{"id":1664,"date":"2010-06-22T19:04:25","date_gmt":"2010-06-22T19:04:25","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=1664"},"modified":"2010-06-22T19:04:25","modified_gmt":"2010-06-22T19:04:25","slug":"pismo-uz-zavrsetak-svecenicke-godine-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2010\/06\/pismo-uz-zavrsetak-svecenicke-godine-2\/","title":{"rendered":"Pismo uz zavr\u0161etak Sve\u0107eni\u010dke godine"},"content":{"rendered":"

<\/a>\"\"<\/a>1.<\/strong> Na svetkovinu Srca Isusova, 11. lipnja 2010. zaklju\u010dena je Sve\u0107eni\u010dka godina koju je proglasio papa Benedikt XVI. povodom 150. obljetnice smrti sv. Ivana Marije Vianneya. Sudjelovao sam na zavr\u0161nim sve\u010danostima u Rimu koje je organizirala Kongregacija za kler. Bilo je doista lijepo toga dana biti na Trgu svetoga Petra u dosada najve\u0107oj koncelebraciji sve\u0107enika, biskupa i kardinala s Petrom na\u0161ih dana. Sve\u0107eni\u010dka godina, me\u0111utim, nije bila neki spektakularni doga\u0111aj. Naprotiv, Papa nas je usmjerio na siroma\u0161nog i poniznog \u017eupnika iz Arsa. I potakao na ‘radosnu obnovu sve\u0107eni\u010dke duhovnosti i identiteta, te sve\u0107eni\u010dkoga bratstva’, kako bismo postali svjesni velikog milosnog dara koji zare\u0111ena slu\u017eba predstavlja za Crkvu i svijet.<\/p>\n

Sve\u0107enik djeluje ‘in persona Christi Capitis’ i nikada ne predla\u017ee samoga sebe, vlastitu misao i vlastiti nauk. On ljudima otkriva O\u010devo lice i put koji vodi Kristu. On ne navije\u0161ta samo ‘rije\u010di’, ve\u0107 Rije\u010d. A istinsko slu\u017eenje Rije\u010di zahtijeva da sve\u0107enik te\u017ei dubokom samoodricanju. Sve dotle da mogne s Pavlom re\u0107i: ‘\u017eivim, ali ne vi\u0161e ja, nego Krist \u017eivi u meni’. Sve\u0107enik nije ‘gospodar’, ve\u0107 sluga Rije\u010di. On nije Rije\u010d, ve\u0107 ‘glas koji vi\u010de u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’ (Mk 1, 3). Kao ‘alter Christus’, sve\u0107enik je u slu\u017ebi ljudima, poslu\u017eitelj njihova spasenja, sre\u0107e i istinskog oslobo\u0111enja. Zato je Crkva zahvalna Bogu za neprocjenjivi dar sve\u0107enika u korist svijeta i \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

2.<\/strong> Ovom godinom htjelo se odati i priznanje sve\u0107enicima za njihov apostolski rad, samozatajno slu\u017eenje, ljubav i za vjernost Kristu koji ih je po imenu pozvao, odabrao i poslao. Zbog toga je i moto godine glasio: Kristova vjernost, sve\u0107enikova vjernost. Istina, u zadnje vrijeme, a posebice tijekom Sve\u0107eni\u010dke godine, mediji su posvetili puno prostora slu\u010dajevima zbog kojih je Crkva stra\u0161no trpjela jer su neki njezini ‘slu\u017ebenici bili nevjerni i na sablazan svijeta’ (Benedikt XVI.). Usprkos tim senzacionalisti\u010dkim napisima Papa se nije dao zbuniti, nego nam je ponudio uzor velikodu\u0161nog pastira u liku svetog Ivana Marije Vianneya koji je jednakim duhovnim poletom slavio svetu misu na oltaru i slu\u0161ao pokornike u ispovjedaonici. Narod je u njemu uo\u010dio ono \u0161to bi se uvijek moralo prepoznavati kod svakog sve\u0107enika, a to je glas Dobrog Pastira. On je \u010desto ponavljao kako ‘treba \u017ealiti kad sve\u0107enik misu rutinski slavi’, ili pak ‘kada je bez duhovnog \u017eivota’. A o uzvi\u0161enosti sve\u0107eni\u010dke slu\u017ebe govorio je: ‘Kad bi sve\u0107enik shvatio koliko je velik, umro bi; ne od straha, nego od ljubavi. Jer, sve\u0107eni\u0161tvo je ljubav Isusova srca’.<\/p>\n

Draga bra\u0107o sve\u0107enici! Gospodin nam je povjerio odgovornu zada\u0107u: biti navjestiteljima njegove istine koja spa\u0161ava; biti Kristov glas u svijetu koji ‘bje\u017ei od Boga’, te govoriti i svjedo\u010diti ono \u0161to smo vidjeli i do\u017eivjeli u susretu s njim. Zato nam je s Pavlom ponavljati da smo imali osobitu milost \u0161to nas je Gospodin u Kristu ‘izabrao prije postanka svijeta da budemo sveti i neporo\u010dni pred njim’, te nas u ‘ljubavi predodredio za posinstvo, za sebe, dobrohotno\u0161\u0107u svoje volje’ (Ef 1, 3-5). Nama je, naime, kao i proroku Jeremiji do\u0161la rije\u010d Gospodnja: ‘Prije nego te oblikovah u maj\u010dinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego \u0161to iz krila maj\u010dina izi\u0111e, ja te posvetih i za proroka svih naroda postavih te’ (Jer 1, 4-5). Zahvaljuju\u0107i tom Bo\u017ejem pozivu i odabranju mi smo ovo \u0161to jesmo: Navjestitelji Radosne vijesti, djelitelji svetih tajna i odgojitelji Bo\u017ejeg naroda Crkve zadarske.<\/p>\n

3.<\/strong> Sve\u0107eni\u010dka godina je zavr\u0161ila. Na\u0161 sve\u0107eni\u010dki rad i slu\u017eenje je pred nama. Potaknuti primjerom Ar\u0161kog \u017eupnika poku\u0161ali smo jo\u0161 bolje upoznati ljepotu i veli\u010dinu sve\u0107eni\u010dkog poziva, te iznova ‘otkriti’ koliko su sakrament reda i euharistija sudbinski povezani. Nema, naime, sve\u0107enika bez euharistije, kao \u0161to nema euharistije bez sve\u0107enika. Sve\u0107enik \u017eivi od euharistije po kojoj se doga\u0111a \u010dudesna preobrazba \u010dovjeka, povijesti i svemira; bo\u017eanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. Ona je ‘predokus nebeske liturgije koja se slavi u svetom gradu Jeruzalemu kamo kao putnici te\u017eimo..’ (SC 8).<\/p>\n

<\/strong><\/p>\n

A sve\u0107enik, veli Papa, ‘nije samo netko tko obavlja slu\u017ebu kao \u0161to to rade drugi u dru\u0161tvu. Ne, on radi ne\u0161to \u0161to nijedno drugo ljudsko bi\u0107e ne mo\u017ee po sebi \u010diniti: u ime Isusovo izgovara rije\u010di odrje\u0161enja od grijeha na\u0161ih pa tako mijenja stanje na\u0161ega \u017eivota. On izgovara rije\u010di zahvale nad darovima kruha i vina, te \u010dinom pretvorbe uprisutnjuje Krista Uskrsnuloga. Zbog toga sve\u0107eni\u0161tvo nije obi\u010dna slu\u017eba, nego sakrament: Bog se slu\u017ei siroma\u0161nim \u010dovjekom kako bi po njemu bio nazo\u010dan me\u0111u ljudima i djelovao u njegovo ime. Ova Bo\u017eja smjelost, kojom sebe povjerava ljudskim bi\u0107ima, te usprkos na\u0161e slabosti, smatra nas sposobnima da djelujemo u njegovo ime \u2013ta je Bo\u017eja smjelost koja se izri\u010de u sve\u0107eni\u0161tvu doista velika. (Benedikt XVI., Homilija na zavr\u0161etku Sve\u0107eni\u010dke godine).<\/p>\n

To je ono \u0161to smo ove godine\u00a0 promatrali i htjeli izraziti svoju radost \u0161to nam je Bog tako blizu; kao i zahvalnost \u0161to se povjerava na\u0161oj slabosti, te nas vodi i podr\u017eava u na\u0161em dnevnom \u017eivotu i radu. Veli\u010dinu i otajstvo na\u0161eg zvanja posebice do\u017eivljavamo kada nakon pretvorbe objavljujemo kako se tu na oltaru ‘doga\u0111a tajna vjere’. U tom kontekstu i na\u0161e sve\u0107eni\u0161tvo je poput euharistije ‘tajna vjere’. Isti onaj Duh, koji \u010dini da kruh postaje Tijelo Kristovo, djeluje u osobi poslu\u017eitelja u trenutku njegovoga re\u0111enja, pa je izme\u0111u njih i osobita veza. Oba su sakramenta, naime, ro\u0111eni skupa u Bo\u017ejem Srcu na Posljednjoj ve\u010deri.<\/p>\n

4.<\/strong> Draga bra\u0107o sve\u0107enici! Za liturgiju su potrebni misnici koji \u0107e slaviti i dijeliti svete tajne. Potrebni su sve\u0107enici koji \u0107e odgajati narod Bo\u017eji. Crkva i danas \u017eivi od Jahvinog obe\u0107anja da \u0107e nam ‘dati pastire po srcu svome\u2019 (Jr 3, 15). I svjesna je kako je zvanje Bo\u017eji dar i govor koji zahtjeva i velikodu\u0161an odgovor. Stoga se ne umara pozivati vjernike neka se mole i \u010dine sve kako bi bilo dovoljno sve\u0107eni\u010dkih zvanja. Ona poziva roditelje, a napose majke, neka s rado\u0161\u0107u sura\u0111uju s poticajima Duha Bo\u017ejega i neka budu velikodu\u0161ni u darivanju svoje djece kad ih Gospodin pozove u svoju slu\u017ebu. Crkva se posebice obra\u0107a misnicima koje je Gospodin pozvao u svoj vinograd, i poti\u010de ih neka danomice ‘prikazuju vlastiti \u017eivot u radosnoj vjernosti Gospodinu’ (‘Pastores Dabo Vobis’, 82). Oni su, naime, uz roditelje najva\u017eniji apostoli duhovnih zvanja. Oni su prvi pozvani pomagati mladima ‘oslu\u0161kivati glasove Duha’ i poticati neka se ne boje otvoriti pozivu Isusa Krista.<\/p>\n

Kod ustanovljenja svetog Reda i Euharistije i mi smo, bra\u0107o sve\u0107enici, bili poimence pozvani uklju\u010diti se u bo\u017eanski plan spa\u0161avanja svijeta. I bili ‘predodre\u0111eni’ hraniti narod kruhom \u017divota. Molimo neka on, \u010diji se pogled zaustavio na \u0160imunu i Andriji, Jakovu i Ivanu dok su ribarili, na Natanaelu dok je bio pod smokvom i na Mateju dok je sjedio u carinarnici, ne prestaje pozivati i danas radnike u \u017eetvu svoju. Onima pak koje \u017eeli pridru\u017eiti svome sve\u0107eni\u0161tvu pomozimo da velikodu\u0161no odgovore njegovim poticajima. I ne zaboravimo kako je u tomu\u00a0 presudna na\u0161a osobna vjernost i na\u0161a ljubav prema Kristu i euharistiji. Dok zahvaljujemo Gospodinu \u0161to nam je otvorio svoje srce, molimo neka nas trajno napaja svojim \u017earom kako bismo i mi bili kadri darivati ljudima na\u0161eg vremena vodu iz tog vrela \u017eivota. I posebice zahvalimo za dar sve\u0107eni\u010dkog otajstva kojim mu slu\u017eimo u Crkvi njegovoj. Amen<\/p>\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107, zadarski nadbiskup<\/p>\n

Zadar, 21. lipnja 2010.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

1. Na svetkovinu Srca Isusova, 11. lipnja 2010. zaklju\u010dena je Sve\u0107eni\u010dka godina koju je proglasio papa Benedikt XVI. povodom 150. obljetnice smrti sv. Ivana Marije Vianneya. Sudjelovao sam na zavr\u0161nim sve\u010danostima u Rimu koje je organizirala Kongregacija za kler. Bilo je doista lijepo toga dana biti na Trgu svetoga Petra u dosada najve\u0107oj koncelebraciji sve\u0107enika,<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[2],"tags":[],"class_list":["post-1664","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-aktualnosti"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1664","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1664"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1664\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1664"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1664"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1664"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}