{"id":13283,"date":"2015-01-24T13:17:02","date_gmt":"2015-01-24T12:17:02","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=13283"},"modified":"2015-01-24T13:17:02","modified_gmt":"2015-01-24T12:17:02","slug":"peta-godisnjica-smrti-zadarskog-nadbiskupa-ivana-prende-propovijed-mons-zelimir-puljic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2015\/01\/peta-godisnjica-smrti-zadarskog-nadbiskupa-ivana-prende-propovijed-mons-zelimir-puljic\/","title":{"rendered":"PETA GODI\u0160NJICA SMRTI ZADARSKOG NADBISKUPA IVANA PREN\u0110E – PROPOVIJED, MONS. \u017dELIMIR PULJI\u0106"},"content":{"rendered":"

Godi\u0161njica mons. Ivana Pren\u0111e – pastira koji je ljubio Crkvu<\/strong><\/p>\n

1.<\/b> Biskupski ceremonijal odre\u0111uje neka se ”prema \u010dasnoj predaji svake godine slavi godi\u0161njica posljednjeg pokojnog biskupa” (br. 5), te dodaje kako treba ”poticati vjernike i posebice sve\u0107enike da se spominju u Gospodinu svojih predstojnika koji su im Rije\u010d Bo\u017eju navije\u0161tali i euharistiju slavili” (br 1168). Gdje je teolo\u0161ka i liturgijska utemeljenost ovoj odredbi? Na kojoj se \u010dinjenici bazira preporuka da se sve\u0107enici i vjernici spominju u Gospodinu svojih predstojnika i mole za njih? Odgovore nalazimo ne samo u ceremo-nijalu, nego i u pobudnici svetog Ivana Pavla II. o biskupima: ”Pastiri stada”. Tamo se obrazla\u017ee trinitarni temelj misijskog poslanja biskupske slu\u017ebe. A prema slici iz evan\u0111elja biskup ima biti ‘dobar pastir’, spretan ‘ribar’, ‘bri\u017ean nadglednik’, ‘otac’, ‘tje\u0161itelj’ i ‘u\u010ditelj’, koji je ‘nesalomiv u na\u010delima’, ali ‘dobar i plemenit u opho\u0111enju’; brat i prijatelj’. Me\u0111utim, te po\u017eeljne kvalitete i odlike koje imaju resiti svakog sve\u0107enika, a posebice biskupa, ne dobivaju se samo ra\u0111anjem. Za njih se valja osobno boriti, a povjereno stado mora to od Boga izmoliti. Zbog toga vjerni puk, sve\u0107enici i Bogu posve\u0107ene osobe mole za svoga biskupa; kako u euharistijskom slavlju i Bo\u017eanskom \u010dasoslovu, tako i u osobnim dnevnim preporukama. Biskup, naime, nije ‘privatni vjernik, ve\u0107 javni svjedok vjere’, koji je du\u017ean ne samo svjedo\u010diti i njegovati ono \u0161to vjeruje, ve\u0107 prosu\u0111ivati i na primjeren na\u010din nalagati \u0161to se ima vjerovati.<\/p>\n

2. <\/b>Jednog takvog uzornog pastira nudi nam dana\u0161nji kalendar koji spominje svetog Franju Sale\u0161koga. Za njega vele da je bio ”svetac d\u017eentlmen” (Hunt), a mi bismo rekli gospodin koji se uzorno pona\u0161ao, te svojim \u017eivotom pokazao ono \u0161to je pisanom i izgovorenom \u00a0rije\u010dju nau\u010davao. Mudrost i izvanredne vrline resila su ovog Bo\u017ejeg viteza, a mo\u017eemo ih formulirati s dvije rije\u010di: Ljudskost i \u0161irina srca. Ro\u0111en u plemenita\u0161koj savojskoj obitelji (1567.) stekao je visoku naobrazbu u Parizu gdje je studirao teologiju i u Padovi gdje je zavr\u0161io studij iz kanonskog i civilnog prava s naslovom ”doctor in utroque iure”. Kad je u mladosti pro\u017eivljavao ozbiljnu krizu, po\u0161ao je u dominikansku crkvu u Parizu te ovako molio: “\u0160to god mi se dogodilo, Gospodine, znam kako ti svime upravlja\u0161, a tvoji su putovi pravedni i istiniti. I \u0161to god ti odlu\u010dio u svezi sa mnom, ja \u0107u te ljubiti, Gospodine.Ti \u0107e\u0161 biti moja nada i moje spasenje u zemlji \u017eivih” (Vol I, art 4). Franjo je prona\u0161ao svoj mir, te usprkos o\u010deva otpora, 18. prosinca 1593. zare\u0111en za sve\u0107enika. Devet godina kasnije, (1602.) imenovan je \u017eenevskim biskupom.<\/p>\n

Upam\u0107en je kao zauzeti apostol, propovjednik, pisac, \u010dovjek rada i molitve. Uklju\u010divao se u diskusiju i dijalog s protestantima. Jedno vrijeme bio je zadu\u017een za diplomatske misije na europskom kontinentu. No, on je prije svega bio voditelj du\u0161a. U tom vidu napisao je naj\u010ditaniju knjigu toga doba: Uvod u pobo\u017eni \u017eivot. Iako je bio odli\u010dan polemi\u010dar, on je pisao i govorio mirno\u0107om izri\u010daja. Nije bio od onih teologa i propovjednika koji se ukopavaju u “rovove” i izravno sukobljavaju s neprijateljima. Nije volio grubost i nasrtljivost, ve\u0107 miran dijalog koji razli\u010ditosti pretvara u prijateljstvo. Govorio je kako bi “radije pogrije\u0161io pretjeranom dobrotom, negoli prevelikom strogo\u0161\u0107u”. Zbog toga je svoje pero umakao vi\u0161e u podru\u010dja srce, negoli u podru\u010dja ra\u00adzuma.<\/p>\n

3. <\/b>Posebice se skrbio oko katoli\u010dkoga obrazovanja djece i u\u010denika, a vodio je brigu i o intelektualcima. Neke od njegovih knjiga bile su prava klasi\u010dna djela, kao napr. ”Uvod u pobo\u017eni \u017eivot” te ”Filotea” koja je do\u017eivjela vi\u0161e od tisu\u0107u izdanja, a 1656. bila prevedena na 17 jezika. Ova dva djela smatraju se najljep\u0161im knjigama duhovne literature 17. stolje\u0107a. Knjige su dostupne i u hrvatskom prijevodu. Upravo su mu spisi priskrbili titulu ”Crkvenoga nau\u010ditelja’, kao i vrlo uglednog i \u010ditanog pisca. Preminuo je u Lyonu 1622. \u00a0Papa Aleksandar VII., uzdigao ga je na \u010dast oltara 1661., \u00a0a Pio IX. proglasio ga je 1877. crkvenim nau\u010diteljem, a Pio XI. za\u0161titnikom tiska i novinara (1923.).<\/p>\n

I pastir ove mjesne Crkve, moj pred\u0161asnik mons. Ivan Prendja, punih 46 godina lomio je kruh nebeski, hranio ljude rije\u010dju i svetom euharistijom koja okuplja novo mesijansko pokoljenje i ispovijeda da je Isus ”kruh koji je s neba si\u0161ao” (Iv 6, 50), te da je euharistija sredi\u0161te crkvenog i liturgijskog \u017eivota. Velika je to i nedoku\u010diva tajna pred kojom i mi poput sv. Tome mucaju\u0107i izgovaramo: ”Ne shva\u0107amo, ne gledamo, al’\u00a0 po jakoj vjeri znamo, \u0161to van reda biva tu!” O sveta gozbo na kojoj se Krist blaguje, slavi se spomen muke njegove; du\u0161a se napunja milo\u0161\u0107u i daje nam se zalog budu\u0107e slave.<\/p>\n

4. <\/b>Zahvalni smo Bogu za dar crkvenog nau\u010ditelja sv Franje Sale\u0161koga. Zahvalni smo Bogu i za dar slu\u017eenja nadbiskupa Ivana koji je Zadarsku crkvu Bo\u017ejeg naroda okupljao oko stola Gospodnjeg, s njom pjevao i molio, slu\u0161ao i razmatrao. Pamtimo ga kao zauzetog pastira koji je bio pun optimizma i ljubavi za sve \u0161to je Bo\u017eje i crkveno. Upravo u duha svoga gesla ‘ljubiti Crkvu’. I da je po\u017eivio bio bi i on ove godine obilje\u017eio svoj srebrni biskupski jubilej.<\/p>\n

I dok po\u010diva u kripti na\u0161e katedrale, ovim godi\u0161njim spomenom preporu\u010dujemo ga toplo u na\u0161e molitve. Ali, slu\u0161amo ve\u010deras kako nas iz groba poziva da se euharistijom hranimo i oko Gospodnjeg stola nedjeljom okupljamo. A onda sabrani u Isusovo ime s odanom vjerom ponavljamo: ”Tvoju smrt, Gospodine, navije\u0161tamo, tvoje usrksnu\u0107e slavimo, tvoj slavni dolazak i\u0161\u010dekujemo!” Do\u0111i Gospodine Isuse.<\/p>\n

Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n

Katedrala, 24. 01. 2015.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Godi\u0161njica mons. Ivana Pren\u0111e – pastira koji je ljubio Crkvu 1. Biskupski ceremonijal odre\u0111uje neka se ”prema \u010dasnoj predaji svake godine slavi godi\u0161njica posljednjeg pokojnog biskupa” (br. 5), te dodaje kako treba ”poticati vjernike i posebice sve\u0107enike da se spominju u Gospodinu svojih predstojnika koji su im Rije\u010d Bo\u017eju navije\u0161tali i euharistiju slavili” (br 1168).<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-13283","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13283","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=13283"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/13283\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=13283"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=13283"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=13283"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}