{"id":13309,"date":"2015-02-06T14:11:17","date_gmt":"2015-02-06T13:11:17","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=13309"},"modified":"2015-02-06T14:11:17","modified_gmt":"2015-02-06T13:11:17","slug":"euharistijsko-klanjanje-prvog-petka-u-mjesecu-veljaca-sa-zadarskim-nadbiskupom-nagovor-mons-zelimir-puljic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2015\/02\/euharistijsko-klanjanje-prvog-petka-u-mjesecu-veljaca-sa-zadarskim-nadbiskupom-nagovor-mons-zelimir-puljic\/","title":{"rendered":"EUHARISTIJSKO KLANJANJE PRVOG PETKA U MJESECU (Velja\u010da) SA ZADARSKIM NADBISKUPOM – Nagovor, mons. \u017delimir Pulji\u0107"},"content":{"rendered":"

Liturgija Rije\u010di<\/strong><\/p>\n

1.<\/b> Zadnji put u sije\u010dnju za vrijeme klanjanja rekao sam kako nakon Isusovog utjelovljenja imamo slobodan pristup k Ocu po Onomu koji je postao na\u0161 brat i koji nas zagovara u nebu. Tuma\u010de\u0107i uvodne dijelove mise rekao sam da se zbog toga usu\u0111ujemo u\u0107i u dom Gospodnji, gdje upravljamo svoje molitve, vapaje i \u017eelje Bogu Ocu po onomu koji je radi nas ljudi i radi na\u0161ega spasenja si\u0161ao s nebesa. U tom prvom uvodnom dijelu mi zapravo gov\u00adorimo i molimo ga, a Bog nas slu\u0161a. A onda u liturgiji dolazi slu\u017eba \u010ditanja kad Bog nama gov\u00adori, a mi ga slu\u0161amo po odlomcima njegovih rije\u010di koje su zapisane u Svetom pismu. Liturgija Rije\u010di ima \u0161est dijelova:\u00a0 \u010citanje, pripjevni psalam, evan\u0111elje, propovijed, vjerovanje i sveop\u0107a molitva vjernika. Ve\u010deras \u0107emo se zadr\u017eati na \u010ditanju, pripjevnom psalmu i evan\u0111elju, a sljede\u0107i put \u0107u govoriti o propovijedi, vjerovanju i sveop\u0107oj molitvi vjernika.<\/p>\n

A kako se slu\u017eba Rije\u010di temelji na tekstovima Biblije, po\u010det \u0107u oporukom koju je napisao kan\u00addidat za Nobelovu nagradu, ruski knji\u017eevnik Dmitar Sergejevi\u010d Mere\u0161kovski. On je umro 9. prosinca 1941. u Parizu, a njegove knjige preva\u0111ane su gotovo na sve jezike svijeta. U jednoj svojoj knjizi zapisao je ne\u0161to osobno: “Ja svaki dan \u010ditam Sveto pismo. I \u010ditat \u0107u ga dokle god budem imao o\u010di kojima gledam. \u010citat \u0107u ga pri svakom svjetlu, bilo pri danjem svjetlu, ili uz svjetlo ognji\u0161\u00adta koje gori. \u010citat \u0107u ga i zdrav i bolestan. I kad sam pun vjere i kad sam pun o\u010daja. I kad sam pun zanosa i kad sam klonuo. \u0160to \u0107ete mi spremiti u grob? Spremite e mi Sv. Pismo kako bih kad uskrsnem pojavio se pred Bogom sa svo\u00adjim Sv. Pismom. A ako vas ljudi budu pitali, \u0161to je taj Mere\u0161kovski u \u017eivotu veliko u\u010dinio, recite im samo ovo: “\u010citao je Sv. pismo”. Tako je napisao i govori jedan od velikih umova ruske knji\u017eevnosti.<\/p>\n

2.<\/b> U tuma\u010denju obreda svete Mise do\u0161li smo do slu\u017ebe rije\u010di kad se \u010dita Sveto Pismo. I dok smo u uvodnim obredima mi Bogu upravljali svoje molitve, a on slu\u0161ao, sad je trenutak kad \u0107e on gov\u00adoriti po tekstovima Svetog Pisma, a mi \u0107emo ga slu\u0161ati. Potrebno je sada re\u0107i dvije rije\u010di o Svetom Pismu, kao i to kako se ono na misama \u010dita. Sveto pismo je knjiga od 73 razna knji\u017eevna djela koja su napisali razni ljudi u razn\u00adim stolje\u0107ima i na razli\u010ditim mjestima. Dijeli se Stari i Novi zavjet. Stari zavjet sadr\u017ei onu Bo\u017eju objavu koju je Bog u\u010dinio prije ro\u0111enja Isusa Krista, a Novi zavjet sadr\u017ei \u017eivot i nauku Isusa Krista, te opis prvih godina Crkve. Doga\u0111aji objave prenosili su se u \u017eidovskom naro\u00addu nekoliko stolje\u0107a usmeno. No, najstariji dijelovi Staroga zavjeta zapisani su u 10. stolje\u0107u prije Krista, u vrijeme kralja Salomona, a posljednje knjige Novoga zavjeta pisane su oko 100. godine poslije Krista.<\/p>\n

Za\u0161to se Biblija zove Svetim pismom? Za\u0161to se ka\u017ee da je to Bo\u017eja rije\u010d i da to Bog govori? Evo za\u0161to: Kad je Bog htio objaviti ljudima svoj nauk i misao, izabrao je pogodnu osobu, npr. Mojsija ili apostola Pavla. To su bile sveti, \u010destiti i po\u0161teni pojedinci u koje se slikovito re\u010deno Duh Bo\u017eji uselio i u\u0161ao u njegov um kojeg je rasvijetlio svojom svjetlo\u0161\u0107u i naukom koju je Bog htio o\u010ditovati. I dok je pisac pisao, Bog je bdio uz njega da napi\u0161e to\u010dno ono \u0161to Bog tra\u017ei. Zato i velimo da je Bog pra\u00advi autor Svetog Pisma. On je, dakle, pisac Svetog Pisma pa stoga i velimo da je to Bo\u017eja rije\u010d koju je Crkva stolje\u0107ima po\u0161tovala. No, nije u Sv. pismu sve od Boga. I zemaljski pisac, \u010dovjek, ima svoju ulogu. Bog je htio da sveti pisac iznese Bo\u017eji nauk. No, on je slobodan pri tome upotrijebiti koju \u0107e knji\u017eevnu vrstu da tu nauku iznese, u tom je pisac slobodan. Ako je po naravi pjesnik, on \u0107e taj nauk iznijeti u pjesmi, poput pisca biblijskih psalama. Ako je his\u00adtori\u010dar, u\u010dinit \u0107e to u obliku povijesnog prikaza, kao napr. Mojsije. Zato se i veli kako su dva pisaca svetih tekstova: Bog i \u010dovjek koga je Duh Bo\u017eji pozvao i potakao na to. Budu\u0107i da je u Svetom Pismu izra\u017een nauk koji je Bog htio nama re\u0107i radi na\u0161eg spasenja, mi velimo kako je to Bo\u017eja rije\u010d po kojoj Bog nama govori.<\/p>\n

3.<\/b> Pogledajmo sada kako se Sveto Pismo \u010dita u misi. Kad \u010dita\u010d stane pred ambon da pro\u010dita tekstove Svetog Pisma, pozvani smo pozorno pratiti, paziti i slu\u0161ati. Jer, to Bog govori nama danas. Kad zavr\u0161i prvo i drugo \u010ditanje, narod ka\u017ee: “Bogu hvala!” Bo\u017eja rije\u010d je, naime, svjetlo u na\u0161em \u017eivotu, duhovna hrana u nevoljama i snaga u na\u0161oj borbi. Poslije prvog \u010ditanja uvijek dolazi psalam s pripjevnim retkom koji narod ponavlja. Psalam je krasna molitva o pravdi i svetosti koju \u0107e Krist donijeti na svijet svima koji ga prih\u00advate. “Zaista, blizu je njegovo spasenje onima koji ga se boje “, koji ga prihva\u0107aju. “Ljubav \u0107e se i vjernost sastati” kada do\u0111e Krist u du\u0161ama onih koji ga prihvate “i pravda i mir \u0107e se zagrli\u00adti, vjernost \u0107e nicati iz zemlje, pravda \u0107e gledati s nebesa” (Ps 85, 9-12 djelom). Prvo \u010ditanje i psalam su Bo\u017eja rije\u010d koja je upravljena nama u kojima nam s\u00e2m Bog govori. Mi smo sada u njegovoj \u0161koli gdje on dr\u017ei nastavu i \u00a0pou\u010dava. Mi smo njegovi u\u010denici koji ga slu\u0161aju. On to \u010dini svaki dan i raduje se kad ga \u010dujemo, prihvatimo i po njegovim rije\u010dima i uputstvima \u017eivimo.<\/p>\n

Me\u0111u misnim \u010ditanjima najodli\u010dnije mjesto zauzi\u00adma evan\u0111elje. Kao \u0161to sunce svojim sjajem nadi\u00adlazi elektri\u010dnu sijalicu, tako evan\u0111elje nadilazi svojim dostojanstvom druga \u010ditanja. A kako bi to \u0161to prikladnije pokazala, Crkva je odredila neka prije evan\u0111elja bude i poseb\u00adna priprava, a samo \u010ditanje obdarila je osobitim obred\u00adom. Usklikom alaluja poziva se narod na pripravu. Nakon “Aleluje”, \u010dita se jedan redak, pa opet poklik “Aleluja”. \u0160to zna\u010di taj “aleluja”? Na hebrejskom “Halelu” zna\u010di “hvalite”, a “Jah” je skra\u0107eno od “Jahve”-“Bog”. Dakle, aleluja zna\u010di “hvalite Gospodina”. To je u stara vremena \u00a0bio kliktaj dobrodo\u0161lice, ili pak kao kad netko veli: “\u017divio govornik!”, “\u017divio kralj!”, ili netko drugi. Izgovaraju\u0107i rije\u010d “Aleluja” prije evan\u0111elja i mi pozdravljamo Krista koji dolazi govoriti po rije\u010dima evan\u0111elja. To se osobito slikovito do\u017eivljava, napr. na Polno\u0107ki kad se izme\u0111u alleluje \u010dita redak: “Javljam vam veliku radost. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist Gospodin” (usp. Lk 2,10-11). Crkva se pret\u00advara u Betlehem, a mi se priklju\u010dujemo pastirima kojima \u010dita\u010d poput an\u0111ela objavljuje “veliku radost…” To je ta priprava naroda.<\/p>\n

4.<\/b> Uz pripravu naroda tu je i priprava sve\u0107enika i pratitelja. Sve\u0107enik koji kani \u010di\u00adtati evan\u0111elje, mora se duboko sagnuti prema oltaru i sklo\u00adpljenih ruku kazati: “Svemogu\u0107i Bo\u017ee, o\u010disti mi srce i usne, da dostojno mogu navijestiti tvoju blagu vijest.” A kadioni\u010dar i svije\u0107e prate sve\u0107enika do ambona, kao \u0161to se prati uva\u017eenog gosta (Papu, kralja, predsjednika)\u00a0 u slu\u017ebenom pohodu nekoj zemlji. Sve\u0107enik koji je re\u0111enjem dobio vlast slaviti svete Tajne i opra\u0161tati ljudima grijehe, sada naklonjen prema oltaru moli Gospodina da bude \u010dist i dostojan objaviti njegovo sveto evan\u0111elje. U tu pripravu spada i \u010din ustajanja na noge kako bi se \u010dulo samog Krist koji nam po evan\u0111elju gov\u00adori. A kad sve\u0107enik izgovori rije\u010di “Gospodin s vama”, to vi\u0161e nije samo pozdrav, ‘neka Bog bude s vama’, nego izjava: On je tu sada me\u0111u nama; u ovoj svetoj knjizi, evan\u0111elju po kojoj nam se objavljuje. A kad sve\u0107enik objavi iz kojeg se evan\u0111elja \u010dita, on napravi tri kri\u017ea na \u010delu, usnama i prsima, a to isto u\u010dine i vjernici. Tim znakom kri\u017ea mi zapravo molimo i \u017eelimo neka Krist i njegova rije\u010d, koju slu\u0161amo, bude u mojoj pameti, na mojim usnama i u mome srcu. Ona neka zagospodari svim mojim bi\u0107em.<\/p>\n

U svom evan\u0111elju Isus objavljuje istine koje valja vjerovati, kao i moralne i eti\u010dke norme koje treba prakticirati. On svojim \u010ditateljima i u\u010denicima veli da su oni ”sol zemlje i svjetlo svije\u00adta”, pa \u017eeli neka svijetli njihova svjetlost pred ljudima da vide dobra djela i slave Oca koji je na nebesima” (usp. Mt 5, 13-16). Uz blagu preporuku ”ako tko \u017eeli biti moj u\u010denik”, Isus odre\u0111uje neka kr\u0161\u0107ani i njegovi \u00a0u\u010denici tako \u017eive da svijetle kao uzor u ovome svijetu. No, Krist je ne samo u\u010ditelj istine i morala, nego i lije\u010dnik du\u0161e i tijela. O tomu nam primjer slijepca Bartimeja (Mk 10, 46-52) rje\u010dito zbori. Bartimej koji je godinama slijep, \u010duo je da Isus lije\u010di sve bolesti, pa se ponadao da \u0107e ga negdje susresti. Jednog dana \u010duo je kako mnogi prolaze u blizini gdje je prosio.\u00a0 Kad su mu rekli da tuda \u00a0prolazi Isus iz Nazareta, po\u010deo je vikati: “Isuse, sine Davidov, smiluj mi se!” Isus je doista stao i dozvao ga k sebi i darovao mu vid. I mi smo taj Bartimej, slijepac koji sjedi na putu i prosi. Mi smo prosjaci pred Bogom. Sli\u010dna scena ponavlja se u svetoj misi kad Isus dolazi, a mi podi\u017eemo o\u010di i glas pa velimo: “Gospodine smiluj se, Kriste smiluj se!” A na Isusov upit, ”\u0161to ho\u0107ete da vam u\u010dinim”, svatko bi mogao ponoviti Bartimejeve rije\u010di: “Gospodine, da progledam”. Jer, ruku na srce svi smo mi, duhovno slijepi. Ne vidimo veli\u010dinu Bo\u017ejeg kraljevstva. Ne vidimo kako je jedino potrebno spasiti du\u0161u. Kad sve\u0107enik zavr\u0161i \u010ditanje evan\u0111elja, s po\u0161to\u00advanjem poljubi knjigu i tiho veli: “Evan\u0111eoskom rije\u010dju uni\u0161tili se na\u0161i grijesi”, a narod kli\u010de: “Slava tebi Kriste!” Kako je to lijepo kad se s dostojanstvo i pobo\u017eno\u0161\u0107u obavlja.<\/p>\n

\u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

Zadar, katedrala sv. Sto\u0161ije, 6. velja\u010de 2015.<\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Liturgija Rije\u010di 1. Zadnji put u sije\u010dnju za vrijeme klanjanja rekao sam kako nakon Isusovog utjelovljenja imamo slobodan pristup k Ocu po Onomu koji je postao na\u0161 brat i koji nas zagovara u nebu. Tuma\u010de\u0107i uvodne dijelove mise rekao sam da se zbog toga usu\u0111ujemo u\u0107i u dom Gospodnji, gdje upravljamo svoje molitve, vapaje i<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-13309","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13309","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13309"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13309\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13309"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13309"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13309"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}