Svetkovina sv. Stošije, zaštitnice zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale, završena je večernjim koncelebriranim slavljem koje je u nedjelju 15. siječnja predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Uz domaćina Želimira Puljića, suslavili su splitsko makarski nadbiskup Marin Barišić i nadbiskup u miru Ante Jurić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, gospićko-senjski biskup Mile Bogović, šibenski Ante Ivas i dubrovački Mate Uzinić. „Slavljem sv. Stošije otvorimo najbolje hrvatske prostore u našim dušama za Boga, da on s nama još jedanput pobjeđuje našu nemoć, nedoumice i sve što ne uspijevamo ostvariti. Stošija je s Kristom pobjednica života! To je uzbudljiva činjenica kojoj treba dati pozornost. Osobito na dan 20. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske. Kleknimo pred Krista i zamolimo ga da bude s nama na osobnom, obiteljskom i hrvatskom putu“ poručio je mons. Škvorčević, želeći u Zadru podsjetiti da je prošlog lipnja u nizozemskom pritvoru doživio koliko je duboka otvorenost naših generala za Boga. „Osobito generala Ante Gotovine, koji je nekom djetinjom izvornošću klečao i otvorio hrvatske prostore za Božju blizinu. Tada sam još jedanput bio siguran: gdje se hrvatski prostori otvaraju za Boga, tu je pobjeda sigurna! Ne naša, nego Božja“ istaknuo je. Stošija je izazov da izbrusimo svoje stavove i opredijeljenja. Božja riječ je bila izazovna i Stošiji i baš je temeljem toga ona krojila svoju sudbinu. „Nije bilo pitanje Europske unije, nego Rimskog carstva. Malo drugačije formulirana, ali iz istog čovjekova problema i nastojanja. Iskrenošću mladenačkog bića stala je pred svoje srce i pitala: Stošijo, što ti zapravo hoćeš? Stošijo, što ti možeš? I ona je u rukama imala ljudsku riječ. Što car može, što može rimski vojnik, filozof, pjesnik? I dala je odgovore: Svi oni mogu. Ali mogu samo do neke razine! Njihove strategije nisu odgovor na ono što ja jesam. Njihove strategije nisu čovjek koji želi doseći puninu, stvarnost koja nadilazi mogućnosti svih ljudskih strategija“ poručio je mons. Škvorčević istaknuvši: „Postoji Božja strategija o čovjeku. Tu je Stošija bila načistu. Ljudske strategije poštujem, ali ja na početku i kraju prihvaćam Božju strategiju. To je Pavlova misao: ‘Ako je Bog za nas, tko će uspjeti protiv nas? Nema te sile, vlasti i gospodstva koji mogu uspjeti protiv mene, ako je Bog za mene. Stošijo, velika si bila! Jer si Božje najprije prebirala u srcu. Pa si rekla: može i car protiv mene, zato što sam Božja. Može i prijatelj, suprug i tko sve ne. Ali ako živim u ozračju Božje ljubavi za čovjeka, ona je jača od cara. Stošija je bila uvjerena u to – da je Božja ljubav, Božje za čovjeka, jače od cara i svega drugoga. I usudila se, bez straha, mladenačkom slobodom ići i u smrt koju joj je car pripravio. Imala je snagu duha i nutarnju sigurnost da je Bog toliko za nju da joj se ništa ne može dogoditi, ni u plamenu ni u smrti. Ona je Božja. Božjoj strategiji za čovjeka ime je Krist raspeti. Položivši sebe za nas, ljubav jaču od smrti unio je u naše stanje nemoći, ranjenosti zlom i prolaznošću“ rekao je mons. Škvorčević, dodavši da svaku prolaznost, bolest i smrt treba staviti u odnos prema Bogu. Tada se događa silna promjena. Nemoć više ne nosi čovjek nego Bog. Na razini duha događa se proces koji nije ljudski nego Božji.
Istočna tradicija sv. Anastaziju naziva Farmakolitria – ona koja daje lijekove, rekao je biskup. Stošija je bila ljekovita jer je prišla najljekovitoj stvarnosti – Isusovoj ljubavi na križu koja je izliječila ne malo, nego ljudsku smrtnost. „Anastazija – Uskrsnica ljude je podsjećala: Ne bojte se zla i prolaznosti ako ste sjedinili život s Isusovom ljubavlju jačom od smrti. U njoj se postaje izliječen od smrtne rane. To je za Stošiju bila životna istina za koju se opredijelila i od koje je živjela. Postala je dionica Isusove pobjede nad smrću! Zato još uvijek govori duhovnom snagom u koju je ušla po snazi Kristova duha“ rekao je mons. Škvorčević, istaknuvši da Bog hoće sve darovati čovjeku. „Ali to što Bog daruje mi ne možemo proizvesti. Nas je očarala kultura proizvodnje, potrošnje i užitaka. Ali tim putem ne može se daleko stići. Nego putem na kojem se čovjek rađa iz dara Božjeg. Na tom putu se događa hrvatska šansa. Dan smrti sveca zovemo dan rođenja. Stošija se rodila u smrti. U kojoj je cijeni rađanje u Hrvatskoj? Proizvodnja je na velikoj cijeni. Ali kad se počne čovjeka proizvoditi!?“ upozorio je mons. Škvorčević dodavši: Čovjekovo rađanje ne smije se svesti na neku ljudsku strategiju! I ministri potpomognutom oplodnjom žele učiniti nešto ljudskom strategijom. Hoće li biti dobro? Kad god je čovjek dirnuo u prirodu, osvetila mu se. Hoće li se osvetiti i u Hrvatskoj“ upitao je biskup, ožalošćen zbog pada rađanja u Hrvatskoj. „Budućnost je tamo gdje postoji rađanje, ne samo proizvodnja. Uz biološko rađanje, postoji i rast koji se događa u smrti kad je ugrađena u Isusovu ljubav. Rađanje se ne proizvodi! Biološka rađanja imaju sve manju cijenu u Hrvatskoj, pa su u opasnosti i konačna Božja rađanja za vječni život. Rađanje je uvijek dar“ istaknuo je požeški biskup.
Na 20. obljetnicu priznanja Hrvatske, istaknuo je da u Hrvatskoj nije pobijedilo oružje, nego ljubav. „Stošija je svjedočila Hrvatima: Ne dajte se prevariti! Svi koji su povjerovali i približavali se Božjoj ljubavi nisu krivo učinili. Ti su Hrvatsku spasili i slobodu donijeli. Išli su u obranu domovine jer su bili za čovjeka, za dostojanstvo, obitelj, slobodu. Mislimo na sve koji su u 13 stoljeća hrvatske povijesti u jednostavnosti života, često u materijalnom siromaštvu, bili duhovno bogati i jaki jer su vjerovali Božjoj strategiji i ljubavi za čovjeka. Sjedinjeni s Isusom bili su pobjednici u nemogućim povijesnim okolnostima i situacijama. Stošijina sloboda nije sloboda koja radi što hoće. Nego sloboda koja ispituje i odgovorno istražuje što je dobro i što je za dostojanstvo čovjeka. Ne što je protiv čovjeka. I tako na svim razinama“ rekao je mons. Škvorčević, zaključivši: „Stošija i svi koji su se vjerno opredijelili za Božju strategiju bili su dionici dara kojeg je u hrvatskom biću mogla ostvarivati samo ljubav s križa u snazi Božjeg duha. To je hrvatska šansa! Stošijo, pomozi da Hrvatska ne bude ispunjena ljudskim strategijama koje završavaju u trgovini – nego da razumijemo koliko smo više od jela i odijela. Da sa svecima i s tobom idemo putem kojim se stiže do punine čovještva koju nam je dodijelila Božja ljubav u Isusu Kristu“.
Ines Grbić