Blagdan sv. Leopolda Bogdana Mandića svečano je proslavljen u Zadru u četvrtak 12. svibnja u crkvi Gospe od Zdravlja u Zadru. Ta je crkva nadbiskupijsko zadarsko svetište sv. Leopolda jer je u toj crkvi sv. Leopold djelovao od 1897. do 1900 godine i bio poglavar tadašnjeg kapucinskog samostana koji se nalazio uz tu crkvu.
Misno slavlje predvodio je don Josip Radojica Pinčić, župnik katedrale sv. Stošije i upravitelj crkve Gospe od Zdravlja.
„Sv. Leopold bio je apostol ispovjedaonice. Dolazili su mu mnogi. Najveći dio svoga života proveo je u ispovjedaonici slušajući i odrješujući, savjetujući sve koji su mu dolazili, privučeni njegovom dobrotom, njegovom poniznom mudrošću i vjerodostojnim svjedočanstvom ljubavi Božje“ rekao je don Josip.
I u kapucinskom samostanu u Padovi sv. Leopold živio je jednostavno i skrovito. „Značajna je njegova poniznost. Gdje god bi poglavari smatrali korisnim njegovu prisutnost, Leopold je odlazio zadovoljan, slušajući poglavare, uvjeren da tako izvršava volju Božju. Pred njegovom ispovjedaonicom ljudi su u redu strpljivo čekali. Pred njegovom duhovnom ‘radionicom’ stvarali su se redovi. Onaj tko se kod njega jednom ispovjedio, redovito bi priželjkivao ponovni susret s njime“ rekao je don Josip, istaknuvši da je „ljude koji su osjećali potrebu za pomirenjem s Bogom privlačila Leopoldova dobrota i poniznost. Odmjerenim riječima, smirenošću i pouzdano kao snažni duhovnik, prožet ljubavlju Božjom, odan Majci Božjoj, hranjen euharistijom, odgajao je srca ljudi da i sami postanu bliži Bogu. Ispovijedajući, sklapao je i prijateljstva koja su dugo trajala i bila dragocjena i nezamjenjiva“.
Prijatelji oca Leopolda pripadali su različitim društvenim skupinama. „Bogati i siromašni, profesori i jednostavni, obični ljudi, dobre duše koje su shvatile da bez ljubavi Božje u životu neće moći napraviti nijedan korak. Sv. Leopold znao je prodrijeti u savjesti. Znao je duboko proniknuti u svačije srce. S pravom riječi koja je poticala, osjećajan, snagom Duha Svetoga, poticao je na molitvu i razmatranje, da se ljudi približe Kristu, dobrom pastiru“ istaknuo je don Josip, naglasivši da se sv. Leopold zaista pokazao dobrim pastirom. Zato je na njegov blagdan i navješteno evanđelje u kojem Isus kaže, Ja sam pastir dobri.
„Pastir dobri obilježen je spremnošću da položi svoj život za svoje ovce. On nije najamnik, on je pastir. On nije vlasnik, on je služitelj. Kad vidi vuka gdje dolazi, on ne ostavlja nikoga. On ne bježi, nego je tu, sa svojim ovcama, u zgodno i nezgodno vrijeme. Da ih tješi, hrabri i da im ukazuje put prema Kristu Gospodinu“ rekao je don Josip.
„U tom kontekstu razumije se i navještaj Božje riječi, Ovce moje slušaju glas moj. Ja ih poznajem i one idu za mnom. Uvijek i u svakom vremenu, u svakoj prilici života, hodimo za Gospodinom. Leopold nam je osvijetlio stazu prema Gospodinu kao vjerni ispovjednik u ispovjedaonici, kao onaj koji je, podižući svoju desnicu, molio za oproštenje i tolika srca oslobađao snagom Božje ljubavi od zamki Zloga u koje su bili u životu upali. Neka njegov zagovor bude svima poticaj da još više budemo povezani s našim pastirom, Isusom Kristom, kojega je sv. Leopold u potpunosti posvjedočio svojim životom“ potaknuo je don Josip.
Podsjetio je da je sv. Leopold rođen 1866. u Herceg Novom, u Kotorskom zaljevu, zaljevu hrvatskih svetaca, kao osmo dijete „u siromašnoj obitelji koja je bila jedino bogata s djecom. Djetinjstvo mu je bilo obilježeno duhovnim životom. Njegovi pobožni roditelji odgajali su ga u poniznosti, povezujući ga od najranijih dana s milosrdnim Isusom. Zato nije čudo da je s vremenom postao pastir dobroga i plemenitoga srca, po uzoru na Dobroga pastira. Svoj redovnički život počeo je u Udinama. Pripravu za svećenički život završava 20. rujna 1890. svećeničkim ređenjem u Veneciji. Nepovoljne okolnosti koje je živio onemogućile su da svoju mladu misu slavi u rodnom Herceg Novom, pa je to učinio u Italiji, a njegovi roditelji zadovoljili su se s fotografijama s ređenja“ rekao je don Josip, poručivši: „Sv. Leopold poziva nas da i mi budemo oni koji će svoje pouzdanje staviti u Gospoda. Zato pristupamo sakramentu pomirenja kojemu je sv. Leopold bio tako revni i duboki služitelj. Neka naša zaljubljenost u prvom redu bude Krist Gospodin i njegova ljubav kojom se očituje upravo kroz služenje sakramentom pomirenja“.
Tijekom blagdana slavljene su četiri mise a puk je iskazao i čašćenje relikviji sv. Leopolda na pokrajnjem oltaru iznad kojega se nalazi slika sv. Leopolda.
Ines Grbić
