1. Prije 50 godina zavr\u0161io je radom Drugi Vatikanski Sabor koji je najavio i otvorio starac Ivan XXIII., samo tri mjeseca nakon izbora za Papu. Tri godine nakon najave (1962.) pratio je na trgu sv. Petra procesiju od 2.500 sudionika: kardinala, patrijarha i biskupa svih boja ko\u017ee i naroda, s raznolikim mitrama i liturgijskim odijelima. To je ostavilo impresivan dojam o Katoli\u010dkoj Crkvi, sabranoj u Rimu iz svih dijelove svijeta, koja je tako o\u010ditovala da nadilazi nacionalne i europske okvire. Jer, ona je sveop\u0107a zajednica Bo\u017ejeg naroda. Na Saboru je uz primat Bo\u017eje Rije\u010di nagla\u0161ena va\u017enost ekumenizma i misionarskog duha. Potaknut je dijalog s drugim religijama i kulturama svijeta.<\/p>\n
Budu\u0107i da je sve to prouzro\u010dilo velike promjene u samoj Crkvi, neki je sudionik Sabora usporedio te promjene s malim zemljotresom. Ali, ne s onim koji razara i uni\u0161tava, nego s potresom uskrsne zore kad je ispod odvaljenog kamena Gospodin ustao. Izme\u0111u 16 koncilskih dokumenata najbitniji zaklju\u010dci sadr\u017eani su u \u010detiri konstitucije: o Crkvi (“Svjetlo naroda” LG), “O svetoj liturgiji” (SC) i “O objavi” (DV) koja je potakla sve\u0107enike, redovnike, \u0111akone, katehiste i sve vjernike laike neka \u010desto \u010ditaju stranice svetih knjiga, jer “nepoznavanje Svetog Pisma, nepoznavanje je samog Krista” (veli zaljubljenik svetih knjiga, sv. Jeronim).<\/p>\n
2. \u010cetvrta i naj\u010ditanija konstitucija jest ona pastoralna, “O Crkvi u suvremenom svijetu” (GS), kojom je Crkva zatvorila vrata “lomovima i sukobima” i progovorila o ljudskom dostojanstvu, grijehu, savjesti, slobodi, tajni smrti, te o ateizmu kao najte\u017eoj mrlji na\u0161eg vremena. Obradila je i suvremene probleme o braku i obitelji, o kulturnom napretku, o naravi i svrsi politi\u010dke zajednice, te o miru i izgradnji zajednice naroda. Crkva je, dakle, na Saboru rekla u \u0161to vjeruje i \u0161to misli o sebi. Ali je kazala i \u0161to misli o svijetu koji bje\u017ei od Boga i kojem treba navijestiti Kristovo evan\u0111elje. O tomu je posebice progovorila u dekretu o misijskoj djelatnosti Crkve, ‘Ad Gentes’ (7. prosinca 1965.) koji je najve\u0107i izme\u0111u devet objavljenih dekreta.<\/p>\n
U njemu su izlo\u017eena doktrinarna na\u010dela i obja\u0161njena suradnja i misijska djelatnost. Stvaranje dekreta trajalo dugo i imalo je sedam redakcija. Ali, glasovanje je bilo vrlo povoljno: 2.394 su glasovala \u00abza\u00bb, a samo 5 \u00abprotiv\u00bb. Nijedan drugi saborski dokument nije imao takvu \u00abjednoglasnost\u00bb. Biskupi su u dekretu progovorili o misijama, o O\u010devoj zamisli spa\u0161avanja ljudi po Isusu, kona\u010dnom proroku i jedinom Otkupitelju \u010dovjeka. A Crkva kao Kristovo produljeno utjelovljenje u vremenu ”po naravi je misionarska” (AG 2) i valja joj biti i ostati u takvom ”misionarskom stanju”.<\/p>\n
3. Ove godine odr\u017eat \u0107e se prvi put izvan Luxemburga, od 6. do 9. o\u017eujka 2016., u Zadru \u010detverodnevni susret ”Europskih misijskih animatora djece” (CEME). Na susretu \u0107e sudjelovati nacionalni animatori djela sv. Djetinjstva iz 20 europskih zemalja, kao i Generalna tajnica djela sv. Djetinjstva iz Vatikana, Baptistine Ralamboarison. Veseli nas \u0161to tih dana do\u0107i i apostolski nuncij u RH, nadbiskup Alessandro D’ Errico koji \u0107e prevoditi svetu Misu u utorak, 8. o\u017eujka u 18 sati. Drago mi je ovdje spomenuti kako sam prije devet godina bio doma\u0107in u Dubrovniku gdje je odr\u017eana \u010cetvrta Konferencija Papinskih djela svetog Djetinjstva zemalja Mediterana i isto\u010dne Europe od 10. do 15. studenog 2007. godine. Koristim prigodu od srca pozdraviti sudionike \u201eEuropskih misijskih animatora djece\u201c (CEME) i izraziti iskrenu dobrodo\u0161licu u i Zadarsku nadbiskupiju. I po\u017eeljete blagoslovljen i plodan rad i zborovanje u gradu koga \u0161tite \u010detvorica mo\u0107nih zagovornika, me\u0111u kojima je posebice poznat starac sveti \u0160imun koji je na rukama dr\u017eao dijete Isusa, a ovdje se \u010duva njegove sveto tijelo u crkvi svetog \u0160ime.<\/p>\n
Nazo\u010dnost ”Europskih misijskih animatora djece” pru\u017ea prigodu napomenuti kako za misijsku animaciju u svijetu Kongregacija za evangelizaciju naroda ima \u010detiri Papinska misijska djela:<\/p>\n
Djelo za \u0161irenje vjere (Lyon 1822.) kojemu je svrha poticati kr\u0161\u0107ane da molitvom, \u017ertvom i nov\u010danim prilozima poma\u017eu \u0161irenje vjere u misijama (Misijska nedjelja). Djelo Svetog djetinjstva (Francuska 1843.) s nakanom promicanja misijske svijesti djece (Bogojavljenje). Drago mi je ovdje spomenuti kako je to Djelo u u Hrvatskoj bilo nazo\u010dno ve\u0107 1882. godine (u Dubrovniku). Djelo sv. Petra apostola (Francuska 1889.) a svrha mu je odgoj i \u0161kolovanje sve\u0107enika u misijskim podru\u010djima. Misijska unija (Italija 1916.) s ciljem kako bi sve\u0107enici, redovnici i redovnice, kao i drugi \u010dlanovi Bo\u017ejega naroda bili misijski usmjereni. Kongregacija ima i sveu\u010dili\u0161te u Rimu ‘Urbaniana’ s razli\u010ditim institutima i fakultetima, kao i brojnim afiliranim institutima diljem svijeta, te svoju novinsku agenciju Fides, s dnevnim biltenom vijesti na ve\u0107im svjetskim jezicima.<\/p>\n
4. Bogu hvala za Drugi Vatikanski sabor koji je izdao konkretne pastoralne smjernice, te posebice dekretom o misijama (‘Ad gentes’) otvorio nove horizonte. Posvijestio je jo\u0161 vi\u0161e odgovornost mjesnih biskupija, uveo mogu\u0107nost slanja sve\u0107enika, redovnika, laika i obitelji u misijske krajeve (fidei donum), potakao stvaranje misionarskih dru\u0161tava na nacionalnoj i me\u0111unarodnoj razini kao pomo\u0107 u evangelizaciji svijeta. I tako udario solidne temelje za misijsku aktivnost kao trajnu i aktualnu stvarnost Crkve. Osobito u mjestima nekada kr\u0161\u0107anskih podru\u010dja zapadnog svijeta gdje zbog vjerske ravnodu\u0161nosti izgleda kao da Bog i\u0161\u010dezava, a \u017eivi se i radi kao da Boga i nema.<\/p>\n
Razumljivo je, stoga, \u0161to je sluga Bo\u017eji Ivan Pavao II., u prigodi 25. obljetnice tog koncilskog dekreta ”Ad Gentes” (7. prosinca 1990.), objavio encikliku ”Redemptoris Missio” – o trajnoj vrijednosti misijske naredbe, gdje je u uvodu napisao slijede\u0107e: ‘Osje\u0107am kako je nastupio \u010das da se upregnu sve crkvene snage u smjeru nove evangelizacije i misija ad gentes. Nitko od Kristovih vjernika, nijedna od crkvenih ustanova ne mo\u017ee izmaknuti toj najvi\u0161oj du\u017enosti: navije\u0161tati Krista svim narodima svijeta” (br. 3). Neka ovaj susret ”Europskih misijskih animatora djece” (CEME) koji se odvija kod nas u Zadru, probudi u svima nama svijest o tom misijskom\u00a0 poslanju Crkve. Zahvaljujem organizatorima \u0161to su odlu\u010dili prvi put odr\u017eati svoj susret izvan Luxemburga, i to u Zadru, u Hrvatskoj. Zahvaljujem Misijskoj centrali iz Zagreba, s Ravnateljem don Antunom \u0160tefanom i njegovim suradnicima don Mladenom Ka\u010danom i o. Franjom Kowalom za pripremu i organizaciju susreta. \u017delim svima ugodan boravak i rad pod okriljem zadarskih za\u0161titnika, te uspje\u0161no i blagoslovljeno zborovanje .<\/p>\n
Zadar, katedrala 7. o\u017eujka 2016.<\/p>\n
\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije<\/p>\n
\n
\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
1. Prije 50 godina zavr\u0161io je radom Drugi Vatikanski Sabor koji je najavio i otvorio starac Ivan XXIII., samo tri mjeseca nakon izbora za Papu. Tri godine nakon najave (1962.) pratio je na trgu sv. Petra procesiju od 2.500 sudionika: kardinala, patrijarha i biskupa svih boja ko\u017ee i naroda, s raznolikim mitrama i liturgijskim odijelima.<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-17278","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17278","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=17278"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17278\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=17278"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=17278"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=17278"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}