Svečanom Večernjom u četvrtak 14. siječnja u zadarskoj katedrali sv. Stošije započela je svetkovina sv. Stošije, zaštitnice zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale. Predvodio ju je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem i brojnim svećenicima. Svečanost je počela kolaudacijom novih orgulja u zadarskoj katedrali koje je blagoslovio mons. Prenđa. Ovogodišnja je svetkovina u znaku zahvale Bogu za to djelo čija snaga zvuka i izvedba Stošijinog himna na osobit način podsjetila kako je Stošija, mučena 304. g. na Božić na lomači, usred pogibije pjevala hvale Bogu ne želeći iznevjeriti Ljubav. Egsistencijalna iskustva svakog bića su duboka težnja ljubiti i biti ljubljen, ali i strah od ugrožavanja čovjekove sreće, rekao je nadbiskup u homiliji, dodavši da je Bog ljubav s ljudima pokrenuo dijalog ljubavi koja nas obvezuje i uči ljubiti jedni druge. I Sin Božji je proživio dramu dijaloga između Boga i čovjeka, no sav je ostao vjeran Ocu i čovjeku. Prihvaća put neosporive ljubavi koja se zove križ i po njemu izgrađuje most prijateljstva između Boga i čovjeka. „I nema više nijedne stvarnosti koja se može pojaviti u ljudskom životu, nikakva nevolja koja može poništiti Božju zauzetost za čovjeka. Tada se ide spremno u smrt kao potvrda čovjekove ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To potvrđuje povorka kršćanskih mučenika. U njoj vidimo svijetli lik svete zaštitnice Stošije koja je 12 stoljeća svjetionik zadarskoj Crkvi. To nikad nije gubitak. Uvijek je dobitak koji se umnaža i prelijeva na druge“ rekao je mons. Prenđa poručivši da Stošijino svjedočanstvo obvezuje i okrjepljuje i u našem napornom trenutku vjerničkog hoda. Istaknuo je da Božja ljubav stoji iza svih plemenitih čina, pa i najnovijeg u Zadru u velikom daru orgulja koje će slaviti Boga i uzdizati ljudski duh u bogoslužju i pri izvedbi glazbenog umijeća. „Slava i hvala Bogu za sve to, hvala ljudskoj dobroti“ rekao je mons. Prenđa.
Nakon Večernje održan je svečani program. Prigodne riječi su uputili generalni vikar zadarske nadbiskupije mons. Ivan Mustać, Wolfgang Eisenbarth, autor projekta orgulja i vlasnik Eisenbarth poduzeća u Passau koje izrađuje orgulje te zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. On je uočnicu Sv. Stošije ocijenio iznimnim duhovnim događajem koji ujedinjeuje liturgijsko molitveni dio – blagoslov početka života velikog glazbenog djela i kulturnog dobra te umjetnički doživljaj koji su izvedbom koncerta nakon Večernje podarila dva vrsna umjetnika: mo. Ante Knešaurek i mo. Alen Kopunović Legetin. Zadarska je katedrala imala orgulje iz 1890. g. iz radionice braće Mayer u austrijskom Feldkirch – Voralbergu; god. 1972. g. su ih popravili majstori radionice Hefer, a nakon stradanja od projektila 1991. g. bile su osposobljene za potrebnu funkciju u bogoslužju. Nove orgulje izrađene su za 15 000 radnih sati u osam mjeseci gradnje. „Bitna uloga orgulja je duhovne naravi: u liturgijskom slavlju na otajstven način obilježavaju susret Boga i zajednice vjernika te doprinose duhovnom doživljavanju“ rekao je nadbiskup dodavši da će orgulje imati udjela i u Glazbenim večerima sv. Donata. To je novo bogatstvo na kulturnom i duhovnom polju čija mističnost zvuka doprinosi doživljaju istinitog i dobrog što se na jedinstven način ostvaruje u Bogu od kojeg dolazi svako dobro. „Hvala Božjoj providnosti za taj događaj i svima koji su darom i radom doprinijeli tom djelu vjere i kulture“ zaključio je mons. Prenđa. Kao bogoslužni instrument orgulje su ušle u crkve u 8. st. Širili su ih franački vladari te ih u to vrijeme imaju glasoviti samostani i katedrale zapadne Europe. Službeno su kao svjetovni instrument dopuštene u Crkvi na jednom od Milanskih koncila 1287. g. Zlatnim dobom orgulja smatra se 17. i 18. st. i do danas su najdragocjeniji liturgijski instrument poželjan u svakoj katedrali.
Ines Grbić