Dan posvećenog života redovništvo Zadarske nadbiskupije proslavilo je u nedjelju 3. veljače u crkvi sv. Marije u Zadru kod benediktinki, Svečanom Večernjom koju je predmolio fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Tom su prigodom redovnici i redovnice obnovili svoje zavjete i posvećenje Bogu. Tragom navještene Božje riječi ‘Ja te posvetih’ i misli u obnovi zavjeta ‘Potaknut milošću da se Bogu potpunije posvećujem’, fra Andrija je u homiliji tumačio značenje sadržaja svetosti, što znači biti svet. „Crkva tu riječ često stavlja pred nas. Svetost je jedna od ključnih poruka cijele Biblije. Svetost je razlog Isusova dolaska na zemlju. Kad Biblija govori o svetosti, govori o Bogu. Sam Bog je svet. Svetost je druga riječ za Božje božanstvo. Svetost je Božje djelovanje“ rekao je fra Andrija, istaknuvši da je svetost najprije odnos unutar svete trojice, sklad, zajedništvo, ljubav, zbilja kojom su trojica jedan. „Bog je drugačiji od svih naših teoloških i filozofskih poimanja. Bog je svet i djeluje iz svoje svetosti. Što nam je time poručeno, koji je sadržaj time izrečen“ upitao je fra Andrija, dodavši da zapovijed Starog i Novog zavjeta glasi ‘Budite sveti’. Budite sveti je središnja zapovijed Novog zavjeta. „Isusova oporučna molitva u sebi nosi želju, zapovijed Ocu, ‘Posveti ih u istini’. Razlog Isusova dolaska je da budemo posvećeni. Što znači biti posvećen? Što Isus moli da primimo od Božjeg božanstva i Božje svetosti“ upitao je fra Andrija, dodavši da trebamo ući u zbilju Božje svetosti. Isus i u molitvu ‘Oče naš’ stavlja zaziv ‘Oče, sveti se ime tvoje’. „Koju nam to želju vjera, bogoslužje Crkve i riječ Gospodnja žele probuditi? Žele nam reći da primimo, zrcalimo Božju svetost. Da u ovom svijetu naša lica, riječi i način postojanja budu odraz svetosti Svetoga. Svetost nije punina koju mi sebi dajemo. Svetost nije žrtva i discipliniranost koju su činili i kojom su živjeli sveci i mi ih hvalimo. Svetost je posve suprotno. Svet je Bog. Sveci su duboko ćutjeli svoju prazninu i postali su sveti jer su ćutjeli svoju prazninu“ istaknuo je fra Andrija, potaknuvši vjernike da ne čitaju životopise svetaca u onome što su drugi o njima pisali, nego ono što sveci govore o sebi. „Pa ćemo naći neizmjeran osjećaj praznine, bijede i tame, osjećaj svjetlosti. Jer, obasjani Svetim, ćutjeli su sebe malenima, nedostojnima, grešnima. Bogu se svidjelo u te duše izliti svoga duha, od svoje svetosti i božanstva. Svetost svetaca je tajna koju ćute svoju prazninu i otvaraju se Bogu da ih on ispuni. Svetost je Božje djelovanje u svecima“ istaknuo je fra Andrija.
Prema Drugom vatikanskom saboru, svi smo pozvani na svetost. „Svetost je neizmjerni dar Boga čovjeku. Svetost je dar koji treba prihvatiti, Božja zbilja u kojoj smijemo živjeti. Isus moli da uđemo u protok zbivanja Božjeg života. Kršćanin je čovjek odijeljen od svijeta, darovan Bogu i od Boga opet darovan svijetu. To su autentični redovnici i redovnice. Uzeti iz svijeta, uvedeni u tajnu Svetoga i obilježeni Bogom darovani ovom svijetu“ istaknuo je fra Andrija, opisavši ciklus svetosti: biti darovan Bogu, da nas Duh Sveti daruje Ocu kao Sina, da nas u tom istom Duhu Bog daruje jedne drugima. Svetost osoba posvećenog života znači da su najprije darovani redovničkim zajednicama, da su Očev dar, Duhov dar, da su dar Svetoga jedni drugima. „To je naš zadatak i poslanje. Pozvani smo na taj način nastaviti djelo Isusa Krista. Ono što je Isus činio meni, budući da sam ušao u njegovu svetost, ja činim tebi. To nikad nije bilo lako, to je uvijek bio najteži posao. To je posao u kojem se borimo sa starim čovjekom u sebi“ istaknuo je fra Andrija, zaključivši kako smo dužni jedni drugima svaki dan biti objava Svetoga, objava Božjeg milosrđa. „Evangelizirati jedni druge znači biti jedni drugima milosrdni kao što je nama Bog milosrdan. Samo tako u svijetu možemo biti znak. Svetost je zbivanje otajstvene razmjene između Boga i čovjeka, između čovjeka i čovjeka, između redovnice i redovnice, redovnika i redovnika – između redovnika i ovog svijeta. To je naš zadatak, naša uzvišenost, ali to je i naš križ. Jer, ako nećemo prihvatiti križ, uzalud nam je činiti ono što mislimo da jesmo, a zapravo nismo“ zaključio je fra Andrija.
Ines Grbić