Blagdan prijenosa moći sv. Nikole i 15. godišnjica posvete nove župne crkve sv. Nikole u župi Prikazanja BDM u Kistanjama svečano su proslavljeni u ponedjeljak, 9. svibnja koncelebriranim misnim slavljem koje je u kistanjskoj župnoj crkvi sv. Nikole predvodio gospićko – senjski biskup Zdenko Križić.
Nakon mise, biskup Križić nosio je relikviju sv. Nikole u procesiji središtem Kistanja koja je održana nakon dvije godine, uslijed ukidanja epidemioloških mjera. Nakon procesije puk je počastio moći sv. Nikole u relikvijaru kojeg je zadarski nadbiskup Želimir Puljić blagoslovio 2015. godine. U relikvijaru se nalazi ampula koja sadrži Mannu sv. Nikole, svijetlu tekućinu koja prokapljuje iz kostiju sv. Nikole. Kistanjama je relikviju darovao mons. Francesco Cacucci, nadbiskup metropolit Barija i papinski delegat tamošnje bazilike sv. Nikole u kojoj se čuvaju moći sv. Nikole.
„Posmrtni ostaci sv. Nikole prenijeti su u talijanski grad Bari i pohranjeni u crkvu izgrađenu njemu u čast, 9. svibnja 1087. uz veliko slavlje u kojem je sudjelovao i sam Papa. Do tada je tijelo sv. Nikole počivalo u katedrali u Miri, u današnjoj Turskoj. Pred opasnošću muslimanskog osvajanja Mire, mornari iz Barija uzeli su iz grobnice kosti toga omiljenog sveca i prenijeli ga na sigurno, u Bari. To se dogodilo prije 935 godina, 9. svibnja 1087.“ rekao je mons. Križić.
Biskup je podsjetio da je sv. Nikola rođen u bogatoj, bogobojaznoj obitelji 270. godine. Zarana je ostalo bez roditelja koji su ga odgajali za velikodušnost, da ima osjećaj i samilost za siromašne i potrebite. „Ta evanđeoska vrednota ušla je u njegovo srce od djetinje dobi. Važno je djecu odgajati već od rane dobi za velikodušnost, da znaju drugima dijeliti, da znaju darivati. Nitko od velikodušnih ljudi nije propao. Propadaju češće oni koji ne znaju s drugima dijeliti. Onda ostanu siromašni u nutrini“ upozorio je biskup Križić, istaknuvši Isusov poticaj učenicima: „Dajte i dat će vam se“.
„Oni koji imaju to iskustvo znaju kako je velika ta istina. Koliko su istinite te Isusove riječi znaju svi velikodušni ljudi. Toliko puta sam čuo ljude koji kažu: ‘Koliko god više dajem, više imam’. I sv. Nikola je imao to iskustvo. Bio je bogat, ali što je više dijelio, više je imao. Na kraju je sve podijelio siromasima, a svoj život posvetio molitvi i žrtvi. I tada nije bio prazan i siromah, nego pun života, životne radosti koja daje smisao životu“ rekao je mons. Križić.
Dok je pomogao druge, u sv. Nikoli rasla je Božja milost, radost koju je Isus htio da boravi u njegovim učenicima. „Čineći dobro drugima, mi posvećujemo sebe. Pomažući drugima i donoseći im radost, ta radost raste u nama. Tako i sv. Nikola – pomažući drugima, ispunjao se radošću, posvećivao je sebe. Jer čovjek se najviše ispuni radošću kad obraduje bližnjega, potrebitoga“ poručio je biskup.
Sv. Nikola je primjer autentičnog Isusovog učenika prepoznatljivog po dobroti i ljubavi te je propovjednik rekao da je to temeljni znak prepoznavanja Isusovih učenika. Isus je rekao: „Ako budete imali ljubavi jedni prema drugima, svi će prepoznati da ste moji učenici“.
„Sv. Nikola tu je zapovijed živio svim srcem i ostao je simbol božanske darežljivosti prema svima, osobito prema siromasima. Darežljivost je jedna od najjačih Božjih karakteristika. Darežljivost je božanska osobina u čovjeku. Čovjek koji se daruje drugima postaje sličniji Bogu jer i Bog je bitno onaj koji se daruje. Isus sam definira Boga s dva glagola – Bog ljubi i daruje se. Zato Isus kaže: ‘Bog je toliko ljubio svijet da je dao svoga Sina’“ poručio je mons. Križić, rekavši da su se mnogi u susretu sa sv. Nikolom rasteretili, pronašli svjetlo u tami i novi život kojeg su prosipali u beznađu.
„Čovjek je bogat koliko se osjeća ispunjen u svojoj nutrini. Ako se u nutrini ne osjeća ispunjen, može posjedovati ne znam kakva materijalna dobra, osjećat će se prazan, tjeskoban. Toliki su primjeri bogatih ljudi, glazbenika, sportaša, poduzetnika, koji su imali novaca, a na kraju život im je završio u drogi. Imali su previše novca, ali istovremeno i previše nutarnje praznine s kojom se nisu znali nositi. U toj nemoći pokušali su potražiti sreću ili neko ispunjenje u drogi, u bježanju od života, ali to je samo pojačalo njihovo stanje praznine, pa im je, nažalost, smrt ostala jedino rješenje. Falilo im je iskustva sv. Nikole. Darežljivošću s kojom su mogli usrećiti druge, činili bi sretnijima i same sebe. Falilo im je iskustvo sreće koja se ne može osjetiti s gomilanjem dobara, nego s darivanjem. Nažalost, tu sreću mnogi nisu dovoljno upoznali“ upozorio je biskup Križić.
Propovjednik je rekao da je sv. Nikola bio prepoznat kao Božji čovjek koji se trudio živjeti evanđelje u potpunosti. „Postao je velik u Božjim očima i u očima ljudi. Nije bio vjeran Isusu samo u određenim trenucima ili satima dana. Nego se trudio biti uvijek vjeran. Širio je miris Kristov, njegove ljubavi i dobrote“ rekao je mons. Križić.
Sv. Nikola postao je svećenikom, kasnije i biskupom u gradu Miri u kojem je i živio. „Učinio je puno za mjesnu Crkvu, najviše svetim životom, molitvom, ljubavlju prema Bogu i čovjeku. Tradicija govori da je za života činio mnoga čuda. Možemo čak reći da to i nije nešto izvanredno, jer preko čovjeka vjere, molitve i ljubavi Bog uvijek čini određena čuda“ rekao je propovjednik.
„Na svece gledamo kao na neke izvanredne ljude od kojih smo mi daleko, koje ne možemo nasljedovati jer nemamo njihove milosti, vrline, snagu duha. Ali, nije dobro gledati svece na taj način. Tako ćemo ih promatrati samo s distance. Bog nam nudi svece kao uzor za nasljedovanje, ne samo za divljenje. Zato apostol Pavao poziva kršćane da budu sveti, pa ih tako i naziva. Kaže im da nasljeduju njega kao što on nasljeduje Krista. Nema osobe koja ne bi mogla postati sveta ako zaista to želi i ulaže trud“ poručio je biskup Križić, istaknuvši: „Biti svet ne znači biti bezgrešan. I sveci su griješili i imali potrebu ispovijedi, ali činili su mnoga djela ljubavi i dobrote. To je svetost. Sv. Ivan kaže da ljubav pokriva mnoštvo grijeha.
Biti svetim ne traži od nas da činimo išta što nadilazi naše snage i naše mogućnosti, nego da savjesno i s ljubavlju vršimo svakodnevne poslove i da zračimo dobrotom, poštenjem i ljubavlju prema svima“ ohrabrio je mons. Križić.
Kada su ljudi sv. Ivana Krstitelja pitali što trebaju činiti da pripreme put Isusu, rekao im je: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. Tko ima hrane, neka učini isto tako“.
„Ne traži se nikakvo herojsko djelo, nego samo djela ljubavi. Ali i za djela ljubavi traži se herojstvo duha. Ivan stavlja naglasak na to da, ako se čovjek želi susresti s Bogom, mora se prije susresti s čovjekom. Mora se znati susretati s čovjekom. Da bi doživio Božju ljubav, mora prije napraviti nešto da drugi, napose siromasi, dožive njegovu ljubav. Odnos prema Bogu ne dopušta preskakanje bližnjih. Bez dobrog odnosa s bližnjim, nema dobrog odnosa s Bogom“ upozorio je mons. Križić, rekavši da se Bog na poseban način objavljuje čovjeku kada čovjek čini djela milosrđa.
„Isus je rekao, ni čaša vode dana nekome, iz ljubavi, iz vjere, neće ostati nenagrađena. Naglasak nije na materijalnoj količini koja se nekome pruža, nego na količini ljubavi s kojom se daje. Udovica je pohvaljena iako je dala, rekli bismo današnjim rječnikom, jednu lipu. Ali dala je s velikom ljubavlju, iz iskrenosti srca. Tu stvarnost dobro je razumio sv. Nikola. On je postao svet, velik, po djelima ljubavi prema slabima. Pomagao je siromašne najviše što je mogao. Živio je zauzeto Isusovu zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu“ rekao je mons. Križić, istaknuvši poruku sv. Nikole: Ništa čovjeka toliko ne usrećuje, kao kada osjeti da je nekome podario nešto sreće i radosti.
„Za to imaju mogućnost svi, djeca i odrasli, mladi i stari, zdravi i bolesni, bogati i siromašni. Ne možemo samo s materijalnim poklonima usrećiti druge. To možemo činiti i na puno drugih načina. S osmijehom, lijepom riječi, s pohodima žalosnima, bolesnima, osamljenima te mnogim drugim malim pažnjama i uslugama. To nije nemoguće nikome“ potaknuo je biskup Križić.
„Bog nas poziva da se potrudimo učiniti sretnijima i radosnijima prije svega one s kojima živimo, članove svojih obitelji“ rekao je biskup. Naveo je primjer mlađe gospođe koja mu je rekla: „Moj muž je svugdje rado viđen u društvu. Svi ga cijene, poštuju, gotovo idealiziraju. Ali, nitko ne zna koliko on patnje zadaje u obitelji“.
„To je žalosno. Ne dopustimo da nam prođe i jedan dan u kojem nećemo podariti pažnju nekome s kim živimo, radimo ili susrećemo. Darežljiv čovjek uvijek ima nešto za dati. Nema nikoga koji nema drugima što dati. Dobar i velikodušan čovjek je kao sunce, gdje god se nalazi, svugdje svijetli i grije“ rekao je mons. Križić.
Naveo je primjer čovjeka koji nije bio u svemu uzoran, ali je bio veseo, znao je druge nasmijavati. Jedna osoba za njega je rekla: „Uvjeren sam da će ga Bog nagraditi što je znao nasmijati druge“.
„Pa i to je vrijednost. To samo pokazuje da uvijek imamo što dati. Neka dobrih i velikodušnih ljudi sličnih sv. Nikoli nikada ne usfali u našem narodu, u Crkvi, u lijepoj župnoj zajednici sv. Nikole u Kistanjama“ poručio je mons. Križić.
Biskup je izrazio poštovanje činjenici da su Janjevci iz Janjeva donijeli čašćenje sv. Nikole u novu župnu zajednicu u Kistanje.
„Čuvajte sv. Nikolu i dalje, da može cvasti sve što je dobro, plemenito i sveto. Na današnji dan je 15 godina posvete nove župne crkve u Kistanjama. Ona je posvećena, ali se trajno posvećuje vašom prisutnošću, vašom molitvom, slavljenjem mise i drugih sakramenata. Trudite se da ta svetost neprestano raste po vama, po vašoj nutrini, u vašim obiteljima, da ti domovi budu uistinu male Crkve koje vi posvećujete svojom prisutnošću, molitvom i svetošću. Neka po zagovoru sv. Nikole Bog čuva vaše obitelji, da bdije nad Kistanjama i zaštiti od svakog zla“ poručio je Janjevcima biskup Križić.
Pjevanje na misi predvodio je župni zbor sv. Cecilije pod vodstvom s. Blaženke Delonga.
Don Ivan Perković, župnik Kistanja, zahvalio je na dolasku subraći, 12 svećenika koncelebranata, među kojima su i janjevačkog podrijetla. Prvi put na proslavu toga blagdana u Kistanje organizirano je došao i autobus Janjevaca iz Dubrovnika s don Robertom Ćibarićem. Godinama Janjevci iz Kistanja idu u Dubrovnik na Festu sv. Vlaha, a sada su prvi put došli Janjevci iz Dubrovnika u Kistanje na njihov blagdan.
„Prvi put nije s nama don Nikola Dučkić kojemu je na današnji dan rođendan. Vjerujemo da ga u nebu slavi. Don Nikola je dobitnik Grba Šibensko – kninske županije za životno djelo, posthumno. Na prijedlog župe Prikazanja BDM u Kistanjama taj prijedlog podržali su Općina Kistanje, don Robert Ćibarić, župnik sv. Mihajla – Lapad u Dubrovniku, don Franjo Glasnović, župnik župe Našašća sv. Križa u Vodicama, klapa Zvono, NK Janjevo Kistanje i trojica pojedinaca. Nagrada će biti uručena 17. svibnja na dan Šibensko – kninske županije u Šibeniku“ rekao je don Ivan na kraju mise.
Nakon mise, župljani su se počastili ispred župne crkve, pokojni don Nikola bi rekao, „na čašicu razgovora“.
Don Ivan je potaknuo i na nabavu nove knjige ‘Običajnik – Molitvenik, Oče, dođi Kraljevstvo tvoje’ čiji je autor don Josip Dučkić.
Župa Kistanje u tri godine izdala je dvije knjige. Don Josip Dučkić u tu je knjigu na 650 stranica nakon tri godine rada sabrao sve što se događa u Kistanjama. „Puno toga se događa. Običaj i tradicija preneseni su iz župe Janjevo u župu Kistanje. Knjiga je napisana da se to ne izgubi, da bude na trajni spomen i onima koji nisu rođeni u Janjevu i neće ga se više sjećati po svojem življenju tamo“ rekao je kistanjski župnik Ivan Perković.
Janjevački obrtnici darovali su biskupu Križiću kip bl. Alojzija Stepinca, a biskupovom tajniku don Mišelu Grguriću darovali su kip sv. Josipa.
U slavlju su sudjelovali i predstavnici Općine Kistanje, Goran Reljić, načelnik Općine Kistanje i njegov zamjenik Roko Antić, Miro Kraljević, gradonačelnik Širokog Brijega i Predrag Naletilić, pomoćnik gradonačelnika, Ivan Dumandžić, predsjednik Društva za očuvanje kulturne baštine Široki brijeg te dvojica monaha iz manastira Krka.
Ines Grbić
