Osnovnu glazbenu školu sv. Benedikta kod benediktinki sv. Marije u Zadru, nakon dvoipolgodišnje izgradnje, u utorak 7. veljače blagoslovio je o. Jeronim Adam Marin, prior benediktinskog samostana na Ćokovcu. Suvremeno opremljenu školu prije četiri godine ponovno su pokrenule zadarske benediktinke kao nastavak ženskog liceja koji je u sklopu samostana djelovao do Drugog svjetskog rata. Škola nije djelovala od rušenja samostana 1946. g. Nalazi se u središtu gradskog poluotoka u prostoru samostana sv. Marije, s posebnim ulazom. Od povratka koludrica u obnovljeni samostan 1970. g. do pravne verifikacije škole s pravom javnosti od strane resornog ministarstva u čijoj je škola sad nadležnosti, koludrice su privatno glazbeno poučavale. Nastava se odvijala na tri razine: za najmlađe koji su cijeli dan proveli u samostanu a navečer išli kući, osmoškolce koji su u samostanu živjeli i odatle išli u građansku školu te odrasle koji su pohodili samostan samo radi pouke koja je karizma tog samostana u kojem je uvijek djelovala glazbena škola. Sadašnji ravnatelj je prof. Igor Cecić, a s vanjskim suradnicima u školi je 14 zaposlenika. Ove godine upisano je 98 učenika, od čega su 22 učenika u predškolskom glazbenom programu u pet razreda, a ostali se poučavaju na glasoviru, gitari, violini, klarinetu, flauti, oboi i harmonici. U dosadašnjem radu škole jedna je učionica imala i tri namjene, a sad svaki instrument ‘ima’ svoju učionicu, uz još dvije za solfeggio i zbor. “Vlada veliko zanimanje za školu i morali smo se proširiti. Početkom nove školske godine u sklopu glazbene škole otvorit ćemo i vrtić u kojem će djeca od najranije imati vrtićki program s usmjerenjem glazbene naobrazbe. To je oduvijek bila djelatnost samostana. I jako je nedostajala, osobito starijim koludricama, poput opatice Benedikte Braun koja je radila u školi. Ona je prva počela davati privatne satove za više predmeta. Željela je da se ostvari Glazbena škola, no u dosadašnjoj obnovi samostana nije bilo mjesta. Vjerujemo da je i ona zagovarala ponovni rad škole“ rekla je opatica Anastazija Čizmin. Desetak prostorija škole na tri kata nalazi se u istočnom krilu samostanskog kompleksa. Budući su 1970-ih koludrice dva krila svog samostanskog objekta dale za prostor Stalne izložbe crkvene umjetnosti, s izgradnjom su, kao nadokandu za taj prostor, krenuli na drugo krilo samostana. To im je bio dodatni trošak kojeg su učinili zbog dobra djece svojih sugrađana. Zadnjih šest godina, kako bi izgradili školu, otkupili su osam stanova u obiteljskoj kući istaknutog povjesničara, akademika Ive Petriciolija. Kuća je bila nacionalizirana, Petriciolijevima je ostao samo jedan stan, nužni dio. Prostor iznutra benediktinke su srušile i izgradile novi objekt škole. „Taj impuls nam je dao zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Rekao nam je ‘Ovo ste izgubili, idite na drugu stranu. Samostan je u sredini, s jedne mu je strane Stalna izložba, a s druge Glazbena škola’. Da su mons. Prenđa i dr. Petricioli ovo doživjeli, bili bi presretni“ rekla je opatica Čizmin.
U nazočnosti profesora, učenika i koludrica koji su uoči sv. Skolastike prigodno pjevali, o. Jeronim je blagoslovio to zdanje u kojem se oplemenjuje osobnost, promiče Božja mudrost i ljudsko znanje, te učenike i profesore kako bi po umijeću glazbe kroz život sve više mogli izražavati Božju slavu i dobrotu. Tragom navještenog Evanđelja, o. Jeronim učenicima je rekao: „Isus je htio ostati u hramu jer je bio kod svog Oca. Tu je bio u svetištu, gdje boravi Bog. Isus je bio na mjestu gdje se jako dobro osjećao i tu je želio ostati. Njegovi roditelji su ga tražili. I vas možda roditelji nekad traže, jer ste u sobi, vježbate s instrumentom, istražujete njegove mogućnosti. Dogodi se da vas ponese taj instrument, glazba. U tim trenucima osjećate da ste kod Boga“. Podsjetio je da su u Njemačkoj 2008. g. arheolozi pronašli flautu staru 35 000 godina. „Čovjek je oduvijek svirao. I prije postojanja religije i obreda postojala je glazba po kojoj je čovjek bio u dodiru s Bogom i omogućavala mu je biti blizu Bogu. Glazba to može. Glazba ima moć uvesti nas u Božju blizinu. Predati se glazbi znači biti s Bogom. Zato su benediktinci rado pjevali. Koludrice mole psalme, ali ih ne čitaju nego pjevaju i prate instrumentima. To su činili jer su htjeli moliti mudro. Naši stari su znali – kad se pjeva, moli se mudro. Glazba pomaže da to što pjevamo i molimo, da se po toj glazbi spuštamo dublje u srce. To je smisao glazbe. Da nas dovede u naše srce. Po glazbi čovjek silazi dublje u srce“ rekao je o. Jeronim. Istaknuo je i da apostol Pavao u poslanici Efežanima potiče ‘Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu’. Prema grčkom izvorniku prijevod je ‘skladajte Bogu u svom srcu’. „To kaže Pavao. Glazba nas spušta u naše srce, jer tamo je Bog. Zato glazba ima tu moć i nastaje u ljudskom srcu, jer je tamo Bog. Odatle njena moć da nas dovede u Božju blizinu“ rekao je o. Jeronim, poželjevši da koludrice, profesori i djeca dodirnu i osjete tu mogućnost; ne samo kroz poznavanje nota i vještine prstiju i usana, nego da svi nauče u svom srcu čuti i prepoznati skladbu koju je Bog u nas stavio; štoviše, da čovjek sam sklada u svom srcu novo za ljude s kojima živi. Pjesma se prvi put u Bibliji spominje u 15. poglavlju u Knjizi izlaska. „Dogodilo se nešto silno i veliko – Bog je proveo izraelski narod kroz Crveno more. Tada su Mojsije i narod zapjevali pjesmu jer se Gospodin slavom proslavio. Pjesma je odgovor na Božju slavu“ zaključio je o. Jeronim na svečanosti blagoslova.
Ines Grbić