veli\u010danstveni crkveni i veliki doga\u0111aj za cijeli grad, osobito\nva\u017ean za hrvatski puk koji se njemu utjecao, a bio je izlo\u017een mleta\u010dkoj vlasti,\nisti\u010de dr. Dundovi\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\u201eOd 1622. g. blagdan sv. Zoila po\u010deo se slaviti\nna dan prijenosa sve\u010devog tijela, 16. prosinca. Glavno slavlje s velikim\nsve\u010danostima slavilo se 23. prosinca, o \u010demu svjedo\u010de i dokumenti, arhivske\nisprave to potvr\u0111uju. Tijelo sv. Zoila \u010duvalo se u dva dijela. U mramornom\nsarkogafu u kov\u010degu od \u010dempresovine bile su kosti sveca, a u srebrnom\nrelikvijaru glava, sa spisima o autenti\u010dnosti relikvije. Prije prijenosa\nrelikvije, nadbiskup Stella je proveo rekogniciju sve\u010devih mo\u0107i, odredio je\ntrodnevni post i javne molitve a sarkofag je otvorio u prisutnosti gradskih\nvlasti i klera\u201c pripovijeda dr. Dundovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

Dr. Dundovi\u0107 va\u017enim isti\u010de dolazak zadarskog nadbiskupa Vicka\nZmajevi\u0107a na stolicu Zadarske Crkve 1713. g. \u201eNadbiskup Zmajevi\u0107 bio je vrlo\nmudar \u010dovjek, revan pastir Zadarske Crkve i dugujemo mu mnoge dobre \u010dine u\nzadarskoj crkvenoj i svjetovnoj povijesti. Zmajevi\u0107 nare\u0111uje 1714. g. svom\nkanoniku Ivanu Tanzlingeru Zanottiju (1651.-1732.) da se raspita o kultu sv.\nZoila. O\u010dito je nadbiskup Zmajevi\u0107 primijetio da je sv. Zoilo vrlo, vrlo bitan\nza puk koji je bio minoran u odnosu na druge tada\u0161nje stale\u017ee u gradu Zadru. Nadbiskup\nZmajevi\u0107 poku\u0161ava vratiti kult sv. Zoila u Zadarsku Crkvu. To mu je i uspjelo\njer je \u0161est mjeseci kanonik Zanotti istra\u017eivao zadarske arhive, zadarske crkve,\nnjihove bratov\u0161tine, matrikule, sve s \u010dime su u to vrijeme raspolagali, da bi nadbiskupu\nZmajevi\u0107u pokazao otkada se kult sv. Zoila \u010dasti u Zadru. I do\u0161li su do\nvrijednih podataka\u201c isti\u010de dr. Dundovi\u0107. Na\u017ealost, ba\u0161 iz razdoblja nadbiskupske\nslu\u017ebe Zmajevi\u0107a nedostaje najvi\u0161e arhivskog gradiva, pa nemamo kontinuitet u\npra\u0107enju povijesnih informacija. <\/p>\n\n\n\n

\u201e\u010cinjenica je da je kult sv. Zoila imao kontinuitet kroz\nmnoga stolje\u0107a. Nadbiskup Zmajevi\u0107 se obratio crkvenim vlastima u Rimu koje su\nodobrile daljnje \u010da\u0161\u0107enje kulta sv. Zoila, jer ve\u0107 1716. g. imamo u zapisima\nkanonika Ivana Maria Ferrarija da je 1716. g. sve\u010dano proslavljen dan sv.\nZoila, 23. prosinca u katedrali sv. Sto\u0161ije\u201c ka\u017ee dr. Dundovi\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Progla\u0161avanje\nsv. Zoila za\u0161titnikom zadarskog Caritasa podsje\u0107a da su i najpotrebniji Zadrani\nu srednjovjekovlju imali nebesku utjehu i za\u0161titu u svecu kojem su se utjecali,\nsv. Zoila. Zato \u0107e sv. Zoilo biti za\u0161titnik Caritasa, ustanove koja je\nusmjerena siromasima i ljudima u potrebi.<\/p>\n\n\n\n

\u201e\u010cinjenica\nje da je zadarski puk, najsiroma\u0161niji dio tada\u0161njeg gradskog dru\u0161tva, vrlo brzo\nprihvatio kult sv. Zoila i do njega je jako dr\u017eao. Drago mi je da se nadbiskup Pulji\u0107\nodlu\u010dio na taj korak, da barem poku\u0161amo vratiti dio nekada\u0161njeg sjaja kulta\ntoga dragog sveca \u010dije je \u010da\u0161\u0107enje bilo vezano uz brigu o siromasima. Mnoge\nzadarske bratov\u0161tine o kojima i kanonik Zanotti zapisuje u svom izvje\u0161\u0107u\nnadbiskupu Zmajevi\u0107u o razvoju kulta sv. Zoila, na po\u010detnim stranicama u svojim\nmatrikulama gdje su zazivali zadarske svece, uvijek navode i sv. Zoila. Te\nbratov\u0161tine zaista su ostavile jako puno traga u brizi oko siromaha. Zadar je\nimao ogroman broj hospitala od Srednjeg vijeka sve do ranog Novog vijeka. Imali\nsu ih crkva sv. Marije, samostan benediktinki. Na mjestu sada\u0161njeg parkirali\u0161ta\nkod crkve sv. Marije nekad je bila crkva sv. Martina, odnosno sv. Bernardina, a\nuz nju hospital za najsiroma\u0161nije, za najbjednije pripadnike tada\u0161njeg grada o\nkojima se zaista vodila briga. S druge strane, sve crkvene institucije,\nsamostani, sjemeni\u0161ta i razna crkvena udru\u017eenja toga vremena, uvijek imaju dan\nu koji darivaju siromahe. Naj\u010de\u0161\u0107e je to bilo oko Bo\u017ei\u0107a i Uskrsa, ali siromah\nnikad nije bio odbijen. Hospitala je bio jako velik broj u Zadru, ali i izvan\nbedema, prije nego \u0161to je poru\u0161ena varo\u0161 koja je bila ispred gradskih kopnenih\nvrata. Dakle, mo\u017eemo ustvrditi da zadarska javnost kroz dugi niz stolje\u0107a, od\nSrednjeg vijeka pa sve do ranog Novog vijeka, zaista jest brinula o siromasima.\nI mi danas, kao Crkva i dru\u0161tvo, trebamo nasljedovati taj primjer i povesti\nintenzivnije brigu o najugro\u017eenijima, koji su na rubu, da osjete na\u0161u kr\u0161\u0107ansku\nljubav, toplinu i ljudsku prisnost koja nam je svima potrebna\u201c poti\u010de don\nZdenko.       <\/p>\n\n\n\n

Sv.\nZoilo je jedan od najmanje poznata \u010detiri zadarska za\u0161titnika (uz \u0160imu, Sto\u0161iju\ni Kr\u0161evana), pa dr. Dundovi\u0107 kazuje i povijesnu pozadinu za\u0161to je u na\u0161e\nvrijeme sv. Zoilo bio zanemaren.  <\/p>\n\n\n\n

\u201eNakon\nposttridentske obnove na razini op\u0107e Crkve, \u0161to je bilo, uvjetno re\u010deno,\nobrambeno sredstvo prema kritici kulta svetaca koju su protestanti tada unijeli\nna europski prostor, Katoli\u010dka Crkva \u017eeljela je odbaciti kultove koji nemaju\nte\u017einu, koji nisu zapisani u Rimskom martirologiju. Na\u017ealost, i sv. Zoilo na\u0161ao\nse me\u0111u njima, kasnije i pod utjecajem bolandista, isusova\u010dkih povjesni\u010dara iz\n17. st. koji su prou\u010davali hagiografske spise i poku\u0161ali su dati temelje\nzdravim kultovima. Jean de Bolland, po njemu i naziv bolandisti, objelodanili\nsu to u djelu Acta Sanctorum (enciklopedijski\ntekst u 68 svezaka dokumenata koji ispituju \u017eivote kr\u0161\u0107anskih svetaca, kriti\u010dka\nhagiografija organizirana prema blagdanu sveca), gdje se Katoli\u010dka Crkva\n\u017eeljela ‘rije\u0161iti’ sumnjivih kultova, a u\u010dvrstiti one koji doista imaju svoju\npovijesnu te\u017einu i kojima se mo\u017ee dokazati pravovaljanost. <\/p>\n\n\n\n

U tom pogledu, tada\u0161nja Kongregacija obreda u Rimu donosi 21.\no\u017eujka 1671. g. odluku da se u Zadru vi\u0161e ne \u010dasti sv. Zoilo kao sve\u0107enik i\nispovjedalac \u2013 Confessor. Ali, \u010dini se da Zadrani nisu poslu\u0161ali crkvene vlasti,\njer nalazimo podatke da se i nakon toga Zoilo pod titulom ‘Ispovjedalac vjere’\nslavio u gradu Zadru. Ta odredba Kongregacije obreda iz 1671. g. unijela je\nprili\u010dan nemir unutar gradskih bedema. To je vrijeme Kandijskog rata kada je u\nZadru jako puno stranaca koji su bili u mleta\u010dkoj vojsci, me\u0111u njima i\nprotestanata. Generirao se novi sukob, pa je to pitanje ostavljeno po strani. U\nspisima  Zadarskog kaptola vidi se da su\ni zadarski kanonici o tome \u010desto raspravljali, nekada i ‘\u017eu\u010dno’, tako je\nzapisano u arhivu, vodili su rasprave o kultu sv. Zoila\u201c pripovijeda dr.\nDundovi\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

\u201eO\nsmrti sv. Zoila nema zna\u010dajnijih podataka, ali je realna pretpostavka da je bio\nmu\u010denik. Mnogi arhivski izvori nestali su tijekom ratnih stradanja u\nsrednjovjekovlju, od antike do ranoga Novog vijeka. Zadarski povjesni\u010dari\ntra\u017eili su na\u010dine kako bi \u0161to vi\u0161e saznali o sv. Zoilu pa je ve\u0107 povjesni\u010dar Vitaliano\nBrunelli vrlo rano smjestio dolazak tijela sv. Zoila u Zadar. On tvrdi da se to\ndogodilo ve\u0107 453. g.\u201c ka\u017ee don Zdenko.  <\/p>\n\n\n\n

Zadarski\narhi\u0111akon i povjesni\u010dar Carlo Federico Bianchi u svom djelu ‘Zara cristiana’,\npozivaju\u0107i se na kronike dvojice zadarskih plemi\u0107a, Bonifacija i Franje\nGrisogona, tvrdi da je tijelo sv. Zoila do\u0161lo u Zadar 649. god. \u201ePovjesni\u010dar\nBianchi tvrdi da je Zoilo podnio mu\u010deni\u0161tvo u 3. st. S druge strane, njegov\nkult je povezan s kultom sv. Kr\u0161evana za kojega se tvrdi da je pokopao njegovo\ntijelo u grobnici u svojoj ku\u0107i. A sv. Kr\u0161evan je podnio mu\u010deni\u010dku smrt\npo\u010detkom 4. st., pa je to u malom povijesnom raskoraku\u201c tuma\u010di povijesne\nnedoumice dr. Dundovi\u0107. <\/p>\n\n\n\n

\u201eTo\nje zanimljiva povijesna i hagiografska tema kojom se u zadnje vrijeme kod nas\nbavi dr. Trpimir Vedri\u0161 koji je 2019. g. izdao knjigu ‘Hagiografija i rani kult\nsv. Anastazije i sv. Krizogona u Zadru’ u kojoj se doti\u010de i sv. Zoila.\n\u010cinjenica je, prof. Vedri\u0161 je to utvrdio i s tom tvrdnjom, u povijesnom smislu,\nmo\u017eemo se slo\u017eiti – da je u Zadru utvr\u0111en kult sv. Zoila ve\u0107 od 11.st. Svjedo\u010danstvo tomu je u relacijama\nbrojnih zadarskih nadbiskupa Rimu od 11. st., kad je kult \u0161tovanja Zoila\nnajvi\u0161e \u017eivio. Tada se u gotovo svakoj crkvi Zadra nalazila njegova slika, znak\nljubavi zadarskog puka prema tom svecu. O tome imamo mnogih arhivskih\npodataka, osobito na\u0161ih nadbiskupa koji su u to vrijeme bili u Zadru koji su\ndavali svoja izvje\u0161\u0107a prema Svetoj Stolici. Kult sv. Zoila zabilje\u017een je i u\ndrugim izvorima. Njema\u010dki hodo\u010dasnici vrlo rado dolazili su u Zadar od 14. do\n17. st. i uvijek su i\u0161li na grob sv. \u0160imuna \u010dije je tijelo bilo polo\u017eeno u\nnekada\u0161njoj crkvi Marije Velike, koja je sru\u0161ena 1570. g. za osmanskih upada na\nna\u0161e prostore. Uz  tijelo sv. \u0160imuna,\nnjema\u010dki putopisci spominju i tijelo sv. Zoila za kojeg ka\u017eu da je sahranjen u\npredivnom sarkofagu. Nijemci su nekada zapisali krivo ime sv. Zoila, pa je on u\nnjihovim putopisima nekad sv. Joel, nekad sv. \u0106iril, ali svakako je njegova\nduhovna snaga ostavila traga na njema\u010dkim hodo\u010dasnicima\u201c ka\u017ee don Zdenko. <\/p>\n\n\n\n

Nakon\nru\u0161enja crkve Marije Velike, sarkofag s tijelom sv. Zoila, njegove relikvije,\npremje\u0161taju se u pokrajnju kapelu, gdje ostaje do 1622. g., ugra\u0111en u jedan od \u010detiri oltara. \u201eTo je\ncrkvica koja je kasnije trebala biti novom crkvom sv. \u0160imuna, ali do toga nije\ndo\u0161lo uslijed politi\u010dkih i drugih povijesnih okolnosti, pa je tijelo sv. \u0160imuna\npreneseno u crkvu sv. Stjepana gdje se i sada nalazi, a naslovnik crkve sv.\nStjepana postaje sv. \u0160imun\u201c ka\u017ee don Zdenko.<\/p>\n\n\n\n

\u201eSv.\nZoilo \u017eivio je na podru\u010dju Akvilejskog patrijarhata, u izvorniku pi\u0161e: ‘Ad\naquas gradatas’. Dr. Vedri\u0161 pozicionira to mjesto na dana\u0161nji San Canziano\nd’Isonzo u Italiji. Kada, tko je prenio njegove relikvije u Zadar, ne mo\u017eemo sa\nsigurno\u0161\u0107u tvrditi. U kronikama Bonifacija i Franje Grisogona tvrdi se da je to\nu\u010dinio akvilejski patrijarh Maksim 1649. g., no nema sigurnih dokaza za to. U\nhagiografiji, sv. Zoila nekad se naziva sve\u0107enikom, a vezano uz kult sv. Canzia,\nCanziana i Canzianile u Italiji, spominje se da je bio monah. U nekim kulturnim\nizdanjima, poput freski, slika, neki umjetnici su ga oslikali i kao biskupa\u201c\nka\u017ee dr. Dundovi\u0107.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Zadarska\nnadbiskupija raspola\u017ee relikvijama – kostima posmrtnih ostataka sv. Zoila, a\ndio relikvije sv. Zoila nadbiskup Pulji\u0107 \u0107e predati puku na trajno javno\n\u010da\u0161\u0107enje na Nedjelju Caritasa 13. prosinca u kapeli sv. Zoila na Bilom birgu u\nZadru. Rekognicija kostiju izvr\u0161ena je u lipnju 2020. g. pod vodstvom dr.\nMarija \u0160lausa. <\/p>\n\n\n\n

Nije\nza\u010du\u0111uju\u0107e da Zadarska nadbiskupija raspola\u017ee Zoilovim kostima. \u201eSvaki grad,\nosobito gradovi koji su u razvoju kr\u0161\u0107anstva od prvih stolje\u0107a nicali uz obje obale\nJadrana, \u010deznule su imati relikvije mu\u010denika. \u0160to starija relikvija, to je grad\nu kr\u0161\u0107anskom smislu imao ve\u0107u va\u017enost. Relikvijari su uvijek bili izazovna i\npovijesna tema i naravno da je Grad vodio brigu o njihovom o\u010duvanju\u201c ka\u017ee dr.\nDundovi\u0107. Puno je doprinio benediktinski samostan sv. Marije, a u Stalnoj\nizlo\u017ebi crkvene umjetnosti vidi se rasko\u0161 pro\u0161log vremena koje \u201ene treba\ngledati kroz zlato i srebro, nego \u0161to je to zlato i srebro u sebi skrivalo – a\nto je bila vjera da te relikvije svetaca zaista \u010duvaju grad, da se njima molimo,\nda od njih tra\u017eimo zagovor pred na\u0161im nebeskim Ocem. U tom smislu, i sv. Zoilo\n\u0107e dati milost da u ovom tegobnom vremenu u kojem smo svi zbunjeni i zabrinuti,\nda nas Bog pomogne svojom milo\u0161\u0107u, da nas obrani od svakog zla. Tako su Zadrani\nuvijek molili, pa nema razloga da i mi danas ne \u010dinimo druga\u010dije\u201c ka\u017ee don\nZdenko. <\/p>\n\n\n\n

Providonosno\nje da je blagdan sv. Zoila kao za\u0161titnika siromaha, ba\u0161 u vremenu Do\u0161a\u0161\u0107a,  kada smo pozvani intenzivnije \u010diniti dobra\ndjela i pogled vi\u0161e usmjeriti prema siromahu, potrebnome, u kojem kontekstu je\nsv. Zoilo i bio \u010da\u0161\u0107en. <\/p>\n\n\n\n

\u201eI\n23. prosinca, datum koji se uzima kao dan Zoilovog  mu\u010deni\u0161tva i 16. prosinca, dan prijenosa njegove\nrelikvije iz crkve Marije Velike u zadarsku katedralu, ulaze u vrijeme Do\u0161a\u0161\u0107a\nu kojem nas Crkva poziva da brinemo vi\u0161e jedni o drugima, ali i da prvenstveno\nbrinemo o svojoj nutrini. Najljep\u0161e je brinuti o svojoj nutrini tako \u0161to vidimo\npotrebu drugog \u010dovjeka, jer tu se i Bog utjelovljuje, zajedno me\u0111u nama. Bog je\ndo\u0161ao kao malo dijete jer \u0107e nas jednog dana prepoznati koliko smo toga\ndjetinjega u sebi sa\u010duvali. To je poticajna misao kroz Do\u0161a\u0161\u0107e, a da ne govorim\no svetopisamskim tekstovima koji ovih dana odjekuju i\u0161\u010dekivanjem, rado\u0161\u0107u.\nNadam se da \u0107e sv. Zoilo sa zborovima svih svetih an\u0111ela blagosloviti lijepi\ngrad Zadar i Zadarsku nadbiskupiju i dati svima potrebne milosti, zagovarati za\nnas. I Isus ka\u017ee: ‘Ako ne budete kao djeca, ne\u0107ete u\u0107i u Kraljevstvo nebesko’.\nTo ne zna\u010di biti djetinjast. Ali svakako, sa\u010duvati u sebi djetinju radost,\npouzdanje, povjerenje u ljude, bli\u017enjega. Trudimo se. Dao Bog da tako bude\u201c\nporu\u010duje crkveni povjesni\u010dar Zdenko Dundovi\u0107 te navodi i umjetni\u010dke prikaze sv.\nZoila.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Slika sv. Zoila u sve\u0107eni\u010dkom ruhu s pogledom prema nebu koji dr\u017ei mu\u010deni\u010dki umrlo tijelo sv. Kr\u0161evana nalazi se u Stalnoj izlo\u017ebi crkvene umjetnosti u Zadru. Zadarski povjesni\u010dar mons. dr. Eduard Peri\u010di\u0107 navodi da je ta slika iz 1307. g. bila podignuta na oltar u zadarskoj crkvi sv. Kr\u0161evana. Po\u010detkom 18. st. podignuta je u toj crkvi statua sv. Zoila koja s drugim zadarskim za\u0161titnicima krasi glavni oltar u zadarskoj crkvi sv. Kr\u0161evana. <\/p>\n\n\n\n

Barokni oltar s bijelim mramornim kipovima\nzadarskih za\u0161titnika \u0160imuna, Kr\u0161evana, Sto\u0161ije i Zoila djelo su mleta\u010dkog\nkipara Alvisea Tagliapietra. Slika Zoilovog tijela bila je naslikana na \u0161krinji\nkoja je sadr\u017eavala tijelo sv. Kr\u0161evana. Oltar u \u010dast Zoilu bio je podignut u\ncrkvi sv. \u0160ime i njegova bista u zvoniku iste crkve. Stara Zoilova slika\nukra\u0161avala je oltar u sakristiji crkve sv. Dimitrija, slika iz 1309. g. bila je\nu crkvi benediktinki sv. Marije, u crkvi sv. Nediljice, a jedna na staroj pali\nu crkvi sv. Barbare i sakristiji zadarske katedrale sv. Sto\u0161ije.<\/p>\n\n\n\n

Ines Grbi\u0107        <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n
\"\"
Foto: I. Grbi\u0107<\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

   <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Crkveni povjesni\u010dar dr. don Zdenko Dundovi\u0107, ravnatelj Teolo\u0161ko – katehetskog Odjela na Sveu\u010dili\u0161tu u Zadru, poja\u0161njava povijesne okolnosti razvoja kulta \u010da\u0161\u0107enja sv. Zoila u Zadru i tko je bio taj jedan od najmanje poznatih zadarskih za\u0161titnika. Obnovu javnog \u010da\u0161\u0107enja sv. Zoila u Zadarskoj nadbiskupiji \u017eeli obnoviti zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107 koji \u0107e na Nedjelju Caritasa<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":45541,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-45539","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktualnosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45539","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=45539"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/45539\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=45539"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=45539"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=45539"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}