{"id":23985,"date":"2017-07-02T11:40:11","date_gmt":"2017-07-02T10:40:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=23985"},"modified":"2017-07-02T11:40:11","modified_gmt":"2017-07-02T10:40:11","slug":"cudotvorna-djela-proroka-elizeja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/?p=23985","title":{"rendered":"VRANA: PROPOVIJED MONS. \u017d. PULJI\u0106A NA SVETKOVINI SV. NEDJELJICE"},"content":{"rendered":"

\u010cudotvorna djela proroka Elizeja<\/strong><\/p>\n

(2. Kr 4, 8-16; Rim 6, 3-11; Mt 10, 37-42)<\/strong><\/p>\n

1. U \u010detvrtak smo obilje\u017eili svetkovinu apostolskih prvaka svetoga Petra i Pavla. \u010culi smo maloprije kratki odlomak iz Pavlove poslanice Rimljanima u kojoj tuma\u010di kako smo \u201epo kr\u0161tenju uskri\u0161eni od mrtvih, eda bismo hodili u novosti \u017eivota\u201c (Rim 6, 4). Sve Pavlove poslanice pou\u010dne su i sadr\u017eajne. Posebice ova Rimljanima koju nazivaju \u201ekatedrom vjere\u201c i prvim razra\u0111enim \u201eteolo\u0161kim sustavom\u201c. Poslanicu je pisao negdje oko 58. godine poslije Krista iz Korinta odakle je mislio po\u0107i prema \u0160panjolskoj. Budu\u0107i da je Rim bilo susreti\u0161te povijesnog, politi\u010dkog i kulturnoga blaga mnogih naroda, prema Pavlu Rim ima postati novim Jeruzalemom, sredi\u0161tem novoga Bo\u017ejeg naroda, sredi\u0161tem Crkve. Zato on dijeli povijest \u010dovje\u010danstva u dva razdoblja: vrijeme prije Krista, koji zove vremenom i\u0161\u010dekivanja, te vrijeme poslije Krista u kojemu imamo pomirenje s Bogom. Isti Bog koji je izabrao i spasio izabrani narod, sada spa\u0161ava sve: \u017didove i pogane i sve koji budu povjerovali Onomu koji od mrtvih uskrisio Isusa Krista, Gospodina na\u0161ega (Rim 4, 24).<\/p>\n

Stoga, Pavao uglavljuje povijest \u010dovje\u010danstva u dva lika: u Adamu i u Kristu, \u201enovom Adamu\u201c. Prvog Adama Pavao predstavlja kao \u201eru\u0161itelja sklada\u201c jer su Adamovim grijehom u svijet une\u0161eni patnja i smrt. A grijeh i smrt, kao dva tiranina, \u017eele ovladati ne samo \u010dovjekom, nego i cijelim svemirom. No, nismo bez nade, veli Pavao. Kr\u0161\u0107anski \u017eivot je \u017eivot vjere i nade u Duhu Svetome koji prebiva u sinovima Bo\u017ejim. A to sinovstvo primili smo po kr\u0161tenju, pa mo\u017eemo obra\u0107ati se Bogu i klicati \u201eAbba-O\u010de\u201c. Kr\u0161tenjem smo postali djeca Bo\u017eja, suba\u0161tinici Kristovi i zajedni\u010dari dobara Oca nebeskoga.<\/p>\n

2. Uz ovaj dio Pavlove poslanice Rimljanima \u010duli smo i kratko izvje\u0161\u0107e o \u010dudotvornom djelovanju proroka Elizeja koji djeluje nakon Ilije proroka na vi\u0161e mije\u00adsta: Od Jerihona, Gilgala, Betela i Samarije do Dotana i Karmela. On je prenosio Bo\u017eju pomo\u0107 narodu i ja\u010dao ga u vjeri otaca. Jahve se pokazuje po Elizeju kao onaj koji gubave i nezdrave \u010dini zdravima, otrov \u010dini bezopasnim, a od neplodnoga \u010dini plodno. Jahve se po njemu o\u010dituje i kao gospodar \u017eivota koji mrtve o\u017eivljuje. U dana\u0161njem odlomku (2Kr 4,8-16) \u010duli smo opis gostoprimstva kod jedne obitelji u \u0160unamu, te primjer kako to Bog nagra\u0111uje. Dok Elizej prolazi kroz mjesto neka ga \u017eena prepoznaje kao Bo\u017ejeg proroka, pa nagovara mu\u017ea da mu \u201ena\u010dine sobicu i pripreme postelju, stolicu i svjetiljku\u201c. Prorok, dakle, nije tra\u017eio uslugu, ali \u017eena je prepoznala da je Bo\u017eji \u010dovjek pa zajedno s mu\u017eem ponudila gostoprimstvo.<\/p>\n

Premda u stara vremena nije bilo \u017eeljeznice, a ni dobrih puteva, ljudi su ipak putovali. Posebice na hodo\u010da\u0161\u0107a u Jeruzalem, Rim ili na grob apostola Jakova, Santiago de Compostella u \u0160panjolsku; ili pak u neka druga sveti\u0161ta diljem svijeta. Na tim putovanjima hodo\u010dasnici su bili upu\u0107eni na dobrotu ljudi koji su ih ugo\u0161\u0107avali. Gostoprimstvo je stoga bilo izuzetno va\u017eno. Na\u0161e vrijeme bilje\u017ei neke nove i druga\u010dije potrebe. Ne mora se nekoga primiti u ku\u0107u kako bismo pokazali dobrotu i naklonost. Ali, mo\u017eemo biti ljubazni na ulici, trgovini, \u0161koli i u tvornici. Ne moramo staviti svoju ku\u0107u na raspolaganje, ali mo\u017eemo se ustati i ponuditi mjesto u autobusu starijoj osobi, trudnici i invalidu. Mo\u017eemo, dakle, \u010diniti tisu\u0107u sitnih usluga, te pri tomu biti ljubazni i obazrivi. Pa i kad nam se \u010dini da se radi o sitnicama, one mogu biti iskreni i nesebi\u010dni izrazi ljubavi. A to je veliko.<\/p>\n

3. Iako Elizej nije ni\u0161ta tra\u017eio, dobio je sobu za boravak. \u017dena nije ni\u0161ta tra\u017eila, a Elizej joj je uzvratio time da joj je od Boga isprosio sina. Najve\u0107i dar koji je mogla zamisliti. Toliko puta \u010duli smo ili \u010ditali kako je Bog brzo uzvratio dobro koje se nekomu u\u010dinilo. Pomogne\u0161 siromahu i Bog ti ve\u0107 sutra vra\u0107a. On se ne da darom nadma\u0161iti. Me\u0111utim, mi ne \u010dinimo dobra zato da bi nam Bog uzvratio. Mi to \u010dinimo jer dobro je \u010diniti dobro. I dokle god smo dare\u017eljivi i gostoljubivi, Bogu smo sli\u010dni. A on nas onda obdaruje mirom i rado\u0161\u0107u, sre\u0107om i bla\u017eenstvom koje samo od njega mo\u017ee do\u0107i. U \u010da\u0161i hladne vode, o kojoj Isus danas govori, vidimo kako nas to malo ko\u0161ta. Ali, onomu tko je \u017eedan, to je najvi\u0161e \u0161to mo\u017ee po\u017eeljeti. \u017dednomu, dakle, zna\u010di puno, a darovatelju ni\u0161ta. To je slika svih na\u0161ih obi\u010dnih dobrih djela koja mo\u017eemo \u010diniti. \u0160to nas ko\u0161ta jedan osmijeh ili lijepa rije\u010d? \u0160to nas ko\u0161ta pokloniti ne\u0161to vremena prijatelju, susjedu, samcima? A to je ni\u0161ta u usporedbi s izgubljenim vremenom pred televizijom ili u nekoj drugoj dokolici? Znamo li drugima \u010destitati, usmeno ili pismeno? Padne li nam napamet telefonirati i obradovati one koji su u tuzi i samo\u0107i? Kad nam to uspije, osjetimo kako smo ne\u0161to dobro u\u010dinili, kako smo drugome pomogli. U takvim okolnostima do\u017eivjeli smo se \u201evi\u0161e kao ljudi\u201c, bli\u017ee Bogu i bratu \u010dovjeku. A i dan nam je bio puno ljep\u0161i.<\/p>\n

\u017dena \u0160unamka ugostila je proroka Elizeja i bila bogato nagra\u0111ena – potomstvom kojeg su ona i njezin mu\u017e \u017eeljno i\u0161\u010dekivali. Isus danas sli\u010dno govori pa veli: \u201eTko napoji jednoga od ovih najmanjih samo \u010da\u0161om hladne vode, zato \u0161to je moj u\u010denik, zaista, ka\u017eem vam, ne\u0107e mu propasti pla\u0107a\u201d. On ne ka\u017ee kako treba poslu\u017eiti nekoga zato \u0161to je po na\u0161em ljudskom sudu \u201edobar, pametan, ugledan, svet\u201c. Ne, ve\u0107 zato \u0161to je kao \u010dovjek, ljudsko bi\u0107e, Kristov u\u010denik i dijete Bo\u017eje. Kad se dijete rodi, ono pru\u017ea ruke prema svijetu kao da ga \u017eeli zagrliti, obuhvatiti, zaposjesti. Kao da govori: \u201eSve je to za mene, sve mi dajte, \u017eelim u svemu u\u017eivati\u201c. No, kad \u010dovjek umire, ruke su prekri\u017eene na prsima i on vi\u0161e ni\u0161ta ne \u017eeli od ovoga svijeta. Jer, ostavlja ga sa svim njegovim dobrima, zauvijek. Kao da \u017eeli re\u0107i: \u201eNi\u0161ta od svega meni ne pripada, sve je Bo\u017eje\u201c.<\/p>\n

4. Pri\u010daju kako je neki pobo\u017eni u\u010ditelj Kristova Evan\u0111elja imao je tri svoja u\u010denika. Dugo su \u017eivjeli skupa i proveli mnogo vremena u u\u010denju i razmatranju. Kad su nakon provedenih godina u \u0161koli u\u010denja i razmatranja o\u010ditovali volju da su spremni po\u0107i u svijet, u\u010ditelj ih je blagoslovio i otpremio s nakanom neka po\u0111u \u0161iriti Radosnu vijest Evan\u0111elja. Dogovorio je s njima neka se nakon odre\u0111enog vremena vrate. I tako je bilo. Nakon dvije godine rada oni su se ponovo vratili svome u\u010ditelju kako b i ga izvijestili o svemu \u0161to su vidjeli, \u010duli i u\u010dinili.<\/p>\n

Nakon \u0161to su posjedali oko stola u\u010ditelj ih upita da iznesu sve \u0161to su u tom razdoblju \u010dinili.<\/p>\n

–          Prvi re\u010de: \u201eJa sam napisao knjigu i prodao je u pet tisu\u0107a primjeraka\u201c.  -\u201eTi si svijet napunio papirom\u201c, bio je u\u010diteljev komentar.<\/p>\n

–          Drugi re\u010de: \u201eJa sam odr\u017eao propovijedi na vi\u0161e od stotinu mjesta\u201c. -\u201eTi si ispunio svijet rije\u010dima\u201c, re\u010de u\u010ditelj.<\/p>\n

–          Kona\u010dno je do\u0161ao na red i tre\u0107i u\u010denik koji je stidljivo promucao: \u201eJa nisam ni\u0161ta osobito u\u010dinio. Samo sam jednoj starici svako jutro donosio vodu s obli\u017enjeg izvora. Ona to nije mogla jer je bila stara i nemo\u0107na\u201c. – U\u010ditelj ga pogleda, nasmije\u0161i se i re\u010de mu: \u201eTi si svijet ispunio ljubavlju. I najbolje si \u0161irio Radosnu vijest Kristovoga Evan\u0111elje\u201c.<\/p>\n

Zahvalni smo apostolu Pavlu \u0161to nam je posvijestio \u010dinjenicu da smo kr\u0161tenjem postali djeca Bo\u017eja, suba\u0161tinici Kristovi i zajedni\u010dari dobara Oca nebeskoga; a sveti Ivan dodaje kako se jo\u0161 nije o\u010ditovali \u0161to \u0107emo biti. Srce nam je ispunjeno zahvalno\u0161\u0107u za primljene darove Bo\u017eje dobrote i  njegovoga milosr\u0111a. \u010culi i divan primjer obitelji iz \u0160unama koja je ugostila proroka Elizeja. Iako on nije ni\u0161ta tra\u017eio, dobio je sobu za boravak. I obitelj nije kao uzvrat za pru\u017eeno gostoprimstvo ni\u0161ta tra\u017eila, ali im je Elizej kod Boga isprosio sina. Najve\u0107i dar koji su mogli \u017eeljeti i sanjati. Neka nam i ovo na\u0161e godi\u0161nje okupljanje u Vrani probudi osje\u0107aj zahvalnosti prema svima kojima dugujemo za sve \u0161to imamo i \u0161to jesmo. I neka nas sveta Nedjeljica poti\u010de i nadahnjuje da se ne umaramo \u010diniti dobro (Gal 6, 9). Jer, dobro je \u010diniti dobro! Amen.  <\/p>\n

\u2020 \u017delimir, nadbiskup<\/p>\n

Vrana, 2. srpnja 2017.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010cudotvorna djela proroka Elizeja (2. Kr 4, 8-16; Rim 6, 3-11; Mt 10, 37-42) 1. U \u010detvrtak smo obilje\u017eili svetkovinu apostolskih prvaka svetoga Petra i Pavla. \u010culi smo maloprije kratki odlomak iz Pavlove poslanice Rimljanima u kojoj tuma\u010di kako smo \u201epo kr\u0161tenju uskri\u0161eni od mrtvih, eda bismo hodili u novosti \u017eivota\u201c (Rim 6, 4). Sve<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-23985","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23985","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=23985"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/23985\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=23985"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=23985"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=23985"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}