1.<\/b> U dana\u0161njem evan\u0111eoskom odlomku \u010duli smo Isusove upute o molitvi i milostinji. Naime, nakon govora o bla\u017eenstvima evan\u0111elist Matej donosi neke konkretne stvari iz \u017eivota vjernika. Tako govori o srd\u017ebi, preljubu, zakletvi i osveti, o ljubavi prema bli\u017enjima, ali i prema neprijateljima. Isusova je \u017eelja i nakana da ”njegovi” budu razli\u010diti od farizeja i carinika. Jer, oni su ”sol zemlje i svjetlo svijeta”. Zbog toga im i veli danas kad dijele milostinju neka ne trube kao licemjeri, nego neka to \u010dine u skrovitosti. Isto pravilo vrijedi i za molitvu.\u00a0 I apostol Pavao pi\u0161e Korin\u0107anima o va\u017enosti milostinje i darivanja. I dodaje kako Bog voli ”veselog darovatelja”. Zadr\u017eimo se trenutak na ovoj drugoj poslanici upu\u0107enoj zajednici kr\u0161\u0107ana u Korintu koja je Pavlu osobito draga jer je nastala kao Bo\u017eji dar nakon razo\u010daranja u Ateni. On je na nju ponosan i ona je ”remek djelo” njegovoga apostolata (1 Kor 9, 2). Slikovito se izrazio da je ona njegovo preporu\u010deno pismo koje mogu svi \u010ditati (2 Kor 3, 2). Stoga se s pravom zaklju\u010duje da je to zajednica koju on ljubi o\u010dinskom ljubavlju.<\/p>\n
\u00a0Poslanica je uzbudljiva, potresna i vrlo osobna jer otkriva zna\u010daj i dubine Pavlove du\u0161e. Moglo bi se slobodno re\u0107i kako je ona ”ispovijest” apostola Pavla, dnevnik njegove du\u0161e. Za\u0161to je i odakle pisao ovu drugu poslanicu? Znamo, naime, da je prvu pisao sa svoga tre\u0107eg misijskog putovanja<\/a> oko 54.<\/a> godine iz Efez<\/a>a. Ovu pak drugu je pisao tako\u0111er za vrijeme svoga tre\u0107eg misijskog putovanja<\/a>, izme\u0111u 55. i 57. godine, negdje iz Makedonije. Njegov u\u010denik Timotej, naime, stigao je iz Korinta i izvijestio Pavla kako njegovo prvo pismo nije polu\u010dilo \u017eeljeni uspjeh. Stoga mu savjetovao neka osobno po\u0111e u Korint, \u0161to on i u\u010dinio. No, kako nije postigao ono \u0161to je \u017eelio, Pavao \u0161alje ”poslanicu suza” koja je puna o\u010dinskih savjeta i strogih preporuka i zabrana.<\/p>\n \u00a02.<\/b> Imaju\u0107i u vidu brzi ritam \u017eivota i hoda apostola Pavla, pitamo se kako su i gdje nastajale njegove poslanice? Za onu prvu koju je uputio Solunjanima, vele da je nastala u pra\u0161njavoj radionici Akvile i Priscile, koji su poput Pavla, bili ”\u0161atora\u0161i”. Ne, oni iz Savske, nego oni koji su krpali mre\u017ee i pravili \u0161atore. Ima i u tomu neke simbolike: Kao \u0161to se Utjelovljena Rije\u010d rodila u \u0161talici, tako je i pisana rije\u010d Novog Zavjeta nicala u radionici bra\u010dnog para Akvile i Priscile koji su me\u0111u radnicima imali Pavla. On je kod njih radio kako ne bi bio na teret narodu kojemu je propovijedao. Njihov dom i radnja zapravo bili su mjesto okupljanja vjernika, ”doma\u0107a Crkva”. I dok Djela apostolska pi\u0161u povijest \u0161irenja evan\u0111elja, Pavao u poslanicama otkriva sebe, svoje planove, nabujale osje\u0107aje, borbe i napetosti. U njima propituje i odgovara, kli\u010de i pla\u010de, raduje se i pjeva. Njegovi spisi nisu teolo\u0161ki traktati, nastali za stolom, niti ”umjetni\u010dka ili knji\u017eevna djela”, nego prigodne rije\u010di u obliku pisma u kojima pou\u010dava ili pak upozorava vjernike na te\u0161ko\u0107e i zablude.<\/p>\n \u00a0U Starom Zavjetu nema nijedne knjige u obliku pisma. U Novom Zavjetu, osim evan\u0111elja i Djela apostolskih, sve druge 22 knjige, napisane su u obliku poslanica. Vratimo se dana\u0161njoj poslanici Korin\u0107anima kojoj Pavao po drugi put pi\u0161e svoje pismo. Naime, tamo u Korintu kr\u0161\u0107anska zajednica suo\u010dava se s poganskim mentalitetom. A na djelu su i uobi\u010dajene ”bolesti metropole”: stran\u010darenje, suprotstavljanje, razdori i podjele. Pavao kao da je imao Hrvate pred sobom. No, on sve poku\u0161ava rje\u0161avati u svjetlu pashalnog misterija, spasenje koje je ostvareno u Kristovu kri\u017eu. Zato poziva na slogu, pomirenje i posebice na radost, jer ona je obilje\u017eje Kristove Crkve. U poslanici prepoznajemo Pavlovo srce koje kuca snagom velike osobnosti. Istina, nekad je skoro nezamjetljivo, a drugi put se o\u010dituje silovito\u0161\u0107u velike bujice; ovdje se pojavljuje blago\u0161\u0107u tihog lahora i bezazleno\u0161\u0107u goluba, a onamo smiono\u0161\u0107u nepobjedivog borca. ”Kad god \u010ditam ovu poslanicu, pisao je sveti Jeronim, \u010dini mi se da ne slu\u0161am obi\u010dne rije\u010di, ve\u0107 pravu grmljavinu”.<\/p>\n \u00a03.<\/b> U poslanici Pavao izla\u017ee nauk o kri\u017eu, pomirenju, sudioni\u0161tvu na muci i uskrsnu\u0107u Kristovu. Govori o potrebi molitve i zahvaljivanja. Posebice je dragocjeno izvje\u0161\u0107e o sakupljanju milostinje kad opisuje njezina svojstva i obrazla\u017ee svrhu. Neke su pojedinosti aktualne pa bi se moglo re\u0107i da Pavao, kako ne bi do\u0161ao u sukob sa ”Zakonom o diskriminaciji”, te za\u0161titio sirotinju koju se olako etiketira, u dana\u0161njem odlomku veli da nam je u tomu ”uzor sam Krist, koji premda bogat, radi nas postade siromah, da se mi njegovim siroma\u0161tvom obogatimo” (2 Kor 8, 9). Kratko i jednostavno Pavao nam se u ovoj poslanici otkriva kao apostol i misionar, u\u010ditelj i pastir, mistik i \u010dovjek akcije.<\/p>\n \u00a0Preporu\u010dimo mu stoga na\u0161e \u017eupne zajednice i posebice nas same kako bismo i mi poput njega voljeli povjereno nam stado. Neka nas povremena razo\u010daranja u ljude ne umore, ve\u0107 potaknu da s ve\u0107im \u017earom i odu\u0161evljenjem radimo na njivi Gospodnjoj kako bi drugi mogli po njima otkrivati i prepoznavati ”tragove na\u0161eg apostolata” (1 Kor 9, 2). A povjereni vjernici neka svjedo\u010de i govore o na\u0161oj o\u010dinskoj ljubavi koju im pokazujemo. Jer, i mi ih poput svetoga Pavla smatramo ”preporu\u010denim pismom koje svi mogu \u010ditati (2 Kor 3, 2). Neka nam Gospa Sinjska, kojoj smo do\u0161li na hodo\u010da\u0161\u0107e, kao Majka Kristova i majka nas sve\u0107enika, isprosi milost vjernosti, ustrajnosti i darivanja. Amen.<\/p>\n \u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n Sinj \u2013Gospino sveti\u0161te, 17. lipnja 2015.<\/p>\n \n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" 1. U dana\u0161njem evan\u0111eoskom odlomku \u010duli smo Isusove upute o molitvi i milostinji. Naime, nakon govora o bla\u017eenstvima evan\u0111elist Matej donosi neke konkretne stvari iz \u017eivota vjernika. Tako govori o srd\u017ebi, preljubu, zakletvi i osveti, o ljubavi prema bli\u017enjima, ali i prema neprijateljima. Isusova je \u017eelja i nakana da ”njegovi” budu razli\u010diti od farizeja i<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-14299","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14299","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14299"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/14299\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14299"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=14299"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=14299"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}