{"id":39552,"date":"2020-01-21T12:07:22","date_gmt":"2020-01-21T11:07:22","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=39552"},"modified":"2020-01-21T12:07:22","modified_gmt":"2020-01-21T11:07:22","slug":"zadarski-list-razgovor-mons-zelimir-puljic-povodom-30-godisnjice-svoga-biskupskog-redenja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/?p=39552","title":{"rendered":"‘ZADARSKI LIST’ – RAZGOVOR: Mons. \u017delimir Pulji\u0107 povodom 30. godi\u0161njice svoga biskupskog re\u0111enja"},"content":{"rendered":"\n
\"\"
S roditeljima Anom i Ivanom u Po\u017eegi, u o\u017eujku 1986. <\/strong><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

O\u010de\nnadbiskupe, za po\u010detak, u kakvoj obitelji ste odrasli, s koliko bra\u0107e i sestara?\nVi imate jo\u0161 jednog brata sve\u0107enika na slu\u017ebi u Americi. To odaje da je Va\u0161a\nobitelj bila pobo\u017ena<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Rodio sam se u obitelji\nIvana i Ane, ro\u0111ene Ragu\u017e koji su imali petero djece, tri sina i dvije k\u0107eri.\nJa sam najmla\u0111i. Sestra Marica je umrla kao dijete one godine kad sam se ja\nrodio (1947.), a najstariji brat Fabijan je preminuo nakon saobra\u0107ajnog udesa\n1983. godine. Jo\u0161 smo \u017eivi nas troje, sestra Tereza koja \u017eivi u Kri\u017eevcima i\nbrat fra Ilija koji je sada u mirovini u samostanu u Chicagu.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kako\nje do\u0161lo do toga da idete na studij u Rim? Tko Vas je tamo poslao?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da sam klasi\u010dnu\ngimnaziju zavr\u0161io u isusova\u010dkom Kolegiju u Dubrovniku s odli\u010dnim uspjehom, a\nteologiju nastavio u Splitu gdje sam tako\u0111er imao dobre rezultate, tada\u0161nji\nmostarski biskup mons. Petar \u010cule poslao me nastaviti studij u Rimu.   <\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee\nli se Va\u0161 odlazak u Rim promatrati u kontekstu da su nadle\u017eni u Vama ve\u0107 kao\nmladom sve\u0107eni\u010dkom kandidatu prepoznali Va\u0161 akademski potencijal koji je do\u0161ao\ndo izra\u017eaja i u Va\u0161im slu\u017ebama profesora i u kasnijem znanstvenom djelovanju?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U Sarajevu je u to vrijeme bila proradila bogoslovija za spremanje budu\u0107ih sve\u0107enika iz biskupija Sarajeva, Banja Luke i Mostara. Ta je bogoslovija bila utemeljena 1890., a dolaskom komunizma 1945. bila je zatvorena. A kad je ponovno otvorena sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, biskupi tih triju biskupija slali su na studij teologije svoje kandidate kako bi mogli preuzeti nastavni\u010dku ulogu na spomenutoj teologiji. Me\u0111u brojnim studentima na\u0161ao sam se i ja, pa sam u Rimu proveo na studiju sedam godina. \u00a0<\/p>\n\n\n\n

\"\"
S profesorima i bogoslovima u Stadlerovoj bogosloviji u Sarajevu 1987. <\/strong><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kako\nste Vi osobno bili primili svoje imenovanje dubrova\u010dkim biskupom, a onda i\nzadarskim nadbiskupom? Pretpostavljam da taj odabir Svetog Oca \u010dovjeka ipak\niznenadi.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Moram re\u0107i kako mi se svi\u0111ao odgojno – obrazovni rad sa studentima teologije u Stadlerovoj ustanovi u Sarajevu. Tamo sam proboravio punih 12 godina i srastao sam se bio sa zadatcima koje je pred nas stavljao teolo\u0161kih studij. Uz profesorski rad imao sam i druga zadu\u017eenja u odgoju i administraciji, od prefekta i dekan do rektora zavoda. I danas se rado sje\u0107am divnih kolega i suradnika na istom polju odgoja i obrazovanja mladih nara\u0161taja. A kad se uhoda\u0161 u neki posao, svaka promjena \u010dovjeka iznenadi. Pogotovu promjena u smislu preuzima posla za koji se nisi spremao, ili \u0161kole zavr\u0161avao. A za biskupa nema takvog studija. Stoga, nije mi se bilo lako bilo rastaviti od kolega i posla koji sam imao u Stadlerovoj bogosloviji u Sarajevu. No, u duhu one pjesme \u201esvoju la\u0111u sad ostavljam \u017ealu, odsad idem kako \u0161alje\u0161 me ti\u201c, krenuo sam prema Dubrovniku, a dvadeset godine kasnije i prema Zadru. Vjerovao sam u Providnost koja vodi povijest pojedinaca i naroda. I nisam se pokajao.\u00a0\u00a0 <\/p>\n\n\n\n

\"\"
S talijanskim predsjednikom F. Cosigom u Dubrovniku 2002. <\/strong><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

U\nRimu se obrazuju i odgajaju i budu\u0107i crkveni diplomati. U Va\u0161em djelovanju i\nslu\u017ebama bilo je potrebno i diplomatsko umije\u0107e. Gleda li Rim, (za biskupiju gdje\ntakva osoba postoji), za biskupa imenovati onoga sve\u0107enika koji je ve\u0107 bio kod\nnjih, jer imamo takvih primjera. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Istina, u Rimu postoji\nDiplomatska akademija u kojoj studiraju sve\u0107enici koji \u0107e kad zavr\u0161e studij\npo\u0107i diljem svijeta i raditi u nuncijaturama kojih ima preko 180 u zemljama\nkoje imaju diplomatske odnose sa Svetom Stolicom. Ne postoji, me\u0111utim, \u0161kola za\nbiskupe, kako sam ve\u0107 spomenuo. Njih se tra\u017ei me\u0111u sve\u0107enicima koji su\nanga\u017eirani u samoj biskupiji, a to je prvenstveno zada\u0107a Apostolskoga nuncija.\nI nema natje\u010daja. Kandidati koje nuncij predla\u017ee ne moraju biti oni koji su\nstudirali u Rimu. Pogotovu ne oni koji se \u201esamoreklamiraju\u201c. Papa Franjo, koji\nje neposredan u komunikaciji, kad je prije par godina imao susret s nuncijima,\nzamolio ih je neka predla\u017eu dobre kandidate, i naglasio \u201evolentes nolumus\u201c. Tu\nlatinsku frazu  moglo bi se prevesti \u201eone\nkoji sami \u017eele biti biskupi, mi ne \u017eelimo\u201c.  \n    <\/p>\n\n\n\n

Koje\nsu osobine ili kriteriji ‘presudni’ da bi se postalo nadbiskupom?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Uz ovu ve\u0107e spomenutu\nre\u010denicu pape Franje ima puno stvari, odlika i karakteristika koje se tra\u017ee i\no\u010dekuju od onoga koji preuzima slu\u017ebu biskupa. Sudjelovao sam na jednoj sinodi\nbiskupa na kojoj je bilo govora samo o tomu. Bile su to prave duhovne vje\u017ebe i\nrazmi\u0161ljanje o slu\u017ebi biskupa koja nije samo sociolo\u0161ka, dru\u0161tvena ve\u0107 nadasve\nvjerni\u010dka i otajstvena jer nas uvodi u Bo\u017eji plan koji on ima s ljudima. A taj\nje plan zapo\u010deo davno odabirom Izraelskoga naroda i ostvario se utjelovljenjem\nSina Bo\u017ejega, Isusa Krista koji je odabrao dvanestoricu apostola i ovlastio ih\nposlao neka idu, navje\u0161\u0107uju evan\u0111elje i krste sve ljude. Oni su bili obi\u010dni\nribari, bez nekih osobitih \u0161kola. Ali, vjerovali su Kristu i po\u0161li za njim. I\npotpuno se predali. Vjera i potpuno predanju u poslanju koje Isus tra\u017ei glavni\ni \u201epresudni kriterij\u201c u biskupskoj slu\u017ebi. Stoga je moj zareditelj kard.\nKuhari\u0107, koga ste prije par dana citirali, rekao kako ja \u201ene dolazim ni iz\nBlagaja gdje sam kr\u0161ten, ni iz Po\u017eege gdje su mi roditelji \u017eivjeli, ni iz\nSarajeva gdje sam radio, ve\u0107 iz Jeruzalem, Galileje i Samarije kuda je Isus\nhodao skupa sa svojim u\u010denicima\u201c. To je taj otajstveni, vjerni\u010dki vid i\nidentitet biskupa. No, tra\u017ei se da ima i druge, rekli bismo stru\u010dne i ljudske\nkvalitete o \u010demu se na \u0161iroko govorilo na spomenutoj sinodi biskupa u Rimu,\n2001. godine. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Pu\u0161tanje golubice na otvorenju feste sv. Vlaha u Dubrovniku <\/strong> <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Mo\u017eete li navesti bar neke od tih \u201estru\u010dnih i ljudskih kvaliteta\u201c o\nkojima se govorilo na toj sinodi biskupa?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sinoda je trajala \u010detiri puna tjedna i na njoj se puno toga reklo, a kasnije i pismeno objavilo. Na\u0161alio sam se jednom kolegi iz Rumunjske dok smo sudjelovali u radu sinode i rekao \u201eBogu hvala da nisam znao kad su me pitali da prihvatim Dubrova\u010dku biskupiju \u0161to se sve tra\u017ei od jednog biskupa\u201c. I dodao \u201eBojim se da bi me mo\u017eda ti silni stru\u010dni zahtjevi i tra\u017eene kvalitete pokolebale\u201c. Dobro je da \u010dovjek ne zna \u0161to ga \u010deka. No, ima ne\u0161to u tom pozivu \u0161to daje nadu i povjerenje, a to je molitva i podr\u0161ka onih kojima se biskupa \u0161alje. Sve\u0107enici i Bo\u017eji narod mole za svog biskupa. Svaki dan se u Misi i Bo\u017eanskom \u010dasoslovu moli za papu i biskupa. Uz tu vjerni\u010dku i otajstvenu dimenziju na spomenutoj sinodi o biskupskoj slu\u017ebi bilo je govora i o potrebi \u201estru\u010dnih i ljudskih odlika i kvaliteta\u201c koje se tra\u017ee od biskupa. Mo\u017eda bi se moglo kratko sa\u017eeti da se o\u010dekuje da biskup bude dobar \u201eotac, brat, prijatelj, tje\u0161itelj. A uz to i \u201esposoban pastir du\u0161a, prorok i u\u010ditelj vjere\u201c koji s osje\u0107ajem odgovornosti i hrabrosti navije\u0161ta prave vrjednote, te srcem zauzetog pastira ide tra\u017eiti \u0161to je izgubljeno. I ne pla\u0161i se \u201eupozoravati na iskrivljene antroplogije\u201c i \u201ezavodljive ideologije\u201c koje u svijetu \u0161ire poluistine o \u010dovjeku, njegovim ciljevima i vje\u010dnom \u017eivotu. \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>\n\n\n\n

Jeste\nli se dugo premi\u0161ljali \u0161to odabrati za svoje biskupsko geslo koje glasi: \u201e(U\nbitnome) jedinstvo – (u dvojbama) sloboda, (a u svemu) ljubav\u201c?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pa, potrajalo je nekoliko\ndana dok nisam formulirao i priop\u0107io javnosti svoje biskupsko geslo. Pomogli su\nmi dvojica kolega profesora kojima sam rekao da mi se svi\u0111a simbol Dubrovnika\nkoji je opisan u rije\u010di sloboda, \u201elibertas\u201c, pa bih volio kad bi se u tom vidu\nne\u0161to i na\u0161lo. Razmi\u0161ljali\nsam o nekoliko znakovitih biblijskih izreka koje zbore o slobodi. Ali, prevladalo\nje ovo \u0161to ste naveli u pitanju, a pripisuje sv. Augustinu. U sredi\u0161tu je rije\u010d\n\u201elibertas\u201c,\nsloboda. Naime,\ncijela izreka glasi: \u201eIn necessariis unitas, in dubiis libertas, in omnibus\ncaritas\u201c, \u201eu nu\u017enomu jedinstvo, u dvojbenomu sloboda, a u svemu ljubav\u201c. Kad\nsam to pro\u010ditao, tekst mi je djelovao privla\u010dno, pa sam to \u201eposvojio\u201c. Budu\u0107i\nda je povijest Dubrovnika bila protkana borbom za slobodu, \u201ekoju nam vi\u0161nji Bog\nje do\u201c, spomenuta re\u010denica bila mi je nadahnu\u0107e da se odlu\u010dim za to geslo. Pomalo\nsam se identificirao s njime i s vremenom sam otkrio kako je ono prakti\u010dno i\nkorisno, kako u osobnom odnosu s drugima, tako i u me\u0111uodnosu u obitelji,\nzajednicama, dru\u0161tvu. <\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eete\nli povu\u0107i neku paralelu izme\u0111u Dubrovnika i Zadra u smislu vjerni\u010dkoga puka i\nVa\u0161e slu\u017ebe?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Oba grada imaju svoju\nbogatu narodnu i kulturnu pro\u0161lost na koju se s ponosom gleda i cijeni. A\nzajedni\u010dko im je bilo da su za svoju narodnu i kulturnu svijest i slobodu puno\npretrpjeli, posebice tijekom Domovinskoga rata. Iako mi se nije bilo lako\nrastaviti od Grada sv. Vlaha i njegovih odanih \u0161tovatelja s kojima sam\nproboravio dvadeset godina, brzo sam se uklopio u ovo podneblje koje \u010duva\n\u010detvero svetih za\u0161titnika. Zahvaljujem Bogu \u0161to sam i ovdje, kao i u\nDubrovniku, u kleru i u Bogu posve\u0107enim osobama ove slavne Nadbiskupije na\u0161ao\nvrijedne suradnike na njivi Gospodnjoj, te susreo mno\u0161tvo odanih vjernika laika\nkoji vole Crkvu, papu, biskupa i sve \u0161to je lijepo, dobro i sveto. Neka ih\nGospodin sve blagoslovi i \u010duva.  <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"
Misa koju je slu\u017eio papa Ivan Pavao II. u Gru\u017eu u Dubrovniku 6. lipnja 2003. <\/strong><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Vi\nste od po\u010detka svoga biskupstva slu\u017ebom bili usmjereni na odnose s dr\u017eavom u\nime HBK. \u010clan Komisije za ure\u0111enje odnosa s dr\u017eavom bili ste od 1996. do 2002.,\na njezin predsjednik od 1999. do 2002. g. Ima li netko od odgovornih, starijih\nhrvatskih biskupa, tko Vas je svojim povjerenjem osobito ‘usmjeravao’ u tom\npogledu? Iako je to uvijek bila odluka tijela HBK.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Najprije valja re\u0107i da\nsmo mi skromna Biskupska konferencija koja ima sedamnaest biskupija i dvadeset\nbiskupa. A zajedni\u010dki zadu\u017eenja previ\u0161e. Tako da svatko od nas ima barem dvije\nslu\u017ebe, a neki i vi\u0161e. Nema, me\u0111utim, neke slu\u017ebe koja bi \u201enekomu pripadala\u201c.\nIstina, ja sam u nekoliko navrata bio \u010dlan Komisije za odnose s dr\u017eavom. Nisam\nse sam ni kandidirao, a niti birao. U danom trenutku kad je nekomu istekao\nmandat, bira i predla\u017ee drugoga.  <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u010cesto\ngovorite o potrebi slobodne Crkve u slobodnom dru\u0161tvu. Kako ocjenjuje dijalog\nizme\u0111u predstavnika Crkve i predstavnika dr\u017eave svih ovih godina u demokratskoj\nHrvatskoj?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Poznato je kako je Hrvatska me\u0111u prvim dr\u017eavama biv\u0161eg\nkomunisti\u010dkog bloka s \u010detiri potpisana ugovora uredila odnose sa Svetom\nStolicom u svezi odnosa dru\u0161tva i Crkve. Ugovorima nije \u201eizboren\u201c nikakav povla\u0161ten polo\u017eaj Crkve,\nve\u0107 je osigurana sloboda slu\u017eenja, kako bi Crkva bila \u201eslobodna u slobodnom\ndru\u0161tvu\u201c. Potrebno je, naime, da Dr\u017eava i Crkva budu \u201eneovisne i samostalne\u201c, te\nda obostrano sura\u0111uju i uzajamno se uva\u017eavaju, kako ne bi do\u0161lo do \u201ekonfesionalizacije\ndru\u0161tva\u201c ili pak do \u201eantiklerikalizma\u201c koji se obi\u010dno pretvori u \u201eprotukr\u0161\u0107anski\npokret\u201c kakav je bio u vrijeme fa\u0161izma i komunizma. Mislim da sklopljeni\nugovori omogu\u0107uju Dr\u017eavi i Crkvi da budu samostalni \u201esvaka u svom poretku\u201c i da\nsu dijalog i odnosi dosada korektni i poma\u017eu razvoju demokracije i obostrane\nsuradnje.<\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Bili\nste i \u010dlan Biskupske komisije HBK za odnose s Europskom unijom. U kojem\nvremenskom razdoblju i \u0161to je ta slu\u017eba podrazumijevala? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Hrvatska je 2003. godine podnijela\nzahtjev za punopravno \u010dlanstvo u Europsku Uniju. Budu\u0107i da je ve\u0107ina\nbiskupskih konferencija zemalja EU imala tijelo koje je bilo  zadu\u017eeno za odnose Crkve i Europske unije,\nhrvatski su biskupi 2008. osnovali  Komisiju HBK za odnose s Europskom unijom. U\ntoj komisiji izabrana su tri \u010dlana: kard. Josip Bozani\u0107, predsjednik, te mons.\nIvan Dev\u010di\u0107 i ja \u010dlanovi. Komisija je pripremila \u201ePismo hrvatskih biskupa\npovodom pristupnih pregovora za ulazak RH u EU\u201c koje je usvojeno i objavljeno u\no\u017eujku 2010. Pismo ima \u010detiri kratka poglavlja i 22 broja. U prvom poglavlju\nukratko se izla\u017ee \u0161to su \u017eeljeli utemeljitelji EU koji su bili prakti\u010dni\nvjernici i uvjereni Europljani. U drugom poglavlju opisuje se kako su na\npoliti\u010dku asocijaciju gledali Rimski Prvosve\u0107enici, od pape Pija XII. do\nBenedikta XVI. U Pismu se govori tako\u0111er i o nekim problemima koji se javljaju,\nkao i o perspektivi EU. Zadnje poglavlje posve\u0107eno je odnosu RH i EU s\npreporukom pregovara\u010dima da brane interese svoga naroda i svoje dr\u017eave, te da\ntra\u017ee rje\u0161enja koja \u0107e biti manje bolna za odre\u0111ene kategorije gra\u0111ana i\ndru\u0161tva u cjelini. Kad je RH bila primljena u EU (2013.), Komisija vi\u0161e nije\nbila potrebna jer snagom slu\u017ebe Predsjednik HBK postao \u010dlanom Vije\u0107a Europskih\nbiskupskih konferencije (CCEE), a HBK je uz to izabrala jednoga svoga \u010dlana u\nVije\u0107e Europskih biskupskih konferencije EU (COMECE).      <\/p>\n\n\n\n

Smatrate\nli da je danas te\u017ee pred vjernicima ‘braniti’ potrebu zemlje da bude dijelom\nEuropske unije, s obzirom na zakone koje njezine strukture donose a protive se\nne samo kr\u0161\u0107anskim, nego naravnim i Bo\u017ejim zakonima i op\u0107eljudskim vrednotama? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Imate pravo kad velite da nije lako braniti pred vjernicima\npotrebu da zemlja bude dijelom Europske unije kad se \u201etamo donose zakoni koji\nse protive i kr\u0161\u0107anskim i naravnim, Bo\u017ejim zakonima i op\u0107eljudskim\nvrjednotama\u201c. Reklo bi se \u201ekuda ide ovaj svijet\u201c. Crkva, me\u0111utim, ne mo\u017ee\n\u0161utjeti kad je u pitanju \u010dovjek i njegov moralni identitet. Pozitivno je da\nljudi \u017eele udru\u017eivati se, te zajedni\u010dkim snagama stvarati bolje uvjete za \u017eivot\ni rad.  Istina, u pro\u0161losti su dru\u0161tva\nnastojala svoje zakone uskladiti s Dekalogom (deset Bo\u017eji zapovijedi) i s onim\n\u0161to je Bog upisao u narav \u010dovjeka. Danas, na\u017ealost, puno je toga u neskladu i s\nDekalogom i s prirodnim zakonima. Stoga, potrebni su nam  \u201eproroci i u\u010ditelji\nvjere\u201c, kako sam ve\u0107 rekao, koji \u0107e s\nosje\u0107ajem odgovornosti i hrabrosti navije\u0161tati prave\nvrjednote i upozoravati suvremenike i donositelje zakona na krive antropologije\ni zavodljive ideologije koje \u0161ire poluistine o \u010dovjeku, njegovim ciljevima i\nvje\u010dnom \u017eivotu. Potrebni su nam, dakle, u\u010ditelji vjere\nkoji \u0107e to \u010diniti \u201ebilo zgodno ili nezgodno\u201c, kako lijepo savjetuje sveti Pavao\nsvome dragom u\u010deniku Timoteju: \u201e<\/a>Zaklinjem te pred Bogom i Kristom\nIsusom, koji \u0107e suditi \u017eive i mrtve: propovijedaj Rije\u010d, uporan budi, uvjeravaj,\nprijeti, zapovijedaj sa svom strpljivo\u0161\u0107u i poukom. Jer\ndo\u0107i \u0107e vrijeme kad ljudi ne\u0107e podnositi zdrava nauka\u2026 od istine \u0107e uho\nodvra\u0107ati, a bajkama se priklanjati\u201c.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Rim,<\/strong> 2006. g. s papom Benediktom XVI. <\/strong> <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Kada\npogledate unatrag, primje\u0107ujete li da se ne\u0161to u Crkvi i dru\u0161tvu znatno\npromijenilo u odnosu na Va\u0161e imenovanje biskupom prije 30 godina, da i od Vas\nkao pastira tra\u017ei dodatni anga\u017eman, iskorak, poziva na dodatnu ‘borbu’, osim\none egzistencijalne koju ste pro\u0161li kao dubrova\u010dki biskup u vrijeme Domovinskog\nrata?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Narod je davno stvorio\nizreku kako \u201esvako vrijeme nosi svoje breme\u201c. U tom vidu je dobra Va\u0161a\nprimjedba s upitom \u201eje li se ne\u0161to u Crkvi i dru\u0161tvu znatno promijenilo\u201c u zadnjih\n30 godina. \u010cinjenica je kako se navike, pitanja i problemi vrlo brzo mijenjaju.\nBr\u017ee nego u pro\u0161losti. Nekada je za odre\u0111ene promjene trebalo \u010dekati i\ndesetlje\u0107ima, dok se danas to doga\u0111a u mjesecima. Tomu valja dodati i veliku\nmogu\u0107nost manipulacije s ljudima kako na dru\u0161tvenom, politi\u010dkom i odgojnom\npodru\u010dju, tako i u onom virtualnom, medijskom. Stoga je potreban veliki oprez i\nbudnost, kao i dodatni anga\u017eman i borba za istinu, slobodu i dostojanstvo\n\u010dovjeka.   <\/p>\n\n\n\n

Kako\nVi gledate na \u010dinjenicu da ste dva puta od subra\u0107e biskupa izabrani biti\npredsjednikom HBK? \u0160to Vam je ta slu\u017eba kvalitativno donijela, osim dodatnih\nobveza?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Za razliku od uhodanih\nprocedura u dru\u0161tvenom sektoru gdje se pojedinci kandidiraju za vode\u0107e pozicije\nu stranci ili slu\u017ebi od va\u017enosti za neku javnu poziciju, u biranju predsjednika\nHBK biskupi slobodno biraju nekoga od nazo\u010dnih. Uz brojne dodatne obveze, koje\nme sve vi\u0161e optere\u0107uju, ova slu\u017eba kvalitetno donosi i razvija osje\u0107aj za\nslu\u0161anje i u\u017eivljavanje u problematiku koju drugi iznose. Kao predsjednik\nobvezan sam pa\u017eljivo pratiti \u0161to drugi pri\u010daju, obrazla\u017eu i predla\u017eu. To,\nistina, umara i iscrpljuje, ali razvija osje\u0107aj slu\u0161anja i razumijevanja\ndrugih. I prisiljava u\u017eivljavati se u situaciju drugih i druga\u010dijih\nrazmi\u0161ljanja. U\u010di nas, \u0161to narod veli, \u201eobuvati cipele drugih\u201c i dijeliti\nnjihove misli i stavove.        <\/strong><\/p>\n\n\n\n

\"\"
S Papom Franjom 23. studenoga 2013. <\/strong><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ima\nli ne\u0161to \u0161to je osobito te\u0161ko u slu\u017ebi nadbiskupa, s obzirom da je to osoba\nupravitelj koja mora puno okolnosti uzimati u obzir, ‘pomiriti’, a mogu\u0107e je\nipak nekome i ‘zamjeriti se’. Potrebna je odva\u017enost u odlu\u010divanju nadbiskupa,\nzar ne?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

U svezi sa slu\u017ebom biskupa \u010dini mi se potrebnim imati u vidu i \u010dinjenicu\nkako me\u0111u Hrvatima nije lako \u201ebiti glavni i prvi\u201c. I kao \u0161to se alkaru veli i\n\u017eeli neka \u201eima o\u0161tro oko i sigurnu ruku\u201c, sli\u010dno bi se moglo po\u017eeljeti i svakom\nbiskupu. Jer, kao \u201evidljivom principu jedinstva\u201c mjesne Crkve,\npotrebno mu je i o\u0161tro oko\ni sigurna ruka. A nadasve mu je potrebno srce i du\u0161a dobroga pastira\nkoji poput apostola Pavla \u201eslu\u017ei Gospodinu i bra\u0107i ponizno, u suzama i ku\u0161njama\u201c.\nBudu\u0107i da je apostol Pavao znao kako \u0107e \u201enakon njegova odlaska u\u0107i me\u0111u vjernike\nvuci okrutni koji ne \u0161tede stada\u201c, on im se ispovijeda kako je \u201etri godine bez\nprestanka no\u0107u i danju suze lijevao  i urazumljivao\nsvakoga od njih\u201c. I biskupu je du\u017enost miriti, koriti, upozoravati i ka\u017enjavati\nkad treba, pa makar se i zamjerio. A nerijetko biti i \u201erame za plakanje\u201c.<\/p>\n\n\n\n

Postoje\nli neke pastoralne, crkvene \u017eelje koje biste jo\u0161 \u017eeljeli ostvariti dok ste u\naktivnoj slu\u017ebi zadarskog nadbiskupa?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Puno je stvari koje bih\nhtio po\u010deti ili zavr\u0161iti, kako na planu pastorala, tako i na polju\ninfrastrukture koja tra\u017ei vremena, prostora i sredstava. Odrastao sam u\nobitelji gdje je bilo normalno moliti se osobno i zajedni\u010dki. Kad sam se rodio\nprije sedam desetlje\u0107a u obiteljima je bila prisutna molitvena liturgija. Nije\nbilo ku\u0107e u kojoj se nave\u010der nakon obavljenih poslova na polju nije molilo u\nobiteljima krunicu ili preporuke. Moderna jurnjava i razdvojenost \u010dlanova\nobitelji, kao i suvremena sekularizacija s modernim sredstvima radija i\ntelevizije udaljila je zajedni\u010dku molitvu iz na\u0161ih domova. Osje\u0107am prijeku\npotrebu vra\u0107anja obiteljske liturgije koja \u0107e pomo\u0107i njezinim \u010dlanovima da budu\nosjetljiviji jedni za druge, te u obiteljskom ozra\u010dju razvijati religiozni\nosje\u0107aj prema \u017eivotu i radu. Uz rad s obiteljima smatram va\u017enim i rad s\nmladima. Oni su nada Crkve i dru\u0161tva i valja im posvetiti dostatno brige,\nljubavi i vremena, posebice krizmanicima koji na va\u017enoj prekretnici \u017eivota.\nDrago mi je \u0161to smo uz katoli\u010dku gimnaziju otvorili i osmogodi\u0161nju \u0161kolu \u201eIvo\nMa\u0161ina\u201c, a zapo\u010deli su radovi i nove \u0161kole na Bokanjcu. Volio bih osigurati i\nprikladan smje\u0161taj za biblioteku i nadbiskupijski arhiv, koji je vrlo bogat i\ndragocjen kako za crkvenu, tako i civilnu povijest. Naime, podrumski prostor\ngdje je arhiv sada smje\u0161ten nije prikladan, a dio arhiva je stradao u nedavnoj\nje poplavi u Zadru.         <\/p>\n\n\n\n

\"\"<\/figure>\n\n\n\n

Ima\nli neki svetac koji Vam je omiljen ili autor kojega rado \u010ditate? Osim stru\u010dne\nliterature, podru\u010dje Va\u0161eg rada bila je psihologija koju ste doktorirali na\nrimskoj Salesiani.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zavr\u0161io sam studij psihologije na Papinskom sveu\u010dili\u0161tu Salesiani gdje sam 1980. i doktorirao s temom \u201eSamoostvareni \u010dovjek i sinergijsko dru\u0161tvo u psihologiji Abrahama H. Maslow\u201c. Jo\u0161 uvijek imam volje i znati\u017eelje \u010ditati znanstvene priloge i knjige iz podru\u010dja odgoja, psihologije i teologije. Svidjela mi se Petersonova knjiga o dvanaest pravila za \u017eivot, a sada \u010ditam izvrsnu i aktualnu studiju njema\u010dkog neuroznanstvenika i psihijatra Manfred Spitzera, Digitalna demencija. Tu bih knjigu preporu\u010dio svakom roditelju, sve\u0107eniku, kateheti, profesoru i odgojitelju jer Spitzer kao otac obitelji i znanstvenik pokazuje na stra\u0161ne posljedice moderne digitalizacije . I upozorava da mi i na\u0161a djeca s pretjeranom uporabom digitalnih sredstava malo pomalo \u201esilazimo s uma\u201c. Moram ipak priznati kako me zadnjih godina osobito privla\u010di literatura poput knjiga kardinala Saraha: \u201eSnaga ti\u0161ine\u201c, \u201eBog ili ni\u0161ta\u201c, te najnovija \u201eZamalo \u0107e ve\u010der i dan je na izmaku\u201c. I meni su godine slu\u017ebe \u201ena izmaku\u201c, pa je mo\u017eda i to razlog \u0161to su mi privla\u010dne knjige spomenutih naslova. \u0160to se ti\u010de svetaca ima ih dosta koji su mi dragi i o kojima rado \u010ditam ili slu\u0161am. Posebice mi je mio sveti Ivan Pavao II. kojega sam osobno upoznao i vi\u0161e puta susreo. I pripremio dobrodo\u0161licu u Dubrovniku 2003. kada je za svoje stoto, jubilarno putovanje odabrao na\u0161u zemlju i pohodio Dubrovnik, Osijek i \u0110akovo, Rijeku i Zadar. Smatram ga privla\u010dnim svecem koji nas dobro razumije, koga smo posebice voljeli i kome se sada mo\u017eemo moliti. A i on je nas volio, poticao, tje\u0161io i hrabrio. Dok iskreno Bogu zahvaljujemo za toga velikoga Papu, molimo neka nas sada s neba prati svojim mo\u0107nim zagovorom.<\/p>\n\n\n\n

Zadarski list<\/strong>, Utorak, 21. sije\u010dnja 2020. g.<\/p>\n\n\n\n

\u0160enol Selimovi\u0107, glavni urednik Zadarskog lista<\/p>\n\n\n\n

Razgovor povodom 30. godi\u0161njice biskupskog re\u0111enja mons. \u017delimira Pulji\u0107a u Dubrovniku, 14. sije\u010dnja 1990. g. <\/p>\n\n\n\n

Foto: Privatna arhiva mons. \u017d. Pulji\u0107a<\/p>\n\n\n\n

\"\"

U prigodi otvorenja feste svetoga Vlaha, 2. velja\u010de 2010., jedna od to\u010daka protokola je i pu\u0161tanje golubica iz krletke. Te, 2010. godine jedna od golubica se \u010dvrsto uhvatila za ruku i nije htjela poletjeti. Uporno je gledala u dubrova\u010dkog biskupa, mons. \u017delimir Pulji\u0107a.
Kao da je ne\u0161to htjela priop\u0107iti.
\u00a0
(Mo\u017eda je imala nakanu priop\u0107iti: Uskoro \u0107e\u0161 na put prema Zadru.
Naime, 15. o\u017eujka je stiglo imenovanje, a 24. travnja preuzimanje slu\u017ebe u Zadru).
\u00a0 <\/strong><\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

O\u010de nadbiskupe, za po\u010detak, u kakvoj obitelji ste odrasli, s koliko bra\u0107e i sestara? Vi imate jo\u0161 jednog brata sve\u0107enika na slu\u017ebi u Americi. To odaje da je Va\u0161a obitelj bila pobo\u017ena. Rodio sam se u obitelji Ivana i Ane, ro\u0111ene Ragu\u017e koji su imali petero djece, tri sina i dvije k\u0107eri. Ja sam najmla\u0111i.<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":39553,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2,5],"tags":[],"class_list":["post-39552","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktualnosti","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39552","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=39552"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/39552\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=39552"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=39552"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=39552"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}