Dan Kapelanije sv. Gabrijela u vojarni Zemunik svečano je proslavljen u četvrtak 27. rujna misnim slavljem koje je predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić u koncelebraciji sa zemuničkim vojnim kapelanom Ivom Topalovićem te još nekoliko vojnih kapelana i svećenika. Ususret blagdanu svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, nadbiskup je prisutnima čestitao Dan Vojne kapelanije 93 ZB Zemunik i blagdan njihova zaštitnika sv. Gabrijela, poželjevši da ih čuva njegova moćna ruka te da im ulije sigurnost u odvažnosti na putu spasenja. Zahvalivši im na svemu dobrome što su činili za domovinu, rekao je da ne naviru sjećanja samo na uništavanja ljudi i imovine, nego i na velike pobjede koje su nam osigurale slobodu govora i kretanja. „Čestitam blagdan sv. Mihovila, uzornog borca za Božje stvari. Čestitam i na svim hrabrim podvizima koje ste u sklopu Hrvatske vojske izveli tijekom teških dana okupacije i veličanstvenih akcija oslobađanja hrvatske zemlje. Prije dva desetljeća vladala je nesigurnost, strah i neizvjesnost, kalvarija kraju i ljudima koji su tu živjeli. No kao Kristovi učenici i u tim trenucima nismo gubili vjeru ni nadu. Osjećali smo se pozvanima svjedočiti mir usprkos nemiru. Trudili smo se biti nositeljima ljubavi i pravde, usprkos beznađa, mržnje i nepravdi koje smo proživljavali. Vapili smo i molili, pjevali i nadali se“ rekao je mons. Puljić.
Usklik hrvatskog branitelja ‘Oba su pala’ kad su pokraj Šibenika srušeni zrakoplovi agresora, nadbiskupa je potaknuo na razmišljanje o dvojici neprijatelja evanđelja; jedan je izvan nas, a drugi u nama. „Valja nam ih sada u slobodi obojicu pobijediti. Obojica imaju pasti. Prvi je naša ranjena narav, a drugi djelovanje i zavođenje Napasnika. S njima nam se hrvati i nadvladati ih“ istaknuo je, dodavši da je čovjek ranjeno biće u svojim nutarnjim moćima razuma, volje, srca i savjesti, pa lako podliježe zabludama i prikloni se zlu. „Zašto je lakše čovjeka pokvariti, nego odgojiti da bude uistinu dobar? Svi zavodnici svijeta imali su puno uspjeha. Zašto je lakše rušiti, nego graditi“ upitao je mons. Puljić. Velike strasti koje su izvorom svih etičkih zala sveti Ivan je opisao kao požudu tijela, požudu očiju i oholost života. „No, čovjek nije samo ranjeno biće. On je i otkupljen, spašen. On je posinjeno dijete Božje. Zahvaljujući tom stanju milosti čovjek je kadar živjeti dostojno poziva kojim je pozvan, ponizno“ rekao je nadbiskup, istaknuvši Pavlove obrise novog čovjeka: ljubav, mir, dobrota, vjernost, milosrđe, skladnost, zahvalnost. To nam je bilo korisno u ratu, kad smo pred zlom bili nositeljima nade, a potrebne su nam i danas. „Moramo još žarče zazivati Božju pomoć i njegovih miljenika svetaca. Jer ne možemo sami. Osim naše slabosti postoje i mračne sile otpalih duhova s kojima se i Mihovil arkanđeo žestoko sukobio. Ta borba nije bila nimalo laka“ upozorio je nadbiskup. Knez ovog svijeta, veliki lažac i ubojica ispunjen je prkosom i mržnjom. Mrzi i kvari sve što je Božje. Zavidi, zavodi i unesrećuje ljude. Unosi u svijet duh nevjere, sumnje, bezboštva, nemir, mržnju, nesreću i očaj. „Uprkos moći zavođenja, mi nismo bez snage. Imamo saveznike i pomoćnike, anđele i svece zaštitnike“ rekao je mons. Puljić, podsjetivši na molitveni pokret u ratu kad se dijelilo dobro i zlo a solidarnost vladala na svakom koraku. „I dogodilo se čudo: čudo slobode, čudo solidarnosti, čudo života i nade. Premda smo bili ostavljeni od moćnika ovog svijeta a izloženi agresiji i uništavanju, nismo gubili volju da obranimo ognjišta, svetišta, slobodu i domovinu“ istaknuo je mons. Puljić, potaknuvši na zahvalnost Gospodinu što nas je uslišao. Citirao je ispovijed vjerničkog predanja uklesanu na šibenskim zidinama: ‘Mene ne štite ni visoke zidine, ni more koje me okružuje. Mene u svakom času čini sigurnim ruka moga Gospodara čiju sliku vidiš uklesanu na ovom kamenu’.
Zapovjednik 93 ZB Zemunik, pukovnik Karol Lučan zahvalio je nadbiskupu na dolasku rekavši: „Postrojba smo koja školuje branitelje i čuvare hrvatskog neba, ali i postrojba s humanim misijama koje su u funkciji života, u funkciji čovjeka, gašenje požara, medicinski letovi, traganje i spašavanje. Nebo je naš radni prostor“. Pjevanje je animirao zbor župe sv. Roka iz Bibinja. Mons. Puljić se sastao i s akro grupom ‘Krila Oluje’ te je obišao eskadrile koje školuju hrvatske vojne pilote upoznavši se s njihovim radom i letjelicama.
Ines Grbić