{"id":33469,"date":"2019-04-30T17:48:13","date_gmt":"2019-04-30T16:48:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=33469"},"modified":"2019-04-30T17:48:13","modified_gmt":"2019-04-30T16:48:13","slug":"zadar-predstavljena-knjiga-zadarski-sveci-fra-stanka-josipa-skunce","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2019\/04\/zadar-predstavljena-knjiga-zadarski-sveci-fra-stanka-josipa-skunce\/","title":{"rendered":"ZADAR: PREDSTAVLJENA KNJIGA ‘ZADARSKI SVECI’ FRA STANKA JOSIPA \u0160KUNCE"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

Knjigu ‘Zadarski sveci – Sveti zadarski i ninski za\u0161titnici, bla\u017eenici i osobe sveta \u017eivota Zadra i zadarskog kraja’ \u010diji je autor fra Stanko Josip \u0160kunca, predstavili su recenzenti knjige dr. Zdenko Dundovi\u0107 i dr. Ante Gveri\u0107 te autor \u0160kunca, u ponedjeljak 29. travnja u dvorani samostana sv. Frane u Zadru.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u0160kunca je redovnik u samostanu sv. Frane u Zadru, \u010dlan Franjeva\u010dke provincije sv. Jeronima. Bavi se crkvenom povije\u0161\u0107u te je autor vi\u0161e knjiga i znanstvenih radova. Na 178 stranica, popra\u0107eno fotografijama, autor u tri dijela prikazuje \u017eivotopise dvadeset i jedne osobe svetoga \u017eivota koje je Crkva slu\u017ebeno proglasila svetima ili se na glasu svetosti \u010daste u zadarskom kraju. Autor obra\u0111uje za\u0161titnike Zadarske nadbiskupije i Grada Zadra (Sto\u0161ija, Kr\u0161evan, \u0160imun<\/strong> i Zoilo<\/strong>) ali i osobe koje su rodnim porijeklom iz Zadra i one koji su djelovali u Zadru.<\/p>\n

 <\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Prvi dio ‘Zadarski sveci (duhovni poticaji)’ kontekstualizira pro\u0161lost kr\u0161\u0107anstva na zadarskom podru\u010dju. Sveci su nam uzor i poticaj, pa autor navodi hagiografiju zadarskih svetaca uz duhovne poticaje. \u201e\u0160kunca tim radom \u017eeli dati cjeloviti pogled na \u017eivot i mu\u010deni\u0161tvo svetaca, tradiciju i okolnosti u kojima su njihovi posmrtni ostaci do\u0161li u Zadar te na \u010duvanje njihovih relikvija tijekom stolje\u0107a. U kr\u0161\u0107anskoj teologiji odzvanja temeljni poziv \u010dovjeku – biti svet. ‘Sveti budite, jer ja sam svet’, govori Gospodin. Niskom zadarskih svetaca i bla\u017eenika (sveti \u0160imun, Sto\u0161ija, Kr\u0161evan, bl. Jakov Zadranin<\/strong>), himana i molitava njima u \u010dast, autor prenosi \u010ditatelja u prva kr\u0161\u0107anska vremena koja su iznjedrila istinitu Tertulijanovu izreku: ‘Krv mu\u010denika, sjeme novih kr\u0161\u0107ana’\u201c rekao je dr. Dundovi\u0107. U drugom dijelu ‘Sveti zadarski za\u0161titnici’, \u0160kunca analizira kult zadarskih i ninskih svetaca za\u0161titnika (Anselma, Ambroza i Marcele<\/strong>), mu\u010denika i priznavalaca iz ranokr\u0161\u0107anskih vremena: Sto\u0161ije, Kr\u0161evana, Zoila.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u201eAutor ne donosi tek biografske i hagiografske podatke, nego koristi deduktivnu i induktivnu metodu u razmatranju pojmova mu\u010deni\u0161tva i kulta, uspje\u0161no balansiraju\u0107i izme\u0111u konkretnog doga\u0111aja trpljenja pojedinog sveca, povijesne pozadine u kojoj se ono odvijalo i razvoju \u0161tovanja mu\u010deni\u0161tva. Autor se ne zaustavlja na geografskom podru\u010dju u kojemu se kult \u0161tuje danas, nego odlazi na njegove izvore\u201c rekao je don Zdenko. \u0160kunca poja\u0161njava \u0161to su realnost i legenda u \u0161tovanju nekog mu\u010denika, uz poznavanje dru\u0161tveno-politi\u010dkih i crkvenih pozicija u odre\u0111enom razdoblju. \u201eAutor podi\u017ee iz zaborava svetice i mu\u010denice Agapu, Kioniju i Irenu<\/strong> koje hagiografija stavlja u odnos sa sv. Sto\u0161ijom i sv. Kr\u0161evanom. Time nagla\u0161ava nekoliko puta izre\u010denu misao u knjizi da je ‘biskup Donat bio kolekcionar mo\u0107i svetaca koje se vezuje uz mu\u010deni\u0161tvo sv. Sto\u0161ije<\/strong>‘. U tom kontekstu, neizostavna je rasprava o sv. Zoilu, zaboravljenom zadarskom svecu \u010diji je kult bio uzrokom prijepora u 17. st. unutar gradskih zidina i crkvenih struktura, a rezultat je bilo njegovo ga\u0161enje\u201c rekao je dr. Dundovi\u0107. Autor navodi da su zadarskog biskupa Donata Zadrani zbog svetoga \u017eivota proglasili svetim, iako se Crkva slu\u017ebeno o tome nije o\u010ditovala. Biskup Donat<\/strong> na \u0161krinji sv. Sto\u0161ije potpisao se kao peccatur, gre\u0161nik, \u201ea to se o sebi usu\u0111uju re\u0107i samo doista sveti ljudi\u201c, ka\u017ee \u0160kunca koji donosi i tri predaje o dolasku tijela sv. \u0160ime u Zadar. \u201eDio knjige koji izlazi iz konteksta naslova, rasprava je o sv. Franji Asi\u0161kom<\/strong> i predaji o njegovom dolasku u Zadar<\/strong> u 13. st. Tradiciju o dolasku sv. Franje u Zadar autor prikazuje kroz historiografske zapise subra\u0107e povjesni\u010dara Donata Fabijani\u0107a, Franje Gonzage i Oktavijana Spadera Jankovi\u0107a, podupiru\u0107i mi\u0161ljenje ‘da je Zadar obilje\u017een stopama svetoga Franje’. Fra Stanko nam je darovao korisnu knjigu, svojevrsni kompendij poznavanju razvoja kulta zadarskih i ninskih svetaca. Kako je sam naglasio, knjiga nije ‘minuciozna znanstvena rasprava’ nego je namijenjena \u0161iroj publici\u201c rekao je dr. Dundovi\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Tre\u0107i dio knjige u kojem su prikazani \u017eivoti bla\u017eenika i osoba sveta \u017eivota koji su rodom iz Zadra ili su povezani sa Zadrom tako da su u njemu \u017eivjeli, predstavio je dr. Gveri\u0107. Kronolo\u0161kim redoslijedom s obzirom na njihovo godi\u0161te prikazani su \u017eivoti osam osoba koje su \u017eivjele od 14. do 20. st. To su sedmorica mu\u0161karaca i jedna \u017eena, od kojih su \u0161estorica franjevaca, jedan laik i jedna laikinja.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Fra \u0160imun Zadranin<\/strong> iz 14. st. s vi\u0161e franjevaca iz na\u0161ih krajeva djelovao je kao misionar u Bugarskoj. U vjerskim progonima izbjegao je smrt skloniv\u0161i se u planinske krajeve gdje je nastavio s misionarskim radom. Umro je na glasu svetosti. Njegova slika koja se \u010duvala u samostanu sv. Frane uni\u0161tena je u bombardiranju u Drugom svjetskom ratu. \u201eBla\u017eeni fra Jakov Zadranin<\/strong> je pravi uzor predanog redovni\u010dkog, franjeva\u010dkog \u017eivota i jedini je Zadranin kojega je Crkva uzdigla na \u010dast oltara. Autor je opisao njegovu beatifikaciju i \u0161tovanje u Italiji i Zadru. Taj franjeva\u010dki brat laik s po\u010detka 15. st. u Zadru, \u017eivot je nastavio u talijanskoj pokrajini Apulija gdje je do\u017eivio duboku starost. Umro je na glasu svetosti. Njegov kult posebno se razvio kad je njegovo tijelo 20-ak godina nakon smrti na\u0111eno u stupnju neraspadnutosti. Fra Jakovljeva svetost ogledala se u njegovom bogatom duhovnom \u017eivotu i radosnom ispunjavanju svakodnevnih poslova poput kuhanja, vrtlarstva, pomo\u0107i u crkvi\u201c rekao je dr. Gveri\u0107. Bla\u017eenim je progla\u0161en 1700. g., no kult bl. Jakova u Zadru novijeg je datuma. Prvo hodo\u010da\u0161\u0107e Zadrana u Bitetto 1989. g. organizirano je sa zadarskim nadbiskupom Marijanom Oblakom, desetak sve\u0107enika i puno vjernika. Te su godine iz Bitetta u Zadar stigli i hodo\u010dasnici predvo\u0111eni franjeva\u010dkim provincijalom. \u201eBl. Jakov Zadranin se slavi u mjestu ro\u0111enja i na poseban na\u010din u mjestu smrti. Treba podupirati napore da se njegov kult, kao jedinog zadarskog bla\u017eenika kojeg je Crkva uzdigla na \u010dast oltara, pro\u0161iri i na\u0161im krajevima\u201c potaknuo je dr. Gveri\u0107.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Bla\u017eeni Toma Ilirik iz Vrane<\/strong> (15.\/16. st.) kao dijete je s roditeljima preselio blizu Loreta, kasnije je navra\u0107ao u na\u0161e krajeve. \u201ePisao je protiv Luterovih ideja, izdao knji\u017eicu u obranu papinske vlasti i autoriteta, za koju \u0160kunca smatra da je vjerojatno jedna od prvih knjiga protiv Lutera. Umro je na glasu svetosti u ju\u017enoj Francuskoj. Godine 1612. pokrenut je proces za njegovo progla\u0161enje bla\u017eenim i nije zavr\u0161en\u201c rekao je dr. Gveri\u0107. Franjeva\u010dki klerik Bernardin Toma\u0161i\u0107 iz druge polovice 19. st. ro\u0111en je u Novigradu istarskom. Umro je u 20. godini \u017eivota u zadarskom samostanu sv. Frane od posljedica tuberkuloze i bolesti koje je sveta\u010dki strpljivo podnosio. Pokopan je u samostanu u Kraju na Pa\u0161manu. Provincija mu je kao ‘prekrasnom cvijetu serafske mlade\u017ei\u201c podigla spomen plo\u010du 1958. g.<\/p>\n

\u201eMe\u0111u osobe sveta \u017eivota fra Stanko je uvrstio i Angelicu Salghetti Drioli<\/strong>, suprugu poznatog zadarskog slikara i tvorni\u010dara Francesca Salghettija Driolija. Angelica je bila pobo\u017ena \u017eena koja je umrla pri porodu devetog djeteta 1853. g. Pokopana je u Preku na Ugljanu gdje je obitelj imala ku\u0107u i imanje. Iako je nama nepoznata, njenim suvremenicima nije ostao nezapa\u017een njen pobo\u017ean \u017eivot. O njoj su pisali Nicol\u00f2 Tommaseo i drugi pisci\u201c rekao je dr. Gveri\u0107. \u0160kunca je obradio njena pisma zaru\u010dniku Francescu koja pokazuju njen jaki duhovni \u017eivot. U samostanu sv. Frane nalazi se velika slika koju je nakon smrti Angelice naslikao njen suprug Francesco Salghetti. Sluga Bo\u017eji Lino Maupas<\/strong> kao dijete doselio je s roditeljima iz Splita u Zadar. Njegov stric Pietro Doimo Maupas bio je zadarski nadbiskup, a drugi Giacomo, zadarski kanonik. Lino, franjevac Dalmatinske provincije, ve\u0107inu \u017eivota proveo je u Parmi gdje se iskazao u pastoralu. Zauzimao se za siroma\u0161ne i prezrene. Kauza za njegovu beatifikaciju pokrenuta je 1942.g., a Slugom Bo\u017ejim progla\u0161en je 1999. g. Kao uzor za obnovu franjeva\u010dkog reda postavio ga je papa Pavao VI., rekav\u0161i: ‘Fra Lino iz Parme jedan je od va\u0161ih, slijedite njegov primjer’.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Fra Stanko navodi i sv. Leopolda Bogdana Mandi\u0107a<\/strong> koji je bio ispovjednik u kapucinskom samostanu i crkvi Gospe od Zdravlja. Zadnje ime zadarske hagiografije u knjizi je Ivo Ma\u0161ina<\/strong>, domoljub, povjesni\u010dar ro\u0111en 1927. g. u Preku. Kr\u0161\u0107anski je mu\u010denik u komunizmu, osu\u0111en na 15-godi\u0161nju robiju i mu\u010dki ubijen 1961. g. \u0160kunca donosi njegovo pismo majci iz Stare Gradi\u0161ke za Bo\u017ei\u0107 1954. g. kao \u201eprimjer autenti\u010dne svetosti, kr\u0161\u0107anskom vjerom pro\u017eete patnje, koja usprkos patnji gleda u onostranost i tako s lako\u0107om nadilazi ovostrane muke\u201c. \u201eAutor upu\u0107uje na ono \u0161to su svi zadarski sveci svojim \u017eivotima htjeli pokazati: kr\u0161\u0107anski \u017eivot vrijedan \u017eivljenja u svim okolnostima na koje ne mo\u017eemo utjecati, me\u0111u ljudima koje \u010desto ne mo\u017eemo birati. \u010cinjenica je da ima ljudi koji sustavno nastoje \u017eivjeti po\u0161tuju\u0107i visoke moralne standarde u odnosu prema bli\u017enjima i aktivno njeguju\u0107i unutarnji \u017eivot u vjeri. U kr\u0161\u0107anstvu ti ljudi imaju specifi\u010dnu kr\u0161\u0107ansku dimenziju moralnog \u017eivota utemeljenu na Kristovu nauku\u201c rekao je dr. Gveri\u0107, istaknuv\u0161i da su opisane povijesne osobe svojim \u017eivotima obilje\u017eile Zadar i zadarski kraj.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u201eSmisao na\u0161eg \u0161tovanja tih osoba trebao bi biti u onome \u0161to zovemo primjer, u slije\u0111enju primjera njihovog \u017eivota koji nama mo\u017ee biti poticaj u ostvarenju vlastite ljudske i kr\u0161\u0107anske izgradnje koja ne zavr\u0161ava u 18-oj, 35-oj, 50-oj ili 80-oj godini \u017eivotna, nego traje koliko i na\u0161e \u017eivljenje. Njihovi \u017eivoti trebaju nam biti poticaj i primjer. Pred na\u0161om je Crkvom izazov da danas, u suvremenom svijetu iznalazi prikladne oblike \u0161tovanja svetaca, kako bi se izbjeglo nerazborito i u kona\u010dnici ponegdje neevan\u0111eosko \u0161tovanje \u0161to, treba priznati, nerijetko susre\u0107emo u na\u0161oj pastoralnoj praksi, a \u0161to odvla\u010di pogled od Krista koji se proslavio upravo u njihovim \u017eivotima\u201c potaknuo je dr. Gveri\u0107, pohvaliv\u0161i \u0160kuncin pristup istra\u017eivanja izvorne gra\u0111e i literature.<\/p>\n

U Pogovoru \u0160kunca navodi osobe koje su dulje ili kra\u0107e boravile na zadarskom podru\u010dju te su ostavili svetu uspomenu svoje prisutnosti. Fra Jakova<\/strong>, umrlog na glasu svetosti, s jo\u0161 tri brata u Dalmaciju je 1228. g. poslao sv. Dominik te su u Zadru utemeljili Samostan sv. Platona. Bl. Pavao<\/strong>, drugi zadarski prior, mu\u010deni\u010dki je umro 1250. g. Me\u0111u dvanaest sve\u0107enika ubijenih u pora\u0107u Drugog svjetskog rata u Zadarskoj nadbiskupiji od strane komunista, don Eugen \u0160utrin<\/strong> (1914.-1945.) ubijen je u Privlaci iz mr\u017enje prema vjeri. U Zadru je od 1973. do 1982. g. kao provincijal boravio Sluga Bo\u017eji o. Ivo Peran (1920.-2003.), osu\u0111enik zbog vjere, skladatelj \u010dija se pu\u010dka Misa pjeva u Crkvi u Hrvata. Proces za njegovu beatifikaciju po\u010deo je 2010. g. \u0160kunca podsje\u0107a da je sv. Ivan Pavao II<\/strong>., veliki prijatelj hrvatskog naroda, 2003. g. pohodio Zadar gdje ga je do\u010dekalo 120 000 ljudi. \u201eUvjereni smo da je kroz stolje\u0107a puno Zadrana, laika, klerika i redovnica, \u017eivjelo sveta\u010dkim \u017eivotom, ali svoju svetost \u017eivjeli su u skrovitosti. Svetost je nadasve skriven biser i samo rijetki bljesnu i trajno svijetle u okru\u017eenju u kojem su \u017eivjeli\u201c poru\u010dio je autor \u0160kunca.<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\u201eZadarska crkvena historiografija dosada nije imala djelo u kojem se posebno obra\u0111uju \u017eivoti i kult zadarskih svetaca. Premda se oni spominju na mnogim mjestima u literaturi, nije bilo sistematski ure\u0111enog i publiciranog djela koje bi na jednom mjestu \u0161irem \u010ditateljstvu prikazalo po\u010detke i vi\u0161estoljetno \u0161tovanje svetaca za\u0161titnika Zadra i \u017eivote Zadrana koji su umrli na glasu svetosti. Stoga je ovo djelo fra Stanka \u0160kunce prvijenac takve vrste koje je nedostajalo Zadru kao vi\u0161estoljetnom civilnom i crkvenom sredi\u0161tu Dalmacije. \u010citatelji \u0107e na jednom mjestu mo\u0107i pratiti kr\u0161\u0107ansku pro\u0161lost Zadra: od kulta mu\u010denika do osoba sveta \u017eivota koji su \u017eivjeli u 20. st. To djelo koje odlikuje izvornost upotpunjuje zadarsku crkvenu historiografiju\u201c poru\u010dio je dr. Gveri\u0107.<\/p>\n

Na po\u010detku ve\u010deri, pjesmu Svetoj Sto\u0161iji koju je i napisao, otpjevao je Branimir Buturi\u0107. Knjigu je izdala Knji\u017eara Naklada Benedikta iz Zadra \u010dija je urednica Angina Marki\u0107. Tiskanje knjige poduprli su Zadarska nadbiskupija, Zadarska \u017eupanija i Grad Zadar. <\/p>\n

Ines Grbi\u0107<\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

\"\"<\/a><\/p>\n

Foto: I. Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Knjigu ‘Zadarski sveci – Sveti zadarski i ninski za\u0161titnici, bla\u017eenici i osobe sveta \u017eivota Zadra i zadarskog kraja’ \u010diji je autor fra Stanko Josip \u0160kunca, predstavili su recenzenti knjige dr. Zdenko Dundovi\u0107 i dr. Ante Gveri\u0107 te autor \u0160kunca, u ponedjeljak 29. travnja u dvorani samostana sv. Frane u Zadru. \u0160kunca je redovnik u samostanu<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":33470,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-33469","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktualnosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/33469","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=33469"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/33469\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=33469"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=33469"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=33469"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}