Župa Bezgrešnog začeća BDM
u utorak 8. prosinca svečano je proslavila blagdan svoje naslovnice i zaštitnice. Svečano koncelebrirano slavlje u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Na pitanje kako vidjeti svjetlo u svijetu mnogih strahova sadašnjeg vremena, nadbiskup je upozorio da uvijek govorimo o drugima i tražimo krivce, a ne o tome što sam ja pred Bogom, koji je moj položaj pred njim i što ja trebam učiniti za pitanja obitelji, međuljudskih odnosa, društva, gospodarstva. U svom padu prvi čovjek je pobjegao od svoje odgovornosti što je prešlo na sve nas. No taj pad ima lijek u ženi koja je oslobođena grijeha. “Nikad grijeh ne može biti put rješenja ljudske patnje. Nikad grijeh ne može stvoriti novi svijet. Može se ići samo Marijinim putem ‘Evo me’. Svijet ne treba gledatelje sa strane i kritičare, nego suradnike koji će ponuditi sebe. No ne mogu pomoći ako sam pod teretom grijeha. Jedno je hrvati se s grijehom, a drugo biti suradnik grijeha, neosjetljiv na grijeh koji nam priječi suradnju s Bogom i ljudima” upozorio je nadbiskup Prenđa i pozvao da budemo svjesni Božjeg dara da smo dionici njegove slave. Potaknuo je vjernike da se svatko osobno upita što je s njegovom životnom poviješću i istaknuo važnost da se pojedinac prvi treba mijenjati i doprinijeti stvaranju novog. “Uvijek se prevarimo kad mislimo što može učiniti tzv. ‘mali čovjek’. Je li Marija vidjela domet svog razgovora s Bogom onog časa? Tada nije mogla vidjeti svu dubinu i širinu svog ‘Da’ u životu. Bog želi da stvaramo na mjestima gdje jesmo. Što svatko od nas može učiniti da Bog dođe u naš narod, da se ne izgubi ono što je vjera dala našem narodu? Shvatite svoju osobnu povijest! Sve reforme padaju u vodu ako nisu na temeljima vjere i moralnih vrednota. Samo Bog može mijenjati sve što nas smeta ako mu dopustimo da nas zahvati” poručio je nadbiskup vjernicima zaključivši da uvijek o svemu raspravljamo a bježi nam bitno i jedino važno: “Nismo mi ti koji vodimo svijet. I nismo sami u svojim bitkama. Postoji ruka – ne samo Božja, nego Božja očinska ruka koja nas vodi i želi učiniti svojim suradnicima”.
Ines Grbić