{"id":24026,"date":"2017-07-25T11:03:31","date_gmt":"2017-07-25T10:03:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=24026"},"modified":"2017-07-25T11:03:31","modified_gmt":"2017-07-25T10:03:31","slug":"rava-spomen-na-mucenicku-smrt-ravskog-zupnika-don-ivana-manzonija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2017\/07\/rava-spomen-na-mucenicku-smrt-ravskog-zupnika-don-ivana-manzonija\/","title":{"rendered":"RAVA: SPOMEN NA MU\u010cENI\u010cKU SMRT RAVSKOG \u017dUPNIKA DON IVANA MANZONIJA"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a><\/p>\n

\u017dupljani oto\u010dne \u017eupe Uznesenja BDM spominju se u srijedu 26. srpnja sedamdeset i pete godi\u0161njice mu\u010deni\u010dke smrti ravskog \u017eupnika don Ivana Manzonija (26. srpnja 1942. \u2013 26. srpnja 2017.). Prigodom mise zadu\u0161nice za don Ivana koja je slu\u017eena u nedjelju 9. srpnja, Ravljani su s ravskim \u017eupnikom o. Franjom Kowalom pokraj spomen plo\u010de na ulazu u ravsku \u017eupnu crkvu na zid postavili slike bl. Miroslava Bule\u0161i\u0107a, kardinala Alojzija Stepinca i sv. Ivana Pavla II., a povezuje ih da su stradali od totalitarne, komunisti\u010dke vlasti u svojoj zemlji. O. Franjo je zamolio zagovor tih mu\u010denika da mole za hrvatski narod i Ravljane me\u0111u kojima su brojni iseljenici. Ravljani su na misi zadu\u0161nici molili za sve \u017ertve Drugog svjetskog rata, stradale od talijanskih fa\u0161ista, partizana i komunista. Ni danas se ne zna gdje su pokopani zemni ostaci don Ivana, pa je va\u017eno u zjedni\u0161tvu \u010duvati sje\u0107anje na njega i sve druge \u017ertve, rekao je o. Franjo Kowal.<\/p>\n

Nakon stravi\u010dne smrti don Ivana, Rava nikad vi\u0161e nije dobila \u017eupnika koji bi stalno stanovao na otoku. Suvremenom i budu\u0107im nara\u0161tajima Ravljana i svih ljudi dobre volje stradanje don Ivana je motiv za razmi\u0161ljanje o patnji i mu\u010deni\u0161tvu, poticaj za prou\u010davanje pro\u0161losti i u kr\u0161\u0107anskom duhu prigoda za prakticiranje oprosta kao osobitog znaka vjere, nade i ljubavi. Nesretni doga\u0111aj zbio se u nedjelju nave\u010der 26. srpnja 1942. g., a vezan je uz maloi\u0161ki ustanak. U Malom I\u017eu je taj dan izbio ustanak protiv fa\u0161isti\u010dkih talijanskih okupacijskih vlasti. O\u010dekuju\u0107i odmazdu, i\u0161ki komunisti naredili su seljanima da se po\u0111u sakriti na Ravu i Dugi otok. Partizani su Maloi\u017eanima rekli da ih na drugoj strani Dugog otoka \u010deka englesko ratno brodovlje i da \u0107e ih ono odvesti na sigurno mjesto. Me\u0111utim, kada je mno\u0161tvo izbjeglih Maloi\u017eana do\u0161lo na drugu stranu Dugog otoka i vidjeli da tamo nema engleske flote, vidjeli su da su prevareni. Sutradan je do\u0161lo oko 600 talijanskih vojnika. Na Dugom otoku i na Ravi uhitili su puno Maloi\u017eana i odveli su ih u logor na Molatu.<\/p>\n

U toj zbunjuju\u0107oj i nemirnoj atmosferi bijega s I\u017ea uz obalu Rave plovio je maloi\u0161ki brod na \u010detiri vesla. Partizani su iz tog broda primijetili don Ivana Manzonija koji se vra\u0107ao iz Male u Velu Ravu. \u010cuo je da ga partizani progone zbog navodne suradnje s okupatorima (iako za to nitko nikad nije pru\u017eio dokaz) pa je u Maloj Ravi poku\u0161ao potra\u017eiti pomo\u0107. Dva partizana sko\u010dili su iz broda i zgrabili don Ivana. Vezali su ga za jarbol i odveli na Dugi otok. Tako vezanoga na brodu vidjeli su ga neki Ravljani koji su izbjeglim I\u017eanima i partizanima dopremili vodu u \u0161umovitom predjelu kod Luke na Dugom otoku.<\/p>\n

Bilo je i drugih svjedoka te mu\u010dne situacije. Po njihovom kazivanju, partizani su vukli vezanoga don Ivu Manzonija kroz \u0161umu na najve\u0107i vrh Dugog otoka, Velu Stra\u017eu. Tukli su ga i bi\u010devali na cijelom putu do tog vrha. Tamo su mu skinuli odje\u0107u, svezali su mu ruke i noge i nastavili ga mu\u010diti. Onda su mu zapalili vatru na prsima i trbuhu i veselili se kako umire u mukama. Taj zlo\u010din komunisti su nastojali prikriti. \u0160tovi\u0161e, Talijanima su njihovi suradnici rekli da je don Ivan Manzoni oti\u0161ao u partizane pa su pripadnici talijanskih fa\u0161isti\u010dkih postrojbi do\u0161li na Ravu i odveli njegovu sestru Anicu Manzoni u logor na Molat. Tamo je ostala do pada ltalije u rujnu 1943. g., zatim je do\u0161la na Ravu, a onda se vratila u svoj Dobrinj na otoku Krku i malo poslije toga umrla. Nikada se nije doznalo tko su bili mu\u010ditelji i ubojice don Ivana Manzonija. Oni koji su ga pravednog pogubili su umrli, a rijetki pre\u017eivjeli sudionici ili svjedoci koji mo\u017eda vi\u0161e znaju o tom nemilom doga\u0111aju jo\u0161 uvijek \u0161ute. Don Ivan Manzoni je bio plemeniti \u010dovjek i sve\u0107enik koji je jako volio svoju prvu \u017eupu Ravu. Volio je i svoje \u017eupljane i mnogima je pomagao. Svima koji su \u017eeljeli oti\u0107i ploviti na brodovima trgova\u010dke mornarice pomogao je preporu\u010duju\u0107i ih, ukrcati se na brodove prekooceanske plovidbe. Ravljani koji su se uz njegovu pomo\u0107 ukrcali na brodove dospjeli su u tu\u0111i svijet prije Drugog svjetskog rata. <\/p>\n

Davor Bo\u017ein<\/p>\n

I.G.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017dupljani oto\u010dne \u017eupe Uznesenja BDM spominju se u srijedu 26. srpnja sedamdeset i pete godi\u0161njice mu\u010deni\u010dke smrti ravskog \u017eupnika don Ivana Manzonija (26. srpnja 1942. \u2013 26. srpnja 2017.). Prigodom mise zadu\u0161nice za don Ivana koja je slu\u017eena u nedjelju 9. srpnja, Ravljani su s ravskim \u017eupnikom o. Franjom Kowalom pokraj spomen plo\u010de na ulazu<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-24026","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-aktualnosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/24026","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=24026"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/24026\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=24026"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=24026"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=24026"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}