Zadarski nadbiskup Želimir Puljić primio je u petak 23. studenog, na uočnicu sv. Krševana, u salonu Nadbiskupskog doma u Zadru u posjet generala Antu Gotovinu na izraženu molbu generala. „To je bilo zadovoljstvo za mene. Posebna sreća, što me otac nadbiskup primio. Jer to je poslije toliko godina, 12 godina, napokon sam našao put do kuće, zapravo. Zadnji put sam tu bio kad su tu bili oci nadbiskupi Ivan Prenđa i Marijan Oblak. To su bili dani rata i svega što rat nosi sa sobom. Danas se vraćam kući. Mir, Božji mir. I sreća“ rekao je general Gotovina, dodavši da su on i mons. Puljić razgovarali o vjeri, onome što je najvažnije, što je potrebita snaga, što nas osnažuje. „To je riječ oca nadbiskupa kako gledati naprijed, ne zaboraviti što je bitno, moliti se i vjerovati. Vjerovati u budućnost koja je naša, zajednička“ rekao je Gotovina. Na pitanje je li uzništvo prošlih godina još više produbilo vjeru u njegovom odnosu s Bogom, general je rekao: „Uvijek sam bio vjernik, tako sam odgojen. Ta me situacija samo možda učinila jačim. Ali, nisam više vjernik, nego što sam bio. Ako sam se nekog uvijek bojao, to je Boga“.
Koji mu je svetac drag? „O, ima ih više. Volim sv. Franju, sv. Antu, ali i ostali su mi važni. Bl. Alojzije Stepinac, to moram otići, u Krašić. Posebno u Krašić, i na misu u Krašić. Zatim Bl. Ivan Merz, kao naši sveci. A jedan od onih koji mi je najviše u srcu je bl. Ivan Pavao II. On mi je poseban. Njega volim. A imao sam biti prilike njemu blizu, pa i to ima svoje razloge“ rekao je general Gotovina. Zahvalio je i podršci nadbiskupa Prenđe i Oblaka u svom životu. „Sretan sam što ću imati priliku pomoliti se na grobu oca nadbiskupa Oblaka i Prenđe. Otac nadbiskup Prenđa je bio i u zatvoru. Prošli smo ta tri sata zajedno. Imao sam vremena i da se ispovijedim i da se pomolim s njim. Dva mjeseca poslije toga je umro. Nije mogao dobiti dozvolu za posjet prije, a bila mu je namjera doći odmah. Ali administracija i birokaracija nisu dozvolili. Ali sam sretan što sam ga vidio i slušao ga, prije nego što ga je Bog pozvao sebi. Susret s njim bilo je veselje, događaj za mene“ rekao je general Gotovina.
Mons. Puljić je zahvalio generalu na svemu što je učinio u svom požrtvovnom i znalačkom angažmanu za slobodu zemlje. Podržao ga je i ohrabrio u daljnjoj borbi za opće dobro domovine Hrvatske i dobro hrvatskog naroda. „Zadarska nadbiskupija će na blagdan sv. Kreševana, koji je bio pravi Kristov vitez, otpjevati svečani ‘Tebe Boga hvalimo’ za dar slobode i druga silna djela koja nam je učinio Gospodin; posebice tijekom teških dana Domovinskog rata. Zahvalni smo Božjoj Providnosti, moćnom zagovoru Blažene Djevice Marije i naših zadarskih zaštitnika da smo izdržali teške godine kušnje i osvojili slobodu. Posebice smo zahvalni hrabrim braniteljima koji su s krunicom oko vrata na čelu s našim generalima pod vodstvom vrhovnog zapovjednika dr. Franje Tuđmana obranili hrvatska ognjišta i svetišta. I s pravom ih nazivamo suvremenim hrvatskim vitezovima“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da riječ vitez sadrži pozitivne odlike i pravila ponašanja koja pobuđuju divljenje: čast, vjernost, čestitost, odvažnost i hrabrost. Podsjetio je na misao Johna od Salisburya kako je zadaća vitezova bila: štititi Crkvu, boriti se protiv izdaje, poštivati vjerske službenike, otklanjati nepravdu od siromašnih, uvoditi i štiti mir u svom kraju, te proliti krv za svoju braću ako ustreba.
„Hrvatski narod ponosi se svojim vitezovima-generalima koji su pokazali navedene odlike ponašanja. Hrvatskom vitezu od Zadra, generalu Anti Gotovini, u prigodi prvog susreta, poklanjam knjigu Andrije Ricardija, biografiju najvećeg viteza dvadesetog stoljeća, velikog sina Poljske i osobitog prijatelja Hrvatske, blaženog Ivana Pavla II.“ rekao je mons. Puljić. Poklonio je generalu i papinu krunicu, medaljon pape Benedikta XVI. i knjigu ‘Ohrabri se, narode moj’ Jakše Raguža, u kojoj je dokumentirano djelovanje mons. Puljića za pada komunizma i Domovinskog rata 1990-1993.
Ines Grbić