Trogodišnji molitveni lanac svećenika Zadarske nadbiskupije ‘Krunicom za pravdu – molitva za utamničene hrvatske generale’ nastavit će se utorkom u crkvi sv. Frane u Zadru zbog sužanjstva preostalih hrvatskih branitelja i generala na Haaškom i drugim sudovima. No nakon presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču, svećenici koji su tu inicijativu pokrenuli htjeli su misom zahvaliti za oslobađajući pravorijek dvojici generala. U utorak 27. studenog svečano misno slavlje u crkvi sv. Šime u Zadru predvodio je fra Andrija Bilokapić, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u zajedništvu s 30 svećenika. U misi je sudjelovao i general Ante Gotovina. „Misa je zahvala Bogu za dobro koje nam učini, za uslišane molitve. Svi smo radosni. Unosimo u misu spomen na svoju muku, smrt i trpljenje mnogih. Unosimo i svoj uskrs i usrks mnogih. Molimo za trijeznost, mudrost i novi korak“ pozvao je fra Andrija, istaknuvši da Crkva svoju radost i bol pretače u molitvu. To je iskustvo i našeg naroda, osobito zadnjih dvadeset godina. „Početkom 1990-ih počela je prva trka – početak Domovinskog rata, obrane. Bili smo goloruki, pred nama je bilo topništvo, zrakoplovi, oklopnjaci i nevjerojatno naoružanje. Na to smo poput Davida pošli s praćkom, ali s puno nade, ljubavi i spremnosti na žrtvu. Potekli su krv i suze. I tada smo se zauzeli pred Bogom. Bol, patnju i stradanje mnogih pretvorili smo tada u molitvu, od kapela do bojišnica. Mnogi nedužni bol su pretrpjeli. Svi smo tada bili Božja bol, Božja nada, Božja radost, svi koji su se zauzeli za istinu“ rekao je fra Andrija. Po završetku rata dočekali smo naše vojnike i mislili smo da je gotovo.
„No vrlo brzo uslijedila je druga trka. Stigle su neopravdane optužnice. Nezadovoljni smo političkim zbivanjima, razvojem gospodarstva, nepravdom. Sve nam je to teško palo, nadasve optužnice pravednim ljudima, našim braniteljima. Opet smo iznova svoju bol trebali pretvoriti u molitvenu tužaljku, u vapaj za pravednost. Ljudski, imali smo jako malo izgleda da pobijedimo. Opet su se urotile mnoge sile s neljudskim zahtjevima prema nama. Bilo je optužnica sa svih strana. I stigla je pobjeda. Mi je večeras svetkujemo u nazočnosti njenih djelatnih protagonista“ poručio je fra Andrija, upozorivši: Sad znamo da ni druga trka nije završetak. Još je zatočenih hrvatskih časnika i branitelja. „Još je zla u našoj domovini. I sad se u slobodnoj Hrvatskoj donose zakoni protiv kojih dižemo glas. Slijedi treća trka. Toga smo bili svjesni i u prvoj trci s mladim časnicima, neiskusnim vojnicima. Tko je smio reći da ćemo pobijediti, onako goloruki. Prava i odlučujuća borba će nastati kad počnemo izgrađivati domovinu. Kad počnemo raditi na pravednosti, boljitku“ naglasio je fra Andrija, dodavši da se ta borba svodi na pobjedu vlastitog egoizma, nepravdi, zla. U toj trci se zbiva borba sa starim čovjekom u sebi. „U toj trećoj trci ostaje nam čistiti spomen. Ne biti uznik tuđeg zla. Ne nositi tuđe zlo u sebi. Ne dati se odrediti zlom koje sam pretrpio. Pozvani smo graditi nove odnose na Božjim temeljima, na evanđelju. U toj treći trci protiv svog egoizma i grešnosti, događa se stvarna pobjeda. Onaj tko se da pobijediti vojvodom Isusom Kristom, taj postaje pobjednik. Zato bih volio da svi Kristu kažemo ‘Vojvodo!’“ poručio je fra Andrija, dodavši da možemo započeti novi svijet u sebi, s Bogom, oko sebe. Imamo duboko iskustvo molitve i opet smo pozvani, i svoju sadašnju bol, pretvoriti u molitveni vapaj.
„Ne tugovati nad zlom nego se zauzimati za dobro, a primjer su nam mnogi časni ljudi u domovini, mnogi naši vojnici i žrtve rata. Raduje nas poruka koja je izašala iz usta optuženih. Poruka pomirenja, praštanja, spremnosti na zajedništvo. Puni učinak i svjetlo te poruke ovisi i kako će je onaj kome je upućena primiti. Most se može izgraditi kad postoji i druga obala. Zato molimo da ljudi osjete da su djeca Božja, da od vjere ne prave ideologiju“ rekao je fra Andrija, istaknuvši da je svoje najteže i najradosnije trenutke naš učitelj Isus pretvorio u molitveni vapaj. „Nema obnove bez duhovnosti. Jer čovjek je bitno duhovno biće. Čovjekova okosnica je odnos s Bogom, mogućnost da bude pobožanstvenjen. Čovjek koji ne dođe u tu spoznaju daleko je od sebe, drugih. Budući da ima moć, intelekt, razum, postaje vrlo opasan bez duhovnosti. To smo nažalost kušali. Pozvani smo njegovati duhovnost“ rekao je fra Andrija, poželjevši da gradimo mir zahvaćenii Isusovom novošću. Mnogi obećavaju da će nas usrećiti, ali uz sva njihova obećanja svijet srlja u dublju krizu. Isus je bio u Haagu, rovovima, na mjestima gdje su ljudi stradavali. Tamo je trpio. Mnogi su sazreli i zorili u patnji. Unatoč patnji, još snažnije prijanjamo uz Boga i još snažnije prihvaćamo da možemo ući u zajedništvo s Bogom. Jedina sigurnost je biti Isusov sljedbenik. Prihvatiti i živjeti njegove vrednote. Što god to snažnije prihvatimo, više ćemo živjeti ovozemaljske bračne, obiteljske, socijalne, društvene, narodne vrednote. Više ćemo živjeti poštenje i istinu“ poručio je provincijal Andrija Bilokapić.
Ines Grbić