Svečanu Večernju uoči svetkovine sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, u ponedjeljak 14. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Tom je prigodom mons. Puljić angažiranim vjernicima iz svih dekanata nadbiskupije prvi put uručio priznanje Svete Stošije, čija će dodjela postati tradicija uz Stošijinu svetkovinu, kako bi se dodatno afirmirala njena karizma među pukom. Imena nagrađenih predložili su župnici, a onda su svećenici na razini dekanata na svom susretu glasovali između predloženih i odabrali kandidata. Na plaketi su motiv zadarske katedrale, grb nadbiskupa Puljića i tekst koji opisuje razlog dodjele tom pojedincu ili ustanovi. Znak priznanja podijeljen je na dvije razine: onima koji su, po primjeru Svete Stošije koja je pomagala utamničenima, njegovala bolesne i bodrila klonule, očitovali znakove naklonosti i ljubavi prema potrebnima ljudske pažnje i pomoći. To je poticaj svima da nam nikad ne dojadi činiti dobro, kako je govorio sv. Pavao. Druga skupina vjernika su oni koji su svojim služenjem pokazali da se, poput Svete Stošije, ne boje služiti Crkvi, bilo zgodno ili nezgodno vrijeme, te su pri tome, prema svjedočanstvu svećenika koji su ih predložili, očitovali hrabra svjedočanstva kreposti vjere, ufanja i ljubavi. U duhu onoga što je Hrvatima poručio bl. Ivan Pavao II. za svog posjeta Hrvatskoj 2003. g., ‘Budite narod nade’. Mons. Puljić je zahvalio nagrađenima za vjerno služenje ljudima u potrebi i Crkvi, istaknuvši da se Stošija proslavila osobitim djelima ljubavi prema siromasima u vrijeme teških progona kršćana za vladavine cara Dioklecijana (284-305). Nakon smrti oca i muža, dobra koja je imala baštineći ih od njih, zlatne i srebrne poganske kipove rastopila je i dijelila siromasima. Prefektu Ilirika Probu, na prigovor zašto ispovijeda vjeru u Krista, zašto pomaže utamničenim kršćanima i učvršćuje ih u vjeri, bez straha je odgovorila: „Jest, pazila sam ih kao zjenicu oka; hrabrila sam ih i tješila. Cjelivala sam noge nevoljnima kako izmoreni i iscrpljeni ne bi klonuli. Prihvatila je i shvatila Isusov nauk da je milosrđe izričaj najuzvišenije ljubavi prema Bogu i bližnjemu“, podsjetio je mons. Puljić.
Don Josip Lenkić, kancelar Zadarske nadbiskupije, uoči dodjele priznanja istaknuo je kako je Stošija osobita Božja izabranica koja je rado pomagala svima koji su oskudijevali. Priznanje je dokaz da duh Svete Stošije živi i danas u Nadbiskupiji kojoj je zaštitnica. „Simbolična dodjela plaketa je zahvala Bogu što se i u naše vrijeme očitovao po svojim slugama koji su hrabro svjedočili vjeru, služili potrebnima, bodrili klonule i branili ugrožene“ rekao je don Josip, dodavši da je Bog po svome Sinu Isusu darovao moć i osnažio ljude da u svojoj neznatnosti čine velike stvari, da pobjeđuju moćnog neprijatelja i skidaju okove. „To se očitovalo u životu sv. Stošije. Za života se opredijelila za Krista pa je ni u smrti nisu od njega mogli odvojiti. Činila je hrabra djela ljubavi tješeći i hrabreći nemoćne i klonule u jeku najžešćih progona kršćana. Tako je učvršćivala Kristovu Crkvu u njegovim udovima“ rekao je don Josip, istaknuvši kako život kršćanina nosi borbu i propinjanje za Kraljevstvo nebesko. „Mnogi su poslušali Kristov glas i stavili se u službu njegova Kraljevstva. Činili su to svjesnim obavljanjem povjerenih dužnosti u župnoj zajednici. Brinuli su se za crkvu i uređivali je za sveto bogoslužje. Pozivali su zvonima puk na liturgiju i dali hrabro svjedočanstvo ljubavi i žrtve za Boga i Božju stvar, nekad i uz veliku cijenu u vremenima nesklonima Crkvi. Postadoše tako svjedoci vjere, pomažući potrebnima, čovjeku u nevolji, samome Kristu, poput Stošije. Zato je dostojno i pravedno dati im priznanje i dužnu zahvalu kao ohrabrenje i poticaj drugima za nove pobjede u Kristu“ zaključio je kancelar Lenkić.
Nagrađeni su: Vojko Marčev, Molat; Rosanda Marketo, Brgulje; Ivan Erceg, Starigrad-Paklenica; Zdravka Stojić, Ljubač; Dragica Grgin, Ražanac; Milka Perić, Belafuža; Josip Šćapec, Plovanija; Šime Švanjek, Bokanjac; prof. Davor Motušić, Bili Brig; Zbor mladih Magnificat, Bibinje; Zdravko Peljušić, Debeljak; Joso Anić Medun, Kruševo; Ivanka Sremić, Obrovac; Mladen Zekan, Pridraga; Mate Pinčić, Zemunik; Zvjezdana Burčul, Galovac; Branka Vrsaljko, Nadin; Mirjana Kulaš, sv. Ivan Krstitelj, Biograd; Stojan Striguljica, Vrana; Njegovateljice ‘Centar za smještaj i rehabilitaciju’ sv. Filip i Jakov i Caritas Zadarske nadbiskupije, Zadar. U zahvali u ime nagrađenih, Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja zadarskog Caritasa, rekla je kako su ti ljudi svoju službu stavili na raspolaganje potrebnima hrabro svjedočeći vjeru. „Stošijin zagovor nas je ohrabrivao i punio naša srca da dobrim djelima svjedočimo i provodimo njenu želju pomaganja potrebnima. Kako je ona prkosila i pomagala zatočenim kršćanima, tako je i naša ljubav bila jača od svih nedaća koje su nam bile teret i patnja, a s kojima smo se svi zajedno znali nositi“ rekla je Tadić, podsjetivši na misao Stošijina životopisca, kako je na lomači kad je spaljena 25. prosinca 304. g. u Sirmijumu, bio jači plamen Stošijine ljubavi prema Kristu od onoga koji je sažigao njeno tijelo. „S tim zanosom ljubavi prema Kristu i ustrajnosti prema svojoj vjeri nastavimo dalje i nemojmo se umoriti davati ljubav potrebnoj braći“ zaključila je Tadić. Nakon Večernje, nadbiskup Puljić, kanonici Stolnog kaptola sv. Stošije i ostali svećenici pomolili su se u pokrajnoj lađi katedrale pred moćima sv. Stošije u mramornom sarkofagu iz 9. st., a dao ga je izraditi biskup Donat koji je moći donio u Zadar dobivši ih na dar od bizantskog cara Nicefora kao zahvalu za posredovanje mira između Bizanta i Franaka.
Ines Grbić