{"id":27550,"date":"2018-05-18T19:51:07","date_gmt":"2018-05-18T18:51:07","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=27550"},"modified":"2018-05-18T19:51:07","modified_gmt":"2018-05-18T18:51:07","slug":"bleiburg-je-opomena-i-poziv-gledati-na-proslost-ocima-vjere-s-pogledom-uprtim-u-onoga-koji-vodi-povijest-ljudi-i-naroda","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2018\/05\/bleiburg-je-opomena-i-poziv-gledati-na-proslost-ocima-vjere-s-pogledom-uprtim-u-onoga-koji-vodi-povijest-ljudi-i-naroda\/","title":{"rendered":"BLEIBURG: MISA NA 73. GODI\u0160NJICU OBILJE\u017dAVANJA BLEIBUR\u0160KE TRAGEDIJE I KRI\u017dNIH PUTEVA – PROPOVIJED mons. \u017dELIMIRA PULJI\u0106A"},"content":{"rendered":"

Bleiburg je opomena i poziv gledati na pro\u0161lost o\u010dima vjere – s pogledom uprtim u Onoga koji vodi povijest ljudi i naroda<\/strong><\/p>\n

                                                                                                           Uvod u Misu<\/p>\n

\"\"–  Prije \u010detiri godine (13. rujna 2018.) bio sam na Misi koju je predvodio papa Franjo u Redipugli povodom stote obljetnice po\u010detka Prvoga svjetskoga rata. U tom mjestu, naime, nalazi se spomen-groblje od 100187 poginulih vojnika. Ogromna povr\u0161ina uzbrdice prekrivena bijelim kri\u017eevima, od kojih je identificirano samo 39857. Drugi nemaju ni imena, ni porijekla odakle dolaze. Bog zna koliko je i na\u0161ih zemljaka tamo izginulo. U toj prigodi papa Franjo je rekao da je \u201esvaki rat ludost\u201c, te da \u201e\u010dovje\u010danstvo ima razloga jo\u0161 uvijek plakati, jer na tom mjestu dogodio se \u201ebesmisleni pokolj od sto tisu\u0107a ljudi\u201c kako je to stradanje opisao tada\u0161nji papa Benedikt XV.<\/p>\n

– Prije 73 godine u ratnom dnevniku Petoga Britanskoga korpusa (od 15. svibnja 1945.) zapisano je kako je \u201ekod Dravograda stiglo dvjesto tisu\u0107a hrvatskih vojnika koju prati silno mno\u0161tvo civila\u201c (u Dnevniku stoji pet stotina tisu\u0107a). Toga dana, naime, hrvatska je vojska razoru\u017eana, pa skupa s civilima izru\u010dena Titovim partizanima, s nakanom da se vrate u Hrvatsku. Na\u017ealost, ve\u0107i dio njih zavr\u0161io je na strati\u0161tima od onih 1700 dosada otkrivenih masovnih grobnica diljem Slovenije, Hrvatske, BiH i Srbije. Ve\u0107ina ih nema jo\u0161 ni groba, ni imena.<\/p>\n

– Stoga, ovdje gdje je zapo\u010deo njihov kri\u017eni put, godi\u0161nje ih se sje\u0107amo, za njih i njihovu o\u017ealo\u0161\u0107enu rodbinu i prijatelje molimo. I \u017eelimo mir i pokoj du\u0161ama njihovim. A da bi Gospodin, koji nas je danas sabrao sa svih strana svijeta na ovo Bleibur\u0161ko polje, primio i usli\u0161io na\u0161e molitve i vapaje, o\u010distimo svoje srce i pokajmo se iskreno za sve na\u0161e grijehe i propuste kako bismo dostojno proslavili ova sveta misna otajstva. Ispovijedam se\u2026<\/p>\n

 <\/p>\n

Homilija<\/strong><\/p>\n

\"\"

foto HINA\/ Damir SEN\u00c8AR<\/p><\/div>\n

1. Euharistijsko slavlja koje po\u010dinjemo slaviti vodi nas na Kalvariju na kojoj se dogodila \u017ertva po kojoj smo spa\u0161eni i otkupljeni. Osna\u017eeni Kristovom smr\u0107u i uskrsnu\u0107em mi se bez straha i bojazni obra\u0107amo Ocu nebeskome i kli\u010demo: Isuse, spasi nas! Kriste usli\u0161i nas! Bleiburg je metafora mu\u010denja, progona i pogibije silnog mno\u0161tva na\u0161ih sunarodnjaka. Zato se ovdje svake godine spominjemo u molitvama svih znanih i neznanih stradalnika koji su bez procesa i suda umirali po logorima i grobi\u0161tima: od Dravograda, Maribora i Tezna do Ogulina i Gospi\u0107a, od Maceljskih \u0161uma i Jazovke do Jasenovca i Gline, od Kri\u017eevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice, Sarajeva, Fo\u010de, Zenice i Mostara. Crkva je duhom molitve i pijeteta od samih po\u010detaka imala praksu moliti za pokojne, kako u crkvama tako i na mjestima gdje su poginuli ili bili pokopani. I ovogodi\u0161nje okupljanje vas hodo\u010dasnika iz svih dijelova Lijepe Na\u0161e, Europe i svijeta u znaku je vjere, molitve i po\u0161tovanja prema \u017ertvama kolektivnog stradanja koje su po\u010dinili partizani po okon\u010danju Drugog svjetskog rata, a koje se desetlje\u0107ima zatiralo, pravdalo ili umanjivalo.<\/p>\n

Sve vas, dragi hodo\u010dasnici iz Hrvatske, BiH, Austrije, Europe kao i sve u Domovini i inozemstvu koji nas pratite posredstvom radija i televizije. Ova sve\u010danost vodi nas sedam desetlje\u0107a unatrag. I dok neki pitaju treba li se stalno vra\u0107ati u pro\u0161lost i razmi\u0161ljati o onomu \u0161to se davno zbilo, Jahve u Bibliji odre\u0111uje neka se doga\u0111aji ne zaboravljaju i neka se svake godine obilje\u017eavaju. Pam\u0107enje je sastavni dio identiteta obitelji, zajednice i naroda. A sveta Misa, kao veliki spomen i sje\u0107anje na svetu gozbu ljubavi, osobito je mjesto na\u0161eg urastanja u hod pam\u0107enja i spasenjske povijesti. Ona je znak i na\u0161e kr\u0161\u0107anske odgovornosti za lice Domovine koje treba odsijevati u njezinim uredbama i zakonima. Jer, \u201eako Gospodin ku\u0107u ne gradi, uzalud se mu\u010de graditelji\u201c (Ps 127, 1). Istina, ima ih koji misle kako je \u201edomovina ostatak iz romanti\u010darskog doba\u201c. Mi sljedbenici starozavjetnih obe\u0107anja i svjedoci uskrsnih zbivanja vjerujemo kako Domovina ima svoje teolo\u0161ko mjesto u na\u0161em hodo\u010dasni\u010dkom \u017eivotu. Naime, otkad je Krist u\u0161ao u ovaj svijet i pro\u0161ao zemljom \u010dine\u0107i dobro, on je usmjerio ljudski hod prema nebeskoj domovini.<\/p>\n

2. U odnosu prema ovozemnoj i nebeskoj domovini izvrstan primjer pru\u017ea nam na\u0161 sunarodnjak sveti Leopold Bogdan Mandi\u0107 koga danas liturgijski slavimo. On se rodio u zaljevu hrvatskih svetaca, u Herceg-Novom, u obitelji Petra i Karoline, ro\u0111ene Carevi\u0107, kao predzadnje jedanaesto dijete. Pradjedovi su mu porijeklom iz Bosne, odakle su u bijegu ispred Turaka stigli u Zaku\u010dac u drevnu Polji\u010dku republiku, a odatle u Boku Kotorsku. Svojih zadnjih \u010detrdeset godina Leopold je proveo u Padovi gdje je njegova \u201ezlatna ruka\u201c blagoslivljala i penitente odrije\u0161ivala. Kako je lijepo imati prijatelja \u201ezlatne ruke\u201c, koji razumije i poma\u017ee djelima i savjetima. A poznato je da su ga tra\u017eili radnici i studenti, profesori, intelektualci, vojnici i \u010dasnici, \u010dasne sestre i redovnici, sve\u0107enici i biskupi.<\/p>\n

\"\"Ljudi su se stolje\u0107ima obra\u0107ali svecima u razli\u010ditim potrebama i prigodama, a sveti\u0161ta, kapele i oltari bili su i ostali okupljali\u0161ta vjernika koji pomo\u0107 tra\u017ee. Osobito su to bila marijanska sveti\u0161ta kao \u201eskloni\u0161te du\u0161a, ribara i mornara\u201c, gdje \u201evise zavjetni darovi, siroma\u0161nog, pobo\u017enog puka, a mnoge uzdahe \u010dula je Gospina slika stara\u201c (Alfirevi\u0107). A takvih mjesta i ljudskih potreba bit \u0107e dok je vijeka i svijeta. Jer, \u010dovjek se s\u00e2m ne mo\u017ee spasiti, pa mu je potrebna pomo\u0107 i zagovor s neba, kao i savjet dobrih i svetih ljudi. A na\u0161 Leopold je to znao lijepo i umje\u0161no obavljati. Stoga su mu ljudi rado dolazili, svoje grijehe i slabosti ispovijedali i vra\u0107ali se preporo\u0111eni i s blagoslovom svojim domovima i svojim obiteljima.<\/p>\n

3. Vratimo se za trenutak temi ratnih u\u017easa, patnje i muka znanih i neznanih stradalnika diljem Europe, od rimskih careva iz prvih stolje\u0107a, do veleprevrata u Francuskoj (1789.) i onoga u Rusiji (1917.). Ovih dana napisao je jedan komentator kako se \u201eista pri\u010da ponavlja ve\u0107 stolje\u0107ima\u201c. Tako je, veli on, \u201eideja jednakosti, bratstva i slobode svojom revolucionarnom metodom proizvela pod brojnim giljotinama more nevine krvi diljem Francuske\u201c. Isto se ponovilo kad je u Europi do\u0161lo do sraza dviju bezbo\u017enih ideologija fa\u0161izma i komunizma tijekom Drugoga svjetskoga rata. Naime, borba za dru\u0161tvenu jednakost pod zastavom \u201eklasne ideologije\u201c urodila je u\u017easima Gulaga i Golih otoka. A ideja nacionalne slobode pod \u201esotonskom firmom rasnih zakona\u201c urodila je u\u017easima ubijanja i koncentracijskih logora (A. Mateljan, Svetio Duje 2018).<\/p>\n

Pogledajmo sada dva primjera. Jedan iz okru\u017eja opake i bezbo\u017ene ideologije fa\u0161izma, a drugi iz okru\u017eja opake i bezbo\u017ene ideologije komunizma; otprilike u isto vrijeme. Mlada \u017didovka Etty Hillesum nastradala je 1943. u Auschwitzu. U njezinom dnevniku \u010ditamo: \u201eVjerujem da mogu podnijeti sve nevolje \u017eivota i ovoga vremena. I kad opasnost postane bezizlazna, pa ne znam kako do slobode, uvijek mi ostaju sklopljene ruke i molitva na koljenima\u201c. Kolike su se takve molitve uzdizale nebu u susretu s nasilnom smr\u0107u iz brojnih strati\u0161ta diljem Europe? Posebice iz onih 1700 masovnih grobi\u0161ta u kojima su stradali na\u0161i sunarodnjaci diljem Slovenije (600) i Hrvatske (850), BiH (90) i Srbije (180). Njima su se danono\u0107no pridru\u017eivali \u010dlanovi njihovih obitelji, prijatelji i rodbina. Oni su, naime, u tim tamnim trenutcima mr\u017enje, prezira i progona, upu\u0107ivali svoje molitve Svjetlu \u017eivota s nadom ponovnoga radosnoga zagrljaja.<\/p>\n

4. To dobro oslikava potresno \u201ePismo nero\u0111enom dijetetu\u201c koje je napisala Ivanka \u0160krabec, \u017eena slovenskoga domobrana koju su partizani umorili 3. lipnja 1942. skupa s djetetom u njezinoj utrobi (Roman Leljak, Huda jama, 2015.). Jedne ve\u010deri, naime, odveli su je do \u0161umarka i zapovjedili neka sama iskopa grob. Molila ih je \u017earko neka je puste \u017eivjeti jo\u0161 koji mjesec dok joj se rodi dijete, koje je o\u010dekivala s oso\u00adbitom rado\u0161\u0107u i bla\u017eenom \u010de\u017enjom. A ono je bilo plod kr\u00ad\u0161\u0107anske ljubavi u kojoj je \u017eivjela sa svojim mu\u017eem Francom. Molba je bila grubo odbijena. A nastrani zapovjednik je odlu\u010dio kako \u201ejedna takva baba nije ni met\u00adka vrijedna\u201c, pa su je zvjerski zadavili i ba\u00adcili u rupu koju je sama iskopala. Ova je mu\u010denica prije smrti napisala potresne rije\u010di svomu nero\u0111enomu djetetu:<\/p>\n

\"\"\u201eJo\u0161 nekoliko sati i bit \u0107e kraj moga \u017eivota o, moj nje\u017eni an\u0111ele! Kako bih voljela vidjeti tvoje na\u00adsmijano lice, koje bi me razveselilo! O, moje dijete, moj nje\u017eni, bijeli cvi\u00adjete! Nikada ne \u0107u vidjeti tvoje bijele ru\u010dice. Mirno spavaj blizu moga srca, koje te toliko voli. Kad sam te prvi put osjetila u tijelu po\u010dela sam sanjati kako \u0107u te donijeti u Bo\u017eju blizinu, da te oblije krsna voda. Na\u017ealost, doskora oblit \u0107e te moja krv. S maj\u010di\u00adnom krvlju, punom ljubavi, bit \u0107e\u0161 kr\u0161teno\u2026 A onda u nebu, moj nje\u017eni an\u0111ele, vidjet \u0107u tvoje lice, a ti svoju majku. Tada \u0107e\u0161 prvi put izgovoriti: Mama\u201c. Hvala ti, Ivanka, na ovom divnom svjedo\u010danstvu \u010destite \u017eene i majke. Neizmjerna ti hvala \u0161to si svoje srce oslobodila od osje\u0107aja mr\u017enje prema onima koji su te mu\u010dili i zadavili. Hvala ti \u0161to i nas poti\u010de\u0161 gledati na Blajbur\u0161ku tragediju nekim drugim i druga\u010dijim o\u010dima; o\u010dima vjere i opomene, o\u010dima nade i pouzdanja. Zbog toga nam je Bleiburg opomena i poziv gledati na pro\u0161lost o\u010dima vjere i s pogledom uprtim u Onoga koji vodi povijest ljudi i naroda.<\/p>\n

5. Vrijeme u kojem \u017eivimo tra\u017ei nove ljude, stvaratelje novog svijeta, nove i druga\u010dije Hrvatske i Europe. Na potezu su anga\u017eirani kr\u0161\u0107ani koji se nadaju, vjeruju i ljube, koje pro\u017eima duh evan\u0111elja pa su kadri \u017eivjeti i svjedo\u010diti mir, ljubav i toleranciju. Pred iskustvom netrpeljivosti zbog \u010dega su i Hrvatska i Europa u XX. stolje\u0107u gorjeli u plamenu mr\u017enje i prezira, dana\u0161nji poklonici Kristovoga kri\u017ea i \u0161tovatelji kri\u017enih putova na\u0161e stradale bra\u0107e, osje\u0107aju se pozvanima svjedo\u010diti i propovijedati utopiju mira, ljubavi, pra\u0161tanja i povjerenja, kako bi nas Gospodin o\u010duvao od \u201ekuge, glada, rata i zla vremena\u201c. A na\u0161oj Domovini udijelio trajnu stabilnost i toliko \u017eu\u0111en mir i slobodu, koju su nam izvojevali na\u0161i hrabri branitelji.<\/p>\n

Zahvalni smo Bogu za o\u010deve i majke jer su stolje\u0107ima bili postojani i vjerni svojim korijenima i svojoj povijesti, te bili ponosni na svoje kr\u0161\u0107ansko i hrvatsko ime. Radosni smo i zbog tolikih mladih koji su otkrili Krista kao jedinoga i pravoga prijatelja komu mogu povjeriti svoje brige i svoje probleme. Nedavno sam to osjetio u Ciboni na koncertu mladih koji su dva i po sata pjevali Isusu, Mariji, Duhu Svetome sa znakovitim naslovom \u201eProgledaj srcem\u201c. Gledati srcem poma\u017ee nam Isus koji se zato rodio i \u010dovjekom postao kako bi nas spasio i otkupio. I ostavio nam svoju rije\u010d i euharistiju kao na\u0161u popudbinu i hranu. A euharistija, koju slavimo i namjenjujemo za na\u0161u stradalu bra\u0107u, \u201enapunja du\u0161u milo\u0161\u0107u i otvara zalog budu\u0107e slave\u201c. Ona nas osposobljava gledati stvari nekim drugim o\u010dima; o\u010dima srca i vjere, pa ve\u0107 ovdje anticipiramo novo nebo i novu zemlju. Ona nam najavljuje uskrsno svjetlo po kojemu bivamo sposobni \u201egledati srcem obe\u0107anja budu\u0107e nade\u201c. I otkrivati kako brojna stradanja i \u017ertve za slobodu imaju svoj puni smisao samo ako ih se pove\u017ee s kalvarijskom \u017ertvom Sina Bo\u017ejega koji nas je svojom mukom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em spasio i oslobodio. I utemeljio Crkvu u kojoj nastavlja po euharistiji \u017eivjeti me\u0111u nama.<\/p>\n

\"\"

foto HINA\/ Damir SEN\u00c8AR<\/p><\/div>\n

6. Isus je, dakle, me\u0111u nama; na\u0161a popudbina i neprolazna hrana koja nam je potrebna na putovanju u ovom prolaznome svijetu. U svakoj svetoj Misi obnavlja se milost kri\u017ea i otkupljenja. Te\u010de i struji novi Bo\u017eji \u017eivot koji nam je Krist zaslu\u017eio svojom mukom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em. Stoga, Njemu, jedinome Otkupitelju i Spasitelju \u010dovjeka, danas na Blajbur\u0161kom polju kli\u010demo i molimo: Do\u0111i Gospodine Isuse! Do\u0111i k nama i nahrani nas svojom Rije\u010dju i svojim Tijelom. Do\u0111i u pohode hrvatskome puku i svim narodima ovoga staroga kr\u0161\u0107anskoga kontinenta Europe. Pohodi sve na\u0161e obitelji koje se raduju Tre\u0107em susretu hrvatskih katoli\u010dkih obitelji, u rujnu u Solinu.<\/p>\n

Ponovi i nama ono \u0161to si rekao svojim u\u010denicima u Dvorani Posljednje ve\u010dere: Vi ste prijatelji moji! Prijateljstvo s Tobom u dobrim i te\u0161kim danima bilo nam je izvorom sigurnosti. Ono neka ostane i zalogom na\u0161e budu\u0107nosti kako bismo bili i ostali vjerni tvome evan\u0111elju, te bili trajno spremni slu\u017eiti Tebi, bra\u0107i, Crkvi i Domovini. U duhu one starodrevne pjesme i molitve koju je spjevao isusovac Petar Perica kojega su partizani godinu dana prije Bleiburga ubili skupa sa 60 dubrova\u010dkih intelektualaca na oto\u010di\u0107u Daksi, 25. listopada 1944. Ovu je pjesmu napisao prije 120 godina (1900.) za posvetu hrvatske mlade\u017ei Srcu Isusovu: \u201eIsukrste srcu tvom, s nama na\u0161e se kune dom! Du\u0161om, tijelom vijek sam tvoj, za krst \u010dasni biju\u0107 boj! Slava ti kralju, slava ti Kriste. Pred tobom sve je pepeo prah. Dokle smo tvoji, tko nam \u0161to mo\u017ee. Ti si nam snaga ljubav i strah\u201c. Amen.<\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Bleiburg, 12. 05. 2017.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bleiburg je opomena i poziv gledati na pro\u0161lost o\u010dima vjere – s pogledom uprtim u Onoga koji vodi povijest ljudi i naroda                                                                  <\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":28265,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2,5,7],"tags":[],"class_list":["post-27550","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-aktualnosti","category-nadbiskupove-propovijedi","category-novosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/27550","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=27550"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/27550\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=27550"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=27550"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=27550"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}