DR. SC. DON MARINO NINČEVIĆ MAGISTRIRAO NA TEMU LITURGIJSKE OBNOVE MARTINA KIRIGINA, OSB
„Martin Kirigin – teološko-pastoralna misao liturgijske obnove“ naziv je magistarske radnje dr. sc. don Marina Ninčevića, svećenika Zadarske nadbiskupije, koju je uspješno obranio, s najvišom ocjenom, u ponedjeljak 12. studenog na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pod vodstvom mentora prof. dr. Ivice Žižića, izradio je radnju iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, znanstvenog polja teologije, specijalizacija Pastoralno-katehetsko-liturgijska i stekao akademski naslov magistra teološke znanosti (mr. sc.). U ispitnoj komisiji, uz prof. Žižića, bili su prof. dr. Josip Baloban, predsjednik komisije i prof. dr. Josip Šimunović. Motiv za tu temu je činjenica da je Martin Kirigin, benediktinac i teolog liturgičar, jedna od ključnih ličnosti u novijoj povijesti Crkve i teologije na našim prostorima. Kirigin je svojim dugim djelovanjem i radom ostavio neizbrisiv trag osobito u području liturgijske obnove. Posebnost Martina Kirigina očituje se u činjenici da je on bio aktivni sudionik liturgijskog pokreta od njegovih početaka, ali i sudionik neposredne liturgijske obnove i njen ustrajni zagovaratelj i tumač. Stoga se u njegovoj misli ogleda dugo razdoblje sazrijevanja misli liturgijske obnove u domaćoj teologiji i pastoralnoj situaciji Crkve u Hrvata. Rad obrađuje teološko-pastoralnu misao liturgijske obnove kod Martina Kirigina i ima tri međusobno povezane cjeline: Liturgijski pokret u Europi i Hrvatskoj, Značenje Martina Kirigina za liturgijsku obnovu u Hrvatskoj i Naglasci u teologiji Martina Kirigina.
S povijesnog gledišta, Ninčević donosi općenitu rekonstrukciju okvira djelovanja i pisanja Martina Kirigina, a to je liturgijski pokret. Liturgijski pokret u Europi i liturgijski pokret u Hrvatskoj polazišta su i trajni oslonci teološke misli liturgijske obnove Martina Kirigina. U prvom dijelu rada riječ je o povijesno-kulturnom okviru Kirignova mišljenja i djelovanja; teološko pastoralna strujanja, inicijative i međusobni utjecaj među pojedinim predstavnicima unutar Hrvatske i izvan nje; stvaranje pastoralnih inicijativa: euharistijski kongresi, pokretanje teološko-liturgijsko-pastoralnih časopisa. Svi ti elementi pomažu ispravno kontekstualizirati mjesto nastanka teološko-pastoralne misli liturgijske obnove i pružaju valjano polazište kako bi se uočile neke konstante Kiriginova mišljenja. Potom se prati razvoj Kiriginove misli i tema koje su bile u fokusu njegova interesa. Misao Kirigina ide prema liturgijskoj obnovi, teološkom tumačenju i teološkom razumijevanju liturgije. Teološko razumijevanje liturgije je polazište za liturgijsku obnovu. Fokusirane su nosive teme, modeli i polazišta njegove teologije: aktivno sudjelovanje vjernika u misi; liturgija unutar ekleziologije, koncepcija aktivnog sudjelovanja koja mijenja ekleziološki model; teologija liturgijskih slavlja želi odgovoriti na pitanje što slavimo te liturgijska godina i časoslov kao mjesta ponovnog uvođenja vjernika u bogoslužje Crkve. Kirigin se u svim segmentima pojavljuje kao interpret i ustrajni promicatelj saborskih obnoviteljskih ideja i zasada. Dr. Ninčević je taj magistarski rad u Godini vjere posvetio, kaže, dvojici svjedoka vjere, koji su Kristovu vjeru propovijedali i istinski živjeli: zadarskim nadbiskupima Marijanu Oblaku i Ivanu Prenđi.
Ines Grbić