{"id":11160,"date":"2013-11-02T14:22:48","date_gmt":"2013-11-02T13:22:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.zadarskanadbiskupija.hr\/?p=11160"},"modified":"2013-11-02T14:22:48","modified_gmt":"2013-11-02T13:22:48","slug":"sluzba-rijeci-na-gradskom-groblju-u-zadru-homilija-mons-zelimira-puljica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/2013\/11\/sluzba-rijeci-na-gradskom-groblju-u-zadru-homilija-mons-zelimira-puljica\/","title":{"rendered":"SLU\u017dBA RIJE\u010cI NA GRADSKOM GROBLJU U ZADRU – HOMILIJA MONS. \u017dELIMIRA PULJI\u0106A"},"content":{"rendered":"

\u010covjek \u010dezne za vje\u010dno\u0161\u0107u<\/strong><\/p>\n

1.<\/b> Nakon \u0161to smo proslavili svetkovinu Svih svetih, Crkva nas danas poziva spomenuti se svih vjernih mrtvih, upraviti svoj pogled prema tolikim licima koja su nas prethodila i koja su zavr\u0161ili zemaljski put. Ovih dana odlazimo na groblje i molimo za drage osobe koje su nas ostavile. Na\u0161im pohodom \u017eelimo jo\u0161 jednom izraziti\u00a0 ljubav i blizinu i sjetiti se onog \u010dlanka Vjerovanja koji zbori o op\u0107instvu svetih i uskoj vezi koja postoji izme\u0111u nas koji kro\u010dimo ovom zemljom i brojne bra\u0107e i sestara koji su ve\u0107 prispjeli u nebo. Na njihovim grobovima naviru nezaboravna sje\u0107anja. Usprkos tomu mi vidimo kako je \u010desto smrt postala tabu tema koju se rado otklanja iako se ti\u010de svakog od nas, u svakom vremenu i prostoru. Pred misterijem umiranja nesvjesno tra\u017eimo ne\u0161to \u0161to \u0107e nam probuditi nadu. I dok obilazimo grobove na\u0161ih pokojnika i \u010ditamo njihove natpise, mi zapravo hodimo stazom smrti koja je put nade obilje\u017een znakom vje\u010dnosti.<\/p>\n

No, ako je taj hod obilje\u017een znakom vje\u010dnosti, za\u0161to onda osje\u0107amo strah pred otajstvom smrti? Kako to da se odre\u0111eni dio ljudi ne prihva\u0107a i ne vjeruje kako izvan smrti i\u0161ta postoji? Nije lako na to odgovoriti jer gledanja su razli\u010diti, a odgovori brojni. Moglo bi se uop\u0107eno re\u0107i da se pla\u0161imo smrti jer nas mu\u010di putovanja prema ne\u010dem \u0161to je neizvjesno, prema ciljevima koje ne poznajemo. Zbog toga te\u0161ko prihva\u0107amo da sve lijepo i veliko, \u0161to smo u\u010dinili tijekom \u017eivota, iznenada nestaje u bezdanu ni\u0161tavila. Pla\u0161imo se smrti jer znamo da postoji sud o na\u0161im djelima; postoji Netko tko \u0107e procijeniti kako smo proveli svoj \u017eivot.<\/p>\n

2.<\/b> Spomen svih vjernih mrtvih podsje\u0107a nas kako, putuju\u0107i ovom zemljom, hodamo stazom smrtnom. Blago nama ako vjerujemo da je ona obilje\u017eena znakom vje\u010dnosti. Jer, ako se ograni\u010di \u010dovjeka isklju\u010divo na ovozemnu horizontalnu dimenziju, \u017eivot \u0107e izgubiti svoj duboki smisao. \u010covjeka se, naime, mo\u017ee shvatiti i objasniti samo ako postoji neki Stvoritelj koji nadilazi smrt, prostor i vrijeme. Bog, koji je stvorio svijet i pribli\u017eio se \u010dovjeku, objavio je kako je on “uskrsnu\u0107e i \u017eivot; pa tko god \u017eivi i vjeruje u njega ne\u0107e umrijeti nikada” (usp. Iv 11, 25-26). To su vrlo utje\u0161ne rije\u010di koje nam b\u00fbde nadu u \u017eivot ‘s druge bande’. Osobito su u ovom smislu znakovite Isusove rije\u010di njegovim u\u010denicima da se “ne uznemiruje srce njihovo, jer u domu Oca njegova ima mnogo stanova, kamo je on najavio po\u0107i i pripraviti im mjesto” (Iv 14, 1-2). Sve to pokazuje, bra\u0107o i sestre, da nam je Bog postao dostupan i blizak. Toliko je ljubio \u010dovjeka i svijet, da je “dao svoga Jedinoro\u0111enca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima \u017eivot vje\u010dni” (Iv 3, 16).<\/p>\n

3.<\/b> Svojom smr\u0107u i uskrsnu\u0107em on je otvorio i nama vrata vje\u010dnosti. Njemu, Dobrom Pastiru du\u0161a na\u0161ih mo\u017eemo se povjeriti bez imalo straha. Pohod grobljima, gdje o\u010ditujemo na\u0161u naklonost i ljubav pokojnicima, prigoda je obnoviti na\u0161u vjeru u vje\u010dni \u017eivot. Uzdignuti kri\u017eevi na grobovima na\u0161ih pokojnika, gdje \u0107e zapaliti svije\u0107e, govore da su i oni \u017eivjeli za takvu vje\u010dnost, te svoj ovozemni hod istro\u0161ili u nadi, vjeri i ljubavi. Okrenuti \u010delom prema nebu oni nam danas s Pavlom poru\u010duju: ‘Ne\u0107emo da \u017eivite u neznanju glede nas koji smo usnuli, ili pak da tugujete kao drugi koji nemaju nade…’ (1 Sol 4, 13).<\/p>\n

Zahvalni smo Bogu za veliku milost vjere kojom \u0107emo ‘kad se probudimo Boga gledati’. U\u010dvr\u0161\u0107ujmo jedni druge u toj spoznaji kako smo ovdje prolaznici i putnici. Pa s Augustinom ponavljajmo: ‘Za sebe si nas stvorio, o Bo\u017ee, i nemirno je srce na\u0161e dok u Tebi ne otpo\u010dine’. I priklju\u010dimo se u duhu onom silnom mno\u0161tvu spa\u0161enih koje pada nice pred prijestoljem Svevi\u0161njega pjevaju\u0107i: ‘Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, \u010dast, mo\u0107 i snaga Bogu na\u0161emu u vijeke vjekova. Amen!’<\/p>\n

\u00a0Mons. \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup zadarski<\/p>\n

Zadar, petak, 1. studenoga 2013.<\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010covjek \u010dezne za vje\u010dno\u0161\u0107u 1. Nakon \u0161to smo proslavili svetkovinu Svih svetih, Crkva nas danas poziva spomenuti se svih vjernih mrtvih, upraviti svoj pogled prema tolikim licima koja su nas prethodila i koja su zavr\u0161ili zemaljski put. Ovih dana odlazimo na groblje i molimo za drage osobe koje su nas ostavile. Na\u0161im pohodom \u017eelimo jo\u0161<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-11160","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11160","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11160"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/11160\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11160"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=11160"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=11160"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}