Slavimo blagdan sv. Antuna koji je davne 1221. godine u Asizu susreo Franju na duhovskom kapitulu i u\u010dvrstio se u trajnom opredjeljenju slu\u017eiti bogu i Crkvi svim bi\u0107em svojim i svom du\u0161om svojom. Zahva\u0107en duhom Franjine karizme postajao je sve vi\u0161e svjestan da se \u010dovjek u potpunosti ostvaruje samo kad ga Bog ‘zagrli’, uzvisi, obogati i ispuni svojim dobrima. Stoga je radosno i s uvjerenjem obukao tuniku i krenuo za trubadurom iz Asiza koji je u jednostavnosti duha, skromnosti, slu\u017eenja i poniznosti pjevao Bogu i stvorenjima njegovim koje je nazivao \u201ebra\u0107om i sestricama svojim\u201c. Dok slavimo za\u0161titnika ove \u017eupe, pitamo se koja je uloga Bo\u017ejih ugodnika i \u0161to sveci mogu poru\u010diti dana\u0161njem \u010dovjeku? Iako su \u017eivjeli davno, oni su uvijek suvremeni i izazovni. Tako i sveti Ante je suvremen po svjedo\u010dkom \u017eivotu i radikalnom opredjeljenju za Boga, po jasno\u0107i moralnih i kr\u0161\u0107anskih na\u010dela koje je izlagao u svojim poznatim propovijedima. Nije se umarao isticati va\u017enost krjeposnog \u017eivota, duh molitve, poniznosti i samozataje. A nije \u0161tedio poroke svoga vremena i svojih suvremenika: oholost, \u0161krtost, bludnost i lihvarstvo.<\/p>\n
Dok su se, naime, \u00a0drugi bavili sobom, trgovinom i svakodnevnim poslovima, te pri tom \u010desto zaboravljali na vje\u010dnost i spasenje du\u0161e, on je revno propovijedao, navje\u0161\u0107ivao Bo\u017eju istinu, pozivao na obra\u0107enje, korio i upu\u0107ivao: Protiv zabluda svoga vremena -katara, patarena i albigenza; protiv lo\u0161ih obi\u010daja i krivovjernoga nauka, pa su nazivali \u201emaljem heretik\u00e2\u201c. Nije zatvarao o\u010di pred \u010dinjenicom niskoga vjersko-moralnoga \u017eivota svojih suvremenika. A uz veliko teolo\u0161ko znanje dobro je poznavao i Sveto Pismo. Bog ga je k tomu obdario lijepom rje\u010dito\u0161\u0107u \u0161to \u0107e ga u\u010diniti naj\u010duvenijim propovjednikom svih vremena. Pape su ga zbog toga odlikovali naslovom \u201ecrkvenoga nau\u010ditelja\u201c.<\/p>\n
Spominju\u0107i ve\u010deras ovoga Bo\u017ejega ugodnika, pitamo se kako je u tako kratkom \u017eivotnom vijeku, \u017eivio je samo 36 godina, mogao u\u010diniti onolika silna djela?! Gdje je izu\u010dio \u0161kolu slu\u017eenja, skromnosti, poniznosti i svetosti? Na oltaru, bra\u0107o i sestre; u euharistiji gdje je nalazio snagu i nadahnu\u0107e. Kod oltara je rastao u krijeposti i mudrosti pred Bogom i pred ljudima. Dovoljno je pro\u010ditati dio njegove molitve Bogu da se osjeti koliko je ovaj Bo\u017eji \u010dovjek \u017eivio za Krista i za njegovu Crkvu: \u201eGospodine Isuse Kriste, dopusti nam pjevati pjesmu hvale i u\u017eivati samo u tebi. Pomozi nam \u017eivjeti skromno i zaboraviti na brige kako bismo za\u0161ti\u0107eni tvojim mirom mogli u\u017eivati kraljevstvo nebeskog Jeruzalema koje nam nudi\u0161 u presvetoj Euharistiji\u201c, po kojoj Isus nastavlja i danas lije\u010diti bolesne, hraniti gladne, tje\u0161iti \u017ealosne, obra\u0107ati gre\u0161nike i pra\u0161tati im. Stoga \u0107e mu do\u0107i svatko tko ga voli i treba. Da mu se izjada i iznese svoje tegobe i probleme, da mu preporu\u010di sebe i svoje. Crkvu i domovinu. Gre\u0161nike i patnike. I da zahvali za udijeljene milosti i darove.<\/p>\n
\u00a0<\/strong>Bra\u0107o i sestre. Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je neprolazna hrana. Jer, nema ovdje trajnog prebivali\u0161ta. Putujemo u ku\u0107u O\u010devu. To je poruka i dana\u0161njeg sveca ovom na\u0161em vremenu. \u0160tovanjem svetaca mi ispovijedamo vjeru u svijet otkupljenja i nebeske slave. Narod koji \u0161tuje svece, uvijek je kr\u0161\u0107anski narod. On se time ponosi i on to \u017eeli i ostati. \u0160tovanje svetaca tihi je, ali radikalni otklon svih suvremenih zavo\u0111enja: globalizacije, ateizacije, rodne ideologije, relativizma, indiferentizma i svih drugih suvremenih ‘izama’ i zastranjenja.<\/p>\n Ne \u010dini li vam se, bra\u0107o i sestre, da smo premalo proroci u dana\u0161njem svijetu punom izazova?! Ho\u0107e li se na\u0107i u ovom vremenu nejasno\u0107e i pomutnje odva\u017enih svjedoka koji \u0107e nas neustra\u0161ivo, poput svetog Antuna, upu\u0107ivati na Isusa, ugaoni kamen i sredi\u0161te svega?! Ho\u0107e li se na po\u010detku ovoga 21. stolje\u0107a na\u0107i koji \u201enovi sveti Antun\u201c ili pak Leon Veliki da na\u0161em \u010dovjeku -suputniku i supatniku- ponovno uzvikne “Kr\u0161\u0107anine, Zadranine, upoznaj svoje dostojanstvo!” Tko \u0107e to drugi u\u010diniti, ako ne oni koji se hrane s vrela besmrtnosti; koji se nadahnjuju na Rije\u010dima \u017divota; koji znaju gdje su temelji i razlozi vrijednosti \u010dovjeka i njegovog dostojanstva ; koji “znaju kome su povjerovali” ?! Na potezu su \u0161tovatelji svetih Tajna, navjestitelji Radosne vijesti, i sljedbenici Krista i njegovih miljenika-svetaca. Pred tim odgovornim zadatkom nalazite se vi, bra\u0107o i sestre u Kristu koji znate kome ste povjerovali i koji ste zavoljeli svetog Antuna jer je on volio Krista raspetoga i uskrsloga.<\/p>\n U povijesti je bilo vremena kad je Crkva morala voditi bitku za goli \u017eivot, ali isto tako\u00a0 i bitku za o\u010duvanje Svetih Tajna. Nju je kroz stolje\u0107a poga\u0111alo i unutarnje rastakanje i izvanjsko ugro\u017eavanje. Udaralo se po njezinoj strukturi i fanati\u010dnom mr\u017enjom obaralo na njezinu hijerarhiju (prisjetimo se Stepin\u010deva vremena).\u00a0 Zaboravljalo se, naime, kako je ona \u201eglasnica vje\u010dnosti\u201d i navjestiteljica nadzemaljske istine i \u201enovoga neba i nove zemlje\u201d. I na\u0161a doma\u0107a Crkva vodila i vodi iste one dvije bitke: ju\u010der za golo pre\u017eivljavanje pred mo\u0107nicima komunisti\u010dke ideologije, a danas za o\u010duvanje svetinja koje se poku\u0161ava profanirati i desakralizirati. Zato je aktualna ona prastara molitva \u0161to su je vjekovima molili na\u0161i o\u010devi i pradjedovi: Da se dostoji\u0161 svoju Crkvu ravnati i uzdr\u017eati, molimo te, usli\u0161i nas!<\/p>\n Roditelji koji su tijekom dana tra\u017eili blagoslov svoje djece svjedo\u010de o odnosu obitelji, Crkve i euharistije. Nema, naime, prave obitelji bez Crkve i sakramenata. Stoga, roditelji kr\u0161tavaju djecu, vode ih nedjeljom u crkvu, u\u010de ih moliti i s njima skupa mole, posve\u0107uju ih i prikazuju Bogu kao svoj najdragocjeniji dar. Kad je vjerou\u010ditelj dao djeci zadatak neka napi\u0161u pismo dragom Bogu i neka mu reknu sve \u0161to im na srcu stoji, jedna je djevoj\u010dica jednostavno napisala: \u201eHvala ti, Bo\u017ee, \u0161to si mi dao tatu i mamu. Kako je lijepo imati tatu i mamu\u201c. Obitelj je zapravo gnijezdo u kojem rastu heroji i ubojice, sveci i grje\u0161nici, dobri\u010dine i kriminalci. O\u010devi i majke: u va\u0161im je rukama budu\u0107nost djece ovoga Grada, kraja i naroda. Vi ste zaslu\u017eni za sve \u0161to oni budu \u010dinili u \u017eivotu. Jer, oni \u0107e vjerovati uglavnom u ono u \u0161to vi vjerujete. Dr\u017eat \u0107e vrijednim ono \u0161to vi smatrate vrijednim. Ako je vama sveta Misa va\u017ena i njima \u0107e biti. Ako se vi Bogu molite i oni \u0107e to \u010diniti. Ako vi pozitivno govorite o svojim susjedima, u\u010ditelju, sve\u0107eniku, ro\u0111aku i prijatelju i va\u0161a \u0107e ih djeca cijeniti i po\u0161tivati. Ne ka\u017ee uzalud narodna poslovica: \u201eKakav otac, takav sin; kakva majka, takva k\u0107i\u201c. Ne pada, naime, jabuka daleko od stabla.<\/p>\n \u00a0<\/strong>Sveti Ivan Pavao II. znao je kolika je uloga obitelji u odgoju djece pa je 21. listopada 2001. uvrstio me\u0111u \u010dlanove bla\u017eenih prvi bra\u010dni par: Mariju i Alojzija Beltrame Quattrocchi koji su obi\u010dne obiteljske stvari \u017eivjeli na jednostavan na\u010din. Na upit kako su odgajali svoju djecu i u tome uspijevali Marija je odgovorila: \u201eNastojali smo sa\u010duvati njihove svje\u017ee du\u0161e od utjecaja Zloga. Poticali smo neka se raduju \u017eivotu, hrane Euharistijom, u\u017eivaju u ljepoti Bo\u017eje prirode, sastaju se u zdravom dru\u0161tvu, vole svoju Domovinu i poznaju vjeru. Eto, to je ono\u00a0 \u0161to smo im ku\u0161ali dati i prenijeti\u201c. Blago obitelji u kojoj se \u010dlanovi obitelji mole i svetkuju Dan Gospodnji; vole se, \u017eivot po\u0161tuju i djecu ra\u0111aju. Na taj na\u010din, naime, oni grade ku\u0107u na \u010dvrstoj stijeni koju ni vrata paklena ne\u0107e nadvladati. Blago obitelji u kojoj nema psovke i kletve, sva\u0111e i ru\u017enih rije\u010di, gdje se ne gledaju lo\u0161i filmovi i ne \u010ditaju izopa\u010dene knjige i \u010dasopisi koji naru\u0161avaju dostojanstvo braka i obitelji. Takve obitelji postaju Bo\u017ejom tvr\u0111avom na zemlji. Blago obitelji u kojoj nema rasipni\u0161tva i oholosti \u017eivota, gdje se djeca u\u010de raditi, moliti, razgovarati i voljeti svoj dom, kraj i Domovinu. Tako se stvara oaza zdravog doma\u0107eg okoli\u0161a. Tragom na\u0161ih o\u010deva, koji su kroz stolje\u0107a sve to vjerovali i svojoj djeci prenosili, i mi sa sv. Antunom ovdje okupljeni ponavljamo: Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo. Tvoje uskrsnu\u0107e slavimo. Tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo! Do\u0111i Gospodine Isuse! Do\u0111i i blagoslovi ovaj Grad, djecu i obitelji na\u0161ega naroda. Amen.<\/p>\n \u017delimir Pulji\u0107, zadarski nadbiskup<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Slavimo blagdan sv. Antuna koji je davne 1221. godine u Asizu susreo Franju na duhovskom kapitulu i u\u010dvrstio se u trajnom opredjeljenju slu\u017eiti bogu i Crkvi svim bi\u0107em svojim i svom du\u0161om svojom. Zahva\u0107en duhom Franjine karizme postajao je sve vi\u0161e svjestan da se \u010dovjek u potpunosti ostvaruje samo kad ga Bog ‘zagrli’, uzvisi, obogati<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-18817","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18817","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=18817"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/18817\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=18817"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=18817"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=18817"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}