NADBISKUPOVA PROPOVIJED NA SVE\u0106ENI\u010cKOJ REKOLEKCIJI 20. 02. 2013.<\/p>\n
Benedikt XVI. u borbi za vrjednote i odreknu\u0107e slu\u017ebe<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n Uvod <\/strong><\/p>\n \n Pod misom smo razmi\u0161ljali o dva razgovora, izme\u0111u Mojsija i Jahvea, te izme\u0111u Petra i Isusa kao paradigmi ‘razgovoru Crkve i suvremenog dru\u0161tva’. Zaklju\u010dili smo kako Jahvin zahtjev Mojsiju neka po\u017euri dolje jer je narod za\u0161ao s pravog puta i krenuo naopako, kao i Mojsijeva usrdna molitva da Jahve bude “milostiv i milosrdan” prikladan su uzorak odnosa Crkve i suvremenog svijeta. A da bi Crkva uspje\u0161no i odgovorno izvr\u0161ila svoje poslanje, potrebno joj je, rekli smo, ono \u0161to nam je tako zorno sugerirao evan\u0111eoski odlomak u susretu Isusa i Petra. Potrebno joj je po\u0107i u dubinu<\/span>, duc in altum, i ne zadovoljiti se samo povr\u0161nim navije\u0161tajem, sakramentalizacijom ili pak izvanjskom manifestacijom. Ne tra\u017eiti utjehu u trenutnim uspjesima, ve\u0107 i u neuspjehu vidjeti putanju osmi\u0161ljenje svoga rada prema Pavlovoj: “kad sam slab, onda sam jak” (2 Kor 12, 10). Po\u0107i u dubinu, dakle, zna\u010di gledati na svijet nekim drugim i druga\u010dijim o\u010dima. Rekli smo nadalje kako je va\u017eno da svoj zadatak i misiju vr\u0161imo s osje\u0107ajem nedostojnosti<\/span>. Nije na\u0161a zasluga da smo ovo \u0161to jesmo. To je Bo\u017eji dar i poklon. I ne smijemo smetnuti s uma da nosimo “skupocjeno blago u glinenim posudama” (2 Kor 4, 7). I kona\u010dno valja otvoriti o\u010di kako bismo upoznali svijet u koji smo pozvani donijetui poruku spasenja. A taj svijet ima pozitivne i negativne strane. Ima, dakle, dobrih elemenata kojima se Crkva raduje. Ali, ima lo\u0161ih i negativnih stvari zbog kojih je zabrinuta i \u017ealosna.<\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n \n 1.<\/strong> Zapadna je kultura nastajala, kako tvrde povjesni\u010dari, na dva osnovna binarija: To su misao i sloboda savjesti (Bewusstsein und Freiheit, rekao bi Viktor Frankl). U dru\u0161tvu u kojem \u017eivimo osje\u0107amo i vidimo kako se mitovi tope i nestaju. Kao kr\u0161\u0107ani posebice smo svjedoci da dvije nosive stvari kr\u0161\u0107anskoga zapada pro\u017eivljavaju svoju krizu: To je demitizacija Krista i kr\u0161\u0107anstva, te propadanje Zapadne civilizacije, koju obi\u010dno nazivamo ‘kr\u0161\u0107anskom’. \u0160to se ti\u010de demitizacije Krista dovoljno se sjetiti onih filmova o kojima se pro\u0161lih godina puno govorilo, kao napr. ‘Da Vincijev kod’, ‘Isusove ku\u0161nje’. Doda li se tomu i one silne la\u017ei koje su objavljivane gledom na osobu Isusa Krista, na sve\u0107enike i na Crkvu, ne treba \u010duditi \u0161to su neki nadobudni ‘naprednjaci’ predlagali da se za sve optu\u017ei Katoli\u010dku Crkvu; dapa\u010de, da je se proglasi ‘zlo\u010dina\u010dkom organizacijom’. To se, eto, doga\u0111a u na\u0161e vrijeme preko raznih medija na tlu kr\u0161\u0107anske Europe. To je bilo toliko degutantno \u010ditati da je francuski intelektualac, \u017didov i agnostik Levy Straus izjavo u jednom razgovoru za Corriere della sera: ‘U ovoj medijskoj poplavi antikatolicizma, ja sam na strani Katoli\u010dke Crkve’.<\/p>\n \n Ovdje bi htio spomenuti i doga\u0111aj ru\u0161enja ‘blizanaca’ u New Yorku (11. rujna 2001.) koja je sedam godina kasnije iznjedrila ekonomsku krizu svjetskih razmjera (2008.). To spominjem radi toga \u0161to je tom krizom do\u0161ao u pitanje \u00b4mit sigurnosti\u00b4 koji je desetlje\u0107ima osiguravao civilni razvoj dru\u0161tva na Zapadu. Uru\u0161avanjem te sigurnosti neki su op\u0107i, moralni i ljudski principi tako\u0111er ubrzano do\u0161li u pitanje, kao napr. smisao prava, sredi\u0161njost obitelji, te obilje\u017eje \u010dovjeka koji u sebi ima apsolutnu, ljudsku i bo\u017eansku vrijednost. A kada ti principi do\u0111u u pitanje, kada ih u dru\u0161tvu nema, onda preostaje pomra\u010denje razuma i \u017eivotna konfuzija u kojoj nema razloga podnositi pla\u010d novoro\u0111enoga djeteta, niti bol starca koji jau\u010de. Pogotovu pak nema razloga trpjeti adolescenta kad se buni i kontestira, ili suprugu koju je uhvatila sumnja i nervoza?! Zapravo, kratko re\u010deno, na\u0161a sada\u0161njost i budu\u0107nost ovisi o tomu kako i koliko cijenimo \u010dovjeka.\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/strong><\/p>\n \u00a0<\/strong><\/p>\n 2.<\/strong> \u010cini se kako se ba\u0161 zbog toga ‘zapadna civilizacija’ uru\u0161ava, jer trajne i vje\u010dne vrjednote, kao i savjest \u010dovjeka bivaju sve vi\u0161e pomra\u010dene. Odronjava se ‘potporni zid’ na koje se oslanjalo povijesno zdanje Zapada, a to je pojam Boga kojeg se otkrivalo na licima ljudi. \u010covjek je, naime, bio slika njegova. Bez Boga smo na visoravni bez proplamsaja neba, bez \u010dvrste i povi\u0161ene to\u010dke odakle se mogu uo\u010diti problemi kako bi ih se stavilo u realne okvire. A okru\u017eenje bez njega svodi se na puko ozemlje bez \u010dvrstog upori\u0161ta. ‘Zapljuskuju nas valovi nihilizma i stvara se atmosfera koja nas navodi da po\u010dinjemo sumnjati u vrijednost osobe’, pi\u0161e Benedikt XVI., i dodaje kako tada po\u010dinjemo sumnjati u samo zna\u010denje istine i dobra, a u krajnjoj liniji i u smisao \u017eivota’ (Lettera sul compito urgente dell’educazione, 2008.). Posljedice toga su op\u0107a dezorijentacija i relativizam propisa, zakona i pona\u0161anja, pa je zavladala op\u0107a nesigurnost. Nova kulturna stvarnost, pred kojom se nalazimo, nije vi\u0161e kr\u0161\u0107anska, nego novopoganska.<\/p>\n \n O<\/strong>sje\u0107a se na vi\u0161e strana potreba povratka k vrjednotama. ‘To tra\u017ee roditelji, pi\u0161e Benedikt XVI.,\u00a0 koji su zabrinuti za budu\u0107nost svoje djece. To tra\u017ee u\u010ditelji i odgojitelji koji pro\u017eivljavaju stra\u0161nu krizu \u0161kolstva. To tra\u017ei dru\u0161tvo u cjelini koje osje\u0107a kako su stavljeni u pitanje temeljne stvari. To tra\u017ee sami \u0111aci i mladi koji ne \u017eele da ih se prepusti izazovima \u017eivota. U temeljima krize odgoja zapravo je kriza povjerenja u \u017eivot, zbog \u010dega je nu\u017eno potra\u017eiti razloge nade i ponovno stvoriti uvjete odgoja’, pisao je Papa u pismu o odgoju 2008. No, vrjednote onoga \u0161to je dobro ili lo\u0161e, lijepo ili ru\u017eno, ne proizvodi se u znanstvenim kabinetima. A ne mo\u017ee ih se ni presnimiti ‘copypastom’. Njih stvaraju i ‘proizvode’ \u017eivi ljudi. Zato se i veli kako odgoj nije obi\u010dan intelektualni \u010din.<\/p>\n Vrjednote se prenosi \u017eivotom, a ne znanjem. One nastaju iz iskustva i potvr\u0111uju se svjedo\u010danstvom. ‘Odgaja se onim \u0161to se govori, kao i po onomu \u0161to se \u010dini. No, najvi\u0161e se odgaja po onome \u0161to je \u010dovjek u dubini svoga bi\u0107a’ (Ignacije Antiohijski).<\/p>\n \n 3. <\/strong>Zadnja dva desetlje\u0107a bila su razdoblje velikih kriza, klimatskih nereda, i ekonomskih potresa, ve\u0107ih ili manjih razmjera. Moglo bi se slikovito kazati kako se radi o pravom tsunamiju koji je zaprijetio koji se zbiva u svijetu, posebice na duhovnom polju. Jer, naveden promjene stvorile su stanje op\u0107e nesigurnosti i samo\u0107e, pa se \u010dovjeku pri\u010dinja da je poput ‘usamljenog astronauta’ u neprijateljski raspolo\u017eenom okru\u017eenju. Nerijetko mu izgleda da je poput brodara koga valovi mora bacaju amo-tamo u svijetu kulture koja je izgubila svoje temelje. Papa Benedikt XVI. je u tom kontekstu sudionicima kongresa u Veroni (19. listopada 2006.) istakao ‘opasnosti rasta tehnike koja je u raskoraku s moralnim vrjednotama’, te ovo na\u0161e vrijeme usporedio s Rimskim carstvom \u010diju propast nije moglo ni\u0161ta zaustaviti. Kad je sveti Jeronim sa suzama gledao kako 410. Vizigoti opsjedaju i osvajaju Rim, sv. Augustin mu je odgovorio da to ne treba gledati kao kraj, nego po\u010detak ne\u010dega novoga. ‘Ovo nije kraj svijeta, nego kraj jednog odre\u0111enog svijeta’, pisao je sv. Augustin.<\/p>\n \n S pravom se, dakle, i mi danas pitamo \u0161to \u0107e biti s nama? Kakva nas budu\u0107nost o\u010dekuje? Ho\u0107emo li pred spomenutim ‘moralnim tsunamijem’, koji se uspinje i ja\u010da, uspjeti spasiti one temeljne vrijednosti kr\u0161\u0107anskoga Zapada: Racionalnost, ulogu obitelji, kult umjetnosti i osje\u0107aj za lijepo, te posebice vrhovnu vrijednost \u010dovjeka i neupitnost slobode vjere?! Mo\u0107i \u0107emo to u\u010diniti ako budemo imali pred o\u010dima dvije temeljne stvari: Prihvatiti najprije da je svijet vrlo kompleksan i kompliciran, te pred takvim svijetom zauzeti stav optimizma; Nismo, naime, bez nade. Svijet nije podijeljen na ‘dobre i lo\u0161e’ i ne treba ga promatrati u ‘crno-bijeloj’, nego u raznobojnoj tehnici. Zato nam je potrebna sposobnost dobrog razlu\u010divanja u ovom povijesnom trenutku. Jer, rekao bi Maritain, ‘nalazimo se u la\u017eljivom svijetu i u okru\u017eenju istinitih la\u017eljivosti’. Svijet, dakle, nije jednostavan, nego vrlo kompleksan. Druga pak stvar koju valja imati jest optimizam koji se nadahnjuje Biblijom, a obilje\u017een je duhom povjerenja u Boga koji vodi povijest i ljudska zbivanja prema nekom cilju. A to \u010desto \u010dini i krivudavim putem, \u010dak i preko doga\u0111aja i zbivanja koja nama mogu izgledati lo\u0161a.<\/p>\n \n 4. <\/strong>Bo\u017eja Mudrost izvire iz Pashalnog otajstva i ona ispunja \u010dovjeka sigurno\u0161\u0107u usprkos nereda i \u017eivotnih dvojbi. Valja nam stoga poput Pavla iz Tarza u\u010diti da se ‘snaga i u slabosti usavr\u0161uje’. U tom vidu poput njega, osna\u017eeni Bo\u017ejim duhom, mo\u017eemo ponavljati kako ‘u\u017eivamo u slabostima, progonstvima i tjeskobama poradi Krista, jer, ‘kad smo slabi, onda smo jaki’ (2 Kor 12, 10).<\/p>\n A kao Kristovi sluge znamo da se nalazimo ‘u la\u0111i Crkve koju valovi vremena udaraju sa svih strana’. Ali isto tako znamo i vjerujemo da ona ne mo\u017ee potonuti. Njezino je kormilo, kako veli Pascal, u\u00a0 Bo\u017ejim rukama’. (B. Pascal, I pensieri, Paoline, Roma, 1979.). Zbog toga i velimo kako se kr\u0161\u0107anski optimizam ne temelji na ljudskim razlozima, na povijesnim silnicama, na kulturnim tekovinama ili pak na osobnom presti\u017eu, ve\u0107 na vjeri. Temelj takvog optimizma nije “historia”, nego “metahistoria”, tj. eshatolo\u0161ko kraljevstvo. Na upit, mogu li objektivni razlozi ugroziti vjeru da stvore stanje defetizma i pesimizma, p. Rahner je u jednoj prigodi odgovorio: ‘Ne! Jer, vjera se sastoji upravo u tome da se nada i protiv nade! Ona nas \u010dini hodati i po moru ili stajati uzgor usprkos vjetra i bure.<\/p>\n \n Zar mo\u017ee biti no\u0107i i mraka tamo gdje je Krist, pitao je sveti Irenej (Quomodo vespera, ubi Christus est?). Najja\u010di, dakle, izvor kr\u0161\u0107anskog optimizma jest Kristovo Uskrsnu\u0107e, klju\u010dni doga\u0111aj povijesti i ljudskih sudbina. Tada je Uskrsnuli uspostavio vje\u010dnost dana koji ne poznaje zalaza, tame i no\u0107i. Optimizam je utemeljen u Kristovom Uskrsnu\u0107u, te zahva\u0107a \u010dovje\u010danstvo i \u010ditav svemir.<\/p>\n \n II.<\/strong> Papa u borbi za vrjednote i njegovo odreknu\u0107e slu\u017ebe<\/strong><\/p>\n 5.<\/strong>\u00a0 \u201eBenedikt XVI. je svojim \u017eivotom pokazao \u0161to zna\u010di za vjeru trpjeti, za vjeru se boriti i jasnim na\u010delima izlagati ono \u0161to Katoli\u010dka Crkva nau\u010dava\u201c. \u010cin odreknu\u0107a slu\u017ebe smatram dokazom papine veli\u010dine i poniznosti. Nije se povukao kad su ga bile sna\u0161le velike nevolje zbog onih afera s kojima je bio suo\u010den. A sada se ne odri\u010de slu\u017ebe radi te\u0161ko\u0107a Crkve, nego radi svojih fizi\u010dkih problema zbog kojih vi\u0161e ne mo\u017ee vi\u0161e obavljati odgovornu slu\u017ebu koja tra\u017ei i snagu tijela. \u201eBenedikt XVI. svoju ostavku tuma\u010di staro\u0161\u0107u i nemogu\u0107no\u0161\u0107u odgovaranja zahtjevima. To je korektno.<\/p>\n Svi \u017ealimo i ovu smo odluku primili neo\u010dekivano i s iznena\u0111enjem. Jer, on nam puno zna\u010di, ne samo u Crkvi, nego uop\u0107e u svijetu, kao osoba i kao vo\u0111a. No, prihva\u0107amo to kao autenti\u010dni izri\u010daj poniznosti i veli\u010dine Benedikta XVI. Pogo\u0111eni smo tom vije\u0161\u0107u, ali nismo izgubljeni. Znamo da duh Bo\u017eji vodi Crkvu i da je to Benedikt XVI. u\u010dinio snagom Duha koji je i njega vodio kroz ovo vrijeme dok je upravljao Katoli\u010dkom Crkvom. Prisjetimo se ipak da je njemu bilo postavljeno pitanje 2010. u knjizi \u2018Svjetlo svijeta\u2019, upravo u ono te\u0161ko vrijeme suo\u010davanja s aferama u Crkvi. Tada ga je novinar upitao razmi\u0161ljali o povla\u010denju. Papa je tada odgovorio: \u2018Kad je opasnost velika, ne smije se pobje\u0107i. To nije trenutak za povla\u010denje. Upravo se u takvom trenutku mora ustrajati i izdr\u017eati te\u0161ku situaciju. To je moje mi\u0161ljenje. \u010covjek mo\u017ee odstupiti u nekom mirnom \u010dasu ili kad jednostavno vi\u0161e ne mo\u017ee.<\/p>\n Ali ne mo\u017ee se pobje\u0107i u opasnosti i re\u0107i da to treba u\u010diniti netko drugi\u2019. To je Benedikt XVI.! Imao je razloga, starac, suo\u010den s problemima, ali je rekao \u2018Ne, sad se ne povla\u010dim\u2019.<\/p>\n 6.<\/strong> Na dodatno pitanje, me\u0111utim, je li uop\u0107e mogu\u0107e zamisliti situaciju u kojoj bi papina ostavka bila primjerena, papa je rekao: \u2018Kad papa do\u0111e do jasne spoznaje da psihi\u010dki, fizi\u010dki i duhovno vi\u0161e ne mo\u017ee izvr\u0161avati nalog svoje slu\u017ebe, tada ima pravo, a mo\u017eda i obvezu, odstupiti\u2019. U tome je, \u010dini mi se, utemeljena njegova odluka za koju je rekao da ju je donio nakon duljeg propitivanja vlastite savjesti pred Bogom. Sve je dobro odvagao. Iza papinih re\u010denica \u010ditam papu koji svjesno, odgovorno pristupa zadatku. Shvatio je da ga izdaju snage, vitalnost, pa ne mo\u017ee. Moram iskreno priznati ta me njegova odluka iznenadila i potresla. I \u017eao nam je, jer nam upravo sada treba takav papa: Jasan, zauzet, neustra\u0161iv i otvoren. No, Papa je promeditirao svoju odluku i ve\u0107 je 2010. nazna\u010dio mogu\u0107nost toga \u010dina. On je prije 10 godina kao Prefekt Kongr. Za nauk vjere u svojoj 75. Godini u susretu s onda\u0161njim papom Ivanom Pavlom II. napisao ostavku donio je u koverti. Ka\u017eu da je Ivan Pavao II. rekao, \u2018Tu kovertu stavite u d\u017eep, a sad \u0107emo razgovarati\u2019. Papa nije uva\u017eio njegovu \u017eelju za ostavkom, nego je rekao \u2018Treba\u0161 mi sada\u2019. Ratzinger je i dalje ostao na \u010delu Kongregacije za nauk vjere, sve do papine smrti 2005. Kad je predstavio ostavku Ivanu Pavlu II., imao je \u017earku \u017eelju pisati knjigu o Isus Kristu. I to je u\u010dinio u tri navrata, ali ne kao umirovleni kardinal, nego kao papa; usprkos velikih napora ip oslova koje je imao. Time je pokazao da je podlo\u017ean volji Bo\u017ejoj koja je izra\u017eena preko njegove subra\u0107e kardinala, a i sada je podlo\u017ean volji Bo\u017ejoj kad ne mo\u017ee vi\u0161e voditi Crkvu, ako zbog slabije snage u poodmakloj dobi vi\u0161e ne mo\u017ee odgovoriti na izazove du\u017enosti Petrova nasljednika.<\/p>\n Simboli\u010dno je jo\u0161 ne\u0161to iz njegova \u017eivota, a to je \u0161to je svoj prvi papinski palij, kojeg je imao na dan uvo\u0111enja u slu\u017ebu kao Petrov nasljednik, ostavio na grobu pape Celestina V., <\/strong>za svog pohoda Akvili, nakon potresa koji je pogodio tu regiju. <\/strong>Celestin V. se, naime, odrekao papinske slu\u017ebe 1294. Papino odreknu\u0107e od slu\u017ebe utemeljeno je na Zakoniku crkvenog prava: \u2018Ako se dogodi da se rimski prvosve\u0107enik odrekne svoje slu\u017ebe, za valjanost se zahtjeva da odreknu\u0107e bude slobodno i da se o\u010dituje prema propisima\u2019. To je papa u\u010dinio. Znakovito da je papa kao aktivni teolog i sudionik Drugog vatikanskog sabora otvorio Godinu vjere povodom njegove 50. godi\u0161njice. Time i nas tjera, da s tom istom vjerom, prihvatimo njegovu ostavku. Molimo Boga za zdravlje Benedikta XVI. i njegov daljnji rad, ali i za izbor novog pape.<\/p>\n Zadar, 20. velja\u010de 2013.<\/p>\n \u2020 \u017delimir Pulji\u0107, nadbiskup<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" NADBISKUPOVA PROPOVIJED NA SVE\u0106ENI\u010cKOJ REKOLEKCIJI 20. 02. 2013. Benedikt XVI. u borbi za vrjednote i odreknu\u0107e slu\u017ebe \u00a0 Uvod Pod misom smo razmi\u0161ljali o dva razgovora, izme\u0111u Mojsija i Jahvea, te izme\u0111u Petra i Isusa kao paradigmi ‘razgovoru Crkve i suvremenog dru\u0161tva’. Zaklju\u010dili smo kako Jahvin zahtjev Mojsiju neka po\u017euri dolje jer je narod za\u0161ao<\/i><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-10136","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-nadbiskupove-propovijedi"],"aioseo_notices":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10136","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10136"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/10136\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10136"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=10136"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/zelimirpuljic.com\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=10136"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n