1. Uvod: Drugi Vatikanski sabor i Hrvatsko prolje\u0107e<\/p>\n
Prije 42 godine po\u010deo je devetgodi\u0161nji hod zahvalnosti vjernika Hrvata za trinaest stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva. A zapo\u010deo je uz obljetnicu tisu\u0107u godina smrti kraljice Jelene, koja je 8. listopada 976. pokopana u crkvi Gospe od Otoka u Solinu. Kao \u017eena kralja Mihajla Kre\u0161imira II., rodom iz zadarske obitelji Madijevaca, bila je vrlo omiljena u narodu i poznata kao \u201eJelena Slavna\u201c. Nadgrobna plo\u010da u crkvi u Solinu najbolje govori kako je za \u017eivota bila \u201emajka kraljevstva\u201c, te \u201emajka sirota i za\u0161titnica udovica\u201c. Devetgodi\u0161nji hod zahvalnosti zapo\u010deo je upravo kraj njezinoga groba u Solinu 1975. godine i zavr\u0161io nacionalnim euharistijskim kongresom (NEK) u Mariji Bistrici 1984. godine. Zbog toga Solin i Marija Bistrica imaju svoju znakovitost i veliku poruku i za ovo na\u0161e vrijeme.<\/p>\n
Drugi Vatikanski sabor (1962.-1965.)
\n Valja u kontekstu toga \u201ezahvalnoga sje\u0107anja\u201c napomenuti kako je deset godina prije toga zavr\u0161io radom Drugi Vatikanski sabor (1962.-1965.) koji je zapravo bio \u201edoga\u0111aj stolje\u0107a\u201c. A najavio ga je i sazvao starac, papa Ivana XXIII. On je tu svoju odluku objavio u bazilici sv. Pavla, 25. sije\u010dnja 1959. godine, samo tri mjeseca nakon izbora za Petrovoga nasljednika. Ta je njegova odluka bila pravo svjetsko iznena\u0111enje. No, kad je procesija od 2.500 sudionika: kardinala, patrijarha i biskupa, svih boja ko\u017ee i naroda, s raznolikim mitrama i liturgijskim odijelima pro\u0161la trgom sv. Petra, 11. listopada 1962., komentari su bili: Ovo je prvorazredni crkveni i svjetski doga\u0111aj. Premda je Sabor slu\u017ebeno bio otvoren na crkvenom latinskom jeziku, vrlo brzo je predlo\u017eeno i prihva\u0107eno da se liturgija diljem svijeta slavi na narodnim jezicima. U tom vidu neki su pisali i komentirali kako su se tim \u010dinom dogodili novi Duhovi: \u201esvi su ih, naime, razumjeli na svom materinjem jeziku\u201c, kako je o duhovskom doga\u0111aju pisao evan\u0111elist sveti Luka (Dj 2, 11). <\/p>\n
Budu\u0107i da su predlo\u017eene i usvojene konstitucije i dekreti prouzro\u010dili velike promjene u samoj Crkvi, neki je od sudionika Sabora usporedio te promjene s \u201emalim zemljotresom\u201c. Ali, ne s onim koji razara i uni\u0161tava, nego s potresom uskrsne zore kad je ispod odvaljenog kamena Gospodin ustao, ili kako na\u0161i Gradi\u0161\u0107anski Hrvati slikovito vele \u201egori-stali\u201c. Danas, nakon malo vi\u0161e od pola stolje\u0107a zavr\u0161etka Sabora, s odre\u0111ene povijesne distance, mo\u017eemo se pitati i odgovoriti kako je Koncil imao odre\u0111eni utjecaj na \u017eivot Crkve i onda\u0161nje dru\u0161tvene stvarnosti.<\/p>\n
Isto tako mo\u017ee se bez pretjerivanja re\u0107i da su se ostvarili i neki programi, dogodio \u201eagiornamento\u201c i realizirale nade koje je taj veliki doga\u0111aj pobudio me\u0111u ljudima. Treba, me\u0111utim, imati pred o\u010dima realnost koja je i\u0161la od odu\u0161evljenja i entuzijazma, koje je bilo obilje\u017eilo po\u010detne godine prou\u010davanja koncilskih dokumenata, kao i otpora i kontestacije koncilskoga duha. Nije, naime, nikada bilo lako mijenjati ne\u0161to \u0161to je stolje\u0107ima stvarano i bilo dobro uhodano (Bra\u010danin i \u201esusrsum corda\u201c). Tako je nakon po\u010detnog entuzijazma do\u0161lo vrijeme u kojem su pojedinci nezadovoljni reformama po\u010deli govoriti kako je Koncil \u201edonio i odre\u0111ene \u0161tete\u201c.<\/p>\n
Stvarala se tako \u010desto umjetna ili stvarna klima napetosti u sporednim stvarima izme\u0111u \u201eprogresista i tradicionalista\u201c, onih koji su zagovarali promjene, i to hitne i radikalne, kao i onih koji su se tomu opirali. Razumljivo je, stoga, da je sveti Ivan Pavao II., kao sudionik i promicatelj saborskoga duha, u enciklici \u201eRedemptoris Missio\u201c napisao: \u201eOsje\u0107am kako je nastupio \u010das da se upregnu sve crkvene snage u smjeru nove evangelizacije. Nitko od Kristovih vjernika, nijedna od crkvenih ustanova ne mo\u017ee izmaknuti toj najvi\u0161oj du\u017enosti: navije\u0161tati Krista svim narodima svijeta\u201c (br. 3). Zbog toga je papa u miru, Benedikt XVI., imaju\u0107i u vidu neprocjenjivi doprinos saborskih dokumenata i saborske reforme, povodom 50. obljetnice otvaranja Drugoga Vatikanskoga sabora, proglasio 2012. \u201eGodinu vjere\u201c.<\/p>\n
Hrvatsko prolje\u0107e (1970.)
\n Uz ovu kratku intonaciju doprinosa Drugoga Vatikanskoga sabora, ne samo u \u017eivotu Crkve, ve\u0107 i dru\u0161tva u cjelini, \u010dini mi se korisnim re\u0107i dvije rije\u010di i o \u201eHrvatskom prolje\u0107u\u201c prije nego prije\u0111eno na temu \u201eZahvalnoga sje\u0107anja na Branimirovu godinu\u201d (1979.). Hrvatsko prolje\u0107e[2] naziv je za reformno razdoblje u hrvatskoj politici, dru\u0161tvu i kulturi, obilje\u017eeno legitimnim tra\u017eenjem za\u0161tite nacionalnoga identiteta. Prve naznake toga tra\u017eenja bile su uo\u010dljive ve\u0107 1966., nakon Brijunskoga plenuma i potpisivanja Protokola izme\u0111u Jugoslavije i Svete Stolice. Te godine polagao sam maturu u Dubrovniku. Sje\u0107am se kako je jednoga lipanjskoga jutra na\u0161 prefekt p. Pla\u010dko do\u0161ao na doru\u010dak vrlo ozbiljan i poti\u0161ten. Kad ga je jedan od kolega (Alojzije Barnjak) upitao za\u0161to je tako neraspolo\u017een, odgovorio mu je kratko i lapidarno da \u0107e \u201etaj dan trajno pamtiti\u201c zbog straha od posljedica \u0161to se tada dogodilo. I prepri\u010dao je vijest koju je toga jutra \u010duo o \u201epotpisanom Protokolu izme\u0111u Jugoslavije i Svete Stolice\u201c. Osim ovoga me\u0111unarodnoga \u010dina valja se tako\u0111er prisjetiti jednoga jezi\u010dno-kulturnoga doga\u0111aja iz toga vremena: Objava Deklaracije o nazivu i polo\u017eaju hrvatskog knji\u017eevnog jezika (1967.) (koju je, \u010dini mi se i Krle\u017ea potpisao, pa onda povukao svoj potpis), te pojave Hrvatskoga knji\u017eevnog lista, kao i odr\u017eavanja Desete sjednice CK SKH (u sije\u010dnju 1970.).<\/p>\n
Tada je, naime, hrvatska partijska organizacija osudila jugoslavenski unitarizam. Isto tako treba se sjetiti kako je to bilo razdoblje najzna\u010dajnijih programskih listova i \u010dasopisa (Hrvatski tjednik, Hrvatsko sveu\u010dili\u0161te, Kritika, Omladinski tjednik, Studentski list, Telegram, a na svoj na\u010din i filozofski \u010dasopis Praxis). U tada\u0161njim medijima vladala je dobra doza slobode: Vjesnik, Vjesnik u srijedu i drugi listovi, kao i sredi\u0161nje katoli\u010dko glasilo Glas koncila, prenosili su zapa\u017eanja brojnih reformnih novinara, a predvodio ih je Mati\u010din Hrvatski tjednik, posebice pod uredni\u0161tvom Vlade Gotovca. Otvorilo se tada i pitanje slobodnoga tr\u017ei\u0161ta kao i ekonomske kontrole nad dohotkom i profitom. Hrvatsko je prolje\u0107e tako uzdrmalo strukture integralisti\u010dki koncipirane Jugoslavije, kao i monolitnost partijske dr\u017eave. No, mo\u0107ne skupine unutar JNA i srpske zajednice u Hrvatskoj djelovale su protiv prolje\u0107ara. A kada je Tito (4. srpnja 1971.) hrvatskom vodstvu nalo\u017eio mjere protiv \u201enacionalizma\u201c, nastao je studentski \u0161trajk (sredinom studenoga 1971.), koji je dao izliku i povod za intervenciju protiv hrvatskoga reformnog vodstva. Represija nad Hrvatskom i podno\u0161enje ostavki hrvatskoga vodstva (12. prosinca 1971), imalo je vi\u0161estruke u\u010dinke. Uhi\u0107enje studentskih lidera i prvaka Matice hrvatske, vi\u0161e stotina osuda za politi\u010dke prekr\u0161aje, \u010distke vi\u0161e tisu\u0107a \u010dlanova SKH, stvorili su traumatizirano stanje u hrvatskom narodu koje \u0107e potrajati skoro jedno desetlje\u0107e.<\/p>\n
2. Program slavlja 13 stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva u Hrvata (1975-1984.)<\/p>\n
Kada je nakon gu\u0161enja \u201ehrvatskog prolje\u0107a\u201c (1971.) za\u0161utjela svaka slobodna rije\u010d, Crkva se sabrala i zapo\u010dela govoriti svojim provjerenim na\u010dinom kako bi se narod vjerski osvijestio i bolje upoznao svoju povijest i prepoznao vjerni\u010dke korijene svoga identiteta. Bo\u017ejom providno\u0161\u0107u u to vrijeme na \u010delu hrvatskoga episkopata na\u0161ao se sluga Bo\u017eji kard. Franjo Kuhari\u0107, zagreba\u010dki nadbiskup. On je bio veliki poklonik i nasljednik bla\u017eenoga Alojzija Stepinca koji je davne 1941. bio planirao obilje\u017eiti godi\u0161njicu trinaeststoljetnih prvih veza Hrvata sa Svetom Stolicom (641.) iz vremena pape Ivana IV., rodom iz Dalmacije (vele iz Zadra). Stepin\u010deva zamisao morala je biti prekinuta zbog rat. Ali, nije bila zaustavljena. Njegov nasljednik kard. Franjo Kuhari\u0107 tridesetak godina kasnije, u vrlo nepovoljnom dru\u0161tveno-politi\u010dkom sustavu komunisti\u010dko-ateisti\u010dke dr\u017eave, razborito i smireno pripremao je narod i Crkvu u Hrvatskoj na velika vjerska okupljanja koja \u0107e imati osobiti doprinos za poznavanje vjerske i nacionalne pro\u0161losti, kao i u prepoznavanju korijena vjerni\u010dkoga i narodnoga identiteta.<\/p>\n
Providencijalna je bila odluka hrvatskih biskupa da se kroz devet godina zahvali Bogu za dar kr\u0161tenja, vjere i pripadnosti Katoli\u010dkoj Crkvi. Jer, nakon vi\u0161egodi\u0161njeg \u201ezatiranja katoli\u010dkog i hrvatskog imena\u201c u vrijeme komunizma, trebalo je u\u010diniti sve da ljudi otkriju i prepoznaju korijene svoje kr\u0161\u0107anske ba\u0161tine i narodnoga stabla. Tako su zapo\u010dela narodna okupljanja: Od Solina (1976.) gdje se razmi\u0161ljalo o daru kr\u0161tenja na rijeci Jadru kod Gospe od otoka, preko Biskupije kod Knina (1978.), pa sve do Nina (1979.) gdje se spominjalo veze hrvatskih vladara sa Svetom Stolicom. Posebice s papom Ivanom VIII. koji je na \u201eSpasovdan 879. podigao ruke prema nebu i blagoslovio kneza Branimira, sav hrvatski narod, i svu zemlju njegovu\u201c. Vrhunac devetnice bio je na euharistijskom kongresu u Mariji Bistrici 1984. gdje se okupilo preko pola milijuna ljudi (kard. Kuhari\u0107 i Zdenko Svete za odnose s vjerskim zajednicama: Svatko je svoje brojao). Bilo je to mirotvorno \u201edoga\u0111anje naroda\u201c koji nije tra\u017eio oru\u017eje, ve\u0107 molio i prebirao zrnca krunice. S vjernom odvjetnicom Marijom u znaku krunice i s krunicom na\u0161i su ljudi prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu.<\/p>\n
Zanimljivo je u kontekstu dana preminu\u0107a kraljice Jelene spomenuti kako je to sada i dan Neovisnosti Republike Hrvatske. Jer, 8. listopada 1991., Hrvatski Sabor donio je odluku o raskidu svih dr\u017eavnopravnih veza Republike Hrvatske s tada\u0161njom Jugoslavijom. Koincidencija ovih dvaju datuma u razmaku od tisu\u0107u i vi\u0161e godina nije slu\u010dajnost, kao \u0161to nije slu\u010dajno da je molitveni hod zapo\u010deo kod crkve Gospe od Otoka u te\u0161ko vrijeme komunisti\u010dke vladavine. Istoga dana kad se spominjemo kraljice Jelene i Dana neovisnosti RH, kalendarski pada i dan kada je (8. listopada 1075.) po rukama Papinoga izaslanika Gebizona, okrunjen hrvatski kralj Zvonimir. On je primaju\u0107i ma\u010d, \u017eezlo, krunu i zastavu kao znak vjernosti i podlo\u017enosti Papi u\u010dinio tom prigodom i zavjernicu[3] koju je potvrdio svojom prisegom: \u201eJa, Dmitar Zvonimir, s Bo\u017ejom pomo\u0107i i darom apostolske stolice, bit \u0107u vazda vjeran sv. Petru…, a Papine poslanike primat \u0107u \u010dasno i \u010destito s njima postupati. Gajit \u0107u pravdu, branit \u0107u crkve, \u0161tititi siromahe, udovice i siro\u010dad. Prije\u010dit \u0107u nedopu\u0161tene brakove i protiviti se prodaji ljudi. Tako mi Bog pomogao!\u201c<\/p>\n
Mramorna plo\u010da o vezama Hrvata s Papama
\nNa po\u010detku posjeta Ad limina apostolorum, prije dva tjedna, hrvatski su biskupi u ponedjeljak, 12. studenoga, nakon Mise na grobu sv. Petra otkrili mramornu plo\u010du-zahvalnicu za sva djela papa i Svete Stolice za hrvatski narod. Plo\u010du smo zajedni\u010dki otkrili nadsve\u0107enik bazilike Sv. Petra u Vatikanu, kardinal Angelo Comastri, zagreba\u010dki nadbiskup kardinal Josip Bozani\u0107 i ja. Plo\u010da je na latinskom[4] a nalazi se na lijevom zidu u hodniku koji vodi iz bazilike u sakristiju. Tekst urezan u kamenoj plo\u010di na latinskom glasi:<\/p>\n
<\/p>\n
IN MEMORIAM EVANGELIZATIONIS CROATORVM<\/p>\n
PRIMAE APVD SLAVORVM GENTES<\/p>\n
IOANNES PP. IV MISIT EIS ABB. MARTINVM FERE A. DCXLI<\/p>\n
IOANNES PP. VIII BENEDIXIT DVCEM BRANIMIRVM<\/p>\n
POPVLVMQVE EIVS IN HAC BASILICA<\/p>\n
IN FESTO ASCENSIONIS DOMINI A. DCCCLXXIX<\/p>\n
S. GREGORIVS PP. VII REGEM CONFIRMAVIT ZVONIMIRVM A. MLXXVI<\/p>\n
VNCTIONE ET CORONATIONE PER MANVS ABB. GEBISONIS<\/p>\n
S. IOANNES PAVLVS PP. II HAEC MEMORANS IN HAC BASILICA<\/p>\n
MISSAM LINGVA CROATA CELEBRAVIT A. MCMLXXIX<\/p>\n
A.MMXVII LAPIS HIC POSITVS FRANCISCO SVMMO PONTIFICE<\/p>\n
<\/p>\n
Prijevod na hrvatski:<\/p>\n
<\/p>\n
U spomen evangelizacije Hrvata, prvog od slavenskih naroda.<\/p>\n
Papa Ivan IV. poslao im je opata Martina 641.<\/p>\n
Papa Ivan VIII. blagoslovio je u ovoj bazilici kneza Branimira<\/p>\n
i njegov narod na blagdan Gospodinova Uza\u0161a\u0161\u0107a g. 879.<\/p>\n
Sv. Papa Grgur VII. okrunio je Zvonimira za kralja<\/p>\n
po rukama opata Gebizona g. 1076.<\/p>\n
Sv. Papa Ivan Pavao II. sve ovo spominju\u0107i u ovoj je bazilici<\/p>\n
slavio sv. Misu na hrvatskom jeziku g. 1979.<\/p>\n
Spomen plo\u010da postavljena je ovdje 2017. g.<\/p>\n
u vrijeme pontifikata pape Franje.<\/p>\n
<\/p>\n
S datumom po\u010detka devetogodi\u0161njega hoda iz Solina umre\u017eena je, dakle, bli\u017enja i daljnja na\u0161a povijest, protkana vjerno\u0161\u0107u Bogu, Crkvi, Papi i narodnim korijenima. A obilje\u017eila je i na\u0161 stoljetni vrijednosni sustav, identitet, jezik, kulturu i na\u0161u posebnost u zajedni\u010dkoj europskoj kr\u0161\u0107anskoj uljudbenoj ba\u0161tini. I kad danas s odre\u0111ene povijesne distance razmi\u0161ljamo o planu i programu spomenute velike obljetnice, osje\u0107amo kako je to bio hrabar \u010din tada\u0161njih hrvatskih biskupa \u010dije plodove jo\u0161 uvijek \u017eanjemo. A zapo\u010deo je prije \u010detrdeset i dvije godine kod Gospe od Otoka u Solinu, te postupno i dosljedno ostvarivao se \u201ehodo\u010dasni\u010dki\u201c po na\u0161im sveti\u0161tima, od Solina preko Biskupije kod Knina, te Branimirove godine u Ninu, a zavr\u0161ilo euharistijskim kongresom u na\u0161em nacionalnom marijanskom sveti\u0161tu na Mariji Bistrici. A sve se odvijalo u vrlo slo\u017eenim okolnostima onda\u0161nje komuni-sti\u010dke vladavine.<\/p>\n
3. Branimirova godina od Rima do Nina<\/p>\n
Dok danas s povijesne distance od \u010detiri desetlje\u0107a razmi\u0161ljamo o sve\u010danosti Branimirove godine u Rimu i u Ninu, ni izdaleka nije mogu\u0107e iscrpno i cjelovito prikazati \u0161to se tada pred o\u010dima na\u0161ih vjernika dogodilo. I \u0161to takva na\u0161a slavlja zna\u010dila onom vremenu a i kasnije. Posebice ono \u0161to se dogodilo u Rimu nad grobom Petra apostola 30. travnja 1979. godine. Jo\u0161 nikada Hrvati nisu \u010duli tako sna\u017eno vrjednovanje svoje narodne i crkvene povijesti. Kao davno nekada Ivan VIII. hrvatskome vladaru Branimiru, tako je sveti Ivan Pavao II. blagoslivljao Hrvatima sve \u0161to im je drago i sveto, na ovom i na onom svijetu, za ovaj i za vje\u010dni \u017eivot.[5] Crkva, naime, nije na svijetu da spa\u0161ava i slu\u017ei sebi, nego da slu\u017ei svima; i onima koji ne vjeruju; da svakom \u010dovjeku i svakom narodu pomake da se odr\u017ei u svom ponosu, u svojoj samobitnosti, da bude ono \u0161to jest, da postane onako sretan i slobodan kakvim ga je Stvoritelj zamislio. Papi Poljaku sve je to kristalno jasno, on nije mucao kad je o tomu govorio. Nije se bojao da \u0107e prekora\u010diti neke granice ulaze\u0107i slu\u017eenjem i u ovozemni \u017eivot \u010dovjeka i naroda. Shvatili su to i na\u0161i sunarodnjaci ateisti. Sve\u010dano primanje koje je u Rimu za voditelje hodo\u010da\u0161\u0107a i druge uglednike priredio ambasador SFRJ pri Svetoj Stolici pokazalo je kako i dr\u017eava mo\u017ee bez suvi\u0161nih skanjivanja i bojazni izraziti priznanje Katoli\u010dkoj Crkvi.<\/p>\n
Papa Ivan Pavao II. slavio misu na hrvatskom jeziku<\/p>\n
Kad se bazilika svetoga Petra popunila, te uz gromoglasno pjevanje i pljesak hrvatski hodo\u010dasnika Papa Ivan Pavao II. s nazo\u010dnim koncelebrantima do\u0161ao do oltara, u ime svih nazo\u010dnih biskupa i sve\u0107enika, Bogu posve\u0107enih osoba i puka Bo\u017ejega obratio se kard. Franjo Kuhari\u0107.<\/p>\n
\u201eSveti O\u010de!<\/p>\n
Pred Vama je hodo\u010da\u0161\u0107e katolika Hrvata prvi put u Va\u0161em pontifikatu[6]. Te\u017eak je bio na\u0161 povijesni put kroz stolje\u0107a. U obrani svoje vjere i svoga postojanja isplakali smo mnoge suze i platili skupu cijenu krvi. I dok sada ovdje pred Va\u0161om Sveto\u0161\u0107u predstavljamo cijelu povijest hrvatskoga naroda, usu\u0111ujemo se u poniznosti srca ponoviti rije\u010di sv. Pavla da smo vjeru sa\u010duvali usp. 2Tim 4, 7). Sa\u010duvali smo i zajedni\u0161tvo s Rimokatoli\u010dkom Crkvom. Odr\u017eali smo vjernost sv. Petru i njegovim nasljednicima. Odmah na po\u010detku ovog radosnog susreta izra\u017eavamo Vam najtopliju zahvalnost \u0161to ste nam pru\u017eih posebni dokaz Va\u0161e o\u010dinske ljubavi slave\u0107i s nama presvetu Euharistiju jezikom Hrvata. Povod tome je 1100. obljetnica znamenite izmjene pisama pape Ivana VIII. s hrvatskim vladarom Branimirom, biskupom Teodozijem, te Papina pisma narodu i sve\u0107enstvu. Sva tri su pisma datirana 7. lipnja 879. godine.<\/p>\n
Za\u017eeljeli smo ovaj zna\u010dajan jubilej proslaviti s Petrovim nasljednikom upravo na ovom istom mjestu gdje ga je zapo\u010deo papa Ivan VIII, nad grobom apostola Petra. Godine 1976. navr\u0161ilo se punih tisu\u0107u godina otkako je na\u0161a kraljica Jelena sagradila u Solinu crkvu u \u010dast Majke Bo\u017eje. Ta nam je godina (1976.) bila poticaj zapo\u010deti slaviti jubilej \u201eTrinaest stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva u Hrvata\u201c. Duhovnu obnovu stavili smo pod posebnu za\u0161titu Bla\u017eene Djevice Marije. Papa Ivan VIII. prije tisu\u0107u i sto godina, na blagdan Uza\u0161a\u0161\u0107a Gospodnjega, blagoslovio je ovdje na grobu sv. Petra Branimira i njegov narod. Sveti O\u010de! Mi prisutni biskupi i sve\u0107enici, redovnici i redovnice, svi nazo\u010dni hodo\u010dasnici, sinovi i k\u0107eri hrvatskog naroda, molimo Vas ponizno i odano da ponovno ovdje na grobu sv. Petra, poput tolikih Va\u0161ih pred\u0161asnika, zazovete sve Bo\u017eje blagoslove na sve nas, na na\u0161u Crkvu i na na\u0161 narod, na dragu zemlju na\u0161u. U\u010dvrstite svoju bra\u0107u (usp. Lk 22, 32), Sveti O\u010de, apostolskim blagoslovom da tako bude! Amen\u201c.<\/p>\n
Uslijedio je govor pape Ivana Pavla II. hrvatskim hodo\u010dasnicima[7] u bazilici sv. Petra na hrvatskom jeziku u prisutnosti hrvatskog kardinala Franje \u0160epera, svih hrvatskih nadbiskupa i biskupa, vi\u0161e stotina sve\u0107enika, redovnika i redovnica, te u nazo\u010dnosti desetak tisu\u0107a hrvatskih hodo\u010dasnika iz domovine i inozemstva:<\/p>\n
Dragi moji Hrvati!
\nRa\u0161irenih ruku vas grlimo i o\u010dinskom ljubavlju primamo ovdje na grobu svetoga Petra, prigodom zna\u010dajne obljetnice vjernosti Hrvata Svetoj Stolici, a \u0161to je ujedno spomen i o\u010dinske naklonosti Petrovih nasljednika prema vama. Ovdje je prisutna va\u0161a lijepa i draga zemlja, sav va\u0161 narod u domovini i izvan domovine, va\u0161e davne i sada\u0161nje vjernosti i tjeskobe. Ovo je spomen va\u0161ih pradjedova, va\u0161ih kr\u0161\u0107anskih knezova i kraljeva, va\u0161ih biskupa i sve\u0107enika, va\u0161ega starohrvatskog liturgijskog jezika, va\u0161ih divnih crkava, i na poseban na\u010din va\u0161ih sveti\u0161ta u \u010dast Majke Bo\u017eje. No, danas se na osobit na\u010din sje\u0107amo onih veza Hrvatske sa Svetom Stolicom koje su tako jasno do\u0161le do izra\u017eaja u pismima pape Ivana VIII. knezu Branimiru, hrvatskom kleru i narodu, te biskupu Teodoziju. Bilo je to to\u010dno pred jedanaest stolje\u0107a.<\/p>\n
I dok danas podi\u017eemo ruke da blagoslovimo vas prisutne, i cio va\u0161 narod i cijelu zemlju va\u0161u, molimo Gospodina da \u010duva va\u0161u vjeru, molimo Bo\u017eju Majku da uvijek i svagdje bude va\u0161a najodli\u010dnija zagovornica. Blagoslov zazivamo na bra\u0107u biskupe, na sve\u0107enike, redovnike i redovnice, da vjerni svom pozivu budu na izgradnju svima, da ne skrenu ni na jednu krivu stranu, nego da navje\u0161taju Evan\u0111elje Kristovo kao radosnu poruku spasenja, poruku istine, ljubavi i sloge.<\/p>\n
Blagoslov svoj zazivamo na sve vas ovdje nazo\u010dne, na va\u0161e obitelji, na mlade i stare, na radnike i intelektualce, i molimo vas: budite vjerni Bogu i svetom Petru, gajite dobri obiteljski duh, po\u0161tivajte \u017eivot, odgajajte brojnu djecu i sa\u010duvajte dobri obi\u010daj obiteljske molitve. Dragi moji Hrvati! Hvala vam na ovom susretu, na ovom izkazu obnovljene vjernosti. Kao neko\u0107 papa Ivan VIII. tako se i ja danas radujem va\u0161oj vjeri, va\u0161oj ljubavi, va\u0161oj vjernosti Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi. Papa vas voli. Papa vas grli i prima. Papa vas blagoslivlja! Amen\u201c.<\/p>\n
Kad se razmi\u0161lja o toj misi s Papom u bazilici svetoga Petra, prvoj papinskoj misi u povijesti na hrvatskom jeziku, onda nam je zaklju\u010diti kako se radi o doga\u0111aju koji je bio ja\u010di od svakog mogu\u0107eg odu\u0161evljenja. Nakon primljenih pohvala, priznanja i blagoslova, probu\u0111ene su zapretale nade koje bi mogle polu\u010diti neke promjene koje \u0107e trebati umjesto \u201euzdizanja glave zasukati rukave\u201c. A umjesto na\u0161ega poslovi\u010d-noga \u201enadmudrivanja\u201c i pesimisti\u010dkih prognoza i naga\u0111anja gledati kako u Hrvat-skoj uspostaviti narodno zajedni\u0161tvo i crkvenu slogu.<\/p>\n
Na izvorima na\u0161e crkvenosti i dr\u017eavnosti
\n Poslije znakovitoga i va\u017enoga hodo\u010dasni\u010dkoga hoda na grob apostolskoga prvaka svetoga Petra, 30. travnja 1979. godine, za \u010detiri mjeseca, 2. rujna 1979., hodo\u010dasnici su krenuli prema Ninu. I ovo okupljanje u nevi\u0111enim razmjerima pokazalo je kako je Crkva u narodu bila \u017eiva, prisutna i sna\u017ena. A njegovi naj\u0161iri slojevi, kako stariji tako i mlade\u017e, pokazali su da imaju veliko povjerenje u svoju Crkvu i da od nje ne\u0161to va\u017eno tra\u017ee i o\u010dekuju. Pa usprkos brojnih ograni\u010denja ona je imala sluha i na\u010dina kako pokrenuti mno\u0161tvo naj\u0161irih slojeva puka, posebice ako upre u sadr\u017eaje koji odzvanjaju u narodnoj du\u0161i i odgovaraju njegovim te\u017enjama. Sve\u0107enici, \u017eupnici bili su glavni djelatnici i pokreta\u010di toga gibanja. A u\u017eivali su povjerenje puka koji je imao sigurnost kako ih oni vode stazama vjernosti prema Bogu i domovini u duhu Isusova Evan\u0111elja.<\/p>\n
Spomenuta hodo\u010dasni\u010dka okupljanja u na\u0161im sveti\u0161tima uspjela su prebroditi sve bolne rane na\u0161eg crkvenog \u017eivota, na\u0161u \u010desto neugodnu podijeljenost i neslogu. A o\u010ditovati stvarnu crkvenu \u017eivotnost i povjerenje koje se pokazalo u suradnji biskupa, teologa, \u017eupnika, Bogu posve\u0107enih osoba, svih redova i boja, te vjernika laika razli\u010ditih misli, uvjerenja i opredjeljenja. Pokazalo se jo\u0161 jednom da vjerni\u010dki narod ne tra\u017ei od crkvenoga vodstva nekakvo lagodno i razvodnjeno kr\u0161\u0107anstvo, nego ono koje je pro\u017eeto molitvom, pokorom i odricanjem; kr\u0161\u0107anstvo koje nas okuplja oko Marije gdje se moli i sakramente tra\u017ei i dijeli.<\/p>\n
Ako je ikoje hodo\u010da\u0161\u0107e bilo te\u0161ko, nimalo turisti\u010dko i zamorno, bilo je to ono prema Ninu. \u010cinilo se nakon susreta u Rimu kako se mo\u017eda ljudi ne\u0107e odazvati. A nagrnule su stotine i stotine autobusa, osobnih kola, skupine u vlakovima i skupine pje\u0161aka. Hodo\u010dasnici nisu \u017ealili truda da se uz neprospavane no\u0107i zaodjenu u stotine narodnih no\u0161nji, da donesu drage crkvene barjake i druge proizvode svoga narodnoga stvarala\u0161tva. A sve s ciljem da se na\u0111u zajedno u jedinstvu Crkve i naroda. Koliko je zapravo bilo hodo\u010dasniku u Ninu? Te\u0161ko je to bilo procijeniti. Neki su nabrojali do tisu\u0107u i dvije stotine autobusa, a osobne utomobile nitko nije ni brojio. Pisalo se da ih nije bilo manje od 250 tisu\u0107a. Naime, prostor koji su hodo\u010dasnici pokrili na mjestu \u201eGrguru\u201c obuhva\u0107a oko 100 tisu\u0107a \u010detvornih metara. A sam gradi\u0107 Nin ni \u010dasa se nije praznio.<\/p>\n
Neovisno od toga je li ih bilo vi\u0161e ili manje od 250 tisu\u0107a, \u010dinjenica je kako do toga susreta u Ninu nikada nije bilo vi\u0161e Hrvata na nekom crkvenom skupu, kao u Ninu. Svi su odavali priznanje Zadarskoj nadbiskupiji i njezinom Sredi\u0161njem odboru koji je uspio prethodnim informacijama i vo\u0111enjem na samom mjestu izbje\u0107i svaku znatniju nezgodu, te omogu\u0107iti dostojanstvenost slavlja i njegovu sadr\u017eajnost. Brojni su mediji isticali pohvalu Ninjanima, na \u010delu s tada\u0161njim \u017eupnikom don \u010cedom \u0160uprahom, koji su, kako bilje\u017ee kroni\u010dari, svojom \u201espremnom gostoljubivo\u0161\u0107u nadma\u0161ili potrebe i zahtjeve hodo\u010dasnika\u201c.<\/p>\n
Spominju\u0107i sa zahvalno\u0161\u0107u \u201eBranimirovu godinu\u201c u sklopu veleslavlja Trinaest stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva u Hrvata[8], i nakon \u010detiri desetlje\u0107a osje\u0107amo dug zahvalnosti prema svima koji su planirali, organizirali i vodili taj devetgodi\u0161nji program hodo\u010da\u0161\u0107enja. Posebice onda\u0161njim vrijednim pastirima, biskupima i sve\u0107enicima, koji su pomogli vjernicima sa\u010duvati odanost i vjernost Crkvi i Petrovu nasljedniku u onim te\u0161kim trenutcima isku\u0161enja. Nije pretjerano re\u0107i kako sada\u0161nja nacionalna suverenost i samostalnost duguje mnogo tim doga\u0111ajima i njezinim zauzetim pojedincima. Kao duhovni slijednici ba\u0161tine koju su nam namrli na\u0161i stari, priklju\u010dujemo se onim tisu\u0107ama Marijinih \u0161tovatelja koji su srcem i vjerom klicali, molili, pjevali i zahvalno ponavljali Gospin hvalospjev \u201eVeli\u010da du\u0161a moja, Gospodina\u201c, jer \u201evelika nam djela u\u010dini Svesilni\u201c. Hvala.<\/p>\n
\u0160ibenik, 28. studenog 2018. -Sve\u0107eni\u010dka rekolekcija<\/p>\n
\u2720 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n
[1] Predavanje na sve\u0107eni\u010dkoj rekolekciji u \u0160ibeniku, 28. studenoga 2018.
\n[2] Osnovne podatke o \u201eHrvatskom prolje\u0107u\u201c mogu se na\u0107i u: http:\/\/www.enciklopedija.hr\/natuknica.aspx?ID=26516
\n[3] O zna\u010denju Zvonimirove \u201eZavjernice\u201c uz njegovo krunjenje mo\u017ee se pro\u010ditati u uratku objavljenom na stranica \u201eHrvatskoga povijesnoga portala\u201c pod naslovom: Zvonimirova krunidbena zavjernica \u2013 trijumf Grgura VII. Vidi: http:\/\/povijest.net\/zvonimirova-krunidbena-zavjernica\/
\n[4] Na po\u010detku posjeta Ad limina apostolorum biskupa \u010dlanova Hrvatske biskupske konferencije u ponedjeljak 12. studenog biskupi su nakon mise na grobu sv. Petra otvorili plo\u010du-zahvalnicu za sva djela papa i Svete Stolice za hrvatski narod. Vidi: https:\/\/ika.hkm.hr\/vijesti\/hrvatska-spomen-ploca-u-bazilici-sv-petra-u-vatikanu\/<\/p>\n
\n[5] Op\u0161irno tekstualno i slikovno izvje\u0161\u0107e mo\u017ee se na\u0107i u monografiji ve\u0107ega formata: \u201eBranimirova godina \u2013 od Rima do Nina\u201c, Zadar 1980, str. 328
\n[6] Ovdje se donosi samo kratki izvadak iz du\u017eeg pozdrava kojega je imao krad. Franjo Kuhari\u0107. Cijeli govor mo\u017ee se na\u0107i u monografiji \u201eBranimirova godina \u2013 od Rima do Nina\u201c, Zadar 1980, str. 58.-63.
\n[7] Rije\u010di svetoga Ivana Pavla II. mogu se na\u0107i na stranicama monografije \u201eBranimirova godina.., nav. dj. str. 64.-65.
\n[8] Valja ovdje imati u vidu kako se o tom \u201eprojektu veleslavlja\u201c nije odmah i\u0161lo u javnost. Najprije je na inicijativu onda\u0161njeg splitsko-makarskoga nadbiskupa Frane Frani\u0107a osmi\u0161ljena tisu\u0107ita godi\u0161njica gradnje crkve Gospe od Otoka, a tek uo\u010di jubilejske godine objavljena je namjera kako \u0107e se krenuti obilje\u017eavati 13 stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva u hrvatskom narodu. Slavlje solinskog jubileja zapravo bio je prvi vidljivi tra\u010dak demokracije. Dr. don Drago \u0160imund\u017ea smatra kako je tim \u201esolinskim slavljem Crkva izi\u0161la iz anonimnosti na dru\u0161tvenu scenu u onda\u0161njoj SFRJ\u201c, a to iskustvo dobro \u0107e poslu\u017eiti u daljnjim susretima kroz devet godina hodo\u010da\u0161\u0107enja.<\/p>\n
Vidi: http:\/\/misija.slobodnadalmacija.hr\/bastina\/clanak\/id\/25531\/PRIJE-40-GODINA-U-SOLINU-Trinaest-stoljeca-krscanstva-u-Hrvata<\/p>\n
<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
1. Uvod: Drugi Vatikanski sabor i Hrvatsko prolje\u0107e Prije 42 godine po\u010deo je devetgodi\u0161nji hod zahvalnosti vjernika Hrvata za trinaest stolje\u0107a kr\u0161\u0107anstva. A zapo\u010deo je uz obljetnicu tisu\u0107u godina smrti kraljice Jelene, koja je 8. listopada 976. pokopana u crkvi Gospe od Otoka u Solinu. Kao \u017eena kralja Mihajla Kre\u0161imira II., rodom iz zadarske obitelji<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":30469,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-30468","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30468","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=30468"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/30468\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=30468"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=30468"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=30468"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}