Uvod<\/p>\n
O va\u017enosti kulta sv Zoila u Zadru zorno svjedo\u010di \u010dinjenica da je u XVIII stolje\u0107u zadarski nadbiskup Vicko Zmajevi\u0107 (1713 \u2013 1745 ) nalo\u017eio zadarskom kanoniku Ivanu Tanzlingheru -Zanottiju da ispita pro\u0161lost \u0161tovanja sve\u010deva kulta u gradu radi njegove obnove, a na zahtjev prokuratora zadarske crkve sv Roka, u kojoj su nekada bile pohranjene sve\u010deve relikvije Analizom prikupljenih izvornika o tom pitanju, koji su pohranjeni u Arhivu Zadarske nadbiskupije, u radu se nastoji prikazati povijesni razvoj kulta sv Zoila u Zadru, a ujedno upozoriti znanstvenu javnost na neke neto\u010dnosti koje su zabilje\u017eene u hrvatskoj historiografiji o obnovi \u0161tovanja sv Zoila u Zadru u XVIII stolje\u0107u S obzirom na \u010dinjenicu da u hrvatskoj historiografiji nije zabilje\u017eena sustavnija rasprava o tom pitanju, u radu se donosi prijepis dijela izvornika, \u0161to ga je sastavio zadarski kanonik Ivan Tanzlingher -Zanotti, kao polazi\u0161na to\u010dka za mogu\u0107e daljnje rasprave i razja\u0161njenja oko \u0161tovanja sv Zoila u Zadru, jednog od gradskih svetaca za\u0161titnika<\/p>\n
Prikaz razvoja kulta sv. Zoila u Zadru u hrvatskoj historiografiji<\/p>\n
O kultu sv Zoila u hrvatskoj historiografiji pisano je vrlo \u0161turo Njegovo se ime naj\u010de\u0161\u0107e spominje uz ime sv Kr\u0161evana mu\u010denika \u010dije je tijelo, prema predaji, pokopao u svojoj grobnici Dr\u017ei se da je sv Zoilo bio sve\u0107enik i provodio pokorni\u010dki \u017eivot u mo\u010dvarnim krajevima u blizini otoka Grado pored Akvileje ili konkretnije ad Aquas Gradatas, \u0161to bi, prema Trpimiru Vedri\u0161u, bilo dana\u0161nje mjesto San Canzian d\u2019Isonzo u Italiji Poneka talijanska izvje\u0161\u0107a vezana uz kult sv Kancija, Kancijana i Kancijanile navode sv Zoila kao monaha U djelu Opuscules chretiennes: Contenant l\u2019Eloge de Trois Martyrs o mu\u010deni\u0161tvu sv Kancija, Kancijana i Kancijanile iz 1650 godine donosi se, izme\u0111u ostaloga, opis muke trojice svetaca iz pera milanskoga biskupa sv Ambrozija Tu je spomenut i sv Zoilo: \u00bbEt ecce sanguis eorum tanquam lac omnibus videntibus apparuit Quo tempore venerabilis Zenus Presbyter colligens beatissimorum Martyrum corpora, condiuit aromatibus pretiosis, et in loculo optimo collocauit Ipse enim sanctus Zenus post aliquantum tempus susceptionis eorum perrexit ad Dominum Iesum Christum \u00ab6 S obzirom da se trojac Kancij\u00e2 (gens Cantiana)7 spominje u rimskom martirologiju,8 a sve\u0107enik sv Zoilo u kontekstu njihova pokopa, ostaje otvoreno pitanje je li Zoilo bio povijesna osoba ili tek dodatak prili\u010dno slo\u017eene i zapletene hagiografske kompozicije povezane uz \u0161tovanje sv Anastazije i sv Kr\u0161evana 9 Nekoliko povijesnih zapisa o hagiografskim predajama na prostoru akvilejskog patrijarhata opravdava utemeljenost takva pitanja Sv Zoilo povezuje se \u017eivotom s trima sestrama: Agapom, Hionom i Irenom. Kod Farlatija, one su navedene kao njegove u\u010denice i dru\u017eice sv Anastazije 11 Nikola Jak\u0161i\u0107 donio je vijest da su izme\u0111u konca VIII i IX stolje\u0107a redovnice iz Salta donijele u Cividale (\u010cedad) relikvije svetih Anastazije, Hione, Agape, Irene, Kr\u0161evana i Zoila primijetiv\u0161i pritom da je \u00bbistra\u017eiva\u010dima isto\u010dnojadranskih kr\u0161\u0107anskih kultova u Hrvatskoj ova \u010dinjenica ostala posve nepoznatom, a neobi\u010dno je va\u017ena jer je rije\u010d o grupi svetaca \u0161tovanih u srednjovjekovnom Zadru\u00ab O mu\u010deni\u0161tvu i smrti sv Zoila malo je poznato Carlo Federico Bianchi navodi da mu je tijelo nakon mu\u010deni\u010dke smrti u III stolje\u0107u polo\u017eeno u crkvi u Akvileji i otada zapo\u010dinje njegovo \u0161tovanje Me\u0111utim, taj podatak zacijelo je pogre\u0161an s obzirom da je sv Kr\u0161evan podnio mu\u010deni\u0161tvo po\u010detkom IV stolje\u0107a pa se smrt sv Zoila ne mo\u017ee datirati u III stolje\u0107e ako se pretpostavi da je on pokopao Kr\u0161evanovo tijelo Vitaliano Brunelli objavio je legendu o prijenosu sv Zoila iz Akvileje u Zadar u kojoj se spominje 453 godina kao vrijeme prvog prijenosa Carlo Federico Bianchi navodi da su prvi spomeni njegove nazo\u010dnosti u Zadru zapisani u kronikama Bonifacija i Franje Grisogona, zadarskih plemi\u0107a Prema tim kronikama, akvilejski patrijarh Maksim darovao je kosti sv Kr\u0161evna i sv Zoila Zadranima U njima stoji da su relikvije sv Zoila zajedno s relikvijama sv Kr\u0161evana prenesene u Zadar 649 godine i u mramornom sarkofagu polo\u017eene u crkvu sv Marije Velike Prema Bianchiju, otad zapo\u010dinje \u0161tovanje sv Zoila u Zadru, \u010dija se svetkovina slavila na dan 23 prosinca Gotovo u svim gradskim crkvama nalazila se sve\u010deva slika ili statua U prilog va\u017enosti kulta sv Zoila u Zadru ide i \u010dinjenica o relativno \u010destom pojavku toga imena me\u0111u zadarskim pukom tijekom srednjeg vijeka, a Valentin Putanec povezao je i nastanak antroponima \u017duvela i Zuveli\u0107 upravo s imenom sv Zoila<\/p>\n
U jeku osmanlijskih prodora na zadarsko podru\u010dje poru\u0161ena je 1570 godine crkva sv Marije Velike radi pro\u0161irenja gradskih zidina, a sarkofag sv Zoila premje\u0161ten je u pokrajnju kapelu U vrijeme zadarskog nadbiskupa Luke Stelle relikvije sv Zoila prenesene su 16 prosinca 1622 godine u zadarsku katedralu sv Sto\u0161ije, uz nazo\u010dnost gradskih otaca, zadarskoga kaptola, sve\u0107enstva i redovnika i lai\u010dkih bratov\u0161tina Prema Bianchiju otad je u zadarskoj Crkvi zapo\u010delo \u0161tovanje sv Zoila i na dan 16 prosinca (Traslatione S. Zoili) Kult sv Zoila u Zadru osobito su njegovali pu\u010dani okupljeni u mnogim gradskim bratov\u0161tinama<\/p>\n
U putopisima njema\u010dkih hodo\u010dasnika od XIV do XVII stolje\u0107a \u0161to ih je obradio Kre\u0161imir Ku\u017ei\u0107 redovito se spominje pohod relikvijama sv \u0160imuna Bogoprimca jer je on donosio Zadru \u00bbistaknuto mjesto na ljestvici obveznih hodo\u010dasni\u010dkih obilazaka relikvija u hrvatskim krajevima\u00ab Pritom, nagla\u0161ava Ku\u017ei\u0107, u istoj su crkvi \u010duvane relikvije sv Zoila, koje su njema\u010dki hodo\u010dasnici u putopisima krivo navodili kao relikvije sv \u0106irila ili sv Joela Prigodom posjeta njema\u010dkog kneza Friedricha relikvijama sv \u0160imuna naplatili su prokuratori sveti\u0161ta jedan dukat za dodirivanje sve\u010devih relikvija, a \u010dini se i relikvijara sv Zoila, na \u0161to je knez velikodu\u0161no nadodao jo\u0161 dva dukata Sebald Rieter Mla\u0111i Bla\u017eeni u putopisu iz 1479 godine izri\u010dito spominje lubanju sv Zoila, koja je polo\u017eena uz tijelo sv \u0160imuna U putnom izvje\u0161\u0107u brata Gabriela od Rattenberga \u00bbk Svetom grobu u Jeruzalem stoji da je tijelo proroka Joela (sv<\/p>\n
Zoila, op a ) krasno sahranjeno\u00ab<\/p>\n
Sv Zoilo \u0161tovan je u Zadru pod naslovom ispovjedaoca vjere (Confessore) Trpimir Vedri\u0161 navodi da je mjesna tradicija barem od XI stolje\u0107a \u010dastila sv Zoila pod tim vidom Marijan Grgi\u0107 je u svojoj studiji naglasio sveta\u010dku oznaku sve\u0107enik i priznavalac kao svojstvenost \u0161tovanja sv Zoila u Zadru i na podru\u010dju nekada\u0161njega akvilejskog patrijarhata Na temelju starije ikonografske predaje u Zadru, koja sv Zoila prikazuje kao biskupa te oznake sacerdos et confessor na sarkofagu ravenskoga za\u0161titnika sv Apolinara, biskupa i mu\u010denika, zaklju\u010dio je M Grgi\u0107 da je ravenski kulturni krug utjecao na zadarsku predaju \u0161to je jo\u0161 jedan dokaz o starosti \u0161tovanja sv Zoila u Zadru<\/p>\n
U djelu Giovannija Pija Bolognesea iz XVII stolje\u0107a o dominikanskim samostanima podignutim u Italiji za \u017eivota sv Dominika navode se izme\u0111u ostalog i sveci nazo\u010dni u talijanskim gradovima, odnosno u njihovim hagiografskim predajama Tako se u Gradu navode sv Zoilo i sv Julijan Hospitar pod titulom ispovjedalaca (confessori) Spomen sv Julijana Hospitatora indikativan je s obzirom da je njegov kult tijekom XVII stolje\u0107a u hagiografskom smislu do\u017eivio istu sudbinu kao i kult sv Zoila Naime, kult sv Julijana pro\u0161irio se Engleskom i Francuskom u XII stolje\u0107u, ali je kasnije zauzimanjem bolandista utvr\u0111eno da se ime sv Julijana Hospitara ne nalazi u rimskom martirologiju Kako je naglasio David Hugh Farmer, Julijan \u00bbnema datuma, ni zemlje, ni grobnice\u00ab<\/p>\n
Tijekom XVII stolje\u0107a upravo \u0107e naziv confessor biti razlogom suspenzije zadarskog kulta sv Zoila s obzirom da je Kongregacija obreda u Rimu primijetila da u rimskom martirologiju nema spomena o tom svecu s atributom ispovjedaoca, ve\u0107 isklju\u010divo o sv Zoilu mu\u010deniku (martire), koji se spominje na dan 27 lipnja Zadarski kroni\u010dar i povjesni\u010dar Ivan Gurato ostavio je 1848 godine spis o zadarskim svecima za\u0161titnicima u kojemu se na nekoliko mjesta spominje sv Zoilo Zanimljivost Guratovih zapisa o\u010dituje se u povezivanju sv Zoila ispovjedaoca iz Akvileje sa sv Zoilom mu\u010denikom iz Kordobe Upravo se na njega pozvala Kongregacija obreda prema zapisu Rimskoga martirologija od 27 lipnja Kako je naglasio T Vedri\u0161, u duhu posttridentskog nastojanja da se nasuprot protestantskoj kritici kulta svetaca u\u010dvrste temelji zdravog kulta mu\u010denika nastala je kriti\u010dka hagiografija kao znanstvena disciplina, ali i dugotrajna ispitivanja vjerodostojnosti pojedinih sumnjivih kultova, koja su rezultirala \u010dak i njihovim ukidanjem Vrhunac sukoba o kultu sv Zoila u Zadru dogodio se 21 o\u017eujka 1671 godine kada je Kongregacija obreda zabranila \u0161tovanje sv Zoila s atributom ispovjedaoca<\/p>\n
Nadbiskup Vicko Zmajevi\u0107 i obnova kulta sv. Zoila<\/p>\n
U Arhivu Zadarske nadbiskupije u sklopu fonda kanonskih vizitacija \u010duva se rukopis zadarskog kanonika i knji\u017eevnika Ivana Tanzlinghera -Zanottija o kultu sv Zoila Rukopis sadr\u017ei dvadeset folija, bez paginacije, s marginalnim bilje\u0161kama, a pisan je latinskim i talijanskim jezikom Prvi folij datiran je na 15 travnja 1714 godine Vjerojatno je Bianchi na temelju tog datuma krivo zaklju\u010dio da je papa tada sve\u010dano potvrdio kako se kult sv Zoila \u010dasti ab immemorabili,38 \u0161to su onda preuzeli M Grgi\u0107 i E Peri\u010di\u0107 s obzirom da se tog dana tek pokrenuo proces ispitivanja pro\u0161losti njegova \u0161tovanja u Zadru, \u0161to ga je proveo generalni vikar nadbiskupa Zmajevi\u0107a kanonik Ivan Tanzlingher-Zanotti T Vedri\u0161 naveo je kako se kult sv Zoila u Zadru po\u010deo ponovno \u0161tovati ab immemorabili 1774 godine Me\u0111utim, zasigurno je to moralo biti izme\u0111u 1714 i 1716 godine s obzirom da su u rukopisu zadarskog kanonika dr Ivana Marija Ferrarija pod naslovom Compendio di tutte le Funzioni e Cerimonie che si praticano per tutto il corse dell\u2019Anno nella Chiesa Cattedrale di Zara iz 1716 godine jasno nazna\u010deni obredi u zadarskoj katedrali vezani uz svetkovinu sv Zoila 23 prosinca O sve\u010danosti proslave sv Zoila najzornije govori \u010dinjenica da se 22 prosinca molila pjevana Prva Ve\u010dernja uz pratnju orgulja, zvonjavu zvona, s tri pluvijala, ka\u0111enjem i sve\u010danim ure\u0161avanjem oltara Na samu svetkovinu pjevala se velika misa u pratnji orgulja, s ka\u0111enjem i najve\u0107im iskazom po\u010dasti oltaru relikvija Dvije su velike svije\u0107e gorjele od jutra do podneva pored toga oltara na dan sv Zoila 44 Druga Ve\u010dernja, uz zvonjavu zvona, jednako se sve\u010dano slavila Koliko je kult sv Zoila bio cijenjen najbolje svjedo\u010di \u010dinjenica da se u slu\u010daju poklapanja sve\u010deva blagdana s nedjeljom unato\u010d preno\u0161enju svetkovanja na drugi dan sve\u010dano otvarao oltar relikvija uz paljenje svije\u0107a To pokazuje da je puk iznimno \u0161tovao i \u010dastio sv Zoila 45<\/p>\n
Nadalje, valja zapaziti da je u Tanzlingherovu izvje\u0161\u0107u zabilje\u017eeno na nekoliko mjesta da su Zadrani, unato\u010d zabrani Kongregacije, \u010dastili sv Zoila ab immemorabili i prije slu\u017ebenog o\u010ditovanja Crkve O tom su tijekom istra\u017eivanja svjedo\u010danstvo dali zadarski plemi\u0107i i gra\u0111ani Uostalom, i kod Bianchija se navodi da se unutar Zadarskog kaptola nakon odluke Kongregacije bogo\u0161tovlja o suspenziji kulta sv Zoila zametnula \u017eestoka i duga rasprava o tom pitanju 48 Osim toga, u zamolbi Sebastijana Matiazzija, prokuratora crkve sv Roka, jasno je nazna\u010deno \u2013 reliquia di San Zoilo Confessore \u2013 \u0161to nas navodi na zaklju\u010dak da je sv Zoilo me\u0111u Zadranima i dalje percipiran kao ispovjedalac, unato\u010d suprotnom naputku Kongregacije bogo\u0161tovlja U prilog tomu ide i opis relikvija iz zadarske prvostolnice sv Sto\u0161ije i crkve sv Roka u relaciji nadbiskupa Mate Karamana iz 1754 godine, gdje se navode kosti i glava sv Zoila ispovjedaoca (Ossa S. Zoyli Conf. in Arca Cypressina; Caput S. Zoyli Conf. in Capsa argentea imaginibus Sanctorum circum ornata)<\/p>\n
Dokument od 15 travnja 1714 godine zamolba je zadarskoga pravnika Sebastijana Matiazzija, prokuratora bratov\u0161tine sv Roka u istoimenoj crkvi nadbiskupu Vicku Zmajevi\u0107u, kojom je tra\u017eio obnovu kulta sv Zoila S obzirom da su bratov\u0161tinu sv Roka po\u010detkom XVIII stolje\u0107a pratile financijske pote\u0161ko\u0107e, mogu\u0107e je Matiazzijevo potra\u017eivanje za obnovom kulta sv Zoila promotriti i iz te perspektive Tomu u prilog idu dva dokumenta u kojima se navodi da bratov\u0161tina ne mo\u017ee providjeti sredstva za uzdr\u017eavanje kapelana i liturgijske potrep\u0161tine, a 1715 godine tra\u017eio je prokurator da se pusti iz zatvora don \u0160imuna Matani\u0107a, biv\u0161eg kapelana, kako bi mogao odr\u017eati mise i time nadoknaditi 11 reala koje je dugovao bratov\u0161tini Iz zamolbe Sebastijana Matiazzija saznaje se da je kult sv Zoila u Zadru uniformiran prema slavljenju njegova kulta u Akvileji Zadarski nadbiskup Zmajevi\u0107 potom je 25 travnja 1714 godine zadu\u017eio kanonika Tanzlinghera -Zanottija da ispita tu stvar Kako je razvidno iz rukopisa, kanonik Ivan Tanzlingher -Zanotti skupljao je podatke o povijesnom tijeku \u0161tovanja sv Zoila u Zadru gotovo \u0161est mjeseci s obzirom da je posljednje izvje\u0161\u0107e datirao 10 listopada 1714 godine Prou\u010davaju\u0107i srednjovjekovni rukopis pod naslovom Codex Filippi, T Vedri\u0161 primijetio je naknadni dodatak \u00bbru\u010dice\u00ab s ispru\u017eenim ka\u017eiprstom na \u010detiri mjesta u kojima se spominje ime sv Zoila te je zaklju\u010dio da je to djelo nekoga tko se bavio istragom o opravdanosti kulta sv Zoila u Zadru tijekom XVII i XVIII stolje\u0107a S obzirom na obim Tanzlingherova istra\u017eivanja, mogu\u0107e je da je i on zavirio u rukopis Codex Filippi, iako o tome nema izri\u010ditog zapisa u njegovu izvje\u0161\u0107u<\/p>\n
Iz Tanzlingherova izvje\u0161\u0107a doznaje se da je sve\u0107enik Zoilo pokopao mnoga tijela kr\u0161\u0107anskih mu\u010denika u svojoj grobnici, \u0161to je zapisano u katalogu svetaca Petra de Natalibusa, akvilejskog biskupa, koji je tiskan u Veneciji 1500 godine Tanzlingher navodi da je isto zapisano u legendi o svecima fra Giacoma de Voraginea dominikanca, tiskanoj u Veneciji 1596 godine Legenda ka\u017ee da je tijelo sv Zoila tajanstveno s obala otoka Grado u sarkofagu zajedno s vjerodostojnim pismom i klju\u010devima sarkofaga pod okriljem no\u0107i brodom doplovilo do Zadra, a zadarski rektori vidjev\u0161i sve\u010devo tijelo polo\u017ei\u0161e ga u crkvu sv Roka Uslijedila je velika poplava u gradu nakon \u010dega su klju\u010devi sarkofaga ba\u010deni u more, a ono se tada, na zagovor sv Zoila, povuklo S tim u vezi povezuje se \u010dudesni doga\u0111aj u Splitu o ozdravljenju slijepe \u017eene u crkvi sv Dujma, koja je \u010dula kako su sv Zoilo i sv \u0160imun spasili Zadar od potopa, a Zadrani tada ubroji\u0161e tu dvojicu za za\u0161titnike 60 Tanzlingher u svojem izvje\u0161\u0107u navodi da su relikvije sv Zoila prenesene u zadarsku katedralu 15 prosinca, nepoznate godine, na temelju proprija prijenosa iz 1679 godine, koji se tada \u010duvao u katedralnoj crkvi Iz starog manuala prepisao je Tanzlingher i molitve za 15 i 23 prosinca o spomenu sv Zoila 61 Mo\u017ee se, stoga, uzeti vjerodostojnim zaklju\u010dak M Grgi\u0107a kako je promjena datuma prijenosa tijela sv Zoila s 15 na 16 prosinca morala uslijediti nakon 1622 godine,62 a ne u vrijeme nadbiskupa Luke Stelle, kako to donosi Bianchi 63<\/p>\n
Relikvije, ikone i statue sv. Zoila u gradskim crkvama<\/p>\n
U zadarskoj katedrali \u010duvao se relikvijar sv Zoila na kojem je pisalo: Ossa Sancti Zoili Presbyteri Angelo de Benvenuti spominje ure\u0161enje kov\u010dega (arca) sv Zoila u zadarskoj prvostolnici 1718 godine nakon Po\u017eareva\u010dkog mira natpisom: Pax tibi semperque vita. Dedisti pacem nobis 64 Sve\u010deva glava pohranjena je ispod glavnoga oltara u crkvi sv Roka U crkvi sv Kr\u0161evana na oltaru smje\u0161tenu u ju\u017enom kutu nalazila se veoma stara slika sv Zoila i tu se svakodnevno slavila sv misa Godine 1743 pristupilo se obnovi tog oltara i slike sv Zoila 65 Doznaje se da je na menzi oltara bio stakleni otvor kroz koji se vidjela mramorna stijena s ostatcima krvi sv Kr\u0161evana mu\u010denika, zajedno s relikvijama njegovih kostiju U istoj crkvi nalazio se i drveni kov\u010deg, iznutra oslikan i pozla\u0107en, u kojem su se nalazile relikvije sv Kr\u0161evana s mno\u0161tvom orisanih likova sv Zoila i sv Kr\u0161evana s natpisima njihovih imena, a kov\u010deg se svake godine na dan 24 studenoga izlagao javnom \u0161tovanju gra\u0111ana Tanzlingher navodi i vizitacije zadarskog nadbiskupa Luke Stelle iz 1617 godine,67 Benedikta Capella iz 1640 godine, Teodora Balbija iz 1658 godine, Bernarda Florija iz 1651 godine i Ivana Evan\u0111elista Parzaghija iz 1677 godine Nadbiskup Stella opisao je relikvijar sv Kr\u0161evana s likovima zadarskih za\u0161titnika koji su dali izraditi zadarski plemi\u0107i 1326 godine Zadarski nadbiskup Benedikt Capello tako\u0111er donosi datum prijenosa sv Zoila na 15 prosinca U kratkom izvje\u0161\u0107u o zadarskim crkvama, samostanima i relikvijama svetaca na vi\u0161e mjesta arhi\u0111akon Valerije Ponte spomenuo je sv Zoila Osim slike u crkvi sv Kr\u0161evana i zadarska je prvostolnica iznad velikoga oltara 1399 godine bila oslikana likom sv Zoila, ispod \u010dijih je nogu bilo upisano njegovo ime, a kako je razvidno iz oporuke zadarskog arhiprezbitera Bartolomeja, ono je nestalo oko 1658 godine Na vratima crkve sv Roka poznati je slikar Jakov de Palma oslikao lik sv Zoila oko 1600 godine Nedugo nakon obnove kulta sv Zoila u Zadru tijekom XVIII stolje\u0107a mleta\u010dki kipar Alvise Tagliapietra 1717 godine izradio je barokni oltar u crkvi sv Kr\u0161evana i na njemu, izme\u0111u ostalih zadarskih za\u0161titnika, i kip sv Zoila<\/p>\n
Zapisi u molitvenicima, brevijarima i liturgijskim knjigama<\/p>\n
Zadarski katedralni zbor rabio je stari zbornik pisan goticom u kojemu je u dvama litanijama svetim ispovjedaocima zapisano: Sancte Zoile, Ora pro nobis U katedrali je njegovo ime bilo navedeno izme\u0111u ostalih svetaca na tablici pored oltara relikvija U rukopisu bo\u017eanskog oficija benediktinki sv Katarine u Zadru, \u0161to ga je prikupila s Dorotoja de Martinis oko 1610 godine, zabilje\u017een je sub ritu duplex minus recitandum dan prijenosa i svetkovine sv Zoila U knjizi Liber Lectionum zadarskih klarisa sv Nikole zapisao je svojom rukom zadarski kanonik Ivan Frankovi\u0107 goticom ime sv Zoila u litanije svetih ispovjedalaca oko 1583 godine U Rimskom misalu tiskanom u Veneciji 1593 godine u vlasni\u0161tvu mansionara katedralne crkve Tome Du\u0161manovi\u0107a umetnut je folij s utisnutim goti\u010dkim pismom pod naslovom Missa Sancti Symeonis Prophetae, cum Orationibus, et secretis Sancti Zoili U koru samostanske crkve sv Frane u Zadru, u tablici bo\u017eanskoga oficija za svece, goticom je upisano ime sv Zoila ispovjedaoca Direktorij svetoga oficija zadarskoga primicerija Ivana Ferarija iz 1677 godine na dan 15 prosinca bilje\u017ei prijenos sv Zoila i 23 prosinca njegovu svetkovinu sub ritu duplex minus ne samo za katedralnu crkvu nego i za cijelu zadarsku dijecezu Dakle Tanzlingherovo izvje\u0161\u0107e jasno navodi da se i nakon intervencije Kongregacije bogo\u0161tovlja 1671 godine svetkovina sv Zoila sve\u010dano slavila ab immermorabili ne samo u Zadru nego i u cijeloj Zadarskoj nadbiskupiji<\/p>\n
Na temelju prou\u010davanja dvaju rukopisa iz Budimpe\u0161te M Grgi\u0107 navodi stilizaciju molitve sv Zoilu, pisanu beneventanom, kao dokaz da su tekstovi nastali u Zadru s obzirom da se to pismo nije rabilo u Akvileiji<\/p>\n
Bianchi je zapisao molitvu u \u010dast sv Zoila preuzetu iz benediktinskog misala samostana sv Kr\u0161evana iz XV stolje\u0107a: \u00bbO Confessor invictissime, et martyri cupide, s Zoile, castri Gradensis et urbis Jadertinae protector et refugium, nostris acqiesce precibus, et pro salute omnium funde preces ad Dominum \u00ab<\/p>\n
Svjedo\u010danstva o kultu sv. Zoila u Zadru<\/p>\n
U istra\u017eivanju razvoja kulta sv Zoila u Zadru kanonik Ivan Tanzlingher-Zanotti obvezao je 28 travnja 1714 godine sve zadarske bratov\u0161tine da prilo\u017ee matrikule i nazna\u010de u njima spomen sv Zoila Sve\u0107enik Antun Matacin, biv\u0161i predsjednik sve\u0107eni\u010dke bratov\u0161tine Presvetog Tijela Kristova, sa sjedi\u0161tem u zadarskoj katedralnoj crkvi, prilo\u017eio je matrikulu bratov\u0161tine sastavljenu 12 o\u017eujka 1505 godine u kojoj je navedeno ime sv Zoila Matrikulu je odobrio zadarski knez Jakov Moro 6 travnja 1547 godine Dana 30 travnja 1714 godine Ivan Begh, gastald bratov\u0161tine ko\u017eara (bellipaliorum) pod titulom sv Fabijana i Sebastijana, prilo\u017eio je matrikulu iz 1410 godine s naznakom imena sv Zoila Matrikula je objavljenja 1411 godine s odobrenjem gradskih i crkvenih vlasti 78 Prior bratov\u0161tine sv Antuna Opata Dionizije Venava prilo\u017eio je matrikulu s nadnevkom 3 o\u017eujka 1624 godine s naznakom zadarskih za\u0161titnika me\u0111u kojima je upisano ime sv Zoila Matrikulu je odobrio zadarski knez Gabrijel<\/p>\n
Georgio istog dana<\/p>\n
Kanonik Ivan Tanzlingher -Zanotti provjeravao je zatim tro\u0161kove gastalda bratov\u0161tine sv Roka za obredne \u010dine, misne nakane na svetkovinu i slu\u017ebu oltara na dan sv Zoila Razvidno je da se na dan sv Zoila redovito slavila sve\u010dana pjevana misa u crkvi sv Roka, a misna naknada iznosila je dvije lire<\/p>\n
Svjedo\u010danstvo zadarskih plemi\u0107a i gra\u0111ana<\/p>\n
Nakon \u0161to je prikupio podatke o \u0161tovanju sv Zoila iz zadarskih crkava, samostana i bratov\u0161tina kanonik Tanzlingher -Zanotti je 16 srpnja 1714 godine prionuo ispitivanju zadarskih plemi\u0107a i gra\u0111ana o njihovim saznanjima o sv Zoilu prezbiteru U obzir je uzeo njihova osobna iskustva vezana uz kult sv Zoila kao i pripovijedanja starih Uglavnom se govori o prijenosu tijela sv Zoila i \u010dudima koja su dogodila na njegov zagovor<\/p>\n
O tom poslu uputio je generalni vikar nadbiskupijskog tajnika Ludovika Grisogona u posjet ninskoj plemkinji Franciski de Jordanis, supruzi pok Jerolima de Jordanisa, koja je imala 83 godine Dom gospo\u0111e de Jordanis nalazio se u blizini crkve sv Roka Na upit zna li \u0161to o relikvijama sv Zoila sve\u0107enika, Franciska de Jordanis izrijekom je ponovila ono \u0161to legenda o svecu pripovijeda Saznaje se iz njezina svjedo\u010danstva o svje\u017eemu zelenom bosiljku prona\u0111enom uz relikvije sv Zoila u prosincu o \u010demu je svjedo\u010danstvo dao pok \u0160imun Hrvatini\u0107 Saznaje se iz svjedo\u010danstva gospo\u0111e de Jordanis da je od dolaska zadarskog nadbiskupa Viktora Priulija (1688 \u2013 1712 ) relikvija glave sv Zoila izlagana javnom \u0161tovanju dvaput godi\u0161nje u prosincu uz slavlje mise na velikom oltaru, a na mjestu gdje su bile polo\u017eene relikvije sv Zoila nalazila se velika kamenica koja je slu\u017eila za menzu oltara sv Martina u crkvi sv Roka<\/p>\n
Tragom vijesti o \u0160imunu Hrvatini\u0107u ispitivanju je pristupio njegov sin, majstor kova\u010d Juraj Hrvatini\u0107, u dobi od 54 godine On je kao dje\u010dak slu\u0161ao pri\u010de o \u010dudesnom dolasku tijela sv Zoila iz Grada u Zadar i obrani od potopa po njegovu zagovoru Saznaje se da je \u0160imun od svoje mladosti do smrti bio \u010dlan bratov\u0161tine sv Roka te je umro u 76 godini, prije 29 godina Otac mu je pripovijedao da su zadarski sve\u0107enici no\u0107 uo\u010di prijenosa tijela sv Zoila u zadarsku katedralu sv Sto\u0161ije u crkvi sv Roka organizirali bdijenje, a dan nakon prijenosa \u010dudesno je prona\u0111ena sve\u010deva glava izme\u0111u oltara sv Roka i vrata sakristije iste crkve Tada\u0161nji kapelan crkve sv Roka, \u010dije ime Juraj nije zapamtio, potvrdio je da je rije\u010d o glavi sv Zoila koja je dan prije prenesena u katedralnu crkvu Na tu su vijest mjerodavni pregledali sve\u010dev sarkofag u katedrali te potvrdili da mu nedostaje glava Nakon toga doga\u0111aja glava je polo\u017eena u drveni, srebrom ukra\u0161eni relikvijar, iznutra orisan, koji se u Jurjevo vrijeme mogao vidjeti u crkvi sv Roka Juraj je posvjedo\u010dio da je s ocem svake godine na 23 prosinca i\u0161ao na pjevanu misu u crkvu sv Roka o sve\u010devu blagdanu, a relikvija sve\u010deve glave bila je izlo\u017eena na oltaru na \u0161tovanje vjernicima Prije nekoliko godina, svjedo\u010di Juraj, na vrh relikvijara postavljeno je kristalno staklo, rad zadarskoga zlatara Libanija Juraj je tako\u0111er potvrdio pri\u010du o svje\u017eem bosiljku, koji je prona\u0111en u sarkofagu sv Zoila Juraj Hrvatini\u0107 ispri\u010dao je dogodov\u0161tinu o pokojnom ocu vezanu uz sv Zoila Jednoga je dana njegov otac izgubio klju\u010d sve\u010deva relikvijara te je bio o\u010dajan Prona\u0161ao ga je neki vojnik u blizini crkve sv Vida i htio ga prodati, a kako je pok \u0160imun bio kova\u010d, upravo ga je njemu ponudio na prodaju<\/p>\n
U nizu svjedoka pristupio je i Nikola Florio, kroja\u010d, sin pok Zue, u dobi od 70 godina Kao i ostali svjedoci naveo je potop koji je pogodio Zadar, a na zagovor sv Zoila more se povuklo Nikola svjedo\u010di da je \u010desto odlazio u crkvu sv Kr\u0161evana u kojoj se na ju\u017enoj strani nalazi oltar sv Zoila s velikom slikom sveca dipinta alla Grecca Na tom se oltaru \u010desto slavila misa Posvjedo\u010dio je i o relikvijaru sv Zoila u katedrali, kao i o \u010dudesnom ozdravljenju slijepe \u017eene u Splitu Naveo je ime pok Petra Cappella, koji je znao mnogo o sv Zoilu<\/p>\n
Posljednji u nizu svjedoka kojeg je kanonik Ivan Tanzlingher -Zanotti ispitivao o liturgijskom slavlju sv Zoila bio je Andrija Scanferla, monah benediktinac samostana sv Kr\u0161evana u Zadru, koji je op\u0161irno upoznao Tanzlinghera o crkvenom kalendaru akvilejskog patrijarhata tiskanom u Udinama 1713 godine u kojemu se donose liturgijske odredbe o slavlju sv Zoila Prilo\u017eio je i dva direktorija benediktinki sv Marije u Zadru tiskana u Veneciji 1706 i 1710 godine u kojima je otisnut dekret Kongregacije bogo\u0161tovlja od 19 listopada 1691 godine s dopu\u0161tenjem \u0161tovanja relikvija sv Zoila \u00bbad debittam fidelium uenerationem exponi, dum modo cultus ipsarum actenus fuit presitus centum annis, et ut fusius in ipsis\u00ab<\/p>\n
Uzme li se u obzir svjedo\u010danstva ispitanika razli\u010ditih dobi i profila, zamje\u0107uje se istovjetnost poznavanja legendi i \u010dudesa vezanih uz lik sv Zoila, \u0161to upu\u0107uje na famu koju je svetac u\u017eivao i razinu \u0161tovanja njegova kulta u gradu Zadru<\/p>\n
Zaklju\u010dak<\/p>\n
O kultu sv Zoila u Zadru zasigurno \u0107e se jo\u0161 pisati s obzirom da je problematika hagiografski i povijesno gledano zanimljiva i vezana uz bogatu pro\u0161lost grada Zadra i Zadarske nadbiskupije Sv Zoilo bio je omiljen me\u0111u zadarskim pu\u010danima Indikativno je da se upravo dolaskom nadbiskupa Vicka Zmajevi\u0107a na stolicu zadarskih nadbiskupa pokrenulo pitanje obnove kulta sv Zoila u XVIII stolje\u0107u Nadbiskup Zmajevi\u0107 osje\u0107ao je bilo naroda i jedan je od najzaslu\u017enijih u niski zadarskih crkvenih pastira Njegov generalni vikar, zadarski kanonik Ivan Tanzlingher -Zanotti, bio je vrhunski intelektualac svojeg vremena i iznimno produhovljena osoba Ne \u010dudi, stoga, \u0161to ga je nadbiskup Zmajevi\u0107 izabrao za suradnika i povjerio mu zada\u0107u prikupljanja podataka o povijesnosti kulta sv Zoila Iz prikupljenih dokumenata i svjedo\u010danstava zadarskih gra\u0111ana razvidna je visoka razina pobo\u017enosti sv Zoilu i njegova \u0161tovanja u samom gradu i na podru\u010dju Zadarske nadbiskupije Neka ta \u010dinjenica bude poticaj ponovnom otkrivanju tog nepravedno zanemarenoga zadarskog za\u0161titnika i ja\u010danju njegova kulta u na\u0161e dane, a ovaj skromni prilog poticaj daljnjem prou\u010davanju i novim spoznajama o sv Zoilu mu\u010deniku.<\/p>\n
Zdenko DUNDOVI\u0106<\/p>\n
(Detaljno u Bogoslovska smotra, Vol. 88, No. 4, 2018.)<\/p>\n
Sveu\u010dili\u0161te u Zadru, Teolo\u0161ko katehetski odjel<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Uvod O va\u017enosti kulta sv Zoila u Zadru zorno svjedo\u010di \u010dinjenica da je u XVIII stolje\u0107u zadarski nadbiskup Vicko Zmajevi\u0107 (1713 \u2013 1745 ) nalo\u017eio zadarskom kanoniku Ivanu Tanzlingheru -Zanottiju da ispita pro\u0161lost \u0161tovanja sve\u010deva kulta u gradu radi njegove obnove, a na zahtjev prokuratora zadarske crkve sv Roka, u kojoj su nekada bile pohranjene<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":41016,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[4,7],"tags":[],"class_list":["post-41013","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-kulturna-i-povijesna-bastina-zadarske-nadbiskupije","category-novosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41013","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=41013"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/41013\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=41013"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=41013"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=41013"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}