“Neka Crkva otvori svoje srce, vrata i podigne mlade” poručio je blagopokojni zadarski nadbiskup Ivan Prenđa u pohodu sjedištima dekanatima tjedan dana prije svoje smrti u pripremi Susreta hrvatske katoličke mladeži. “Meni se čini, a to pokazuje iskustvo Crkve, da više ne možemo zamisliti kateheze koje mladima predajemo stojeći ispred njih. Govori se o katehezi na putu s njima. Naravno da je to teško. No nismo mi ti koji izvode i moliti i misliti i djelovati, nego Duh Kristov” rekao je nadbiskup Prenđa svom prezbiteriju na 38. Godišnjoj svećeničkoj skupštini 4. ožujka 2009. g. u zadarskom sjemeništu ‘Zmajević’. Među zadnjim memorandumima koje je potpisao (173/2010) bio je Poziv ustanovama nadbiskupije da pripreme izvješća o radu u prošloj i planovima za novu pastoralnu godinu uoči 39. godišnje svećeničke skupštine zadarskog prezbiterija koja se trebala održati 24. veljače. Posljednji nadbiskupov proglas pastoralne godine je Godina mladih 2008/2009 te je na skupštini 4. ožujka 2009. zadnje poglavlje njegova obraćanja svećenicima glasilo: “Želio sam da u ovoj predgodini SHKM-a učinimo korake za mlade koji će ostati za naš put s njima dogodine i nadalje. Jer nikada nije kasno. Moći ćemo im nešto dati ako osjete da se za njih istinski zalažemo darujući im dio svog vremena, zanimajući se za njihove probleme. Ako ništa ne možemo, onda molimo za mlade; organizirajmo kateheze za mlade i okupljajmo mlade na razini župe i dekanata”.
Te je riječi nadbiskup Prenđa intenzivno živio otkako je HBK prije dvije godine zadarskoj nadbiskupiji povjerila domaćinstvo SHKM-a. “Draga braćo svećenici! Budući da se SHKM u Zadru jako približio, želja mi je obići sve dekanate, ohrabriti Vas i vidjeti što smo u pripremi napravili a što još treba napraviti. U dogovoru s dekanima dogovorio sam termine susreta jer smatram da kroz veljaču, ožujak i travanj možemo još puno toga učiniti. Stoga Vas pozivam da na susrete po dekanatima pozovete redovnice, članove župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća koji će Vam pomagati oko smještaja i drugog dana boravka mladih, vjeroučitelje, suradnike, mlade volontere koji će pomagati 8. svibnja u Zadru i 9. svibnja u Vašoj župi” to je uvodni tekst na jednom od posljednjih dopisa nadbiskupa Prenđe u čiju je realizaciju krenuo odmah dan poslije nadbiskupijske proslave zaštitinice sv. Stošije. Od subote 16. do četvrtka 21. siječnja 2010. g. pohodio je sjedišta dekanata Pag, Ražanac, Novigrad, Benkovac, Zemunik i Nin. Do srijede 3. veljače s Organizacijskim odborom za pripremu susreta namjeravao je obići sjedišta još šest dekanata. Izrazio je zadovoljstvo otvorenošću obitelji za prijem mladih, oni koji dolaze nečija su djeca i hodočasnici u potrebi. Otvoreno je govorio ‘Treba učiniti još’ gdje je primjetio da je potrebno. Hrabrio je na daljnju zauzetost u pripremi ističući potrebu uključivanja svih struktura u župi. “Župnici trebaju pomoć suradnika. Suradništvo je neophodno da se ostvari sve što preuzima župa u dekanatu. Mladi u pripremi susreta budući su suradnici župnika. Ti će susreti obogatiti naše mlade u nadbiskupiji ali ih povezati i s drugima. Želja nam je da svaka sad započeta inicijativa trajno ostane. Ostat će tragovi, imat ćete jezgre s mladima koji će moći pokretati” rekao je na susretu u dekanatu mons. Prenđa svećenicima i laicima, istaknuvši da je SHKM veliki govor za sve. Isticao je odgovornost za povjerenu zadaću organizacije susreta koji je blagoslov nadbiskupiji i dar cijeloj Crkvi u Hrvatskoj. Želio je da što više biskupa ostane i drugi dan u župama slaveći mise s mladima. Takvo nadbiskupovo uvjerenje potvrđuju i njegove zaključne riječi svećenstvu na zadnjoj, 38. Godišnjoj skupštini: “Moram naglasiti vašu dobru volju da se nešto učini za mlade, ali se može osjetiti i neki strah, gotovo nemoć pred mladima. Trebala bi dublja analiza svećeničkog položaja, naše slike u dušama mladih. Trebalo bi vidjeti, mirno i realistički, što obitelj čini za mlade; trebalo bi trijezno i realno analizirati što mediji čine s podilaženjem mladima, razbijajući svaku zahtjevnost u obitelji, školi, Crkvi; bilo bi potrebno, ponizno i s pouzdanjem, u Boga stati pred našim mladima i vidjeti što im mi nudimo; jer o ponudi je riječ, u njihovim lutanjima i traženjima. Ipak, ne možemo se predati i prepustiti nemoći. Ta nije govor o žetvi nego o sijanju. Neki događaji u Crkvi nas ohrabruju: Gospodin zove u svećeništvo i posvećeni život mlade našeg vremena. Najnoviji Godišnjak Svete Stolice govori o rastu broja sjemeništaraca i svećenika u svijetu” rekao je nadbiskup Prenđa i upozorio: “Moramo pobijeđivati napast odustajanja. Osjećam prisutnost određenog defetizma kad se nastoji oko nekih pastoralnih programa. Defetizam se definira kao malodušnost, rad onih koji ne vjeruju u uspjeh neke akcije, ili u ratu pobjedu svoje domovine, koji ometaju uspješno vođenje neke akcije, rušilaštvo; defetist je čovjek koji ometa neki koristan posao. A naši vjernici su pokazali kako možemo i moramo u njih imati pouzdanja kad se radi o pastoralnim zahvatima u koje su i oni na poseban način pozvani. Sjetimo se reakcija naše i svjetske javnosti na zadarski pohod Ivana Pavla II. Kasnije se radujemo svemu što se ostvarilo jer je bilo vrijedno muke i sredstava”.
Velika karakteristika osobnosti nadbiskupa Prenđe bila je ulaganje u ljude i projekte; smatrao je da to donosi plodove, a zalijevanje i rast sijanju daje Duh Sveti. “Učitelju, gdje stanuješ?” bila je omiljena ‘mladenačka pjesma’ nadbiskupa Prenđe koju je volio čuti u izvedbi Nadbiskupijskog zbora mladih “Sv. Krševan” osnovanog u pripremi SHKM-a u Zadru. I dane svoje mirovine mislo je provesti upravo s mladima: želja mu je bila nakon aktivne biskupske službe primati mlade, voditi s njima razgovore, duhovno ih pratiti kao otac, ispovjednik i savjetnik, živeći do kraja svoju osobnost odgojitelja, ne samo sjemeništaraca o kojima je godinama skrbio, nego svih mladića i djevojaka željnih brižnog duhovnog vodstva.
Ines Grbić