Homilija na Misi Večere Gospodnje, Veliki četvrtak, 5. 04. 2012.
1. Liturgija Velikoga četvrtka podsjeća nas na dan rođenja Euharistije, kao i na rođendan svećeništva. Zbog toga ćemo večeras razmišljati o euharistiji i svećeništvu, te zahvaliti Bogu za taj veliki dar. Molit ćemo kako nikada ne bi presušio izvor poslužitelja velikog otajstva bezgranične ljubavi. U ovoj Misi preporučit ćemo u molitve sve koji su svetim ređenjem postali poslužitelji toga velikoga otajstva. No, posebice ćemo moliti Gospodara žetve da u našoj nadbiskupiji bude uvijek dovoljan broj onih koji će dijeliti svete tajne, slaviti Euharistiju i upućivati ljude na pravi put spasenja.
Isus je na Posljednjoj Večeri odlučio po Euharistiji prebivati među nama. Zbog toga je euharistija produljenje Isusovog života na zemlji i milosno približavanje ljudima. Kad je prvi put pričestio svoje apostole na Posljednjoj večeri, Isus je izgovorio riječi: «Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za vas». I od toga svetog i svečanog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom Misom. Obnavlja se na nekrvni način milost križa i otkupljenja. Tu na oltaru leži on kao «zaklano i žrtvovano», ali uvijek živo «Janje Božje koje oduzima grijehe svijeta» (Iv 1, 29).
2. Isus Krist nije došao biti Spasiteljem svijeta samo u jednom vremenskom razdoblju ljudske povijesti. On je htio ostati trajno, do konca svijeta. I zato kad je došao čas da s ovoga svijeta pođe k Ocu (usp. Iv 13, 1), slavio je sa svojim apostolima pashalnu večeru: “Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem” (Lk 22, 7 – 20). Euharistija i svećenički red ustanovljeni su upravo te svete večeri. Stoga su ta dva sakramenta sudbinski povezana. Nema svećenika bez euharistije, kao što nema euharistije bez svećenika. Stoga se i veli da je svećeničko zvanje u biti euharistijsko. Svećenik, naime, priprema euharistijski stol da ljudi blaguju Tijelo Kristovo. Sam se stavlja na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove službe preobražava svijet i vjernike. I dok predvodi euharistijsko slavlje, događa se čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira. To je Božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. A ipak ona je vidljiva i konkretna. U svojim znakovima i obredima. Svećenik je liturg, predvoditelj slavlja. On živi od mise i za misu.
Snagom ovlasti, koju su primili od Gospodina, svećenici uprisutnjuju Krista među vjernicima, a sebe suobličuju Kristu. Zato je svećenik svim svojim bićem, zauvijek i neizbrisivo označen službenikom Isusa i Crkve. Činom ređenja on dobiva neizbrisivi biljeg, a sveti Red mu podjeljuje sakramentalnu milost koja ga čini dionikom Isusove spasiteljske vlasti i službe. “Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi” piše apostol Pavao svom učeniku Timoteju i potiče ga neka “ne zanemari taj milosni dar”, već neka ustraje u tome, jer “vršeći to spasit će i sebe i one koji ga slušaju” (1 Tim 4, 16).
3. Zato su potrebni svećenici, misnici koji će dijeliti svete tajne i odgajati narod Božji. Još u Starom Zavjetu prorok Jeremija zabilježio je Jahvino obećanje: “Dat ću vam pastire po srcu svome” (Jr 3, 15). Crkva i danas živi od tog obećanja. Ona je svjesna da je zvanje Božji dar i govor, koji zahtjeva velikodušan milosni odgovor. Stoga se Crkva ne umara pozivati vjernike da se mole i rade kako bi bilo dovoljno svećeničkih zvanja. Ona poziva roditelje, a napose majke, neka s radošću surađuju s poticajima Duha Božjega i neka budu velikodušni u darivanju svoje djece kad ih Gospodin pozove u svoju službu. Svećenički je poziv “otajstvo i dar” služenja Božjem narodu. A povijest zvanja jest povijest “razgovora” između Boga i čovjeka, između Božjeg poticaja, poziva i ljudske slobode i odaziva; između Boga koji s ljubavlju i pažnjom “nagovara” i čovjeka koji u slobodi i ljubavi “odgovara”.
Isusu, koji je povezao svećeništvo i euharistiju, upravljamo na kraju ovoga razmišljanja žarku molitvu: Usliši, Kriste, naše ponizne molbe i daj da oni, koje si po neizmjernoj dobroti svoje blagosti uzvisio na službu nebeskih tajna, budu dostojni sluge tvoga oltara, te ono što njihov glas iznese tvojom posvetom bude i potvrđeno. Potiči roditelje da odgajaju svoju djecu najsvetijom brigom. Privuci k sebi plemenite mladenačke duše i učini ih svojim učenicima. Pošalji anđele svoje da čuvaju u njihovim srcima dragocjeno sjeme zvanja. Izlij Duha Svetoga tamo gdje se oni odgajaju i budi svjetlo onima koji ih poučavaju. Daj da svako sjemenište prožima duh Posljednje večere. Marijo, Kraljice apostola, usliši molbu vjernika zadarske Crkve: isprosi nam dovoljno svetih svećenika ispunjenih žarom apostolske ljubavi koji traže samo Božju slavu i spasenje duša. Čuvaj naše svećenike od unutarnjih i vanjskih pogibelji kako bi do kraja ostali vjerni svome svetom zvanju. Amen!
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 5. travnja 2012.