\u201eVrijeme tra\u017ei odva\u017ene borce za Bo\u017eje stvari. Na potezu su anga\u017eirani kr\u0161\u0107ani, zaljubljenici i propovjednici Kristovog kri\u017ea; kr\u0161\u0107ani koji se nadaju, vjeruju i ljube\u201c poru\u010dio je zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107 u Suko\u0161anu u petak 13. kolovoza predvode\u0107i sve\u010dano misno slavlje na blagdan sv. Kasijana, za\u0161titnika Suko\u0161ana po kojem je to primorsko mjesto i dobilo ime. Suko\u0161anska crkveno-pu\u010dka fe\u0161ta jedna je od rijetkih svetkovina u\u00a0Hrvatskoj koja proslavlja tog ranokr\u0161\u0107anskog mu\u010denika a Suko\u0161anci ga od davnina \u0161tuju kao svog za\u0161titnika; od 1864. g. u \u017eupi se \u010duva srebrni relikvijar s \u010desticom njegovog tijela. Kasijan je zagovornik dobre \u017eetve i pomo\u0107nik u te\u0161kim tjeskobama, a 1952. Pio XII. proglasio ga je za\u0161titnikom u\u010ditelja i stenografa. U propovijedi je mons. Pulji\u0107 opisao \u017eivot sv. Kasijana ro\u0111enog u sjevernoj Italiji gdje je kao u\u010deni Rimljanin i istaknuti kr\u0161\u0107anin u dana\u0161njem Tirolu propovijedao te postao biskup utemeljitelj biskupije Briksen. Iz Rima je biskup Kasijan oko 300. g. bio protjeran, a na putu za Tirol zaustavio se u gradu Imoli i po\u010deo navje\u0161\u0107ivati Evan\u0111elje. Svjestan da odrasli, caru odani pogani ne\u0107e lako postati kr\u0161\u0107ani, potajno je okupljao djecu koje je u\u010dio \u010ditati, pisati i govorio im o istinama kr\u0161\u0107anstva. Posijao je Bo\u017eju Rije\u010d u mlade Imole. Zato ga je rimski prefekt dao uhititi i izvesti na glavni trg gdje je tra\u017eio da prinese \u017ertvu poganskim bogovima. Kasijan je to odbio pa je ba\u010den u tamnicu. Po naredbi prefekta dovedena su djeca koju je pou\u010davao, te su, nahu\u0161kana, biskupu Kasijanu strgali odje\u0107u i boli ga \u017eeljeznim pisaljkama dok ne iskrvari. Izmu\u010den i obliven krvlju sveti biskup Kasijan zavr\u0161io je zemaljski \u017eivot 13. kolovoza 302. Njegovo tijelo nalazi se u Imoli gdje su ga vjernici pokopali, a kad je kr\u0161\u0107anstvo dobilo slobodu puk Tirola ga \u0161tuje kao svog glavnog za\u0161titnika. Nadbiskup Pulji\u0107 je istaknuo da mu\u010denici spadaju u po\u010detke organiziranog kr\u0161\u0107anstva te su ugra\u0111eni u temelje Crkve i hrvatskog prostora, osobito obalnog dijela od Kotora do Pore\u010da. Nadbiskup je podsjetio da je i Ivan Pavao II. 1998. u Mariji Bistrici poimence naveo mu\u010denike u na\u0161im krajevima od vremena Rimskog carstva, kao \u0161to su Venancije, Dujam, Anastazija, Kvirin, Euzebij, Polion, Mavro. \u201eSvjedoci vjere su junaci koji su krvlju potvrdili vjernost Kristu. Mjesto gdje se mu\u010deni\u010dko svjedo\u010denje dogodilo i gdje su smje\u0161teni zemni ostaci mu\u010denika zove se konfesija. To je prag, limen na kojem je mu\u010denik ispovijedio vjeru i zakora\u010dio u vje\u010dni \u017eivot. Za kr\u0161\u0107ane je takvo mjesto uvijek bilo sveto, pa su ga posebno obilje\u017eavali i okupljali se na njemu. Posjet tim mjestima nazivali su pohod pragovima, pohod ad limina. Ta se terminologija zadr\u017eala jo\u0161 samo kod slu\u017ebenih pohoda koje biskupi obavljaju kad idu u Rim pohoditi grobove apostolskih prvaka, pragove mu\u010denika\u201c rekao je mons. Pulji\u0107.<\/p>\n
\n
Nadbiskup je rekao da 80% svetaca i bla\u017eenika koje je proglasio Ivan Pavao II. nose aureolu mu\u010denika. Budu\u0107i da je 20. st. dalo brojne mu\u010denike nacizma, komunizma i fa\u0161izma, taj je papa pozvao mjesne Crkve da ne zaborave spomen onih koji su trpjeli za vjeru potaknuv\u0161i na prikupljanje potrebne dokumentacije. \u201eI Crkva u Hrvata je Crkva mu\u010denika; od vremena osmanlijske tiranije, stradanja u Drugom svjetskom ratu i pora\u0107u, logori i grobi\u0161ta od Dravograda i Maribora do Ogulina i Gospi\u0107a, od Maceljskih \u0161uma i Jazovke, od Golog Otoka, Kri\u017eevaca i Bjelovara do Srijemske Mitrovice, Sarajeva, Fo\u010de, Zenice i Mostara. I u Domovinskom ratu, u obrani zemlje, identiteta, vjere i svog naroda, na\u0161i su o\u010devi veliku pomo\u0107 nalazili u okrilju nebeskih za\u0161titnika. U tom vidu valja razumjeti i odluku hrvatskih biskupa da se svim znanim i neznanim mu\u010denicima vjere od po\u010detaka kr\u0161\u0107anstva u na\u0161em narodu postavi spomen izgradnjom crkve Hrvatskih mu\u010denika na Udbini, a izgradnjom crkve u starogradi\u0161kom zatvoru vrati dug nevino osu\u0111enim sve\u0107enicima koji su bili prisiljeni svojim rukama ru\u0161iti tu crkvu. Stara Gradi\u0161ka je postala mjesto sve\u0107eni\u010dkog progona i stradanja. Tamo je samo 1955. g. bilo u uzni\u0161tvu 211 sve\u0107enika\u201c rekao je mons. Pulji\u0107 dodav\u0161i da \u0107e tu crkvu biskupi i sve\u0107enici graditi svojim osobnim darom kao trajan molitveni spomen njima u \u010dast, kako bi op\u0107instvo svetih progovorilo glasnije od tvoraca zla. \u0160ezdeset godina nakon odredbe komunisti\u010dkih vlasti da se sru\u0161i, \u017eupna crkva sv. Mihovila u Staroj Gradi\u0161ki opet je obnovljena. Tamo \u0107e se okupiti hrvatski kler na svoje godi\u0161nje zborovanje, rekao je nadbiskup. Po\u017eeljev\u0161i da zborovanje suko\u0161anskog puka poka\u017ee spremnost svjedo\u010denja za Kasijanove ideale, mons. Pulji\u0107 je zaklju\u010dio: \u201eZahvalni Bogu za o\u010deve i majke koji su stolje\u0107ima bili postojani i vjerni svojim korijenima i povijesti u znaku kri\u017ea, molimo sv. Kasijana koji je na vlastitoj ko\u017ei osjetio dramu borbe dobra i zla da svojom ljubavlju i nebeskim zagovorom \u0161titi Suko\u0161an\u201c.<\/p>\n
\n
Ines Grbi\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u201eVrijeme tra\u017ei odva\u017ene borce za Bo\u017eje stvari. Na potezu su anga\u017eirani kr\u0161\u0107ani, zaljubljenici i propovjednici Kristovog kri\u017ea; kr\u0161\u0107ani koji se nadaju, vjeruju i ljube\u201c poru\u010dio je zadarski nadbiskup \u017delimir Pulji\u0107 u Suko\u0161anu u petak 13. kolovoza predvode\u0107i sve\u010dano misno slavlje na blagdan sv. Kasijana, za\u0161titnika Suko\u0161ana po kojem je to primorsko mjesto i dobilo ime.<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-2171","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-aktualnosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2171","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2171"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2171\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2171"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2171"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2171"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}