Nadbiskupova propovijed na blagdan sv. Luke, apostola, Kolan, 18. 10. 2012.

posted in: Nadbiskupove propovijedi | 0

Nadbiskupova propovijed na blagdan sv. Luke, apostola, Kolan, 18. 10. 2012.

 Čitanja: (2 Tim 4, 9-17; Ps 145 10-13; 17-18; Lk 10, 1-9)

 

1.  Čuli smo zanimljive tekstove koji se čitaju na ovaj blagdan. Prvo čitanje bio je kratki odlomak iz Pavlove poslanice Timoteju, njegovom privrženom učeniku i vrijednom suradniku. Drugo čitanje je Lukino izvješće o slanju 72-dvojice apostola s konkretnim uputama: ‘Idite i liječite bolesnike. I kazujte: Približilo vam se kraljevstvo Božje…’ (Lk 10, 1-9). Tko je zapravo  Luka, koji je napisao i ostavio dvije knjige o Isusovom životu, te o životu prve kršćanske zajednice?! Spisi iz najstarijih vremena govore kako je Luka Pavlov učenik koji je bio liječnik. Napisao je evanđelje i Djela apostolska. U poslanici Timoteju, iz koje smo čuli mali odlomak, Pavao iz sužanjstva daje posljednje upute i savjete svom dragom učeniku Timoteju.

 

Liturgija čitanja, dakle, nudi nam za razmišljanje dva divna lika: apostola Pavla, pisca brojnih poslanica te Luku koji je napisao evanđelje i Djela Apostolska. I jedan i drugi su oduševljeni Isusovi navjestitelji. Luka prikazuje svoga učitelja kao sveopćeg Spasitelja i prijatelja siromaha i otpisanih. On je teolog univerzalnog spasenja. Isusa je za njega ‘svjetlo na prosvjetljenje naroda’ (Lk 2, 32). On je Sin Čovječji koji je došao ‘spasiti izgubljeno’ (19, 10), koji suosjeća s ljudima, razumije ih, oprašta  grijehe i objavljuje milosrdno lice Očevo. Izgubljena i nađena ovca, izgubljena i nađena drahma, te izgubljeni i nađeni sin (Lk 15, 1-31) paradigma su takvog opisa. Luka prikazuje Isusa kao prijatelja i dobrotvora siromaha koji će za sva vremena postati i ostati istinski miljenici Božji.

 

2.   Za današnjeg svečara Luku moglo bi se reći da je bio dobar prijatelj i vjeran suputnik apostola Pavla. On se nije odvajao od toga velikoga misionara. Čak ni u njegovim najtežim trenutcima. Zbog toga ga Pavao posebice hvali i naziva ‘jedinim, bratom, suradnikom, ljubljenim evanđelistom’. Luka je također ponizan čovjek i zauzet povjesničar koji je sve događaje nastojao smije­stiti u povijesne okvire i dati im pravo povijesno značenje. On u predgovoru Evanđelja piše kako mu se ‘učinilo dobrim, pošto je sve pomno ispitao, da i svom vrlom učeniku Teofilu sve po redu napiše da se osvjedoči o sigurnosti nauka kojeg je primio’ (Lk 1,1-4).

 

Luka je uz to jasno i slikopisno opisao Kristovo rođenje, pastire i anđele koji navješćuju radosni događaj. Prikazao je brojna čudesa i zabilježio zanimljive prispodobe, više od drugih evađelista. U Djelima je opisao i pouskrsna zbivanja: Uzašašće na nebo, silazak Duha Svetoga, početak života prve zajednice, kamenovanje Stjepana, Pavlovo obraćenje i trpljenje za ime Isusovo: tamnice, udarce i bičevi, patnje i pogibelji, stradanja i brodolome. Luka nije samo očevidac, nego i istinski sudionik.  On je k tomi i dobar teolog, kristolog i mariolog. Nitko, naime, nije tako razgovijetno snimio Isusove i Marijine riječi što je to učinio Luka. On je bio ljubazan i dobar liječnik koji je liječio ne samo ljudska tijela, nego je pisanim djelima obogatio ljudske duše sve do Sudnjega dana.

 

3. Pavao, od koga smo čuli mali odlomak iz poslanice Timoteju, veliki je propovjednik i pisac. Kao zaljubljenik Isusa Krista nije poznavao polovičnosti. Njegova misionarska putovanja obilježena su naporom i  zanosom. Gdje god je dolazio palio je ljudska srca. A gdje nije osobno stigao, trudio se uputiti pisanu riječ. Timotej je bio njegov privrženi učenik i vrijedan suradnik. Budući je mladi efeški biskup Timotej obavljao pastirsku dužnost u vrlo složenim i ozbiljnim vremenima, on mu daje upute i preporuke. S puno nježnosti i osobnog osjećanja: ‘Raspiruj milosni dar koji je u tebi polaganjem mojih ruku. Ne stidi se svjedočanstva za našega Gospodina, ni mene sužnja njegova… Čuvaj dragocjeno povjereno blago’.

 

Apostol upozorava svog ljubljenog učenika da će ‘nastati teška vremena jer će ljudi biti lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Njih izbjegavaj! I ostani u onome što si naučio i čvrstom vjerom prihvatio’. Pisci vele kako je to Pavlova duhovna oporuka, jer na kraju poslanice on zaklinje svog učenika Timoteja neka bude trijezan i vjeran do kraja, neka ‘propovijeda, kori, prijeti i opominje, bilo to zgodno ili nezgodno sa svom strpljivošću i blagošću’. Dolaze, naime, dani kada ‘ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će odvraćati uši od istine, a okretat će se bajkama’. A onda ove prekrasne riječi rastanka i oproštaja: ‘Prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao..’

 

4.  Poslanica je ne samo remek djelo lijepe književnosti, već i uzor kako se revnuje za Božju stvar. Ona nam pokazuje svu ozbiljnost kršćanskog svjedočenja, ali i radost koja ispunja dušu na koncu života kad se s Pavlom može ponoviti: Dobar sam boj bio, vjeru sačuvao. Blago onom ocu koji razumije i živi po Pavlovim savjetima. Blago onoj majci koja upija Pavlove preporuke i prenosi ih na svoju djecu. Blago djeci koja imaju prigodu osjetiti u obiteljskom ognjištu tu duhovnu dimenziju u duši svojih roditelja koji se trude čuvati milosni dar koji su primili na krštenju i na vjenčanju. Poželio bih da svi očevi i majke iz ove župe ponavljaju svaki dan Isusu da je on njihov ‘put, istina i život’, kako bi jedanput kad budu postali djedovi i bake mogli s ponosom i radošću izgovoriti Pavlove riječi: ‘Dobar sam boj bio, vjeru sačuvao’. Preporučit ću vas sve zagovoru svetog Luke da vas čuva, nadahnjuje, brani i pomaže kako biti postojani u molitvi i lomljenju kruha, te kako bi bili i ostali vjerni kršćanskim načelima do kraja života.

 

Draga braćo i sestre,

 

Hranimo se Božjom Riječju i euharistijom. Družimo se s Isusom kako bismo od njega naučili objavljivati ljudima ono milosrdno lice Očevo koje je u svom evanđelju onako lijepo i dirljivo opisao sveti Luka. I neustrašivo, poput svetog Pavla svjedočiti da je Krist jedini otkupitelj čovjeka. Nema, naime, pod nebom drugog imena dana ljudima po kojem se možemo spasiti, osim imena Isusa Krista (Dj 4,12). Sveti Luka, moli za nas! Amen!

 

† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski

Comments are closed.