Istaknuti hrvatski akademik, maestro Pavle Dešpalj, dirigent, skladatelj i pedagog svjetskog glasa, koji je dirigirao svim najvećim svjetskim filharmonijama i ostvario karijeru od Europe, Amerike do Japana, u srijedu 28. ožujka gostovao je na susretu ‚Večer u knjižari‘ u Verbumu u Zadru u sklopu Dana kršćanske kulture. Taj počasni šef dirigent Zagrebačke filharmonije i šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a, utemeljitelj Zadarskog komornog orekstra prije 50 godina i međunarodne manifestacije ‚Glazbene večeri u sv. Donatu‘, ravnatelj cijele hrvatske komorne scene, potječe iz ugledne zadarske glazbene obitelji Dešpalj koja je zadužila hrvatsku baštinu: skladatelj otac Šime, sinovi Pavle i Valter, violončelist te kćer Maja, violinistica. Dobitnik je brojnih državnih, stručnih i nagrada za životno djelo. Dešpalj je s dvije godine uočavao kad bi učenici njegovog oca pogriješili. S četiri godine je znao čitati note. S pet godina je dirigirao zboru. Prve kompozicije pisao je sa šest godina. Najprije je naučio note, onda slova. „Kad se nota odsvirala ili otpjevala, znao sam koja je. To se zove apsolutni sluh. Ljudi su to uvijek strahovito respektirali. Na prijemnom ispitu na glazbenoj akademiji kod istaknutih i strogih profesora pogađao sam od početka do kraja sve tonove. To nikad nisu doživjeli. Hvalili su me i kao interpretatora na klaviru, da imam lijepi ton“ rekao je Dešpalj. Njegovu umjetničku cjelovitost potvrđuje djelovanje u rasponu od velikih orkestralnih, vokalno-instrumentalnih do komornih gudačkih sastava. U osnovi je isto – čovjek iz partiture nastoji izvući najljepše što je skladatelj zamislio. No svaki traži drugačiji pristup. Rad sa simfonijskim orkestrom je disciplina gdje se traži iznimno poznavanje simfonijske literature, svih grupacija u orkestru i kako funkcioniraju zajedno. Simultano treba proizvesti zvuk koji je skladatelj zamislio, čak ga i uljepšati. „To je velika masa zvuka koju je teško dobro uskladiti; ne samo pojedine dionice i frakcije orkestra, nego treba ih uskladiti i sa zborovima koji sami za sebe moraju izvrsno zvučati te dati prostora i solistima da ih se ne nadjača, da budu dovoljno izražajni, da djelo dobije maksimalnu pažnju i najveći mogući efekt pri izvođenju“ rekao je Dešpalj. Nije na tragu modernosti koju smatra nihilističkim ponašanjem. „Jako volim, cijenim i poštujem tradiciju. Zbog takve glazbe sam se njome i počeo baviti. Pomodarstvo me nikad nije zaokupilo. Zadnjih godina ljudi se vraćaju natrag starim dobrim vrednotama tako da ono što sam napisao nitko neće odbaciti. Pišem u tradicionalnom stilu. To je jedini stil koji znam, volim i poštujem. I to će vjerujem ostati“ rekao je Dešpalj.
Dešpalj je ostvario veliki uspjeh u Japanu. Profesor emeritus je na Tokijskom nacionalnom sveučilištu. Ravnao je Tokijskom filharmonijom, Tokijskim simfonijskim orkestrom i tamošnjim Operama. Japanci su nakon stogodišnje izolacije od svijeta, kao narod koji sve brzo uči i napreduje, jako brzo shvatili i zapadnu glazbu. Oni je shvaćaju na gotovo pobožan način, rekao je Dešpalj istaknuvši da oni glazbu puno više respektiraju od ostatka svijeta. „Njima je dirigentsko mjesto sveto. Oni se neće nakloniti s tog podija nego dolje. Kad se popnu na podij s kojeg dirigiraju oni sebe smatraju svećenikom koji predaje svoju dušu Bogu i radi nešto vanzemaljsko“ rekao je Dešpalj. Opći je trend da se mladost više bavi popularnom glazbom i drugim instantima u glazbi, književnosti, slikarstvu. „Sve žele primiti na brzi način, ne da im se gnjaviti s time. Jer klasična glazba zahtijeva kod onog koji je izvodi i sluša da ima izvjesnu prednaobrazbu. Inače ne razumije sve to. Može se to njemu dopasti, može ga to sasvim prožeti, ali on mozgom to ne razumije. A to je veliki gubitak. Ljudi koji imaju glazbeno predznanje puno više mogu uživati u glazbi nego oni koji je doživljavaju samo kao usputnu stvar“ rekao je Dešpalj. Moderatorica susreta Ines Grbić upitala ga je i o mišljenju da klasična glazba bude dostupna široj publici modernom obradom. Dešpalj je rekao: „To je način brzog stjecanja novca i slave u trendu s onim koji se želi brzo obogatiti. Ne mogu im predbaciti što žele imati puno novaca. Vjerojatno su na vagu stavili svoj talent i brzu zaradu. I brzo su se prebacili na brzu zaradu“.
Ines Grbić