Geograf i povjesničar prof. dr. Josip Faričić, prorektor Sveučilišta u Zadru, istaknuti društveni i kulturni djelatnik, gostovao je u srijedu 30. siječnja na susretu ‘Večer u knjižari’ u knjižari
Verbum u Zadru. „U Hrvatskoj postoji kriza nepoštivanja osnovnih načela dijaloga i komuniciranja pa to više iznenadi da se takvo što dogodi na fakultetu na kojem bismo mogli očekivati da profesori i studenti zajedno njeguju kulturu razgovora, međusobnog uvažavanja i uvažavanja različitosti. Tema spolnog odgoja opravdano plijeni pozornost s obzirom na različita promišljanja i nespretnosti s kojima smo mi u Hrvatskoj u to ušli. Potrebno je pristupati objektivno, odmjereno, argumentima, ne vrijeđajući nikoga, pokušavajući u dijalogu doći do kompromisa ili omogućiti različitm skupinama i pojedincima pravo odabira“ rekao je Faričić, dodavši: „Onakva interpolacija i intervencija dekana FPZ-a zaista nije primjerena duhu akademske zajednice, bez obzira što se on kao pojedinac mogao ili nije mogao i trebao složiti s onim što profesorica Reisman iznosi“.
Moderatorica susreta Ines Grbić aktualizirala je teme koje se tiču stručnog i znanstvenog djelovanja gosta, poput prijedloga Zakona o strateškim investicijskim projektima RH. „Prirodni resursi nisu neiscrpno blago i treba biti vrlo oprezan u prostoru. Važan je dijalog državne, lokalne, županijske razine, do svakog pojedinca. Te komunikacije nema. Zato nije neobično da političke elite dijele prirodne resurse kao da se dijeli torta. Politička dioba Hrvatske trenutno nije takva da se ona dijeli pa da netko ima 50 % te političke torte, netko pet, netko deset, nego se dijeli tako da postoji šlag i ukras koji uzima elita. Postoji nešto što uzima neki srednji sloj i postoje oni koji ne sudjeluju u odlučivanju i dobiju zagoreno“ rekao je dr. Faričić, dodavši da se hitnošću kratkoročno nastoje postići efekti koji neće biti zalog za dobro domovine i naroda, nego eventualno za pojedince i one koji donose novac.
„Kad se zbog interesa i hitnosti da se pokrpaju proračunske rupe i pokrene proizvodnja, rasprodaje ne ono što se naziva obiteljsko srebro i zlato, nego kad se rasprodaje temelj kuće, onda to neće ići na dobro. Osobito jer se ide za tim da se neke kategorije javnog dobra, kao što su šumske površine, vodni resursi, pomorsko dobro koji su u državnom vlasništvu, čak i neki od njih koji su u privatnom vlasništvu, smatraju od posebnog strateškog interesa za velike investitore. Nije dobro da postoji potreba da netko mijenja status javnog dobra na račun onoga što se čuvalo naraštajima i prostor koji smo baštinili od predaka, i trebamo ga sačuvati makar u odgovarajućoj mjeri za buduće“ upozorio je Faričić, smatrajući da živimo u vremenu u kojem do izražaja dolazi negativna strana kapitalizma, neoliberalna forma, u kojoj nije bitno dobro pojedinca pa čak ni društvene zajednice, nego izravan doprinos velikim financijskim anglomeracijama.
Faričić smatra da je važno da promišljamo o hrvatskoj prošlosti, ali ne da bismo s njom bili opsjednuti ili u njoj ostali, nego da bismo poučeni nekim momentima iz prošlosti i poznavajući je, pokušali cjelovitije promišljati sadašnjost i gledati u budućnost. „Nije moguće kirurškim rezom amputirati prošlost zato što nas ona opterećuje i ima puno problema, pa uživati u sadašnjosti, a za budućnost koga briga“ rekao je Faričić. Uvođenje ćirilice u Vukovar je i u okviru teme kulturne različitosti u Hrvatskoj, njene jezične, nematerijalne i materijalne sastavnice. U jezičnoj baštini sudjeluju Hrvati i brojni koji su tu živjeli prije ili s Hrvatima. Smatra opravdanom reakcije branitelja i većine hrvatskog puka. „Kad su se promišljala zakonska rješenja, bolje bi bilo da se vodilo računa o realnome, a ne o idealnome. Idealno je nešto čemu bismo trebali težiti. Ali ako ga ne možemo zagarantirati, da to bude doista provedivo na način da će izazvati pozitivnu reakciju kod većine, onda je pitanje čemu takav zakon služi. Trebao bi postojati iskreni uzajaman odnos i s druge strane. Postoji načelo reciprociteta. Na koji način se regulira pitanje autohtonih hrvatskih zajednica u susjednim državama, Srbiji, Crnoj gori. Što je s Hrvatima u Boki Kotorskoj i temeljnim institucijama hrvatskog konstitutivnog naroda u BiH? Na ovom prostoru nedostaje uzajamnosti. Bilo bi blagotvorno i optimalno kad bi se procesi odvijali istovremeno u svim tim državama“ rekao je Faričić, istaknuvši da elemente naše prošlosti treba regulirati na način da nam ne zadaju nove brige. „Zapadni oblik ćirilice je jedno i od hrvatskih pisama, što srbijanska strana osporava. To je isklj
učivost. No treba uvažiti i ćirilicu kao pismo jedne hrvatske manjine. S druge strane, imamo potpuno pravo zahtijevati da se u Hrvatskoj poštuju hrvatske institucije, potrebe i stvarnost većinskog naroda, i da se ima na umu da se živi u državi koju treba prihvaćati kao svoju državu. Dok god to tako ne bude, mislim da nećemo imati iskren odnos. A onda, zakon kakav god da bude, neće rezultirati dobrim nego će samo još doliti ulje na vatru“ zaključio je Faričić.
Ines Grbić