Nikad blagdan sv. Krševana nije bio tolikom brojnošću puka proslavljen kao u subotu 24. studenog, kad je u Zadru boravilo više tisuća poštovatalja žrtve za domovinu iz cijele Hrvatske i dijaspore. Svečano misno slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Misa sa svečanim ‘Tebe Boga hvalimo’ bila je i zahvalnica za oslobađajuću presudu hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te je u misi sudjelovao i general Ante Gotovina. Na početku mise poštovanje generalu izrazio je nadbiskup dočekavši ga na vratima katedrale. „Zadar je ponosan što se zahvalnici pridružio slobodni glas, slobodnog viteza od Pakoštana, generala Ante Gotovine“ rekao je mons. Puljić.
Tragom navještaja Božje riječi, nadbiskup je govorio o mudrosti koja s pravednikom silazi i u tamnicu, ne zapušta ga ni u okovima i štiti od zasjeda neprijatelja. Mudrost ga vodi pravim stazama, pomaže kad ga pritijesne lakomci i u žestokom boju dariva spoznaju da je bogobojaznost od svega jača. To su iskusili sv. Krševan i hrvatski generali. „Kad je čovjek obdaren darom mudrosti, on je razborit, umjeren, radin, ponizan, uravnotežen, suzdržan, iskren, pravedan, pun ljubavi. On razmišlja o životu, svojoj sudbini, o veličini i ljudskom jadu, tjeskobi i boli, o prolaznosti života i o smrti. Iako je knjiga Mudrosti pisana prije dva milenija, osjećamo njenu aktualnost i danas. Kao što su sveti Krševan i drugi svjedoci i mučenici nalazili u njoj snagu, okrepu i nadahnuće, tako su i naši ljudi, ohrabreni svetim tekstom, žarko molili i vapili za pomoć s neba. I u tome su bili uslišani“ rekao je mons. Puljić istaknuvši: „Mudrost se u Bogu časti i sred puka svoga hvali, pa ne dopušta ledenom vjetru da ovlada situacijom. Blago obitelji u kojoj ima takve mudrosti koja se postiže molitvom i sakramentalnim životom. Blago narodu koga ideologije nisu uspjele ‘osloboditi’ od te mudrosti. Blago čovjeku komu Bog daruje to svjetlo mudrosti da razlikuje dobro od zla, te ima čvrstu skalu vrednota koju nikakve nevere i kiše poljuljati ne mogu“.
Nadbiskup je podsjetio kako se cijeli tjedan diljem Hrvatske slavilo jer su generali pušteni na slobodu. „Ponosni smo što su pokazali pravo viteško ponašanje. Uz umješnu obranu njihovih odvjetnika, te sa zadovoljstvom pozdravljam u misi prisutnog odvjetnika Luku Mišetića, uvjereni smo da smo krunicom i našim molitvenim vapajima izmolili njihovo oslobađanje. Isto onako kako smo to s vjerom i odanošću činili tijekom Domovinskog rata. Zbog toga zahvaljujemo Bogu, našim svecima zaštitnicima i najvjernijoj odvjetnici, Gospi, na tom velikom daru. Time je zapravo okončana višegodišnja pravna i druga borba za obranu dostojanstva Domovinskog rata“ poručio je mons. Puljić, istaknuvši da sad trebamo još žarče i ustrajnije moliti. „Jer živimo u okruženju u kojem više nema jasnih kriterija što je dobro, a što zlo; što je dopustivo, a što zabranjeno. Korupcija uzima sve više maha. Sloboda se pretvara u opći moralni nered, a demokracija graniči s anarhijom. Proročki glas Crkve biva ušutkivan ili marginaliziran. Dapače, proglašavan nečim o čemu nije moderno i suvremeno govoriti na početku 21. st. Grijeh je stekao pravo građanstva, govorio je s pravom i opominjao na posljedice takvog stanja bl. Ivan Pavao II.“ rekao je mons. Puljić.
Upozorio je da je čovjek izložen manipulacijama svake vrste, a bez skale vrednota u psihi čovjeka i u društvu vlada relativizam. Nadbiskup je zaključio da mudar čovjek pita i odakle Mudrost dolazi. „Za njega je mudrost živa osoba kojoj je poklonio svoju vjeru. O toj osobi govorio je, propovijedao i za nju svjedočio i svetac Krševan. To je spasitelj ljudi, Isus Krist koji se utjelovio i čovjekom postao. On je brat naš i suputnik naš. A predstavio se kao put, istina i život. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava i čast u vijeke vjekova“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Nakon mise, general se pomolio na grobu nadbiskupa Ivana Prenđe i Marijana Oblaka kleknuvši na nadgrobnu ploču i zadržavši se u molitvi. U pratnji zadarskog župana Stipe Zrilića i gradonačelnika Zvonimira Vrančića, Gotovina je na grob položio bijelo cvijeće i bijele svijeće, a u sakristiji je osobno pozdravio svakog od brojnih svećenika koncelebrenata i puk koji mu je prilazio.
Ines Grbić
