Božić – propovijed 2012.
1. Nedavno je papa Benedikt XVI. objavio treću knjigu o Isusu iz Nazareta, ‘Isusovo djetinjstvo’. Ovom svojom najnovijom knjigom Papa nas vodi k Isusu u kojem nam je ponuđeno spasenje i otkupljenje, te objavljuje pouzdanu i darovanu nadu u otajstvu betlehemske noći. Jer, dijete am se rodilo Bog nam je darovan. Upravo zbog te darovane nade zvona naših crkava i katedrala najavila su u ovoj svetoj božićnoj noći rođendan Isusa Krista. A mi s pjesmom i molitvom na usnama razmišljamo o tom nedokučivom otajstvu: o Riječi koja je tijelom postala i nastanila se među nama. Očaran upravo tom neshvatljivom, ali vidljivom tajnom sveti Karlo Boromejski je govorio da su Božićni dani ‘vrijeme spasenja, mira i pomirenja za kojim su čeznuli drevni patrijarsi i proroci’. I dodaje da ‘Crkva to razdoblje liturgijske godine oduvijek svečano slavi i zahvaljuje vječnome Ocu što nam je poslao svoga Sina koji će nas ‘poštenu življenju poučiti, priopćiti plodove krijeposti, obogatiti blagom svoje milosti i samu nam istinu otkriti, te pozvati nas među baštinike vječnog života’.
O tajni Božjeg rođenja razmišljali su najveći umovi teologa i svetaca. Zašto se Bog utjelovio? Zašto je postao čovjekom? Zašto je silazio s nebeskih visina u ovu našu dolinu suza? Zašto? Ostajemo nedorečeni pred tim pitanjem i pred tajnom rođenja Bogo – čovjeka Isusa Krista. Nemamo adekvatnog odgovora osim slutnje da je to učinio jer je čovjeka volio. “Bog se utjelovio u ljudskoj povijesti jer se raduje čovjeku”, veli papa Ivan Pavao II. Bog se raduje čovjeku. Kako je to lijepo i utješno.
2. “Ane, danas ste mi nešto posebno radosni i raposloženi”. “Kako ne bi bila radosna, moja Mare, kad mi se sin danas vraća s broda. Ta sedam je mjeseci na moru”. Majka se raduje svome sinu jer ga sedam mjeseci ne viđa. Dugi su joj bili ti dani i mjeseci. Stoga čezne da vidi sina, da ga zagrli i upita kako mu je bilo. Iako svaka usporedba šepa, mogli bismo reći da je i Bog poželio vidjeti čovjeka, biti mu blizu u njegovoj muci i patnji, pomoći mu u njegovom zemaljskom hodu. I odlučio je, nakon što je “na više načina nekoć govorio ocima po prorocima”, u ove dane progovoriti u Sinu koga postavi baštinikom svega (Hebr 1, 1).
Spektakl božićnjeg događaja ne treba ni spikera, ni komentatora. Sve je jasno rečeno u događaju. Liturgija čitanja to ovako izražava: “Bog je tako ljubio svijet da je u punini vremena poslao Spasitelja, jedinorođenoga Sina svoga da siromasima navijesti spasenje, sužnjima otkupljenje, tužnima radost” (IV Euharistijska molitva). Tako se “očitovala Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi”. Eto, zato Božiću ne treba osobito tumačenje. Sve je rečeno u samom događaju. U rođenom djetetu Isusu, koga je rodila Marija, dogodio se Božji poklon – dar zemlji, svim ljudima, svim vremenima i svim narodima. U malom djetetu, koje leži ‘na slamici’, Bog je osobno ‘radi nas ljudi i radi našeg spasenja’ sišao s nebesa. Njegovo je ime ‘Emanuel’ Bog s nama. On je jedini Spasitelj jučer, danas i uvijeke. On se zato rodio i došao na svijet. Uočimo taj sveti i ‘blaženi čas’, pa obdareni darom neba budimo jedni drugima božićni dar na zemlji: svojim obiteljima, djeci, roditeljima, susjedima i svome narodu kako bismo mogli od srca pjevati ‘radujte se narodi’.
3. Premda se čini da je suvišno govoriti o otajstvu Utjelovljenja, potrebno je ipak tumačiti tu svetu tajnu vjere kako ne bismo krivo shvatili božićni događaj i krivim ga ruhom okitili. Ovo je, naime, blagdan siromaha, dan razbaštinjenih i napuštenih. Bog se i danas rađa u tolikim siromašnim predgrađima velikih metropola, u tolikim humanitarnim naseljima suvremenih prognanika za koje “nema mjesta” u mnogim gradovima i selima. Bog se i ove godine rađa u srcima ucviljenih, poniženih i ožalošćenih. Novorođeni je i danas blizu čovjeku patniku. S neba siđe doli radi čovjeka, rodi se u štali radi patnika. Stoga, veselo slavimo dolazak našeg spasenja i otkupljenja. Slavimo svečani dan kad je veliki i vječni Dan došao u ovaj kratki, vremeniti dan i postao naša pravda, posvećenje i otkupljenje” (Augstin).
U radosti toga velikoga Dana želim čestit Božić svima: svećenicima, redovnicama i redovnicima; predstavnicima građanske vlasti; kulturnim i javnim djelatnicima; članovima hrvatske vojske i policije; obrtnicima, ratarima i pomorcima; kršćanima koji će po julijanskom kalendaru slaviti Božić za 13 dana; djelatnicima obavijesnih sredstava; učiteljima i odgojiteljima mladih naraštaja; liječnicima i bolničkom osoblju; braniteljima i ucviljenim obiteljima naše nadbiskupije; starcima i bolesnicima; djeci, mladićima i djevojkama, kao i svim aktivnim djelatnicima-laicima po našim župama koji se zdušno bore za slavu Božju i za čast Crkve njegove. Koristim prigodu zahvaliti svima koji su mi pismeno ili usmeno izrazili svoje čestitke. Vama, ovdje nazočnima, kao i svim slušateljima koji nas prate preko valova radio Zadra želim čestit Božić i već sada sretnu i blagoslovljenu Novu 2013. godinu, koja neka bude ispunjena mirom, radošću, prosperitetom i blagostanjem. Ali, i čežnjom za nebeskim dobrima. Jer, Dijete nam se rodilo, Bog nam je darovan! Christus natus est nobis: venite adoremus! Neka mir Božji, koji nam je Isus po Duhu Svetom darovao, zavlada u ljudskim srcima i savjestima. Tako neka bude. Amen.
Katedrala, 25. prosinca 2012.
† Želimir Puljić, nadbiskup