Humanitarni kršćanski ekumenski koncert održan je u nedjelju 30. rujna u svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru u želji da se javnost senzibilizira za potrebe Doma za odgoj djece i mladeži u Zadru. To je socijalna ustanova koja skrbi o djeci i mladima s dijagnosticiranim poremećajem u ponašanju. Djeca potječu iz obitelji složenog funkcioniranja, suočena s mnogim poteškoćama, ne samo siromaštvom. Dobročinstvom posjetitelja prikupljeno je 5000 kn za provođenje aktivnosti slobodnog vremena u tom Domu gdje borave djeca iz cijele Hrvatske: Zagreba, Osijeka, Belog manastira, Rijeke, Pule. Nastupili su: Zborovi mladih župe Presvetog Srca Isusova i župe sv. Stošije u Zadru, grupa Svjetionik iz Baptističke crkve i sastav Agape iz Kršćanske adventističke Crkve. „Čast nam je da možemo sudjelovati u plemenitoj akciji. Želimo od srca pjevati pjesme koje govore o budućnosti, svi trebamo bolju budućnost. Kršćanstvo to nudi, novu zemlju. Mi se s tim hrabrimo u kršćanskoj vjeri“ poručio je adventist Darko Kovačević, predvođeni pastorom Marijanom Peršinovićem. Baptistički pastor Teofil Mršić izrazio je zadovoljstvo što njihov slavljenički tim Svjetionik pjesmom razgaljuje duše uvodeći u štovanje Boga koji nas je stvorio i omogućuje nam pristup sebi. „Drugi vatikanski sabor i koncilski dokumenti potiču da se svi kršćani druže konkretno, da učine društvo ljepšim i boljim jer to je htio i Krist. Isus je primjerom pokazao kako Bog ljubi grešnike. Isus nije osuđivao čovjeka nego čin, grijeh. Kršćani bi trebali imati rasuđivanje da ne osuđuju čovjeka grešnika nego grijeh. Mi obično činimo obrnuto, a s grijesima se šalimo. Čovjek koji je u grijehu ne uživa. Bog to vidi, ima sućut i ljubav. Kad čovjek to kuša, to ga ispunja i kako se ljudi prema tome odnose postaje manje važno. Kad zna da ga Bog voli takvoga, čovjek dobiva pozitivno samopouzdanje. Kad čovjek na konkretan način vidi da ga Bog ljubi takav kakav jest, bez obzira na zlo koje je učinio, to mu daje snagu da može izaći iz poteškoća. Djeca trebaju našu ljubav i poštovanje koje nisu primili u svojim obiteljima“ rekao je don Marinko Duvnjak, povjerenik za ekumenizam zadarske nadbiskupije, potičući da se odbace predrasude prema ljudima koji su došli u takve vode jer nitko ne zna što bi bilo s njim da je imao određenu obiteljsku povijest. Ta djeca nisu živjela u skladnim obiteljima pa su tek tako neposlušna. Dođu živjeti u dom izdvojeni iz svojih sredina, od obitelji. „U život nose što dobiju od nas u emocionalnom, obrazovnom, odgojnom smislu. Po izlasku iz naše ustanove djeca idu samostalno u svoj život bez obiteljske i podrške Doma, ili u neke druge institucije jer nije bilo promjena u ponašanju, ostaju problemi. Naš zadatak je vrlo složen – u mladima koji ne vjeruju u sebe, nisu doživjeli poštovanje pa ne nude poštovanje okolini, ne vjeruju u svoj put, ciljeve i nemaju viziju života, probuditi svijest o tome što se kod njih događa, razvijati pozitivne socijalne stavove, ljudske kvalitete i vrijednosti, probuditi interes za njihov život i budućnost. To je vrlo teško. Taj je zadatak još teži ako smo usamljeni na tom putu. Zato pokušavamo poslati poruku javnosti da smo tu, da nam trebaju i da na razne načine mogu pomoći kvalitetniju skrb toj djeci. To može biti isplativo jer se spasi nečiji život“ rekla je pedagoginja i psihologinja Tatjana Vukman, ravnateljica Doma. Dosad je održano nekoliko humanitarnih koncerata i likovna kolonija da se priskrbe sredstva za potrebe te djece, da se obogati njihov svakodnevni život. „Smanjeni su interesi te djece, mi trebamo poticati interes kod njih za aktivnosti u slobodnom vremenu, da kanaliziraju negativnu energiju i potvrđuju se u aktivnostima koje im pružaju zadovoljstvo; da otkrivaju svoje mogućnosti, sposobnosti i doživljavaju uspjehe da bi se dogodila promjena i razvoj“ rekla je Vukman.
U punom kapacitetu Doma su 22 štićenika u dobi od 10 do 20 godina s poremećajem, izdvojeni iz obitelji. U poludnevnom boravku Doma je 45 djece sa zadarskog područja, nisu izdvojena iz svoje obitelji. U Domu dobivaju stručnu pomoć u učenju, bitnim navikama života i uključuju se u aktivnosti gdje se potvrđuju. Dom obavlja tretman resocijalizacije djece u starosti od 10 do 21 godine, među kojima su i djeca smještena sudskim rješenjem, zbog kaznenog djela. Nažalost, neka djeca nastavljaju s kaznenim djelima i dok borave u Domu pa postaju teret ustanovi i gradu. Zato je važna povezanost svih institucija. Dom ima i intenzivni tretman za djecu, koja uz poteškoće prilagodbe životu i radu imaju devijantna ponašanja i složene psihičke probleme pa su pod tretmanom psihijatra. Dom brine i o djeci rizičnog ponašanja iz Zadra, a potječu iz složenih obiteljskih prilika. Pružena im je društvena i stručna pomoć, ne izdvajaju se iz obitelji, a dio dana kad su slobodni borave u Domu gdje su uključeni u proces učenja, odgoja radnih, kulturnih i higijenskih navika, imaju obrok i aktivnosti. „Dug boravak u Domu nije dobar. Dijete je stigmatizirano, dobije etiketu kao delikvent i moguć je loš utjecaj druge djece koja se teže privikavaju na pozitivne odgojne metode, pa ostaju u negativnom ponašanju i kaznenim djelima. Ljubav prema Bogu i vjeri možemo najbolje realizirati u ljubavi prema čovjeku. Sretna sam da su se okupile različite vjerske zajednice oko dobrog cilja. Voljela bih da koristimo priliku da kao pojedinac, vjerska zajednica, ustanova, društvo, ne osuđujemo druge, osobito one koji su različiti, nego da ih prihvatimo, volimo, pomognemo, podržimo, jer nisu takvi zato što oni to žele, nego zato što ne znaju i ne mogu drugačije“ zaključila je Vukman.
Ines Grbić
