Euharistija (misa) sredi\u0161te kr\u0161\u0107anskog \u017eivota -tuma\u010denje<\/b><\/b><\/p>\n
1.<\/b> Kad je Isus htio pokazati vrijednost Bo\u017ejeg kraljevstva o kojem je propovijedao, onda je rekao kako je ono poput blaga koje je sakriveno u njivi” (Mt 13, 44). Zapo\u010dinjem ovo klanjanje tom slikom koja nam mo\u017ee poslu\u017eiti za razumijevanje blaga koje mnogi kr\u0161\u0107ani dovoljno ne poznaju. A vrijedno je da toga budu svjesni. Blago na koje mislim jest sveta misa na kojoj nedjeljom i blagdanima, a i radnim danima rado sudjelujemo. Ali, moramo to priznati, ne poznajemo dovoljno njezinu \u0161irinu i dubinu, veli\u010dinu i uzvi\u0161enost. A ona je izvor i vrhunac \u017eivota i poslanja Crkve, pa nam je potrebno, ne samo vra\u0107ati se izvorima svetih tajna, nego hraniti se tom hranom i produbljivati i na\u0161e znanje o njoj. Jer, s pravom se veli kako je bo\u017eanska hrana koju primamo na\u0161a “poputbina”. Ne\u0161to sli\u010dno kao \u0161to je prorok Ilija dobivao hranu na svom putovanju kako bi kroz 40 dana i 40 no\u0107i izdr\u017eao i stigao do gore Horeba. Ova euharistijska godina lijepa je prigoda da produbimo svijest o neizmjernom blagu \u0161to ga je Krist povjerio svojoj Crkvi.<\/p>\n
Nisu nam nu\u017eni, a ni potrebni neki izvanredni zahvati. Dovoljno je ne zadovoljiti se osredno\u0161\u0107u na\u0161e duhovnosti, pa o\u017eiviti i osmisliti nedjeljna liturgijska slavlja, te osna\u017eiti i oplemeniti redovito euharistijsko klanjanje izvan mise. Ako to dostojno u\u010dinimo, pomo\u0107i \u0107emo sebi i onima s kojima \u017eivimo i skupa putujemo.<\/p>\n
Tijekom ovih molitvenih susreta na prve petke u na\u0161oj prvostolnici poku\u0161at \u0107u skupa s vama razmi\u0161ljati o ovom nebeskom blagu koje posjedujemo. Trudit \u0107u se odgovoriti i na ono obi\u010dno pitanje \u0161to je to sveta misa i kakvo je njezino ustrojstvo? Poku\u0161at \u0107emo po\u0107i redom od ‘U ime Oca..’ do ‘Idite u miru’ kako bismo upoznali ljepotu i dubinu toga najkrasnijega i najsvetije\u00adga obreda \u0161to ga ljudi imaju na zemlji. Tko \u0107e nam u tome pomagati i gdje \u0107emo tra\u017eite izvore informacija? Odmah velim kako \u0107e nam biti tri glavna izvora u obrazlaganju ove teme: Prvi izvor je Isus Krist<\/b> koji je slavio prvu misu one nezaboravne ve\u010deri u Gornjoj dvorani na Sionu. A on najbol\u00adje zna \u0161to je sv. Misa jer ju je predao nama. I odredio da se to \u010dini njemu na spomen! Drugi izvor su njegovi apostoli<\/b> koji su, nadahnuti Duhom Svetim, napisali knjige Novog zavjeta pa \u0107emo se slu\u017eiti njima kad budemo obja\u0161njavali nauku o sv. misi. A tre\u0107i izvor \u0107e biti: u\u010diteljstvo Crkve <\/b>(papa i biskupi) koje vodi Duh Sveti<\/p>\n
2.<\/b> Crkva je stolje\u0107ima vjerovala i ispovijedala da je euharistija sredi\u0161te i vrhunac kr\u0161\u0107anskog \u017eivota, pa ljubomorno \u010duvala i branila ovaj predragocjeni dar. I dok su kroz povijest mnoge kulture nestajale, filozofski i politi\u010dki sustavi se smjenjivali, u Crkvi je, ne\u0161to ostalo netaknuto i nepromjenjivo: njezina vjera u Kristovu stvarnu prisutnost u euharistiji, kao i vr\u0161enje spomen – \u010dina u vjernosti onome “\u0161to je primila od Gospodina” (1 Kor 11, 23). Velika je to i nedoku\u010diva tajna pred kojom s Tomom ponavljamo: “Ne shva\u0107amo, ne gledamo, al’\u00a0 po jakoj vjeri znamo, \u0161to van reda biva tu!”<\/p>\n
Premda je to tajna koja nadilazi na\u0161e sposobnosti shva\u0107anja, poku\u0161ajmo pitati apostola Pavla \u0160to je to sv. misa? On \u0107e nam ponoviti ono \u0161to je prvi put pisao svojim dragim Korin\u0107anima u 11. poglavlju za koje vele da je najstariji kr\u0161\u0107anski dokument o sv. misi. Jer, napisan je prije svih evan\u0111elja, jo\u0161 u 55. godini poslije Krista. Tamo apostol Pavao pi\u0161e: “Kad god blagujete ovaj kruh, (misli se na sv. Pri\u010dest) i kad pijete \u010da\u0161u, smrt Gospodnju navije\u0161tate, dok on ne do\u0111e” (1 Kor 11, 26). Da bismo bolje razumjeli ovaj Pavlov tekst poslu\u0161ajmo \u0161to nakon podizanja sve\u0107enik moli u misi: “Gospodine, mi sluge tvoje, i tvoj sveti narod slave\u0107i spomen bla\u017eene muke Krista tvoga Sina, njego\u00adva uskrsnu\u0107a od mrtvih i uza\u0161a\u0161\u0107a u nebesku slavu, prinosimo tvojem veli\u010danstvu od svega \u0161to si nam dao i darovao; \u017ertvu \u010distu, \u017ertvu svetu, \u017ertvu savr\u0161enu, sveti kruh \u017eivota i kale\u017e vje\u010dnog spasenja” (I. Euharistijska molitva). I u ovoj molitvi mise, koju se anamnezom naziva (spominjanje), uz spominjanje smrti govori se i o uskrsnu\u0107e od mrtvih i uza\u0161a\u0161\u0107e u nebesku slavu. Zato i velimo da je sv. misa ne samo do\u017eivljaj Kristove smrti, nego i njegova uskrsnu\u0107a i slavnog uza\u0161a\u0161\u0107a na nebo.<\/p>\n
Sve ovo Isus je predvidio i najavio u svom “euharistijskom govoru” u sinagogi u Kafarnaumu. Tamo je, naime, okupljenom svijetu govorio o svome tijelu i predstavio se kao “kruh \u017eivi koji je s neba si\u0161ao” i koji ima trajnost za vje\u010dni \u017eivot. “Starajte se, ne za jelo koje prolazi, nego za jelo koje ostaje za \u017eivot vje\u010dni” (Iv 6, 27). Jelo koje prolazi i jelo \u0161to ostaje za \u017eivot vje\u010dni predstavljaju dva opre\u010dna sustava, dva mentaliteta, dvije \u017eivotne filozofije. \u00a0Me\u0111u njima je velika provalija i jasno razgrani\u010denje. To su dva kraljevstva: ovog i onoga svijeta, vidljivo i nevidljivo, svijet duha i materije, vjere i nevjere, prolaznosti i vje\u010dnosti. O\u010dima vjere shva\u0107amo i prihva\u0107amo da je prava sre\u0107a u onome \u0161to ne prolazi: u duhu, istini, u plemenitosti, u Bogu, u vjeri i nadi. U uskrsnu\u0107u i besmrtnosti. Stoga vjernik gleda u prvom redu na ono \u0161to ne prolazi. Na ono \u0161to ne mo\u017ee ostarjeti i propasti. Bog je jedini neprolazan i vje\u010dan. On i nas po euharistiji \u010dini dionicima svoje vje\u010dnosti.<\/p>\n
3.<\/b> No, postavlja se opravdano pitanje kako je u misi nazo\u010dna Isusova smrt ako je on stvarno umro prije 2.000 godina?! Zna\u010di li to da u svakoj misi Krist ponovo umire, uskrisava i na nebo uzlazi? Ne! Krist je samo jedno\u0107 umro, uskrsnuo \u017eiv iz groba i na nebo uza\u0161ao. Ali, njegova smrt, uskrsnu\u0107e i uza\u0161a\u0161\u0107e postaje u sv. misi nazo\u010dno. Normalno da ljudi postavljaju pitanje, kako to mo\u017ee biti? Kad zavr\u0161im ovaj svoj nagovor, on ve\u0107 pripada pro\u0161losti. I ne mo\u017ee postati nazo\u010dan poslije deset dana. Za\u0161to? Zato jer smo mi ljudi smrtni i prolazni. Sve na\u0161e prolazi. A Krist je Bog. On nije prolazan. Njegova smrt i njegov \u017eivot sadr\u017ee u sebi vje\u010dnost i to je razlog za\u0161to Bog mo\u017ee Kristovu vje\u010dnost, njegov \u017eivot, smrt i uskrsnu\u0107e staviti u obred svete mise. Premda je svaka usporedba \u0161epava, re\u0107i \u0107u kako je to pomalo sli\u010dno magnetofonu koji uklju\u010dimo da hvata propovijed. Pa kad netko \u017eeli ponovno \u010duti \u0161to sam to govorio, uklju\u010dit \u0107e dugme i \u010duti moj glas. No, u ovoj usporedbi je i velika razlika. Drugi mogu preko magnetofona \u010duti samo moj glas, ali mene tamo nema. U svetoj misi, me\u0111utim, Krist koji je muku pretrpio, a onda uskrsnuo i uza\u0161ao na nebu, stvarno je uvijek nazo\u010dan pod prilikama kruha i vina. Kad je Mojsije na Sinaju prvi put susreo Boga, \u010duo je kako mu glas poru\u010duje: “Izuj obu\u0107u svoju, jer mjesto na kojem stoji\u0161 sveto je”. Mojsije je to u\u010dinio i pao na koljena da se pokloni Jahvi. Isto vrijedi i za svetu misu. Izuj, brate i sestro, obu\u0107u svoje ljudskosti i ograni\u010denosti jer pred tobom je Sveti nad Svetima. Svjesni tog velikog otajstva na\u0161e vjere, mi smo malo prije skladno i s odano\u0161\u0107u pjevali tri puta svet, svet i presvet.<\/p>\n
I na koncu dok razmi\u0161ljamo o svetoj misi kao spomen-\u010dinu Isusove Posljednje ve\u010dere, na kojoj se na nekrvan na\u010din obnavlja Isusova muka, smrt i uskrsnu\u0107e, poku\u0161ajmo jo\u0161 na kraju istaknuti to otajstvo kao Kristovu \u017ertvu na kri\u017eu. Istina, namamo \u010desto dovoljnog saznanja \u0161to je to \u017ertva. U svje\u00adtovnom i profanom \u017eivotu ona je vezana uz ono kad majka bdije \u010ditavu no\u0107 uz bolesno dijete ili pak kad otac \u017ertvuje godi\u0161nji odmor kako bi pomogao \u0161kolovanje svoje k\u0107eri. Ili pak kad smo u ratu onda su pozvani svi \u017ertvovati se za slobodu svoje domovine. To nekako razumijemo, pa \u017ertvu povezujemo s odricanjem koje \u010dinimo kako bismo postigli neki ve\u0107i cilj. Ali, \u017ertva u svojim po\u010detcima nije imala svjetovno obilje\u017eje. Ona je bila \u010disto bogoslu\u017ena, liturgijska rije\u010d koju su koristile sve religije pa i \u017eidovska. U tom vidu \u017ertva u vjerskom pogledu <\/b>ozna\u010dava da se stvar, koju se posebice cijeni, poklanja Bogu, bo\u017eanstvu kako bi se o\u010ditovalo osobito predanje a i sjedinjenje s njim.<\/p>\n
4.<\/b> Bra\u0107o i sestre, \u0161tovatelji Presvetog Sakramenta<\/p>\n
Mi ispovijedamo i vjerujemo da je euharistijski Krist sredi\u0161te na\u0161eg kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. On\u00a0 nije neki simbol, slika ili sveta relikvija koju se \u010dasti i cjeliva. Ne, euharistijski Krist je \u017eivi Bog me\u0111u \u017eivim ljudima. Mesija i Spasitelj koji nas tijelom svojim lije\u010di i hrani za \u017eivot vje\u010dni. Kad je prvi put pri\u010destio svoje apostole na Posljednjoj ve\u010deri rekao je: “Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte ovo je krv moja novoga zavjeta koja se za vas prolijeva”. Od toga svetog i sve\u010danog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom Misom. Obnavlja se na nekrvni na\u010din milost kri\u017ea i otkupljenja. Te\u010de i struji novi Bo\u017eji \u017eivot koji nam je Krist zaslu\u017eio svojom mukom, smr\u0107u i uskrsnu\u0107em. On le\u017ei na oltaru kao \u017ertvovano i uvijek \u017eivo “Janje Bo\u017eje koje oduzima grijehe svijeta” (Iv 1, 29).<\/p>\n
Zahvalni smo Bogu Ocu \u0161to je njegov Sin umro za nas. Ali, samim time mi jo\u0161 nismo spa\u0161eni. Nije, naime, dovoljno \u0161to postoji lijek protiv raka. Treba lijek i popiti ako ho\u0107emo ozdraviti. Ne\u0161to sli\u010dno je i s euharistijom. Krist je umro i uskrsnuo da nas spasi. Ali, ja moram tu Kristovu \u017ertvu uzeti i ona mora postati dio mene kako bih bio spa\u0161en. Kristova \u017ertva, dakle, nalazi se u sv. misi na otajstven na\u010din. To je ona ista \u017ertva s kri\u017ea koja nam se daje za poputbinu. Nama putnicima u ovom prolaznome svijetu potrebna je neprolazna hrana. Jer, i na\u0161e \u0107e putovanje jednom zavr\u0161iti. Nemamo ovdje trajnog prebivali\u0161ta. Putujemo u ku\u0107u O\u010devu. \u00a0Ne daj nam Bo\u017ee okasniti.\u00a0 Jo\u0161 ima vremena dok smo na putu. Prolazi svijet i njegova slava. Gospodin je blizu. Vjeruju\u0107i kako je svaka misna pretvorba predokus Bo\u017ejeg Kraljevstva i navje\u0161taj njegovog kona\u010dnog dolaska “jednog dana”, mi svaki puta nakon podizanja jednoglasno molimo i pjevamo: Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo. Tvoje uskrsnu\u0107e slavimo. Tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo! Do\u0111i Gospodine Isuse!<\/p>\n
\u00a0\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n
Zadar, Katedrala sv. Sto\u0161ije, 7. studenog 2014.<\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Euharistija (misa) sredi\u0161te kr\u0161\u0107anskog \u017eivota -tuma\u010denje 1. Kad je Isus htio pokazati vrijednost Bo\u017ejeg kraljevstva o kojem je propovijedao, onda je rekao kako je ono poput blaga koje je sakriveno u njivi” (Mt 13, 44). Zapo\u010dinjem ovo klanjanje tom slikom koja nam mo\u017ee poslu\u017eiti za razumijevanje blaga koje mnogi kr\u0161\u0107ani dovoljno ne poznaju. A vrijedno<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-13339","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13339","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13339"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13339\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13339"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13339"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13339"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}