Nakon Lukinog izvje\u0161\u0107a o muci Isusovoj spontano se \u010dovjek pita: Za\u0161to si, Bo\u017ee, dopustio da se ljudi poigraju sudbinom tvoga Sina? Kako si mogao gledati nevinog Krista pod kri\u017eem i pred Sinedrijem? Za\u0161to si odabrao patnjom spa\u0161avati ljude? Ostajemo bez rije\u010di i bez odgovora pred tim te\u0161kim i neshvatljivim pitanjima.<\/p>\n
Nevinog Isusa, \u201ena kojem ne bija\u0161e nikakve krivice\u201c, razapeli su izme\u0111u dva razbojnika, \u0161to pokazuje krajnju zlo\u0107u ljudskog uma. I dok se jedan od njih pridru\u017eio izrugivanju vojnika i naroda \u201eAko si Krist, spasi i nas i sebe\u201c, drugi ga ukorava \u201eZar se ne boji\u0161 Boga\u201c, jadan ne bio?! A onda se obra\u0107a Kristu s molbom neka ga se sjeti u kraljevstvu svojem. \u201eZaista ti velim, danas \u0107e\u0161 biti sa mnom u raju\u201c. Iako nam je to te\u0161ko shvatiti, ne smijemo gubiti iz vida kako se u sred graje razbje\u0161njele svjetine i paklenskom spektaklu ljudske pobune protiv Boga, na\u0161ao samo jedan glas pohvale i priznanja: glas osu\u0111enika koji ispovijeda vjeru u njegovo Kraljevstvo. Bilo je to svjedo\u010danstvo razbojnika i lupe\u017ea, i to, u trenutku kad je smrt nad Isusom bila raskrilila svoja krila. I dok je sve ostavljalo dojam stra\u0161nog Bo\u017ejeg poraza, javlja se razbojnik koji ga slavi kao Kralja i vrhovnog Gospodara. Znamo kako na Veliki Petak Isus je uglavnom \u0161utio. Ni Herod, ni njegov dvor nisu mogli od njega izmamiti rije\u010di. A ni rulja koja je vikala \u201edrugima je pomagao, a sebi ne mo\u017ee pomo\u0107i\u201c, nije ga mogla navesti na odgovor. No, kad je Isus \u010duo umilne rije\u010di desnog razbojnika (\u201eSjeti me se, Gospodine\u201c), okre\u0107e se u svojoj muci prema njemu, odgovara mu i spa\u0161ava ga utje\u0161nim obe\u0107anjem: \u201eJo\u0161 danas bit \u0107e\u0161 sa mnom u raju\u201c. Nikada nikome nije bilo ne\u0161to takova obe\u0107ano. Ni Mojsiju, ni Ivanu, ni Magdaleni, ni Mariji. Razbojnik-lupe\u017e promucao je svoju posljednju, a mo\u017eda i prvu molitvu. Samo je jednom pokucao na vrata Bo\u017eanskoga Srca. Samo jednom je zatra\u017eio i zamolio neka ga se sjeti. Sve je stavio na kocku i sve je dobio.<\/p>\n
Dok razmi\u0161ljamo o ovoj sceni prije Isusove smrti, \u010dini mi se, bra\u0107o i sestre, kako mi premalo poznajemo dimenzije Bo\u017eanskog Srca. Stoga nam valja ispravljati krive slike o na\u0161em Spasitelju. Treba tra\u017eiti, prona\u0107i i odstraniti pogubne viruse s na\u0161ih du\u0161evnih ra\u010dunala. Primjer razbojnika Dizme pokazuje koliko je Isusu stalo do spasenja ljudi, do spasenja nas samih. \u010cini se vi\u0161e nego nama samima. A pri tom on ne gleda na bezakonja na\u0161a, ve\u0107 na srce raskajano i ponizno, koje ne\u0107e prezreti. Hvala Ti, Isuse, za Tvoju muku i veliku ljubav i pra\u0161tanje. Pomozi nam upoznati na\u0161e slabosti, padove i grijehe. I potakni nas sakramentom svete ispovijedi, poput ovog razbojnika s Kalvarije, tra\u017eiti samo tvoje kraljevstvo. I to nam je dosta. Amen.<\/p>\n
\u2720 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n
Katedrala, 14. 04. 2019.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nakon Lukinog izvje\u0161\u0107a o muci Isusovoj spontano se \u010dovjek pita: Za\u0161to si, Bo\u017ee, dopustio da se ljudi poigraju sudbinom tvoga Sina? Kako si mogao gledati nevinog Krista pod kri\u017eem i pred Sinedrijem? Za\u0161to si odabrao patnjom spa\u0161avati ljude? Ostajemo bez rije\u010di i bez odgovora pred tim te\u0161kim i neshvatljivim pitanjima. Nevinog Isusa, \u201ena kojem ne<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":33022,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-33021","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/33021","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=33021"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/33021\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=33021"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=33021"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=33021"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}